Printable View
Danas bili na redovnom pregledu s 18 mjeseci i pedica rekla da mu malo bježi oko u korijen nosa,ali da nije sigurna dal se radi o strabizmu jer kao "ima široki korijen nosa". I da ima vremena do treće godine da se samo od sebe ispravi.
Ima li tko iskustva?
Zar nitko nema iskustva sa strabizmom? :?
imam ja :mrgreen:
ja ga imam od malena. pokušavali su mi ga ispravit lijepljenjem flastera na stakla naočala ali bez uspjeha. doduše, kad sam bila mala strašno mi je bježalo desno oko prema nosu. danas mi isto bježi, ali se skoro pa i ne vidi osim kad sam puno umorna.
meni to nije od rođenja nego mi je popustio živac koji drži oko u centru i od tada mi oko bježi.
moglo se to možda sredit i operacijom, ali tada nije bila medicina na ovom nivou kao sada pa nitko nije želio davat garancije da živac opet neće popustit.
i tako ja danas gledam meso, bodem krumpir. ali nije svako zlo za zlo. mogu gledat i imat "na oku" više raštrkanih sugovornika. ili glumit da gledam pravo a zapazit sva zbivanja sa moje lijeve strane :lol:
Mome M. je malo bježalo okeco. To se ispravilo samo od sebe, bez ikakvih korektivnih naočala ili ičega drugog i to negdje prije drugog rođendana. Ima izvrstan vid.
Imam ja iskustvo sa strabizmom. Moj Jan ima strabizam i trebali bi nosit naocale tj. imamo mi naocale, ali malac nece imat naocale ni pod razno, pokusavamo na sve moguce nacine, ali on nece pa nece. Cim mu ih stavimo odma ih skida. Ak si ih ne skine sam onda mu ih skine seka :lol: Mi imamo i dioptriju +3.
Nama su rekli da do 18 mjeseci toleriraju bjezanje ociju, ali na dalje ne. Netko smatra da treba cekati sa naocalama, netko misli da je bolje cim prije krenuti. Mi smo ih vec od sad dobili vjerojatno radi dioptrije, a i ja sam inzistirala da krenemo cim prije jer i ovako imamo muke s privikavanjem. Trebali bi zatvarati oko flasterom ispod naocala naizmjenicno po sat vremena svako oko, ali mi jos nismo dosli do te faze :(
Podižem ovu temu ukoliko netko ima iskustvo s trogodišnjakom.Naime, D.već dugo može oči nekako čudno izokrenut , mislim da to radi namjerno , radi fore , jer se pri tome vragolasto smije , te nisam tome pridavala pažnju. No uplašilo me nešto , sjedio je na stolcu a ja stajala iznad njega, te kad je podigao pogled prema meni, šarenica lijevog oka je prvo bila u lijevom čošku a potom je prešla na sredinu kako i treba biti ,dok je s desnim okom sve bilo u redu.Mislite li da trebamo okulistu ili ???
Ovako, bježanje oka, povremeno, uzrokovano je i naizmjeničnim očvršivanjem mišića. Kako se glava razvija, tako ne bude uvijek da se i paralelno razvija oko unutar oćne duplje, a ni nazalni i temporalni mišići. Možeš sama provjeriti da li mu oko bježi na način da sjedneš pred njega, kažeš mu da gleda u tvoj kažiprst, a ti ga pomići bliže i dalje od njegova nosa (naprijed-natrag). Ukoliko se dogodi da mu se oči ne miću paralelno, oba oka jednakomjerno prema korjenu nosa i od njega, otiđi kod oftalmologa. Ne mora bit da ima lošiji vid, samo da mu treba malo vježbanja da se svi mišići razviju jednako. Ako sam u pravu, dr. će ti dati par vježbi i u roku nekoliko mjeseci sve će se ispraviti.
Evo i mene - možda nekome bude od koristi. Strabizam nije jedina dijagnoza kod koje dijete ima ovakve simptome.
Moj stariji sin (8 i pol godina) je u terapiji od 2004 godine s dijagnozom ambliopije (slabovidnosti). Prva stvar koju smo primijetili bilo je bježanje oka.
