Još me boli kad se sjetim ili ti moj porod na zadak

Imam nešto vremena pa evo i moje priče. Neposredno nakon što je test pokazao plusić uslijedile su nevolje. Najprije nismo bili uopće sigurni da li se radi o materničnoj trudnoći, beta visoka a na uzv ništa.
5. tj- KRVARENJE- mirovanje i utrogestani.
OSTANEM BEZ POSLA jer mi nisu produžili ugovor o radu.
14 tj- KRVARENJE OPET.
Do 16. tj mučnine da nisam mogla kreker u usta staviti.
16 tj- KRVARENJE. Hospitalizacija.
18 tj- OTVORENA 2 prsta (ureaplazma u cervixu). Mirovanje + Prepari,utrogestani i ormidol.
Nakon mjesec dana izašla iz bolnice i do kraja sam mirovala uz tvrd trbuh i kontrakcije, lupanje srca i drhtavicu od prepara.
36. tj- beba se s glave OKRENULA NA ZADAK!!!? 38 tj.-"skidanje s prepara.
39. tj- dođem naručena u bolnicu na ležanje. MM je baš taj dan morao otputovati- samo na 1 dan. I mene U 19 h uhvate trudovi! Trpila do ponoći, neznam ni sama zašto al dobro da jesam jer mi je na odjelu bilo stoput bolje. U ponoć pozvonim sestri i ona zove dežurnog dr u rađaonu da me dođe pregledati. Bez riječi dr me pregledala i govori sestri da šta da ona sad radi, ja otvorena jedan prst a dijete na zadak. Sestra ju pita dal da me brije za klasični il carski, a ova odgovara -"ma brij ju za šta želiš!" Sestra me obrijala skroz i odvela u rađaonu. Stavili su me u onaj box, prikopčali na ctg i ostavili tako 2 sata samu. Nakon 2 sata trudovi postaju luđački, bez sekunde razmaka, bez odmora. Dr me pregleda i ode bez riječi. Ja vičem nek mi netko kaže što će biti samnom, hoće li me na carski il prirodno. Dr vikne iz daleka „a šta bi vi, danas vas se 15 sjatilo na carski, može li tu itko normalno rodit!“ Pitam sestru da li mogu malo ustati jer mi tako puno lakše izdržavati trudove. Nisam se ni snašla a ona mi spraši injekciju. Pitam da li mogu na wc barem uz pratnju- niti za boga! Donjeli mi kahlicu. A onda su odjednom svi nestali, na jedno sat vremena. Počela sam urlati iz petnih žila, a dvaputa me uhvatila nesvjestica što nitko i nije primjetio. Sve sam pogrešno radila, od plitkog disanja do krivog položaja, skinula ctg, skoro pala s kreveta, počela se gubiti. Umjesto da mi netko lijepo pojasni kako trebam disati i što trebam raditi, jedino sam čula komentar „vidi nje raskravila se ko da je na plaži!“. Kad više nisam mogla potiskivati nagon na tiskanje osjetila sam bebinu nožicu kako je ispala iz mene. I vičem ja s preostalim snagama da je ispala nožica a ovi meni- „gospođo smirite se“. Kad jedan specijalizant slučajno baci pogled i kaže – „gle noga!“ Onda se cijeli tim sjatio oko mene, Jedan stavlja infuziju sa dripom, drugi pipa trbuh, treći me pregledava vaginalno, sestre me vuku na drugi stol. Svom snagom koju sam skupila rodila sam u dva truda, uz što je moja ginica kasnije rekla "pozamašnu epiziotomiju". Nisu mi stavili Karla na prsa. Nisam ga podojila nakon poroda. A to mi je bila najveća želja. Al bila sam preslaba i prejadna da se pravdam. Pokazali su mi ga zamotanog i odveli. Na kraju je ostao dio posteljice u maternici pa su to morali ručno čistiti. „gospođo sad ćemo vas uspavati“- kaže doktor, a ja njemu- to ste mogli i prije 14 sati!

Sad bih najradije ispustila jedan ogroman vrisak očaja kad čitam ovakve postove... :evil: :evil: :evil:

I ne znam do kada će se ovakve stvari događati? Žao mi je jako zbog takvog ružnog iskustva. Na tvoju sreću, nađi utjehu u svome Karlu i nemoj previše žaliti što ga nisi odmah primila na prsa. Moje dvije jako dobre kolegice nakon poroda na zadak NIKADA nisu zagrlile svoje bebice. Porodi su predugo trajali, bebe su zaglavile i ugušile se. Do tada, žive i zdrave u njihovim utrobama. A onda nestručno vođeni porodi, loše procjene i odluke i ode jedna crnokosa djevojčica i jedan dječak među anđele...

