Zajednička ili odvojene dječje sobe?

Pitanje je u naslovu.
Uskoro nam se smiješi selidba u veći stan. Sad iz prethodnog nezadovoljstva što do sada nismo imali dječju sobu prelazim u razbijanje glave gore navedenom dilemom, jer imam dvije dječje sobe, jest da je jedna dosta manja, ali su ipak dvije. Imam dečkića od skoro 4 godine i curicu od 8 mjeseci (razlika je 3g i 1mj). Ona bi naravno još neko vrijeme bila s nama u sobi. Ali pitam se što poslije. Mogu li 5-godišnjak i 2 godišnjakinja biti u istoj sobi ili je bolje da svatko ima svoju. :/ Za kasnije godine su mi stvari jasne. Ali sada se sjećam koliko smo brat i ja (5g razlike) pričali prije spavanja, kovali planove za slijedeći dan, prepucavali se s obzirom da smo bili zajedno u sobi. Čini mi se ako ih stavim u istu sobu da će bolje naučiti dijeliti, pospremati, učiti jedno od drugoga i biti bliži nego da im već u ovoj ranoj dobi priuštim onaj osjećaj vlasništva, a tako možda i sebičnosti (u smislu: van iz moje sobe itd.) što bih radije ostavila za neki pred- i pubertet.

Dakle, kako je s vama?
:*

ja i buraz smo skoro u minuticu razlika 3 godine
i dok nisam ja krenula u skolu spavali smo skupa u sobi
od toga nemam nikakve traume
jedino su vrata te sobe ostala malo svinuta od sporadicnih trenutaka kad je bilo drz nedaj :mrgreen:

Sestra i ja (2,5 god. razlike) smo dijelile sobu negdje do mojih 15-16 godina (otprilike, ne sjećam se točno). I bilo nam je super dok smo bile mlađe, bilo je, kao što ti kažeš, pričanja prije spavanja, igara, kovanja planova i sl. I onda je došlo vrijeme kad sam ja počela s tim "van iz moje sobe" i sl. pa su starci zaključili da je vrijeme da imamo svaka svoju sobu.

Po meni, lijepo je da su u početku zajedno. Vidjet ćete kako se slažu i kako to funkcionira pa, ako ne bude išlo, uvijek ih možete odvojit.

I ja mislim da je bolje da su zajedno, a drugu sobu im možete pretvoriti u igraonicu.
Bila sam u sobi sa bratom i sestrom (3 godine mlađi) do svoje 11. ili 12. godine iako smo imali još 2 prazne sobe u stanu. Tek kad sam polako počela ulaziti u pubertet i tražiti svoju privatnost odselila sam u svoju sobu. Nakon par godina doselila mi se sestra a u drugu je otišao brat sam.

evo i MM i njegova sestra su i sa svojih 25 i koja više spavali u istoj sobi i mogu reći da su im odnosi super
bilo je tu i razmirica, ali uglavnom zna reći da mu tako nekad fale razgovori s njom, nekako su povezaniji, a razlika je među njima 1,5 godina.
a uvijek ako im to ne bude odgovaralo može se jedno od njih prebaciti u drugu sobu (u tvom slučaju) ja bi to predložila kao soba za igranje pa kad jednom dođe drušvo da ga tu ugosti i tako... općenito ako dolazi puno djece da to bude soba za igranje....

možda i ovo pomogne:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=36716

ETo da i ja komentiram ovo jer duuggo sam o tome razmišljala.
Dakle, živimo u velikom stanu i imamo na raspolaganju dvije dječje sobe. Matej ima svoju, a dilema da li drugu bebu smjestiti u istu ili ne, dugo me mučila.
Kako će razlika među njima biti dvije godine, odlučili smo da će djeliti sobu. Kad beba bude spremna izaći iz naše sobe, seli u Matejevu. Neka rastu zajedno i uče djeliti i na kompromise. Ako bude treće (daj Bože), onda ćemo razmišljati kako dalje. Ako ostane na dvoje, kad osjetima da je trenutak da svatko ima svoju oazu - tako ćemo i napraviti.

ETo da i ja komentiram ovo jer duuggo sam o tome razmišljala.
Dakle, živimo u velikom stanu i imamo na raspolaganju dvije dječje sobe. Matej ima svoju, a dilema da li drugu bebu smjestiti u istu ili ne, dugo me mučila.
Kako će razlika među njima biti dvije godine, odlučili smo da će djeliti sobu. Kad beba bude spremna izaći iz naše sobe, seli u Matejevu. Neka rastu zajedno i uče djeliti i na kompromise. Ako bude treće (daj Bože), onda ćemo razmišljati kako dalje. Ako ostane na dvoje, kad osjetima da je trenutak da svatko ima svoju oazu - tako ćemo i napraviti.

brat i ja smo razlika 4 godine i spavali smo u istoj sobi dok ja nisam krenila u školu. i bilo nam je super.

ja imam sestru blizanku i spavali smo u istoj sobi skoro 18 god (dok se ja nisan udala :mrgreen: ) i nikad nam nista nije falilo

Hvala vam puno! :love:

Čitala sam ja i onaj prethodni topik o toj temi, ja sam apsolutno da svako dijete treba svoju sobu ako se to može priuštiti, naravno. Jedino nisam bila načistu je li to baš potrebno (i pametno) od potpuno malih, malih nogu. Brat i ja smo dobili vlastite sobe (u biti cijelo preuređeno potkrovlje, za to :* :heart: :* :heart: mami i tati) kad sam ja imala 9, a on 14 godina, uživali smo ko prasci u tome - on u svojoj tehnici, ja sa svojim frendicama, našim tajnama, kemijskim pokusima i beskonačnim razgovorima. (Kasnije naravno i u posjetama specijalnih osoba suprotnog spola).
Dakle, ako sve ispadne kako se nadam da bude, svoje ću za početak staviti zajedno u sobu, a kad se pokaže da je vrijeme za vlastita carstva, dobit će ih. Do onda ja guštam u radnoj sobi. (Makar više volim imati komp i raditi u nekom kutu dnevne sobe, jer onda barem nisam izolirana od njih, a i pogledam prek ramena neki film kaj muž gleda dok ja piskaram.)
Hvala vam svima još jednom!