Iako sam upozoravala pedijatricu od djetetove prve godine, govorila je da to nije zabrinjavajuće. Kad je dijete imalo 4 godine, sama sam dogovorila pregled za njega na Rebru i od tada su stvari krenule na bolje.
Bilo bi bolje da smo došli ranije, jer osim "donje granice" kad se to može početi liječiti (druga godina) postoji i gornja. Vrijedi i za strabizam... Ako se te smetnje ne otklone na vrijeme (ne znam točnu granicu - negdje oko 10-12 godine) mozak prestane prepoznavati signal slabijeg oka i nastupa funkcionalna sljepilo.
Terapija:
Vodili smo dijete na cikluse vježbi na Rebro (centar za strabizam) tri godine, nekoliko puta godišnje po 2 tjedna. Dijete je nosilo flaster na boljem oku nekoliko sati dnevno i iško smo na kontrole svaka 3 mjeseca. Vid se u kratkom roku znatno poboljšao. Uvijek se sjetim dragih i strpljivih odgajateljica u vrtiću koje su vodile brigu o tome da dijete nosi flaster određeni broj sati i skida na vrijeme. :heart: Bez njihove pomoći to bi teško išlo...
Osim toga, moje dijete ima i slabu finu motoriku za koju logoped kaže da je između ostalog i posljedica loše okulomotorne koordinacije. Mislim reći - posljedice takvog stanja nisu ograničene samo na vid. Moje dijete je sad ok, ali dugo je trajalo dok smo napokon zaključili koja karika nedostaje. Vid na slabijem oku se popravio, iako još nosi naočale i ne znamo da li će to biti trajno (kao mama i tata :mrgreen: - nedajbog gorjeg zla) ali je dobro.
Inače, kao mali, moj sin je često padao, udarao u svaki ugao, svaku kvaku itd. Dugo mi je trebalo da otkrijem da je to zbog vida...
Kad je dobio naočale, već je razumio čemu to služi i nismo imali problema.
Vježbe su bile druga pjesma - velika muka i napor, svašta smo izmišljali da to obavimo (ako koga zanima, opisat ću) , ali uspjeli smo :lol: i na putu da bude još bolje.
Sretno svima! Trud uložen u motivaciju djeteta da provodi terapiju, nosi naočale i vježba je ulog za cijeli život!
Sad vidim da mi je uletio krivi smajlić u gornjem postu - umjesto :lol: trebao je biti :D !
renci , provjerit ću ovo čim se vratim s posla. Šta , ako to prođe u redu ne trebam brinuti ili da svejedno odem kod pedice ( ionako sam na žalost kod nje nekoliko puta mjesečno , ali to je druga priča ).Peterlin, ako će mi trebati vježbe , bit ću slobodna zamoliti te da mi ih opišeš :mrgreen:
Draga, nadam se da ne trebaš brinuti i da će biti sve ok. Ako oko bude i dalje bježalo još par mjeseci - ja bih na tvom mjestu ipak odvela dijete na specijalistički pregled.Citiraj:
CAPPY prvotno napisa
Vježbe - nema puno toga što možeš raditi doma. Radili smo ovo što je renci već opisala (ideš djetetu prstom prema nosu s udaljenosti od nekih 30 cm, polako, pa se vraćaš).
Kad je postavljena dijagnoza, ako treba vježbati, to se ne radi doma.
Vježbe se uglavnom rade na aparatima i treba dolaziti u bolnicu. Dijete sjedne uz aparat i gleda u plavo svjetlo koje se okreće ili "parkira" auto u garažu - prema potrebi. To je dosadno i gnjavaža, ali izuzetno djelotvorno. Nisam tamo na vježbama vidjela ni jedno dijete mlađe od neke 3 godine (slobodna procjena - nisam sigurna). Držim fige da sve bude dobro i bez toga!
ja od malena imam strabizam, nisam s njim rođena nego mi je u doba razvoja očnog mišića taj isti mišić popustio i otud strabizam. desno mi oko bježi put nosa. kad sam odmorna oko se centrira, kod umora mi oko počne bježat. ali zbog toga nikada nisam imala problema s finom motorikom :?Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
a ako će nekome pomoć da ne napravi grešku ko moji roditelji i zbog čega je došlo do strabizma: nikad nemojte djeci lipit i vješat ništa po zidu što će im privlačit pažnju. meni se po zidu bile nakačene/nalipljene neke điđe koje su mi ko bebi privlačili pogled, a dugotrajno gledanje u lijevo u te điđe je dovelo do toga da je očni mišić desnog oka popustio.
