Help - otići na 3 dana ili ne?

Dakle, u dilemi sam.
Na poslu sam dobila poziv na posjet poslovnim partnerima u drugu državu, trajanje puta je 3 dana. Smatram to posebnom čašću, s obzirom da je pozvana samo nekolicina odabranih iz moje službe (točnije troje od nas dvadeset) i rado bih išla, ali nekako mi je ipak teško odlučiti. Do sutra ujutro trebala bih dati odgovor idem li ili ne.
Moja djevojčica ima 15 mjeseci i dojim ju 3 puta dnevno u radne dane, a 5-6 puta vikendom.
Inače obožava tatu, i on je može i nahraniti i uspavati, ali ipak dosta teže nego ja. Presvlačenje pelena je nekako prešutno postao isključivo moj posao, ali sigurna sam da bi i to išlo, kad bi bili sami.

Znači, što se tiče tehničkih pitanja 100% sam sigurna da bi njih dvoje bili o.k., ali muči me kako bi ona podnijela odvajanje od mame (a i od cice) na 3 dana.

Pomagajte, na sto sam muka! Možda ima neka mama koja je bila u sličnoj situaciji?

Možda zvuči okrutno ali nekad mora biti prvi put. Ti sama najbolje možeš procijeniti jeste li spremne ili ne.

(A onda kad se vratiš i vidiš da je sve prošlo u savršenom redu i bez tebe - bit ćeš jaako ljubomorna. :mrgreen: )

I ja sam nedavno morala na poslovni put - 5 dana. F. je to odlično podnio. Odvezli smo ga na more kod none i nonota (koje obožava) i bilo mu je super, bio je prezaposlen u kući i oko nje. Ali, kod nas je drukčije to što ga više ne dojim. Iskustvo moje prijateljice koja je išla na put, a dojila, je da je njezina mala bez problema pričekala da se mama vrati i nastavila s cicanjem.

Citiraj:

---

Maruška prvotno napisa

Možda zvuči okrutno ali nekad mora biti prvi put. Ti sama najbolje možeš procijeniti jeste li spremne ili ne.

---

Pa za sebe sam sigurna da nisam spremna (hoću li ikad i biti?), a za Evu mi se čini da je premalena. Ne znam, možda sam u krivu, ali imam nekakav osjećaj da bi joj to odvajanje bilo teško. A možda je to samo moja subjektivna procjena jer sam ja zapravo ta koja nije spremna. :?

Krajem listopada idem također na put, ali radi se o 2 dana, udaljenost je manja (300 a ne 1000 km kao u ovom slučaju), a i Eva će biti veća, pa će biti lakše (bar mislim).
Na to sam se pripremila odavno i sigurno idem, a ovo mi je došlo iznenada, pa me zateklo nespremnu.

Ne znam, stvarno ne znam što napraviti.
Koliko god željela ići, s druge strane bih najradije ostala doma. :/

Naše prvo razdvajanje je bilo kad je Lovre imao 20 mjeseci - što je ipak bitno više od 15 - tako da je 'lako meni filozofirati'... :/

A ovo:

Citiraj:

---

Koliko god željela ići, s druge strane bih najradije ostala doma.

---

mi se čini da zauvijek ostaje isto..

Ja sam prije 2 mjeseca dobila jednu poslovnu ponudu za ljeto koja bi mi omogućila povratak u filmske vode. No, posao je uključivao 5-7 dnevni boravak izvan Zg. Da sam odlučila vući MD-a i Kaleba sa sobom, to bi tek bio pakao, jer bih radila po cijele dane, on bi se noću nacicavao i onda ne bih imala energije za prenaporan tempo sljedećeg dana. Dakle, mogla sam birati između odlaska i ne viđanja 5-7 dana ili odbijanja ponude.

Na kraju sam odbila ponudu i ok sam s tom odlukom. Bit će još prilika, a on nikad više neće biti ovako mali...

To je bila moja odluka i znam da bih bila nesretna da bih otišla. Kod tebe su u pitanju "samo" 3 dana, pa odvagni...Možda je u tvom slučaju izvedivo da TM i malena idu s tobom?

