Printable View
Isprika ako imamo negdje već ovakvu temu, ali sam pronašla samo pitanje vezano za strah od vode u zatvorenom.
Mi se inače obožavamo kupati i ne možemo izaći iz kupaonice, ali smo sad na moru. Kamenčiće bacamo po par sati i ne to nam ne dosadi. Možeš ga i polijevati s kanticom vode po nogama. I pošpricati ga možeš. Ali kad ga probamo nagovoriti da zakorača u more, plač i vriska. :cry:
Sad je barem more toplo i idealno je za kupanje.
Znate li kakav trik da dobijete klinca u vodu?
Možda se boji tog velikog prostranstva, moji prijatelji su malenog malo po malo nagovorili na ulazak u more tako da su ga okrenuli licem prema obali tj. da ne gleda prema pučini .
Iako ja smatram da dijete nije dobro forsirati ako ne želi, ne daj Bože da mu se nešto zamjeri voda,e onda je to već problem...Mislim da je bolje da sami odluče da li se žele kupati ili ne.....
A jedino što mi pada na pamet da ga pridobiješ za vodu su raznorazne igrice blizu vode ,pa kao nešto padne u vodu pa da on ode po to,itd...
A jesam sama sebi skočila u usta :mrgreen: ,prvo kažem da je bolje ga ne forsirati,a onda ti kao dajem ideje da ipak uđe u more :roll:
Pa pusti ga da sam odluci kada zeli u more. Napuni mu bazencic pokraj mora gdje se moze brckati i neka promatra kako se vi kupate. Prije ili kasnije ce pozeljeti doci k vama ;-)
Nema trika. Nemoj mu dat da koraca on, nego ga uzmi u ruke i skupa udite. Kad dodes do tvojih butina njemu ce se smocit tabani i polako gledaj reakciju i pomalo se spustaj,ali obavezno ga drzi u zagrljaju. Ako vidis negativnu reakciju odma se digni. Tako mi radimo sa Lorisom i kad ude cili mozemo ga i zaronit i radit sa njim sta ocemo.
Citiraj:
Mamaitata prvotno napisa
Mislim da je bit ne forsirat gledam na moru upoznala ljude došli na ljetovanje imaju dvojicu sinova prvi neizlazi iz mora a drugi jednostavno neće,neće,pa neće sjedi u robi,čarapa,tenisicama i gleda ih mama njihova govori u 4 godine da nije prst smočio svaki pokušaj ne daje rezultat samo ga pokušava žena je odustala mali sjedi u hladu eventualno dođe do mora ali ni makac.Eto kaže mama to tako i prihvatila neće,i ne želi ako poželi tu je da bude uz njega
drugi primjer od prijateljice mali prvi dan neće,pa neće,drugi dan ušao al bez koluta mama ga nosila igrala se sa njime.Sada nakon 5 dana djete više neće iz vode :lol: :lol: :lol: tjera nju van sam ode sa kolutom i to fanjski duboko i sav je sretan :D :D :D
Nema trika, naša Leona je prvi dan oduševljeno uletavala u more, a ostale samo gacala po plićaku i pecala ribu nekim suhim štapom i svaki put bi "upecala" sve veću i veću :lol:
Doći će sve u svoje vrijeme :love:
Samo da potpišem sve navedeno, isto i kod nas. Ne forsiram ništa, nek uživa u plićaku..... Kad se sjetim kako se brčkala prošlo ljeto.....Citiraj:
Lukina mamma prvotno napisa
Hvala cure na pomoći. :) Vidjet ćemo kako će biti danas popodne.
Kad je Oskar bio star ko tvoj misek proveli smo 15 dana na moru, ali on nije usao ni mali prst namocit... nista, nula.. ev. bi sjedio u bazencicu ak je bio dobro raspolozen... nikakvo mamljene i nis nije palilo... ja sam usla jednom s njim, kao ma svidjet ce mu se ziher kad skuzi kak je unutra fino, al je tolko vristao i derao se da mi je bilo neugodno pred ljudima i vise nisam pokusavala na silu ga okupat
Vec sljedece godine usao je u vodu (hladniju za bar 7 stupnjeva od proslogodisnje) bez problema, ko da se oduvijek nigdje drugdje nije kupao nego u moru... :roll:
a ja se psihicki i fizicki bila pripremila za uzivanciju na plazi tipa ja citam knjige, on se igra kraj mene s kanticama i lopaticama... je da - mos si mislit :mrgreen:
sad ne izlazi iz mora dok ne poplavi, pa cak ni onda
Ni Jan neće ni primirisati more (pisala o tome na drugim topicima) a ni bazenčiću s vodom..ma ni guzu nije umočio samo se s rukicama igrao.
I ok, neka, ima vremena...najveći uspjeh nam je bio metar od obale i bacanje kamenčića u more.
Ne sviđa mu se ni kada ja, MM, baka ili dida idemo se kupati...
Doduše samo smo dva dana bili na moru, vidjet ćemo kako će biti na godišnjem!
Evo upravo smo se i mi vratili sa mora i dijete koje je prethodne dvije godine gustalo plutati s nama ili na rukama ili u onom kolu sa rupama, sada najradije kopa sa lopaticom, baca kamencice, igra se ali sve do ruba mora. Jedino je htio uc u more ali ne nesto odusevljeno na rukama, pa bi tako hopsali s njim, jer je stvarno pretoplo bilo more, skroz do struka, prskali se mama i tata medusobno, plesali i tako to. Bez rukava, bez kola, samo nama na rukama. No, nakon par min. bi pitao da ide van i izvadili bi ga kad je htio. Nastavio bi se igrat u svom filmu, i to je to. Stvarno ne bi htjela da mu se more zamjeri jer veliki dio ljeta ce biti na moru pa ga nisam htjela nista forsirati.
Culi smo par komentara sa strane, bacite ga, proplivat ce, na koje sam se samo najezila i izignorirala ih. Prvo sirovo da sirovije ne moze bit a drugo sta uopce ne mislim da dijete od 2,5 g mora plivati.
Jedan drugi decko, iste starosti 2,5 g, je pak htio samo u brodicu da ga mama vuce po moru i da on kao lovi ribu (dobro, ovo nije kupanje, ali ipak kad mu napune malo mora u brodicu se nekako smoci).
Uglavnom ako odluci bilo kako se malo smocit super a ako i ne, nije vazno, bude druge godine, ako ti je lakse, vidis da nas ima jos takvih malih bojazljivaca :)
I mi se vratili s mora. Niti Lana nije željela ići u more.
Krajnji domet joj je bio sjediti u plićaku i igrati se s lopaticama i kanticama ili ploviti u svom brodiću ali ne dalje od dva metra.
I tako tri dana, a onda je odjednom dolučila ući u more.
Šetale smo se plažom i na moje pitanje hoćemo li ići u more odgovori mi 'da!', primila me za ruku i krenula ravno u more skroz do pasa i napokon počela uživati u moru. :)
isti problem je imala i moja frendica. imaju vikendicu na moru :mrgreen: ...
ja sam si uzela "u zadatak" da vidim što mogu napraviti.
nije bilo šansi da stavi nogicu u more, pa smo se dogovorili da ga ja držim, i da ODMAH kad on kaže da idemo van - izađemo.
mjerili smo njegovu visinu u odnosu na moje noge, i do kuda se ja mogu smočiti - a da on još uvijek hoda... :mrgreen:
to je trajalo nekih pola sata - dok je njegova nogica dotakla more (iz mog naručja). sljedećih pola sata je trebalo da u plićaku stane do gležnja... nakon ohoho vremena - išao je do koljena. i rekao je da mu je dosta...
ja sam ga pohvalila, izašli smo van iz vode - i navečer sam se vratila u zagreb....
drugi dan me zvala frendica, da pita - što sam "napravila njenom djetetu"...
naime, nije se dao iz vode ni kad je bio sav plav od hladnoće :lol: :lol: :lol: .
Ovo je naše treće ljeto na moru i imamo vrlo sličnu situaciju.
Zapravo, točnije bi bilo ovo: jedan dan hoće, drugi dan vrišti, stenje i urla, pa ga pustimo na miru, treći dan sam ulijeće u vodu i moramo ga izvlačiti van, pa četvrti dan opet po starom...
Jednostavno je takav. Jednom će ga valjda proći.
Ja sam skuzila kod N. da u pocetku nije zelio ulaziti u more... nosimo ga do dubine nasih koljena i onda lagano umocimo nogice ,pa rukice i nakon toga nema kraja.
Mislim da se preplasio zvuka valova na obali pa zato nije ulazio s obale.
Nakon par ulazaka vise nije birao put,samo da je u moru.
Ma i kod nas isto. Ni skinuti se neće. Još kad smo same makar se skine, a kad je netko s nama kao da se srami skinuti, a mora se boji.
Ove nedjelje sam ju skoro navukla u vodu tako što sam se ja kupala i pozvala ju da dođe mami oprati kosu i ona je lijepo ušla do bedra u more i počela meni s kanticom prolijevati vodu po kosi, a u jednom trenutku čak i sebi. Onda se najedamput stresla i pobjegla van i opet ništa. Neću ju forsirati. Valjda joj je hladno, a možda se i boji. Bo?
Mi imamo drugi problem - vrišti kad idemo IZ mora van :lol:
Pa što ako se neće kupati? Ima dana, godina... kad sam poželi i osjeti se spremnim kupat će se...
Mi u more uvijek idemo zagrljeni oko vrata i tako se držimo i bućkamo jer sam skužila da se tako osjeća sigurnom.