Podižem temu, da ne otvaram istu... Jesam li dobro shvatila da se bježanje oka ne smatra strabizmom? Isto tako, neki ipak pišu da su to bježanje "liječili" vježbama? Koliko često se javlja takvo bježanje? Nama na pregledu nije utvrđen strabizam, niti je malenoj tada oko ijednom pobjeglo, iako se kod kuće povremeno dogodi. Da se ne zabrinjavamo, kao što su nam rekli..? Jel itko imao sličnu situaciju?
Bježanje oka NE MORA biti jedini simptom strabizma. Strabizam (razrookost) je jedna dijagnoza, ali ne i jedina kod koje se pojavljuje bježanje oka. Dok je dijete maleno, ti mišići se razvijaju i povremeno se dogodi bježanje oka upravo zbog njihove slabosti.
Moj stariji ima slabovidnost (ambliopiju). Bježalo mu je lijevo oko od rođenja, a uspjeli smo doktoricu uvjeriti da to ne prolazi negdje u trećoj godini. Do tada nas je uvjeravala da će se stanje popraviti i da nema razloga za paniku. Od tada do danas hodočastimo na Rebro (centar za strabizam, u sklopu dječjeg očnog odjela). Tamo su nam rekli da smo došli u pravo vrijeme i krenuli smo s vježbama. Inače, strabizam (gledanje "u križ") se lakše dijagnosticira jer vidiš da djetetu oči nisu u istoj osi i to je fiksirano. Ovo s bježanjem oka treba pažljivo pratiti, i ako se ne popravi do treće godine, vrijeme je za temeljiti pregled. I stigne se sve riješiti...
Vježbe - ovisno o dijagnozi, rade se vježbe na različitim mehaničkim aparatima (moj sin je morao po pola sata buljiti u plavi "zvrk" sa slabijim okom, da mu ojačaju mišići tog oka). Isto, godinama je nosio flaster na boljem oku, da se slabije bolje razvije. I danas radi vježbe povremeno (to je jednostavno, ideš djetetu prstom prema nosu, pa vidiš da li slijedi pogledom s oba oka ravnomjerno... ako ne - trk po uputnicu!). Vježbe na aparatima idu u ciklusima ili svaka 3 mjeseca (pa se vježba po 2-4 tjedna svako popodne) ili svakih 6 mjeseci - ovisno o dijagnozi. To mi nismo mogli raditi doma, nego smo morali ići na Rebro, iako i u drugim bolnicama ima sličnih mogućnosti.
Oko obično bježi kad je dijete umorno, pospano, kad je opušteno ili kad dugo gleda televiziju ili bulji u monitor. Kod nas doma to nije praksa.
Ako se to ne liječi, negdje oko 12-14 godine mozak prestaje prepoznavati signal slabijeg oka i nastaje funkcionalno sljepilo. Ne mogu si zamisliti tako nešto, ali dogodi se... pogotovo ako se bježanje oka zanemari ili se ne primijeti. BOlje je puhati na hladno... Već godinu dana ne pamtim da je sinu pobjeglo oko. Ima on naočale (dioptrijske) i povremeno stavi flaster na dobro oko vikendom, hoda na kontrole i vid na tom oku mu se znatno popravio. Doktorica kaže da je moguće da se za koju godinu i potpuno riješi naočala. Nije mi to bitno. Svi ostali (osim najmlađega) isto imamo naočale. BItno da smo mi riješili problem...
Moja starija je od 18 mjeseci bila u tretmanu, prvo Klaićeva, kasnije Rebro.