Ma nije, na žalost.
Ide se u Njemačku, nemamo putovnice, a meni bi firma sredila preko nekakvih veza da ju hitno dobijem.
Također bi njih dvoje trebalo putovati u vlastitoj režiji, jer moja firma ide iznajmljenim autobusom, u kojem s nama idu i poslovni partneri.
I isto se radi o cjelodnevnom programu, pa je onda besmisleno vući ih.

Uglavnom, sve sam bliže odluci da ostanem doma. Baš kao što kažeš - ona nikad više neće biti ovako mala. :saint:

hmmmmmmmmmmm malo je teze odluciti, jer nismo svi isti. BC ima 21 mjesec i nismo se do sad odvojili niti jednu noc. inace sam sto se tice putovanja prva na vratima i lako spakiram torbe. ali ostala sam u medjuvremenu trudna tako da se zbog toga nismo odvajali do sada. inace 3 dana kako navodis mi se ne cine iz moje a i tudje perspektive dugo, ali tvoje vjerojatno dok ne odes se cine kao vjecnost. dakle ja bih isla iz dva razloga. prvi je jer jednom mora biti prvi put, a drugi je sto si navela da je to ipak cast. dakle ugodi sebi i budi malo ponosna sto si medju "odabranim". sigurna sam da ce se TM i mala snaci i bez tebe.

Hm...teska odluka...
Ja sam npr. isla na poslovni put, 7 dana, (godisnji sastanak svih svjetskih podruznica firme, prilicno bitno za posao) kada je H imala 13mj i jos dan danas mi je zao. Smatrala sam da bi trebala, jer sam dosta izbivala s posla i to mi je trebala biti prilika da se opet uhodam. Sve je bilo OK, ali po njenoj reakciji kada sam se vratila (nije mi danima dala ni na WC, plac kada bi primila kvaku), znala sam da nije bila spremna. A ni ja...plakala sam svaku vecer u hotelskoj sobi...

Za tocno godinu dana, H je imala 25mj, opet isti sastanak. Odbila sam bez razmisljanja.

ja u ponedjeljak putujem poslovno na 5 dana u Irsku. F ima 16 mj i još nikad ga nisam ostavila preko noći... Ostaje s mm-om i dolazi baka čuvati ga dok mm radi...
Koliko mi je drago što idem, toliko mi je bed ostaviti ga...
Znam da će se snaći, ali i da ću mu falit, ali mislim da jednom mora doći dan kad ću ga ostaviti... Sad je uletila dobra prilika... Uostalom bolje ovo nego kako sam trebala na 2 tjedna preko bare... :/

Deaedi toga se i ja bojim i najviše mi se zbog toga ne ide.

Magriz, dojiš li još svog dječaka?
To mi je uz x drugih možda i glavni argument za ostanak doma ovaj put.

prije spavanja i ujutro obavezno, i n puta po noći (varira od 1 do 3-4 puta)... vikendom i prije dnevnog spavanja (2-3 podoja)...
budući je alergičan na km, davati će u rižino, jer se nisam na vrijeme počela izdajati, a ovaj tjedan sam na bolovanju jer je bolestan pa sve pocica... :mrgreen:
znam da ću falit i ja njemu i on meni, ali preživjeti ćemo... to su samo 3 noći i 4 dana...

Bila u istoj dilemi kad je Lea imala 13,5 mjeseci i otišla na dva dana, potom mjesec dana kasnije na 3, nedavno opet na 2, pa na 3 i sad konačno odvalila 7 dana (i bila koma prije toga....)
Ja ni sada nisam spremna i nikad neću biti na odvajanje od nje ali sam i posebno sretna kad se vratim i vidim da je sve prošlo ok a ja obavila što sam morala (i vidjela svijeta).

Citiraj:

---

Točkica prvotno napisa

Ja ni sada nisam spremna i nikad neću biti na odvajanje od nje ali sam i posebno sretna kad se vratim i vidim da je sve prošlo ok a ja obavila što sam morala (i vidjela svijeta).

