prokleta mogucnost izbora...

upisi su prosli, ali nase dileme jos nisu razrijesene.

Naime, antuna smo planirali upisati u skolu koja je skroz blizu mog i muzevog posla, blizu stana, i blizu tonkinog vrtica.
No, prema mjestu stanovanja, mi zapravo spadamo u podruznicu te skole koja nam je podjednako daleko od stana, ali u suprotnom smjeru od posla i vrtica.
U zeljenoj skoli A je formiran samo 1 razred, koji je bio pretrpan, i pedagoginja nas je nagovarala da ga upisemo u skolu B. U medjuvremenu se guzva u skoli A (neznatno) smanjila, pa nam je do petka jos ostavljena mogucnost odabira.

Skola A ima vise prednosti:
- ja bih mogla sama ujutro odvoditi oboje djece (vrtic, skola i posao su mi u istom smjeru, u okviru 10-minutnog pjesacenja) - a kvart je takav (prometan) da toncek jos dugo vjerojatno nece sam ici u skolu
- skola je skroz blizu mog posla, sto ce mi biti dragocjeno nakon 3. razreda kad vise ne bude boravka
- u tu skolu ide i antunov najbolji prijatelj
- uciteljica je, kazu, jako dobra
Ali, razred je ogroman (28 ucenika).

Skola B nam jako jako komplicira jutarnju organizaciju, ali prezivjeli bismo.
O uciteljici kojoj je dodijeljen culi smo samo hvalospjeve (iako sam ja uvijek podozriva prema ocjenama vecine).
U razred takodjer ide nekoliko poznate djece.
I sto je najvaznije, u razredu je samo 20 ucenika, sto sigurno znatno utjece na kvalitetu nastave i interakcije.

Znam da odluku moramo donijeti sami (zasad vise naginjemo skoli A), ali voljela bih cuti vasa iskustva i razmisljanja o vrijednosti:
a) malih razreda
b) odrzavanja vrtickih prijateljstava
c) blizine skole i maminog posla, lakse kontrole nad djetetom, lakse suradnje sa skolom i svega sto to nosi...

Najvaznija bi mi bila kombinacija onoga sto sam cula o uciteljici i velicina razreda. Zajedno s cinjenicom da ni skola B nije predaleko, vjerojatnije bih se odlucila za skolu B.
Vrticka se prijateljstva mogu nastaviti i u skolskoj dobi, uz mali angazman roditelja, ne bi mi bilo bitno, pri odabiru skole, ide li u tu skolu najbolja prijateljica ili prijateljice moje kceri.

Blizina posla, tj. kratka relacija posao-skola-kuca bi pomogla, ali po meni nije bitan cimbenik u kvaliteti suradnje sa skolom. Bitnija je u dijelu lakseg hendlanja odlazaka i dolazaka, ali iscitavam da ni skola B nije bas tako uzasno daleko da bi vam zagorcala zivot.

razred od 28 nije niš posebno natrpan. prosječan je.

Kod nas nije. :)

mislim da su se shvacanja 'velicine' dosta izmijenila, u vrijeme mog skolovanja su i razredi 30+ bili uobicajeni.
I ja uopce ne sumnjam da se u razredu od 20 puno lakse i bolje radi.

busybee, hvala na savjetu.
zapravo, ja se jako tesko rastajem od ideje da mi se dijete skoluje 'pod mojim prozorom' :) Da nakon skole moze doci do mojeg radnog mjesta (kad vise ne bude boravka), pojesti nesto, napisati zadacu... a ne biti sam doma ili u parkicu.
To mi je bio i jedan od glavnih motiva prilikom promjene posla.
A mozda njemu s 10 godina to vise nece odgovarati? Ne znam kakvi su klinci s 10 godina...

veličina razreda......

recimo ja imam jedan razred od 29 i super su-sce stignemo, grupni rad funkcionira ko urica

a jedan od 19 učenika...gdje blago rečeno dišem u papirnatu vrećicu prije nego što uđem....

sve ovisi o sastavu razreda

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

razred od 28 nije niš posebno natrpan. prosječan je...

---

... i ja zbog njega ne bih dodatno komplicirala život.

Da se radi o učiteljici s kojom naslućujem da bi moje dijete i ja imali bolji odnos i s čijim sam preporukama zadovoljnija, u tom bih slučaju odabrala B školu. Inače ne.

Citiraj:

---

sve ovisi o sastavu razreda

---

U prvom osnovne ne igra ulogu i velicina razreda?

Da sam na tvom jestu ja bih ostala na prvoj opciji koju si već isplanirala i koja ti bolje odgovara logistički. Vidjet ćeš da je voditi djecu na 2 različita mjesta puno drukčije nego kada su zajedno išli u vrtić, oduzme više vremena zaista. Moj sin ide u boravak i u razredu ih ima 28, prekrasan su razred, učiteljica im je super i jako dobro funkcioniraju. Tako da samo zbog brojnosti razreda ja ne bih mijenjala koncepciju (vjeruj da je i mene strefilo kada sam lani čula da u našem razredu ima 28 učenika, a u onom koji nije boravak 15, ali na kraju funkcionira ok).

Citiraj:

---

zapravo, ja se jako tesko rastajem od ideje da mi se dijete skoluje 'pod mojim prozorom'

---

Ovo sam naknadno procitala. Meni bi i ovo igralo jako veliku ulogu, bez obzira sto ne znas kakve ce on preferencije imati oko organizacije vremena s 10 godina. :)
A ako ti cure iz iskustva kazu da 28 ucenika nije prenapucen razred i ne mora znaciti poteskoce u radu, eto ti prevage na zeljenu stranu. ;)

Mi smo "birali" skolu, ali imamo srece da su nam obje skole na par minuta i od kuce i od firme.

A zakaj, moja M. ide u razred u kojem je od početka 29 učenika i nastavom, interakcijom i znanjem koje ima sam više nego zadovoljna. Sve ovisi o učiteljici.
U "našem" razredu je osmero učenika koji su s M. išli u vrtić. Danas se ne druži ni s jednim od njih intenzivno nego od prvog dana ima nove prijateljice.

Ja navijam za opciju A jer tako dobivaš na vremenu koje je dragocijeno. Zamisli: svaki dan barem pola sata više s djecom!! To je puno, svašta se može napraviti za to vrijeme, a dodatna prednost je ta što ti može doći na posao. Iskoristi to. Ja bih "ubila" za tu mogućnosti. I, dodatno-sigurnost. Dijete ćeš voditi u školu, naučit će put, bit će mirnije jer ćeš se oprostiti s njim polako--- Definitivno glasam za A-bliže poslu. Nemoj se bojati velikog razreda nego samo nestručnih učitelja. Naša učiteljica s njih 29 hendla savršeno i mir je u razredu kao da ih je troje. Posveti se svakom ponaosob, za bolje učenike organizira dodatne zadatke, satove... Može se ;) . [/b]

A. je u razredu od 28 učenika. Nakon početnih teškoća zbog prilagodbe (gdje je broj učenika sigurno dodatno otežavao situaciju) mogu reći da razred funkcionira odlično. To zahvaljujemo ogromnom trudu učiteljice. Naravno, svi bismo rađe da je razred manji.
Vrtićka prijateljstva - odrzava jedno intenzivno, druga povremeno. S jednim je prijateljem iz vrtića u razredu, ali vrlo brzo su obojica našla društvo u razredu koje preferiraju.
Komunikacija sa školom - potpuno drugačija od one s vrtićem. Neki novi nivo. Manje prisnosti, ali zato i manje ovisnosti o tome kakva je učiteljica. Ona je jako važna i veliki figura u njihovom životu i naravno, važno je i kako radi i kakva je osoba. Ali djeca skuže novi sistem funkcioniranja i prilagode se novoj samostalnosti brže nego roditelji (naravno, ovo je samo moje iskustvo).

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

razred od 28 nije niš posebno natrpan. prosječan je.

---

Baš sam na to i ja pomislila, a uz sve navedene prednosti, ja bih se definitivno odlučila za školu A.

hvala na savjetima :)
ako maria71 kaze da je sve u sastavu, a ne u broju...

ovaj izbor me opterecuje jer znam da zapravo biram uciteljicu koja ce znacajno utjecati na intelektulani razvoj naseg djeteta (a na to sam dosta osjetljiva). Pa zamisljam kakva bi trebala biti idealna uciteljica za tonceka, i koja bi od ove dvije koje smo upoznali vise odgovarala tom idealnu.
a input za tu procjenu mi je skroz nedovoljan: glasine i halo-efekt.

Zato mi je bolje da se opustim. On ce se vjerojatno ionako vrlo dobro snaci, kako god da odaberemo.

A zakaj samo ću ti napisati još jednu crticu.
Prije nego što mi je Dino krenuo u školu jedna psihologica je organizirala predavanje za roditelje, a držala ga je gđa iz Laginjine škole (btw osvojila me skroz) također psiholog. To je bila više kao radionica, svi smo sudjelovali, jako zanimljivo. Između ostalog trebali smo na jednu ploču svi mi roditelji napisati kakva bi trebala biti učiteljica našeg djeteta, kakve karakteristike bi trebala imati, što mi želimo. Na kraju je ispalo da bi ta osoba trebala zaista biti "nadnaravno" biće, nešto idealno. Onda smo se svi na kraju smijali jer vjerovatno takva osoba zapravo ne postoji. I ona koja radi u školi već dugi niz godina nam je objašnjavala, u stvari, ono što bi nam svima trebalo biti jasno, da kao što i mi nosimo svoje probleme na posao, nismo uvijek jednako raspoloženi, imamo djecu koja znaju biti bolesna, razne druge stvari... tako i učitelji. I da nema idealnih, ali da ona iz iskustva govori da većina ljudi radi svoj posao profesionalno. Na kraju te radionice nas je pitala kako smo zadovoljni i koji je rezultat po nama tog našeg druženja, ja sam joj rekla da nas je spustila na zemlju. Želim ti da vam učiteljica bude super kao što je naša!

davorka, :love:
tko bi rekao (ja najmanje) da cu od skole imati tremu?

Ja bi se na tvom mjestu odlucila za skolu A. S 10 jos uvijek zelis vidjati svoje roditelje :) , i sigurno ce mu biti draze pojesti nesto kod tebe na poslu, nego sendvic u parku.

28 ucenika nije previse, taman je :) nas je nekad davno bilo 26. U srednjoj 39 u prvom razredu, 34 na kraju.
Sasvim smo OK ispali. :)

a zakaj, što ste odlučili?

odlucili smo se za skolu A.
i sad kad smo donijeli odluku, prosla me uznemirenost, i mislim da smo dobro odlucili.

:love: