Cendravost nakon bolesti - sindrom "priljepak"
Zrinka nam je bila bolesna desetak dana ... nista strasno, ali ni potpuno bezazleno: laringiticni kasalj, dva dana temp. 39.5, poslije kasalj, jedan dan i malo proljeva, dr. je rekla da je to bio virus (leukociti normalni) i sad je to prije nekoliko dana uglavnom proslo, ostalo je samo jos malo kaslja ...
... no, mala je cendrava doboga i svi smo vec izludjeni time. :shock:
Cijele dane provodi na rukama (u 8 sati koliko sam bio prekjucer sam s njom napravila je 20-tak koraka, sve drugo vrijeme je ili bila na mom ramenu ili mi sjedila u krilu. Naravno, plakala je i vristala 45 minuta kad je MZ isla na posao, gurala me nogama i bacala se po krevetu ...
Kad je pak doma sa MZ ne skida se sa cice, cica svako malo ... onda pak skace po MZ,a obzirom da je i ona bolesna (u principu smo svi bolesni ili na rubu bolesti) vec je na izmaku snaga ... obzirom da je tako bilo u nesto blazem obliku vec zadnja 2-3 mjeseca (od skidanja pelena, vjerojatno ponajvise sa zadrzavanjem kakanja po 3-4-5 dana tako da ju onda "boli guza") i da postaje sve gore i gore pitamo se vec kuda sve to vodi.
Znam da nema nekakvog posebnog lijeka za takve stvari, no zanimalo bi me kakva su vasa iskustva sa ovakvim fazama - koliko je to trajalo, da li je prestajalo postupno ili pak nenadano, sto ste sve pokusavali da sebi i djetetu olaksate svakodnevicu.
Nama je trenutno najveci problem sto fizicki (a i psihicki) vise ne izdrzavamo takvo ponasanje, a ne mozemo ju opet ni gledati kako po pola sata ili sat vremena place i vristi kad ju spustimo s ramena jer smo vec na kraju snaga, a treba nesto i skuhati, oprati i napraviti po kuci sa dvije ruke, a ne samo jednom (a i MZ je to cicanje svakih pola sata vec naporno)