---

Upravo ovako.
(uz dozu ljubomore što nisam nezamjenjiva :) )

A što se dojenja tiče, sunašce, mislima da se ne moraš brinuti. Mi još uvijek dojimo a iza nas je barem 6-7 razdvajanja ukupne dužine više od mjesec dana...

Odi na put, pa malena ostaje sa tatom, i taman će im dobro doći za malo zbližavanja.

Evo javlja se luzerica. :cry:
Zaključila sam da ja to ne mogu i odustala od puta.
Dugo sam razmišljala i na kraju shvatila kako mi je bez veze ići, ako se već unaprijed grizem i opterećujem. Sva tri dana bih valjda bila u bedu.
Jest da mi je žao što ne idem, ali opet mi je drago što ću biti sa svojom bubicom. Mislim, sama sam sebi kontradikcija, ali što ću kad sam takva. :P

Mogu samo citirati Lunu - bit će još prilika, a ona više nikad neće biti ovako mala.

Hvala svima na odgovorima. :*

Zaista je odluka bila teška.... Ja poznajem mame koje bez po brige ostave klince kod bake i dide na mjesec dana. Ja moga mrava od 2 i pol g. nisam još ostavila nikada (osim kad radim noć) i ne mogu. S jedne strane mislim da sam blesava što se malo ne opustim a s druge-to su mi najdragocjeniji trenuci na svijetu tako da uvijek prevagne ostanak s mravom.
Sada kad si odlučila nemoj više razmišljati-odlučila si najispravnije jer tvoj unutrašnji osjećaj najbolji je pokazatelj.

Citiraj:

---

sunašce prvotno napisa

Evo javlja se luzerica. :cry:
Zaključila sam da ja to ne mogu i odustala od puta.
Dugo sam razmišljala i na kraju shvatila kako mi je bez veze ići, ako se već unaprijed grizem i opterećujem. Sva tri dana bih valjda bila u bedu.
Jest da mi je žao što ne idem, ali opet mi je drago što ću biti sa svojom bubicom. Mislim, sama sam sebi kontradikcija, ali što ću kad sam takva. :P

Mogu samo citirati Lunu - bit će još prilika, a ona više nikad neće biti ovako mala.

Hvala svima na odgovorima. :*

---

Nikako nisi luzerica radi ovakve odluke!

Neću ulaziti u previše detalja, ali ja sam radi odluke da ostanem sa djetetom izgubila ne jedan put na 3 dana, već jedan veeeliki korak u svojoj karijeri o kojem sam sanjala i za koji sam radila dugi niz godina. A u takvom sam poslu da prilike ne ulijeću prečesto i moraš se konstatno i besprekidno boriti da ostaneš u igri. Ima dana kad mi je teško radi toga, ali nekako vjerujem da za sve postoji pravo vrijeme. A sada je pravo vrijeme da budem maximalna mama (ako se to može tako nazvati). Želim biti uz njega i upijati njegovu bebastost jer neće zauvijek biti tako malen, a ja radi svoje težnje da imam "bebasta iskustva" neću roditi još 15 beba. Budimo uz njih dokle oni to žele. Vrlo će brzo to vrijeme proći.... :/

Razumijem tvoju odluku u potpunosti.

Meni je tvoja odluka toliko prirodna, da ni o jednoj drugoj ne bi ni pomišljala. Možda zvuči ne ambiciozno, ali je ne bih mogla drugačije.

U ostalom ja sam do peroidu trudnoće radila posao na kojem sam trebala dosta putivati, imala sam šanse za dosta napredovanja i sl. Kad smo odlučili da ćemo imati dijete, tražila sam posao koji je do neke mjere "mirniji" da se mogu posvetiti djetetu. Ni sekunde se nisam pokajala!!!!

Ma zapravo, kako je prošlo par dana, shvatila sam da mi nije uopće jako žao što ne idem.
Hvala cure na podršci! :heart:

Anita-AZ, tvoja izjava "sada je pravo vrijeme da budem maximalna mama" odlično je sve opisala kako se osjećam. Ne bih to ni sama bolje sročila.
:*