Tri bušenja suznog kanalića koji se neprestano gnojio i kao posljedica tog bolnog dijela kod nosa, oko je samo počelo bježati u drugi kut.
S vježbama samo započeli kad je napunila dvije godine i trajale su do 12 godine. (deset godina!!!!!!!!!!)
Rezanje očnog mišića i cijela(prava) operacija bila je prije polaska u školu sa šest godina.
Vježbe su bile iscrpljujuće, duge i vježbali smo različite vježbe, ovisno o starosti, trenutnom stanju oka itd.
Danas sa 13.godina ona nema STRABIZAM, nosi naočale samo u školi i kad je za računalom, dr.Bubaš ne vjeruje što smo sve postigli od početne dijagnoze.
Ali da je trebalo živaca, volje, edukacije odgajateljica, učiteljica, uvjeravanja da nije drugačija od ostalih jer je nosila pepljare od naočala, bilo je...
Oko joj samo ponekad pojegne kad je jako umorna i po tome znam kad je znak za odmor....
Iako se već nekoliko puta spomenulo da je rok za početi sa liječenjem dvije - tri godine, obratite pažnju na pogoršavanje stanja, u tom slučaju baš trk po uputnicu i kod oftalmologa. Maleni od prijatelja je od rođenja jednim okom malo bježao prema nosu, pedica nije baš puno na to obraćala pažnju, štoviše, na pregledu sa devet mjeseci, iako se stanje pogoršalo, oko je pod većim kutem bježalo, dala je uputnicu za ići oftalmologu na kontrolu iza godine dana starosti (?). Kroz dva mjeseca, znači prije pune godine, i drugo oko je počelo bježati, pa je mali s godinu dana već gledao u križ pod kutem od 45 stupnjeva. Uglavnom, nešto što se, po riječima liječnika moglo do sada ublažiti, ili čak potpuno ispraviti, toliko se pogoršalo da će maleni možda morati na operaciju već sa 3-4 godine, a po procjeni, flaster preko jednog pa drugog oka će nositi stalno, do 7-8 godina.
Baš sam htjela potražiti nešto na ovu temu, kad ste me preduhitrili i podigli je.
Unazad 2-3 (?) tjedna prvo sam mislila da mi se učinilo da Maši (2g.) pobjegne lijevo oko prema van, kad je došla frendica na kavu i rekla da joj se čini da joj bježi oko. Isto mi je spomenula taj niski korijen nosa (ili kako već). Sad već danima pratim, i čini mi se da joj stvarno lijevo oko odluta prema van, češće ujutro i to kad ne fokusira pogled na ništa. Kad je zovnem ili usmjerim pažnju (pogled) na nešto kao da se ispravi.
Mi smo bili na pregledu u Monoklu, i tamo su nam utvrdili da nije strabizam. Ali pregled je bio nekako kratak, da ne kažem nedovoljno temeljit... Malena ima 3 i po godine. Na tom pregledu joj oko stvarno nijednom nije pobjeglo. Dogodi se da joj vidljivo pobjegne, kako mašenka piše, jutrom, dok gleda u prazno, a inače to najčešće bude nekako malo pa nisam sigurna je li mi se samo učinilo. Peterlin jesu vama na Rebru odmah utvrdili što je s problematičnim okom? Kolika je dioptrija tada bila u pitanju? Sjećate li se kako uopće izgleda prvi pregled kod sumnje na strabizam? Tamo na Rebru je takva ludnica da ne znam kako manja djeca uopće dovoljno surađuju (bili smo na skijaskopiji pred 1 god. i jedva preživjeli) .
Do koje udaljenosti treba približiti olovku kod te vježbe približavanja, skroz do nosa?
Da, nama je dr. Bubaš na prvom pregledu rekla da je u pitanju slabovidnost (ambliopija) ali on je tada već napunio 3 godine. Ja sam prije toga nazvala telefonom na konzultacije i objasnila o čemu se radi i kako mu bježi oko i VEĆ TADA na opis stanja su mi rekli da bi mogla biti ambliopija. Nisam ni znala da ima na rebru posebni odjel za strabizam, zvala sam očni odjel i tamo su me prema simptomima uputili odmah na pravo mjesto. Čekali smo nekih 6 tjedana na prvi pregled.Citiraj:
oleandrina prvotno napisa
Djetetu su tada kapali sredstvo za proširenje zjenica (tj. radili skijaskopiju) na prvom pregledu i ona ga je temeljito pregledala, ali mislim da se to ne može bez širenja zjenica. Znam da je to neugodno, ali nema spasa. I jest ludnica - s razlogom, tamo smo dobili pomoć baš kakva nam je trebala. I da, ima hrpa male dječice, ali budući da je vid bitan, tu "nema milosti". I moj L je plazio po meni duge sate u čekaonici dok je bio sasvim mali, ali sad znam da se isplatilo. Ovako je kako Sandra kaže - mukotrpno i svakako, moraš dijete motivirati da vježba, da izdrži dok to radi (moj je imao walkman, pa kasnije mp3 jer teško je malom djetetu sjediti tamo satima i vježbati oči) ali ide to. Na Rebru pregrađuju zgradu, pa je Centar za strabizam sada u staroj srčanoj stanici, neadekvatnom prostoru, ali što je - tu je... Gužve su, nema prikladne čekaonice, ali sve to čovjek otrpi.
Ne znam kod koga ste bili u Monoklu, ali dr. Bubaš tamo radi petkom popodne (mm i ja isto tamo kontroliramo vid, a ja sam odvela i svog mlađeg sina za svaki slučaj - nije mi se dalo čekati na red tjednima na Rebru).
Moj stariji sin nema neku jako veliku dioptriju (to nije klasična kratkovidnost/dalekovidnost... mogu ti pogledati kako su izgledale brojke u nalazima kad stignem, ali običnom čovjeku koji se time ne bavi to malo znači). Nije nosio jako debela stakla, ali se u početku dobro vidjela razlika u debljini stakla na slabovidnom i dobrom oku. Sad (nakon skoro 7 godina) više nema nikakve vidljive razlike u debljini stakala, postoji neka sitna razlika u dioptriji. Sad kad ovo pišem ne mogu vjerovati da je prošlo toliko godina....Pazi, to su godine i godine terapije, a moj sin je još imao i smetnje sluha i govora, pa je odrastao u čekaonicama i ambulantama, he he he... Dijete je nosilo flaster i u vrtiću (draga naša teta Sanja je vodila brigu o tome), a do škole smo se riješili flastera. Uskoro smo se riješili i obaveznih vježbi... Jest da sam se ja riješila i posla koji sam radila kad su krenule terapije, jer je bilo neizvedivo uklopiti sve to + mlađe dijete s poslovnim obvezama. Uffff.... sad mi je drago da je to sve iza nas. Sorry na offtopičarenju. Ove godine imao je moj sin samo jedan kontrolni pregled i čeka ga drugi u studenom. To je super.
Otklon oka kontrolirali smo s udaljenosti djetetove ispružene ruke, pa polako prema nosu (mi dotaknemo nos, to nam je igra još iz vremena kad je dijete bilo sasvim malo). I ne bježi oko uvijek, NIKADA nije bježalo uvijek, zato nam pedijatrica i nije vjerovala da se to događa, nego kad je dijete umorno. Probaj to izvesti prije spavanja...
peterlin je sve to lepo i iscrpno objasnila.
ja ću samo dodati naše iskustvo - primetili smo bežanje oka kod starije devojčice sa 18 meseci. isto ne upadljivo, samo kad je bila umorna. sa 19 već je nosila flastere na očima, naizmenično svako oko drugi dan. tete u jaslicama takođe "odigrale" važnu rolu u tome. naočare dobila sa nepune tri i rešila ih se sa pet godina. kod nje nije bila u pitanju slabovidost, već samo strabizam. rečeno nam je da vid moramo kontrolisati posebno kad krene u školu i optereti oči čitanjem i pisanjem, ali srećom sve je ostalo ok.
zbog opasnosti od slabovidosti i funkcionalnog slepila bili smo jaaako uporni u nošenju flastera i naočara. čim ustane, stavljala ih je i tako do spavanja...
budite disciplinovani u poštovanju lečničkih saveta i uspeh neće izostati. i, naravno, pre svega, otiđite na kontrolu, takve stvari ne prolaze same od sebe...
Peterlin hvala ti na iscrpnom odgovoru! Bili smo na pregledu kod Bubaš, pa mi je zato i malo neobično koliko brzo je zaključeno da nema nikakvog problema. Skijaskopiju sad nisu radili. Na skijaskopiji pred nešto manje od 1 god. je dpt. bila +0.5, nikakvih posebnih uputa, samo kontrola za 6-8 mj., zbog moguće pojave miopije. Kolika je dpt bila tvom sinu na prvom pregledu? Je li mu oko bježalo svakodnevno ili čak rjeđe? Ja sad stalno zurim u kćerine oči pa više nikako nisam sigurna što vidim.
Ova vježbica približavanja, koliko često da to radimo? Vidjela sam negdje ranije 10 dana, 2 put dnevno. Znači li to onda da se ni ne smije često raditi? Ili uopće ne, ako nam nisu rekli da "vježbamo".
Sve vježbe koje dovode u to da je oko skoncentrirano na neki pomak su vježbe. Dakle i kuda rašlje slova E pokazuju smjer je vježba oka.
Peterlin, kako da se NIKADA nismo srele???Mislim na Rebru.... ;)
Pa ne bi me iznenadilo da smo se srele, a nismo imale pojma... Možda smo se i očešale...:love2:Citiraj:
sandra14 prvotno napisa
Teško mi je sad vratiti film unatrag. Mislim da su nas naručivali obično (ali ne uvijek) srijedom na kontrole, a na vježbe smo gulili popodne. Nisam baš gledala oko sebe.
Čuj, ovisi to o puno stvari.... Ne znam točno. Mom sinu je oko bježalo svake večeri i kroz dan pred spavanje. ALI kad bi mu pobjeglo, to je bilo jako vidljivo, nije se moglo ne primijetiti - jedno oko ravno, drugo odeee skroz u vanjski kut. Mogao je on to vratiti uz napor, kad bi ga upozorili, ali tek kad je bio malo veći, nakon bar 2 godine vježbi.Citiraj:
oleandrina prvotno napisa
Ovako kao što si opisala ponekad pobjegne oko mom mužu - on je kratkovidan (to je miopija) + astigmatizam (nepravilnosti očne jabučice, kad slika ne pada točno na žutu pjegu) i jednostavno se mišići naprežu da drže oči u osi. Ako je samo to u pitanju, lako se rješava cilindričnim staklima... ali kako djeci rastu očne jabučice, ta dioptrija se mijenja (većina djece je prirodno dalekovidna u prvim godinama - moj je imao nekakvih +2,5 ili čak i više na slabijem oku kad smo krenuli, ako se dobro sjećam). Nema tu pravila - i ja imam astigmatizam, pa meni oči ne lutaju. Oboje hodamo na kontrole kod dr. Bubaš, pa bi ona valjda nešto rekla i mužu da je primijetila... Inače, ta gola dioptrija nije dovoljna da se opiše problem, kod strabizma pišu se i neki kutevi, kod ambliopije isto još neki dodatni podaci koje stručnjaci znaju, a ja (obični smrtnik) se ne petljam.
Skijaskopija se radi samo pri prvom pregledu i kasnije mislim jednom godišnje (po potrebi, kad se mijenjaju stakla ili naočale). Zapravo, ako te toliko brine mogući propust, ima i drugih mjesta gdje se liječe takve smetnje. Mislim da je netko na drugom topicu spominjao Vinogradsku... Valjda će se javiti i drugi. Ja ti mogu reći samo za Rebro jer nigdje drugdje nismo bili ni mm ni ja ni djeca.
