Moja curica se udara po glavi

Moja Aneta ima godinu i tri mjeseca. odnedavno na frustracije reagira udaranjem sebe po glavi. To se događa kad ne uspijeva svladati neku vještinu ili izvršiti neku radnju. Također, to se događa i kad poviknemo na nju, npr. Ne to dirat! Ne idi tamo! Pec! Neee! i sl. Da li još netko ima taj problem? Da li da je odvedemo kod psihologa? Kako da se toga ostavi? Isprva smo je opominjali, a sada unatrag dva dana je nastojimo ignorirati. Rezultati se još ne naziru. U svemu ostalom jako napredna za svoju dob. Thanks! :heart:

Ma kakav psiholog :lol:
To ti je slavna fazaaaa!
I Jan je to prošao i zna mu se još uvijek dogoditi da se udara po glavi i to baš iz razloga koje si navela.
Nekada ignoriram, nekada ga spriječim i odvratim mu pažnju, kako kada...i da proći će...strpljenja...
Kod nas to traje već sigurno pet mejseci, nekada svaki dan a nekada po dva tjedna ništa.
Uopće se ne opterećujem!

Moja se lupa već sigurno godinu dana /ima skoro dvije/. Zapravo, ona se ne lupa nego lupa glavom (i otvorenih usta) u najbliže tvrdo mjesto. Djeci je to oblik komunikacije, obzirom da nisu još u potpunosti verbalni, odnosno ne mogu još svaku situaciju proživjeti 'socijalizirano', već ovako instinktivno (agresivnost ovog oblika je čovjeku urođena). Moje je mišljenje da je to djetetu potrebno i da to treba poštovati na način da kad dijete tako nešto izražava - treba ga poslušati, razumijeti, pokazati mu kako da se nosi sa frustracijama (kada ne smije nešto opasno, primjerice), usmjeravati ga. Meni je, osim toga, i važno da moje dijete zna da se smije ljutiti, dakle ne zatirati emociju zato jer se meni čini neopravdanom u nekom trenutku.
Dakle, ne da vam ne treba psiholog, nego vam je ovo pokazatelj da vam je s djetetom sve u najboljem redu.
Problem je ako se tako ponašamo i s 20 i sl. godina.

JAAAAAAAAAAAAAAA!

KOd nas se dogadja da ako Domiju nesto nedamo ili drugim rijecima ne moze dobiti sto zeli pocne odarati glavicom u sta stigne i na to se ceri. Mi pokusavamo ignorirati tj. da ne shvatite krivo pravimo se da ne vidimo.

Inace me vec pomalo strah jer ne bih volila da mi se sopa po ducanima jer na to pop****, kad vidim da rade druga djeca!

Rijesila to moja mama! Kad je Frane imao takvu fazu, naljuti se i lupa glavom o stok! Babino ga pogleda , mrtva hladna ga obavjesti da nije dovoljno jako udario , neka udre jace i nastavi s poslom. Stalo dijete :shock: i odustalo! Vidi nema koristi!

Ja sam isto prije koji tjedan postavila to pitanje pa si ovdje možeš malo pročitati.
Krešo i dalje to radi, ali mi se čini ne više tako često kao onda i s malo slabijim intezitetom. Znači kod nas za sada to traje nekih dva mjeseca...
Ali više se ne obazirem previše na to kao u početku, kad počne (a to je gotovo uvijek zbog nečeg što ne bi trebao raditi) ja mu pokušam pažnju usmjeriti na nešto drugo. Trenutno funkcionira, mada moram priznati da se ne osjećam baš ugodno kad krene lupati mene (glavom u glavu) i to negdje nasred ceste ili u parku :roll:

Kod nas to vec pola godine dolazi i prolazi i opet dolazi. Ne udara se jako nego samo ne bi li me pokusala natjerati da joj u necemu popustim. Ja joj po milijunti put kazem da smije tuci samo jastuk i da je Sara draaaaaaga....

U tim trenucima ja sam ga pomilovala po glavi i rekla "Dragi A., dragi A.". I upalilo je :D
Kada se zaletio da će se udariti onda je stao i rekao "Taaaaataaaaa" - to znači "draga" :heart: .

Hvala svima. Na odgovorima i na podjeli iskustva. Živio internet!

kod nas ta faza traje....nestane....dojde....znam da je faza ali sam nekada uzrujana.naime ne samo ako mu nije po volji vec i kad je sretan evo ga kako se objerucke treska p glavi..........proci ce i znam da je faza......

