Bolnička bakterija

Moj tata je slomio nogu prije dva tjedna i to gadan prijelom. Odmah isti dan je bio operiran (stavljene su mu pločice) i rečeno je da bi trebao ići doma za cca tjedna dana.
Nakon tjedan dana doktor je (prvi put) išao pogledati ranu i tad je primjećena upala. On je još uvijek u bolnici, rana je još uvijek upaljena i curi, da bismo sad saznali (neslužbenim putem) da je on ustvari pokupio bakteriju u operacijskoj dvorani i ta bolnička bakterija je jako otporna i jako se dugo liječi.
Njega ne puštaju doma, a u bolnici dobiva jednu tabletu za bolove, jednu tabletu antibiotika na dan i JEDNOM na dan mu previjaju ranu i to samo sestre. Danas će mu opet doktor pregledati ranu nakon tjedan dana.
On je već lud, u bolnici je užasno vruće, ne smije uopće hodati sa štakama nego samo ležati, ranu mu ne želče previjati više puta iako ih moli jer ga peče. Mi smo svi već ludi, mama razmišlja o mitu. :x
Pitali smo par doktora poznanika ali nitko se neće "miješati u posao" ovih na kirurgiji.
Imate kakva iskustva? Što da napravimo?

Imali smo slicno iskustvo ovu zimu sa tatom od MM: tijekom ugradnje bajpasa tu u zagrebačkoj Dubravi, pokupio je bolnicku bakteriju, koju su mu nazalost jako kasno otkrili, tako da je nakon dva mjeseca trebao na novu operaciju posto je ona zahvatila cijelu prsnu kost. Na toj drugoj operaciji su mu čistili to i nakon toga je jos mjesec dana lezao u bolnici na antibioticima. Hvala Bogu, na kraju je pusten doma, u relativno dobro stanju, ali sa živcima na nuli, ljut, bijesan i lud od doktora. Osim toga mu je rečeno, da je ta bakterija još u njemu, da se ne može do kraja istrijebiti ali su mu ti nekakvi markeri jako nisko pa tako za sada živi bez smetnji od nje.
Vama su je, kako vidim, otkrili na vrijeme, pa se nadam da ovakve strahote nece trebati prolaziti. Uglavnom, koliko sam shvatila tijekom cijele ove kome ovu zimu, kad je otkriju na vrijeme i kad pogode prave antibiotike, to se sredi.
Zelim sto brzi oporavak :heart:

Ne bi te htjela plašiti, ali mom susjedu su kad se nakon operacije zarazio bakterijom, morali odrezati nogu. Nažalost!

Citiraj:

---

samba prvotno napisa

Ne bi te htjela plašiti, ali mom susjedu su kad se nakon operacije zarazio bakterijom, morali odrezati nogu. Nažalost!

---

Ovog scenarija se najviše bojim.

Moj djed je odležao dvije godine u bolnici, jer se nakon operacije noge stalno nešto kompliciralo ( isto mu stavljali pločice). Ne želim te strašit, naime, moj djed je spasio nogu al da je bilo teško ,bome je..Rezanje noge neide samo tako..
Probajte bit malo oštriji, mislim, za tu jednu tbl antibiotika, pa to može popit i doma. A za jako gadne bakterije, sigurna sam, terapija bi bila žešča i vjerojatno intravenozna.
Vjerojatno hoće da im bude na oku da se nebi još više zakompliciralo.
Držim fige..

:)

Najčudnije mi je što je mama danas pitala doktora za antibiogram i on je rekao da za to mora otvarati ponovno ranu, a to želi čim duže odgoditi. To mi je skroz nelogično - pa ako je to jedini način da saznaju s čim se bore, zašto odgađati?

Moji svekar i svekrva su, oboje prilikom operacija, zaradili takođe bolničke bakterije, u različitim vremenskim periodima i odgodili oporavak za najmanje mjesec dana. Najviše nas jede što su za to krivi ljekari, a liječiti i kupovati odgovarajuće lijekove (učinkovite antibiotike koji su bili basnoslovno skupi, i uslugu tehničara koji je davao infuziju) smo morali plačati sami, bolnica gdje su se inficirali više ni zašta nije bila odgovorna nakon operacije :evil:

Citiraj:

---

Poslid prvotno napisa

Moj tata je slomio nogu prije dva tjedna i to gadan prijelom. Odmah isti dan je bio operiran (stavljene su mu pločice) i rečeno je da bi trebao ići doma za cca tjedna dana.
Nakon tjedan dana doktor je (prvi put) išao pogledati ranu i tad je primjećena upala. On je još uvijek u bolnici, rana je još uvijek upaljena i curi, da bismo sad saznali (neslužbenim putem) da je on ustvari pokupio bakteriju u operacijskoj dvorani i ta bolnička bakterija je jako otporna i jako se dugo liječi.
Njega ne puštaju doma, a u bolnici dobiva jednu tabletu za bolove, jednu tabletu antibiotika na dan i JEDNOM na dan mu previjaju ranu i to samo sestre. Danas će mu opet doktor pregledati ranu nakon tjedan dana.
On je već lud, u bolnici je užasno vruće, ne smije uopće hodati sa štakama nego samo ležati, ranu mu ne želče previjati više puta iako ih moli jer ga peče. Mi smo svi već ludi, mama razmišlja o mitu. :x
Pitali smo par doktora poznanika ali nitko se neće "miješati u posao" ovih na kirurgiji.
Imate kakva iskustva? Što da napravimo?

---

Potpuno identična priča i s mojim tatom prije 9 godina. Bio je u bolnici 6 mjeseci (i to je moguće); ukupno 3 operacije (ugrađivali mu nekakve anitibiotske kuglice u nizu koje postepeno otpuštaju antibiotik lokalno=nije pomoglo), na kraju su mu morali izvaditi pločice i ugraditi vanjski fiksator, koji se nakon što kost očvrsne, izvadi. Danas hoda na štaki. Ja na vašem mjestu ne bih forsirala odlazak iz bolnice. Te bakterije znaju biti jako opasne a vjerojatno dođu u organizam s pločicom, odnosno bilo kojim stranim tijelom.

Poslid, šaljem ti ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~.
Želim ti tati što prije ozdravljenje....

Citiraj:

---

ljiljan@ prvotno napisa

[Ja na vašem mjestu ne bih forsirala odlazak iz bolnice.

---

Da pojasnim. U doktorskom svijetu liječnik koji je vršio operaciju je odgovoran za infekciju. Dužnost mu je pacijenta otpustiti saniranog. Ako ode kući na svoju ruku, u slučaju komplikacija tvoj tata više neće biti ničija odgovornost, čak niti onog tko ga je operirao (on će jedva dočekati da skine odgovornost sa sebe). Oni imaju neki prešutni dogovor da svaki liječnik rješava "svoje" infekcije. Od tuđih pogrešaka bježe jer ne žele biti upleteni u slučaju tužbe.

Ja imam vlastito, vrlo ružno iskustvo: zbog aseptičkog apscesa na debelom mesu (čitaj infekcija nastala nakon injekcije lijeka), morala sam kirurgu. Napravio mi dva reza i stavio drenove da bi gnoj mogao iscuriti. Dolazila na previjanje svaka dva do tri dana. I baš kad se činilo da će sve brzo završiti, dogodila se sekundarna infekcija - kojom bakterijom (dodatno) nismo provjeravali. Liječenje koje je moj kirurg odabrao bilo je još učestalije previjanje i čišćenje rane hidrogenom i još nekom tekućinom (kojoj sam zaboravila naziv). Bilo je tu i odstranjivanja nekrotiziranog tkiva tako da sad na guzi imam "krater". Kompletno liječenje trajalo je skoro tri mjeseca.
Kada sam se i kako dodatno zarazila, to je vrlo teško reći. Doma? Previjanje je bilo striktno s rukavicam, sterilnim gazama... Tuširala sam se tek kad je dr. rekao da smijem (prethodno je bilo pranje spužvom, pa tuširanje s trikovima da se izbjegne guza i sl.....) U kirurškoj ambulanti? Koliko sam ja uspjela vidjeti, sav korišteni materijal bio je dezinficiran. Uostalom, i injekcija koja je izazvala primarnu infekciju bila je u propisanom pakiranju...

Ono što sam naučila tada je da postoje dva pristupa liječenju sekundarnih infekcija kirurških rana: jedan je antibioticima širokog spektra (ili već znanim antibiotikom ako je otkrivena prisutnos neke od tzv. bolničkih bakterija tijekom rutinske kontrole na odjelu, tako da se pacijenta niti ne testira posebno...) ili načinom koji je primjenio moj dr.

Činjenica je da drugi liječnici nerado "diraju" ovakve infekcije. Isto je tako činjenica da liječnik koji je obrađivao ranu MORA sanirati stanje, tj. mora se pobrinuti za stručno i redovito čišćenje i previjanje rane. Inzistirajte na tome. I ni za živu glavu ići doma na vlasitu odgovornost!

Citiraj:

---

babyblue prvotno napisa

Cure, tata mi je frisko operiran (odstranjen jedan bubreg), uredno je otpusten iz bolnice nakon tjedan dana i meni se cini da se dobro oporavlja, ali on unatoc svemu panicno boji da nije pobrao neku bolnicku infekciju. Koji su pokazatelji prisutnosti takvih infekcija?

---

Upala, crvenilo, pečenje, rana ne zarasta nego curi.

Btw, napokoni dobre vijesti.
Tati se rana počela zatvarati i uskoro će kući. :D

MŽ je na SD dok je ležala pokupila nekakvu iatrogeničku karakondžulu za koju smo sasvim sigurni da ju nije imala prije (jer je obavila friško test prije toga).
Kako je jedna klinka koju poznajem rekla: "Bolnica je kuća u kojoj stanuje bol."

Tvoj tata je najvjerovatije dobio bakteriju koja se zove MRSA (metil rezistentni staf. aureus, ili ti zlatni stafilokok). Liječi se isključivo ciljanim antibioticima po antibioramu. ( VAnkomycin-Edicin, Netilmycin te ev, garamycin) Ova 2 najčešće. Zato trražite bris rane da na vrijeme krene s venoznom terapijom. Za bris ne treba nikakvo spec. otvaranje rane, nego se sa štapićem na kojem je vata uđe u otvor iz kojeg izlazi sekrecjija a ako rana ne kvasi uđe se između 2 šava. TRAŽITE ANTIBIOGRAM I SRETNO!

Poslid super što je tata ok,nadam se da će ga skoro pustiti doma!
Nažalost i ja imam osobnog iskustva po ovom pitanju - prilikom vađenja slijepog crijeva,nakon operacije nisam mogla mokriti.Uvalili su mi kateter da isprazne mjehur.Sjećam se da sestra nije imala zaštitne rukavice pritom a ni kateter koji je donijela nije bio upakiran u ambalažu.Nakon izlaska iz bolnice dobila sam 4 tvrdokorne mokraćne bakterije koje sam liječila idućih 9 mjeseci! Inače radi se o šibenskoj bolnici..definitivno nemam više povjerenja u nijednu bolnicu