Peterlin, opet hvala :) Ne mislim zapravo da se radi o propustu, vjerojatno sam ja time okupiranija nego bi trebala biti, jer ta bježanja oka nisu toliko uočljiva, osobito ne tako dramatično kako si ti pisala da ti je bilo malenom kad ste počeli s pregledima... Vjerojatno je od mene naslijedila miopiju/astigmatizam pa se oko već sad pokušava akomodirati ako se razvija nekakva dpt. Dr. nam je rekla da ima dosta ljudi da im oko pobjegne kad su umorni i sl., a nije strabizam (zato ni nemamo kuteve na nalazima). Tako sam ja shvatila.
podižem ovu temu jer trebam pomoć.
dobili smo liječničku preporuku da zatvaramo vodeće oko flasterom, kako bi se vježbalo oko koje bježi prema nosu.
malena ima 2.5 godine i ne možemo je nagovoriti na nošenje flastera. :-(
Ono što me zanima je kako ste vaše mališane nagovorili (da ne kažem natjerali) da zatvaraju oko, i jeste li koristili neke specijalne flastere za to? Jer imam osjećaj da je flaster koji ja stavim iritira.
hej, asimon, ne čuh te baš duugo!:kiss:Citiraj:
Asimon prvotno napisa
potraži u apotekama - ja sam u bg kupovala neke posebne flastere, nežnije za kožu. ne sećam se više naziva, davno je bilo. a i bakina prijateljica iz austrije je slala isto neke sa sličicama crtanih junaka. e, ti su bili presudni da se flasteri nešto radije nose. mada, kod nas nije bilo puno pregovora - iako je bila mala , 19 meseci, objasnili smo joj da tako mora zbog njenog zdravlja i kraj. slično kao i sa as...
negde sa dve godine je dobila i naočare, i, kao što sam već pisala gore, nosila ih disciplinovano do petog rođendana. sve se povoljno rešilo...
puno sreće i javi kako ide...
Isto je bilo i kod nas. Mi smo za dečka imali specijalni ortooptički flaster s gusarima. Nema toga baš u svakoj ljekarni, ali mi smo ih nabavljali u lokalnoj ljekarni (magistra je nabavljala za nas, i danas to radi) ali i kod optičara - oni isto to imaju.Citiraj:
Asimon prvotno napisa
Nailazila sam na više vrsta tih flastera, a najbolji su nam se pokazali 3M flasteri, obični bez slika.
Druga varijanta - naš sin je kasnije nosio flaster preko naočala. Pitaj liječnika da li to i u ovom slučaju dolazi u obzir jer ne ide to uvijek. Ispod flastera stavlja se tupfer (gazica) da se ne zalijepi za trepavice. Ovi flasteri sa sličicama su drugačije kvalitete, izgledaju kao da im je podloga od papira/tkanine, ali nema druge nego probati. U ljekarnama ih prodaju na komad, pa ne moraš kupiti cijelu kutiju za probu. Ako ide direktno na oko (bez naočala) treba uzeti veće... Skidaš od unutarnje strane oka prema vanjskoj (u smjeru rasta obrve) da ne čupa, ali to je često teško izbjeći. A kako staviti - pa predloži da se "igrate doktora". Ne sjećam se više što smo mi izmišljali, ali naš sin je relativno kratko vrijeme nosio flaster direktno na koži, samo do prvih naočala. Od tada mu godinama lijepimo flaster na staklo naočala.
Btw. pregledat ću ja svoje zalihe, imali smo raznih vrsta, nešto bi se našlo...
Hvala Peterlin! :love:
Mi smo tek u fazi dobivanja konačne dijagnoze, još nije dobila naočale (iako vrlo vjerojatno hoće).
Liječnik je za početak rekao da lijepimo "zdravo" oko sat ujutro i sat poslijepodne. Stavljala sam joj tupfer i flaster preko (ustvari sa onu bijelu ljepljivu traku koja se lako otrgne, ne znam joj sad točan naziv, jer je lakša za odlijepiti). Ali nema šanse da to drži, bori se svim silama, plače, nema načina ni da je podmitim (iako to mrzim) da je drži na oku duže od 5 min, što je nedovoljno. Kako sam, u fazi inspiracije, lijepila i sebi oko, samo da je nagovorim, vidjela sam da je to ustvari prilično neugodno. zato tražim postoje li kakvi prilagođeni flasteri.