Zala se ne tuce po glavi (barem jos ne), no kada je jako ljuta i kada "je ne slusam" zna me ugristi i to fest!Ili mi primi kozu prsticima i stipne onak "na sitno"!Boli za poludit!Jedanput me cak ful iznenada ugrizla i ja sam ful instinktivno odreagirala, malo sam je odgurnula jer me je jako zaboljelo,a i bas sam se iznenadila.Malo se prepala kaj sam je tak odgurnula, malo plakala, ali odmah ju je proslo.I kada vidim da krece za ugrizom glasno i ostro kazem NE,ali me ne ferma, nego mi se smije u facu!A stvarno sam ozbiljna!A jucer sam primjetla da je sama sebe ugrizla za ruku, ja nisam vidjela kada niti kako nitizasto, ali je jasan trag zubi.Svasta!Ali ona fora od bebeline mi se cini ok.Zapravo, najbolji nacin je da ignoriras, jer cim se ljutis odmah izazoves suprotan efekt.

moj Jan se isto tu i tamo lupi po glavi, ali vise se cupa za kosu. to radi kada je nervozan, kada mu nesto nedamo da radi ili kad mu se jako spava.

Procitala sam i ovu drugu temu..vrlo slicne stvari. Razlika je u tom sto je mene prosli petak zaustavila teta u vrticu gdje R. ide i rekla kako bi volila porazgovarati sa mnom o njegovom ponasanju. :/
Sta se desilo? R. je taj dan bio jako ''nestasan'', kako je ona rekla, davala mu je supu za rucak, a kad je dosla na red pita, onda joj vise nije dopustio da ga ona hrani nego je htio sam da jede. Kad mu nije dala, naljutio se, mahnuo po stolu i srusio par tanjira, a zatim poceo da udara glavom, naravno uz bijesni plac. Navodno, njoj nije ''normalno'' da se tako malo dijete (16mjeseci), ponasa tako agresivno?!

Da podvucem, ta teta vodi vrtic i koliko znam nije ''edukovana'' da vodi grupe djece, ali posto su godisnji odmori, osoblje ne radi, pa ona i njen muz, plus jos jedna teta cuvalica su tu i paze djecu koja su jos u vrticu.
Ja naprosto nisam znala sta da joj kazem u prvi momenat, jer sam bila iznenadjen tom konstatacijom da to za nju nije normalno i da ona mene pita ''sta da radi s tim''?! Dobila sam dojam, kao da moje dijete treba na psihijatrijski tretman?! Moram napomenuti da su mi i tete koje ga cuvaju, govorile da je ljubomoran i da zeli njihovu paznju, u slucaju da je one posvete drugom djetetu?! To me malo zbunilo, jer kuci i u drugom okruzenju, nije takav.
Da napomenem, da je R. izuzetno zivo, aktivno, radoznalo dijete, veoma socijalno, veselo, veoma rijetko zaplace kada padne i kada se udari. Jeste tvrdoglav i osjecajan, tesko mu pada kada ga neko zaruzi i obrati mu se ostrije.
Plac je rezerviran za bas bolne situacije ili nelagodu, a ove situacije udaranja glavom su u momentima kada mu se brani ono sto on zeli da radi ili uzme. Tada nastupa ta tantrum faza, gdje on zamahne rukom, naljuti se i onda ili se baci na pod pa lupa glavom o pod ili u zid.
Uglavnom ga ignorisem u pocetku, a onda ga pokusam zabaviti necim drugim..pustiti crtani, izvesti ga na balkon ili tako nesto. Najcesce upali. Dakle to kratko traje.
Ne znam da li sam u pravu, volila bi da djeciji psiholog ili pedijatar da neko misljenje vezano za takvo ponasanje djeteta. :?

Zullu, dijete je pokazalo želju za samostalnošću, a ona ga je otpilila. I ja bih se lupala po glavi.

Ma da, to mi je jasno..on pokazuje takvu vrstu samostalnosti vec odavno..primjerice vani u setnji, vrlo rijetko dopusta da se vodi za rukice, vec sam trazi ruku kada osjeti da je nesigurno da hoda sam, ulica, prelazi, stepenice i slicno. Mudro heh :mrgreen:

24.03.2006

(baš čudno, ofca koja se svojeglavo ponaša....)
:lol: :lol: :lol:

a i ova moja se voli mlatnut po glavi kad joj neš nije po volji, al ignoriram to... kad se jače opali shvatit će da joj to nije baš najpametniji potez...

i kod nas je jedno vrijeme to bilo jaaaaaaaako aktuelno pa se sada sve smirilo!!sada ima nove fore!! :lol:

Citiraj:

---

clio180 prvotno napisa

moj Jan se isto tu i tamo lupi po glavi, ali vise se cupa za kosu. to radi kada je nervozan, kada mu nesto nedamo da radi ili kad mu se jako spava.