Kad se toga sjetim i pročitam ovu tvoju priču, ispada da si jaaaaako imala sreće. Da nije tragično - bilo bi komično!

Ejlice, hvala ti. Ma znaš, napisala sam ovo i to je skraćena verzija mada sam prije mislila, pa zašto žene pišu te priče i bespotrebno plaše one koje trebaju roditi. Ali sad znam zašto. Jer ću prije dobiti potporu od osoba koje ne poznajem nego svojih najbližih. Kad rodiš ljude baš i ne zanima što si proživljavala, moja mama je čak jednom prilikom na to što sam urlala pri porodu rekla "pa ti si doduše uvijek bila malo razmažena". Valjda zato to još nekako nisam preboljela.

Matanice, saljem ti jedan veliki :love: i veliku :* .
Pa to je grozno! Sta su radili svi doktori, babice, specijalizanti i ostali? ne mogu vjerovati. :shock:

isusek mili!!!
pa to je bilo strasno!

matanica, svaka ti cast. ja bih u svoj toj muci, vjerojatno, nekog pridavila, npr. onu doktoricu. :evil:

ja sam dugo lezala u bolnici i vec tada, a pogotovo kad ovo procitam, a i neka iskustva dragih ljudi tjeraju me na pomisao da cu trazit carski rez.

strasno iskustvo, ali svaka čast da si to izdržala (koja je to bolnica?)

:* tebi i tvom malom mišu

Strašno :cry:

Pusa tebi i mišiću :*

Strašno.
Veeeliki :love: i pusa oboma!
Molim Te naziv bolnice...

Strasno, ali bitno je sada da je sve ok zavrsilo. . . molim te, koja je to bolnica?

Strašno. :shock: :shock:

Ljubi bebu,glavno da je sve na kraju dobro završilo. :heart:

I mene zanima koja je to bolnica,da je znam izbjegavati u širokom luku.Meni liči na Petrovu. :/

Strasno!!!

I moja H je bila na zadak, i ovakvog scenarija sam se strasno bojala.

Molim te samo napisi koja je to bolnica.
jako mi je zao zbog tvog iskustva :(

Nažalost Petrova. Nemojte uzeti moj primjer kao pravilo, već iznimku. Glavno da je sve dobro prošlo. Upravo krećemo na more pa idem izlječiti taj svoj postporođajni PTSP. Pozdrav svima i čujemo se za koji tjedan! :love:

Eh kako sam pogodila...takve bahatosti ima samo tamo. :(

Lijepo se provedi na moru i uživaj s bebačem! :heart:

Ne treba naravno generalizirat, ali je cinjenica da sam najstrasnije price cula bas iz Petrove... mozda je slucajnost, jer ima i dobrih iskustava, ali evo. Bitno da je sve na kraju zavrsilo dobro :love: :heart:

Ma kakva iznimka... Ja sam tamo rađala prije dvanaest godina, jedino čega se sjećam je SAMOĆA, SAMOĆA I ODURNA SAMOĆA (s izuzetkom kratkotrajnog boravka jednog studenta sa mnom u boxu koji mi je ostao u najljepšem sjećanju).

Kraj mene i u jednom i u drugom boxu dvije rodilje previjale su se u trudovima, vrištale uplašeno i dozivale pomoć. Nitko ti ne ulazi, samo ponekad promarširaju kroz hodnik uz komentar: "Šta se deračiš...", i druga, malo blaža verzija (u prolazu, posprdljivo): "Diši, dušo, diši..."

Strašno mi je bilo žao tih žena. Ja nisam vrištala, ali kad sam se pred porod uspaničila i zvala ih, isto su mi se kasnije rugali kak sam ih stalno zvala:"Sestroooo, doktoreee..." Kao, šta se imam bojati? A ja prvo dijete skoro izgubila u porodu i ostala mi hendikepirana. I sad se ne trebam bojati?!

Ispričavam se svim poštenim i dobrim dušama koje rade u toj bolnici i stvaraju iznimku svojim primjerenim i profesionalnim ponašanjem.

A joj...strašno :(
:evil: za zločesto osoblje...
Sad imaš Karla, gledaj ga šta više, da prije prođu "rane"
:love:

:D ovo je za rođenje Karla :heart:
:( za ružan porod
:taps: za tebe, proći će :love:

E stvarno mi nije trebala ova priča a meni sutra termin - na zadak!!
Ništa više neću čitati! A ovo što je napisala Sanjica tek!! :cry:

tonina, pa pročitaj neka lijepa iskustva s porodom na zadak i, najvažnije, ne brini. tvoja bebica i ti ste svemir za sebe. :)

Ms.Ivy čitala sam ja i tvoje iskustvo i djeluje pozitivno i lijepo i umirujuće,ali onda naletiš na ovakvo što i oćeš-nećeš malo te uzdrma!! :heart:

znam, i nije loše pročitati i takva iskustva da znaš da, nažalost, postoje. ali najvažnije je skoncentrirati se na sebe, svoje tijelo i svoju bebu. i vjerovati da možete uspješno odraditi svoj posao. :)

btw, zašto te hospitaliziraju? nešto nije u redu?

Sve je potpuno u redu, ali da treba napraviti neke pretrage u slučaju carskog reza.Kakve? Pojma nemam

hm, raspitaj se kod cura koje su išle na planirani carski. malo sam skeptična prema tom "čekanju" poroda u bolnici.

ako i odeš, nemoj ležati nego hodaj. i ne daj da te induciraju dok god je bebica dobro, samo zato što si im pri ruci.

sretno :)

Matanica, :love:

Hvala Ivy! Muka mi je od toga da me netko tretira kao invalida a ja se super osjećam,stalno sam u pokretu i neću sigurno ležati.
Iskreno se nadam da me neće inducirati - neću se dati!Pusa!!

Uz drage ljude i pravu podršku, to je mogao biti divan porod.
Ne mogu se ne zavidit tvom tijelu koje je u tako groznim uvjetima (mislim na atmosferu i potpuni izostanak bodrenja i podrške) odradilo svoj "zadatak".
Mislim zato da se možeš ponositi sobom.

Katastrofa....kao da sam čitala scenarij za film stave i užasa :shock: !

Karlu :heart:

fuj za neljude! :evil:
matanica, :love2:

užas, žao mi je
ako ti nije tlaka, pošalji svoju priču na Ministarstvo, možeš i sa nekog maila.
Nije mi jasno: životinje na nekim farmama imaju bolji tretman, znam da je moj djed bdio po cijele noći uz svoje, znam da šogor bdije naizmjence uz svoje, draga ih, smiruje, gleda i ako treba cijelu noć .... pa zar smo stvarno manje vrijedne od toga.

ne znam zašto mi ta Petrova smrdi od prvog trenutka kada sam čula za onu ženu kojoj je dijete umrlo dok su gledali utakmicu ili tako nešto ... poslije čujem i po koju lijepu riječ, ali i dalje kad čujem petrova, kao da čujem bježi što dalje

Mene su jednom davno sprčkali u petrovoj i rekla sam-nikad više,pa taman na ulici rodila.Moja mama je davno kad je mene rađala skoro umrla,jer su odugovlačili sa carskim,a znali su da je mama preuska u zdjelici i da ja nikako ne mogu proći,mjesec dana je ležala poslije u bolnici,izgubila mlijeko,dobila groznicu,izgledala ko živi leš,a njena prijateljica mjesec dana prije je jadna umrla,moju šogoricu su prije godinu dana dva dana mrcvarili i na kraju joj ipak napravili carski itd.itd.itd.previše je toga ružnoga u toj bolnici koja bi trebala biti posebna,baš zato jer je samo za žene.

Ovo je jedna potresna prica. Jedino sto mogu reci jeste da si ti pravi heroj! Svaka cast. :heart:

matanice :( :love:
jesi li ih tuzila? materijala za odeblju tuzbu sigurno ima.

matanica :love:

Hvala svima na riječima podrške! Nisam nikog tužila niti namjeravam jer ne bi ništa promijenilo a ostavila sam to iza sebe. Ima ovdje i moje krivnje jer se tijekom trudnoće nisam informirala o porodu. Pošto sam imala rizičnu trudnoću, polovicu odležala u bolnici nekako je jedini cilj bio da beba dobije na kilaži i da iznesem tu trudnoću što dulje, a o porodu nisam ni razmišljala. O planu poroda nisam nikad ni čula a kamoli o tome koja su moja prava, što mogu odbiti, što tražiti itd. Al jedna stvar je pozitivna u vezi Petrove u odnosu na druga rodilišta- ima dobru neonatalnu intenzivnu što je velika prednost jer ako što podje po zlu svaka sekunda za bebu je bitna. Zato ću unatoć lošem iskustvu svako dijete roditi tamo. Cure informirajte se!