Idem odmah u apoteku tražiti specijalne flastere!
Nema na čemu!
Evo, našla ja u međuvremenu flastere koji su nama bili dobri:
http://www3.shopping.com/xPO-Nexcare...ior_20_Per_Pkg
Ako dijete ipak ne bude podnosilo flaster, možeš uzeti neke jeftine plastične sunčane naočale koje će dijete samo izabrati i htjeti nositi.
Izbiješ staklo na oku koje treba vježbati, a drugo prelijepiš. Imam ja doma starih okvira sinovih naočala, ali vjerujem da bi bili preveliki - svi su za 4+ godišnjake, nemam sasvim male.
Dalje... djetetu treba naći neku zanimljivu aktivnost koju obožava i koja će joj skrenuti pažnju s činjenice da na oku ima flaster. Ne znam.... glinamol, plastelin, crtanje, igre vodom (brljanje po kupaonici, pa čak i kuhinji - miješanje crvene paprike, soli i kakaa u vodu i slične strahote). Više se i ne sjećam kakve smo sve igre smišljali. Isto - išli smo i van, u pješčanik ili na igralište pa je dijete lakše podnosilo flaster, jer se zabavilo igranjem.
Evo što smo još radili - ja sam mrzitelj crtića i igrica na računalu, ali poslužili su nam da djetetu vežu pažnju dok je trebalo nositi flaster. Dodatna motivacija bila je to što se bez flastera nije gledala televizija. To smo radili samo ako nitko nije imao vremena zabavljati se s djetetom ili ako je bilo takvo vrijeme da se nije moglo van.
Nakon par dana privikavanja bit će sve u redu.
Našla sam u prvoj apoteci upravo Nexcare flastere, doduše nisu za djecu, ali vjerujem da će poslužiti!
što se tiče naočala, odlična ideja, M. ih obožava nositi u bilo kojem obliku, toliko da je neki dan išla u šetnju i spavala sa naočalama za plivanje :roll:
već smo bili lagano deprimirani i skoro odustali od lijepljenja oka, danas ću opet pokušati, nadam se da će biti lakše :-)
Super!Citiraj:
Asimon prvotno napisa
Inače, sat vremena ti je dugo... Ako ne uspiješ s naočalama odmah sat vremena, probaj kraće vrijeme, nekih 10 minuta, pa pomalo produljuj vrijeme. Za 2 tjedna doći ćete na sat vremena. Djeca to nauče brzo i onda sami traže gdje je flaster.
Jučer poslijepodne smo uspjeli držati flaster direkt na oku nekih 45 minuta, što je ogroman napredak u odnosu na dosadašnjih max. 5. :-D
Samo se nadam da će i danas (a naravno i ubuduće) htjeti držati.
:klap:
:love2:
Ima li netko za preporučiti dječjeg oftamologa na području Istre i/ili Rijeke, može i privatnog ?
Trebam utjehu prije svega.
Naime, moj veliki D vježba na Rebru od 3. godine svaka tri mjeseca i taman smo dogovorili operaciju desnog oka za proljeće. Inače, moja je teorija da je njemu oko počelo bježati nakon jednog od četiri slučaja febrilnih konvulzija.
Međutim, prošli tjedan (sad mu je 6 godina) imao je dosta visoku temperaturu i njemu od tada bježi i lijevo oko i to puno više nego što je desno ikad bježalo. Bježi mu tako da se "zaglavi" uz korijen nosa i neće se vratiti (pomaže lijepljenje flastera na desno oko neko vrijeme, ali ne uvijek za dugo). Ok, mislila sam proći će s termperaturom, ali nije. Zapravo sad je bilo ok nekoliko dana i danas opet. Strašno izgleda, prestrašno. Dakle definitivno mu je uslijed temperature popustio mišić. Ima li tko sa sličnim iskustvima? Pogotovo ako mi može reći da se to s vremenom (pa makar i uz operaciju) sredilo. Ima li nam pomoći?