---

Ovako i Evan. Bilo me strah kad je to tek počeo raditi.

A nama se sad događa kad, recimo, ga neka teta u trgovini samo pogleda ili mu se obrati s nekom rečenicom da on počne vikati "ne, neee" i lupa se po glavici.
e tad mi stvarno nekada bude neugodno...
I tako, uglavnom kada mu ne odgovaraju neke osobe u njegovoj blizini on se počne mlatiti...prekrasno :/

Sada mi je puno lakše, kad vidim koliko nas ima. Ja mislila da je to pokupio u vrtiću, ali rekle mi tete da nije. Valjda to tako spontano dođe, kad su isfrustrirani i ljuti. Tete u vrtiću mi rekle da se većina njih zalijeće glavom o zid :shock:

Mene ova FAZA ful muči!!!
Srce me svaki put zaboli kad se udari po glavi. :cry: I govorim joj
da je draga ali ništa i dalje se tuče. Nisam pametna dali je trebam
ignorirati ili opominjati da to nesmije raditi. ? :/ ?
Please vi koji ste prošli ovu očajnu fazu recite što je pametnije.

Zaista ne znam ta faza se uz kratke prekide oteže od prvog rođendana, ja se nadam da će jednom za uvijek prestati. Dino se toliko lupi da mu ostane crveno, sada se je počeo lupati gdje stigne, glava, noge, ah da i počeo je čupati kosu kada mu šta nije pravo. Ja nekada opomenem, nekada ignoriram, stvarno ne znam šta da radim, nije mi jasno kako se tako jako može udarati :?

kod nas nestalo samo od sebe..ne znam kako ali jako dugo nema treskanja po glavi i sl stvari...sada sam ja na redu :/

Evo, da vam se i mi pridružimo...isti problem, iste situacije, a imam jedno pitanje - koliko dugo traje ta faza? Naime, kod nas traje punih 2 mjeseca, malena baš i nije nježna prema sebi, i bojim se da ćemo uskoro završiti na hitnoj ako ovako nastavi...doduše, s njenim udarcem, mogao bi štok prije popustiti... :)

Citiraj:

---

jassi prvotno napisa

kod nas nestalo samo od sebe..ne znam kako ali jako dugo nema treskanja po glavi i sl stvari...sada sam ja na redu :/

---

tak i mi

Znači to je normalno :shock: :lol:

Ja mislila da nešto nije ok jer se on svako toliko bez posebnog razloga počme udarati sa rukama po glavi :shock:

Kako to zaustaviti, ignorirati ili?

S. se udara po glavi kao da udara u bubanj. i dok to radi naglas se smije :roll:

udara s glavom u moju glavu. nježno :)

i udara glavom u zid. ispitivački, kao da nešto isprobava :roll:

Citiraj:

---

kailash prvotno napisa

udara s glavom u moju glavu. nježno :)

i udara glavom u zid. ispitivački, kao da nešto isprobava :roll:

---

Tako se jedan bratov kolega igrao s kćeri dok nije završio u bolnici s potresom mozga jer je mala malo pretjerala (njoj nije bilo ništa) :lol:

Osobno oko ovog lupanja u glavu ne radim nikakav problem. Mihovil je s tim forama počeo vrlo rano, pa smo se zezali da igra "hrkljuš" (znat će oni koji se sjećaju Top liste nadrealista). Kada se razbjesni ponekad se udara u glavu, ali ne jako. Lupanje glavom o tvrde predmete mu je najčešće zabava, npr. namjerno kucne glavom u zid, a onda me pogleda, osmjehne se i to ponovi. Takve radnje ignoriram jer mislim da je to najbolji način. Općenito ignoriram neke ispade bijesa i to se kao metoda pokazalo vrlo učinkovito - npr. čim nešto strogo zabranim, on dobije napad bijesnog vrištanja, a ja ga ostavim da se malo ohladi (za to vrijeme se malo udaljim i počnem nešto raditi, tek toliko da shvati da mu to neće pomoći da se dočepa zabranjenog predmeta). I do sada je upalilo svaki put. Vrlo brzo se smiri i pronađe drugu zanimaciju...

Citiraj:

---

Barbie prvotno napisa

Zala se ne tuce po glavi (barem jos ne), no kada je jako ljuta i kada "je ne slusam" zna me ugristi i to fest!Ili mi primi kozu prsticima i stipne onak "na sitno"!Boli za poludit!...

---

Mihovil ne grize, ali me pljusne, i to pošteno, ili mi nastoji svom snagom gurnuti prst u oko... Do sada sam samo zahvaljujući pribranosti uspjela sačuvati vid :mrgreen:

S. se uspavljuje gurajući mi prst u oko i nos.... :roll:

od sogorice mali se non stop lupa po glavi dok šogorica nije otišla pediatrici i molila za pomoć jer to su bili udarci pravog malog boksača.
savjet ped.je bil ignorirat jer oni navodno to rade da bi privukli pažnju(u većini slučajeva).
i moram priznat baš mi je nedavno šogy rekla da od kad ga ignorira sve se rijeđe boksa :lol:

Evo i nas u ovom klubu, osim što se miš ne udara kad je ljut nego kad je ili pospan ili zaigran. Lupa glavom o nas, o namještaj i zid samo prisloni (kao da vrlo dobro zna da bi ga jako zaboljelo), a sebe još i nekad štipa po nogama i licu. Baš mi je to nelagodno,ali mi je malo lakše kad vidim da vas ima još i da prolazi.

I mi se prijavljujemo :(
T ima pune 3 god i 2 mj unazad par mjeseci je počela ova slavna faza "mlaćenja" samog sebe po glavi. Onako rukicama, kao da se šamara.
To radi kada se razljuti jer nešto ne može dobiti (nije agresivan perma drugima ni stvarima). Mi to kući rješavamo nekad ignoriranjem, nekad strogom opomenom, nekad sa "dragi" i čitamo stalno "kada se ljutim" i u principu situacija je kući bila sve bolja i bolja.
U vrtiću je priča nešto drugačija jer je tamo uključeno i bacanje po podu (ne vodi računa gdje će se baciti). Tamo je nekih tjedan dana bilo pakleno, pa je krenulo na bolje, kraće je trajalo, bilo je rjeđe.
Najveći je problem povratak u vrtić iz parka, tad kreće eksces. Ali recimo, danas je to bilo i za doručak, mustra nije htjela namazani kruh...
Ja sam si mantrala da će proći, da je faza, ali ono što me izbacilo iz ravnoteže je jučerašnji događaj: namlatio se jer se u park nije moglo ući (vrata su bila blokirana) i to do krvi (iz nosića)! Kad je svoje završio, nastavio je dalje po svom.
U vrtiću je zbog toga nastala strka, smatraju da to nije normalno ponašanje već vrlo zabrinjavajuće.
Bila sam po njihovoj preporuci (nakon onih prvih paklenih tjedan dana) kod psihologice koja iskreno i nije nešto pomogla, jedino je zaključila da se dijete ne zna nositi sa ljutnjom i da smo se zapravo dobro postavili.

Što dalje?

Citiraj:

---

Danči29 prvotno napisa

Bila sam po njihovoj preporuci (nakon onih prvih paklenih tjedan dana) kod psihologice koja iskreno i nije nešto pomogla, jedino je zaključila da se dijete ne zna nositi sa ljutnjom i da smo se zapravo dobro postavili.
Što dalje?

---

Zapravo je psihologica bila u pravu. Koliko god je teško, takve ispade treba ignorirati koliko više možete, jer dijete treba shvatiti da time neće dobiti pažnju. Djetetu je svaki oblik pažnje važan, bilo da ga roditelj mazi ili da se ljuti.
Možda ne bi bilo loše da zapisuješ što je prethodilo takvom ponašanju. Nemoj zapisivati ono što ti misliš da dijete osjeća, nego ono što je dijete učinilo. Npr., nemoj pisati "krenuli smo kući iz parka, dijete se naljutilo i počelo je udarati glavom", nego "krenuli smo iz parka, dijete je počelo udarati glavom". To bi ti moglo pomoći da preveniraš njegovo ponašanje, odnosno da shvatiš što je okidač.
Što više pažnje, maženja i izljeva ljubavi kada se prikladno ponaša. Pokušajte vježbati sa plišancima kroz dijaloge i igru pravilno izražavanje osjećaja kao što su ljutnja, strah, zbunjenost.... Pazi da se ne osvrćeš pred njim na to njegovo bacanje i udaranje glavom. Nastoj da on dobije dojam da je to kod tebe prošlo neprimjećeno. Što više ga hvali u situacijama kad se prikladno ponaša.

P.S. Glad, žeđ i umor često mogu biti okidači takvog ponašanja. Pokušaj djetetu davati više manjih obroka kroz dan, često ga nudi vodom i pazi na prve znake umora.