moja kćer ima 4godine i isto tako muca u fazama i nije povezano s nikakvim stresom, ali je nasljedno s moje strane. Ima li još netko takav trajni problem i dali idete na govorne vježbe?
Printable View
moja kćer ima 4godine i isto tako muca u fazama i nije povezano s nikakvim stresom, ali je nasljedno s moje strane. Ima li još netko takav trajni problem i dali idete na govorne vježbe?
Mislim da kod nasljedne sklonosti govornom poremecaju koji se moze ocitovati na razne nacine bilo to mucanje ili nesto drugo mora postojati neki okidac koji onda i dovede do stvarnog govornog poremecaja. Nemora biti neka stvarno stresna situacija ali mislim da ipak postoji nesto sto mozda mi niti ne primjecujemo ili ne smatramo vaznim a dijete to drukcije percipira. ili naprosto ako dijete slusa nekoga u obitelji koji muca pocne ga imitirati i govoriti kao i on jer mu je to bas fora. Bitno je kod malog djeteta ne osvjestavati mu problem tj ne prikazivati to kao neki problem, niti ga upozoravati da govori polako vec ga normalno slusati i s njim komunicirati kao da je sve u redu s govorom i pustiti ga da "izmuca" svoje do kraja bez prekidanja ili zavrsavanja recenice umjesto njega. Mislim da se o pravom mucanju govor tek onda kad je dijete svjesno svog problema odnosno kad to i dozivljava kao problem.
Nije mucanje, ali je poremećaj u govoru.
Imam učenika koji ne zna izgovoriti slovo R. Kao i njegova mama. Išao na vježbe, i nikako naprijed. Na kraju otkrili da on može reći slovo R, ali ne želi. Solidarizirao se s mamom.
Kod nas je isto prisutan nasljedni faktor, imamo faze-nekad skroz dobro, nekad muca jako, ne mogu prokužiti zbog čega.
Idemo logopedu od 3 godine, sad ima 3 i pol. Jako voli ići i dobro se zabavlja. Koliko pomaže - ne znam još, ali te vjezbice su zgodne, i mislim da općenito mogu samo pridonijeti razvoju, pogotovo ako dijete rado ide. Dobijemo i instrukcije za neke vježbice kod kuće.
Osim toga, bitno je potruditi se da se dijete osjeća sigurno, da mu pomažemo izgraditi samopouzdanje i da se roditelji ponašaju dosljedno koliko je god moguće. I treba pokušati da dijete ne primijeti koliko se brinemo zbog tog problema, bolje da mama i tata međusobno podijele zabrinutost i pričaju o tome, pa će manje prenositi na dijete.
Kažu da nije loše da roditelj koji muca ili je mucao podijeli s djetetom svoje iskustvo i načine na koje je prevladao ili kontrolira mucanje.
Hm, ne znam je li se ovo smije, ali za njih vele da su jako dobri.
http://www.logoped.com.hr/
U biti sam kliknula na temu jer sam pročitala: "A što je s nasljednim mučenjem" pa se zblenula :lol: :lol: