izgubila sam ga ....na 10 minuta

Užasan osjećaj. Ne želim ga se sjećati.
Prvi put mi se desilo da sam dijete izgubila iz vida.
Desilo se danas u Tower centru u Rijeci. Inače je Luka zvrk i dijete koje ne može biti na jednom mjestu i stalno trčkara po dućanima i mi onda za njim. Ovo nije prvi put da sam s njim bila sama u ovakvom velikom shoping centru, ali ću pamtiti cijeli život.
Bila sam u dućanu s cipelama i plaćala na kasi tenisice koje sam mu kupila. U trenu kad je žena provlačila karticu, nisam ga više vidjela, ali sam mislila da je otišao na tobogan (imaju zgodan tobogan na dječjem odjelu). Platila sam, uzela vrećicu i dok sam žurila prema toboganu, već me hvatao polako strah jer ga nisam niti čula. I nije ga bilo tamo. Zvala sam iz petnih žila po cijelom dućanu, ono tišina. Obišla sam sve police i pitala prodavačicu jeli vidjela malo dijete, ona kaže ne. I još neka ga zovem glasnije i da se mala djeca vole skrivati. Moš" mislit! Druga djeca možda, Luka ne!
Izašla sam iz dućana kao muha bez glave procesuirajući gdje bi mogao otići jer je bilo očito da u dućanu s cipelama nije. I ušla sam u Turbo limach koji je odmah blizu jer znam da inače obožava ići tamo. I pitam ženu na blagajni koja mi je bila najbliže, a osim toga prije no što smo išli u dućan s cipelama, bili smo u TL i pitala sam je nešto kratko. Ovaj put i ona kaže da nije niti jedno dijete ušlo samo. Nisam to uzela za sigurno i otišla provjeriti i dalje izvikujući njegovo ime. Ništa, u ušima mi je tutnjila samo tišina, a stvarno niti kupaca baš nije bilo. I opet ja u dućan s cipelama, banem unutra i sad već vičem. Kupaca je bilo na prste nabroji, a trgovci ništa. Došla sam do njih (troje se skupilo malo pričat) i opet ja njih pitam isto, oni mrtvi hladni!!! Valjda misle gle neke koze, izgubila dijete dok troši novce.
I kažem ženi da neka javi onima na razglas da sam izbubila dijete i počela joj govoriti kako izgleda, oni ništa!!! Mrtvo hladno mi reće da nema u Toweru razglasa i ja se odmah sjetim našem King Crossa i City Centra gdje ako ništa drugo, imaju razglas.
Samo mi je još ta žena rekla dok sam ja već bila na izlasku da pitam zaštitare. Kojih nema. Izašla sam ponovno van na glavni hodnik i pogled desno. A tamo moj sin s nekih 5-6 teta. Bile su Talijanke i počele mi tumačiti da su pronašle dijete na pokretnim stepenicama na gornji kat. Ne razumijem puno talijanski, ali sam ovo savršeno shvatila. Ja sam samo buncala puno hvala na talijanskom dok su odlazile. I tad se meni upali film da sam mu obećala voditi da na gornji kat u DM gdje on voli voziti mala šarena kolica.
A moj Luka, on se smije. Nije niti bio prestrašen što smo se razdvojili niti je plakao. Nisam ga niti po guzi lupila. Zgrabila sam ga onako još u šoku i izljubila, a on mene gleda onim svojim veselim okicama i smije mi se.
Nedavno je bio jedan topić na temu što napraviti u situaciji kad se dijete izgubi i kako ga podučiti šo učiniti u takvoj situaciji i vidim da je krajnje vrijeme da se toga uhvatimo.
Grozno, užaš.... Drage moje Rode, želim Vam najiskrenije nikad ne iskusiti ovakav osjećaj.
Ne samo osjećaj užasa i straha zbog izgubljenog djeteta. Najviše me šokirala hladnokrvnost i inertnost ljudi tamo. Nitko nije pokazao nikakav interes i želju da mi pomogne. Bila sam tamo sama ustvari s desecima ljudi oko sebe.
Stvarno žalosno. :cry:
Oprostite na ovako dugom postu, ali morala sam se izjadati.

Nevjerojatno!!! :evil: za inertnost!

Znam osjecaj. Meni je K. ljetos nestao na autobusnom kolodvoru u St. Isli smo u wc, i dok sa iscackala 2 kn za platiti, on je nestao. Naravno da ga nitko nije vidio, a mene su gledali ko neku tamo glupacu koja nije stanju drzati dijete za ruku. Mladi gospodin se sakrio. A ja sam ostarila 10 godina u tih par minuta.

Jooj Lukina Mama,sva sam se uživila.Izgubiti dijete mi je najveća fobija.
Najnevjerojatnije mi je da nemaju razglas???!! :? :?
Ali za tvoj slučaj nasreću vrijedi ono kak bi Nijemci rekli: "Ende gut-alles gut!" ;)

Joj Lukina mama! Čini mi se da nikad ne skidam pogled sa svog, ali svjesna sam da je njima dovoljan djelićak sekunde. A osoblje - :evil:. Bi ja njih vidila da im se to dogodi.

Joj grozno, bas sam se najezila dok sam citala.
Sigurno ti je tih 10 min trajalo kao cijelu vjecnost...
...ne dogodilo se nikome...

Citiraj:

---

Nedavno je bio jedan topić na temu što napraviti u situaciji kad se dijete izgubi i kako ga podučiti šo učiniti u takvoj situaciji i vidim da je krajnje vrijeme da se toga uhvatimo.

---

Pošalji link ako nađeš taj topic.

Evo tu je bilo nešto govora o tome,ako nađete još,stavite!
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=44878

Lukina mama, :heart: :love:

Citiraj:

---

spock prvotno napisa

Citiraj:

---

Nedavno je bio jedan topić na temu što napraviti u situaciji kad se dijete izgubi i kako ga podučiti šo učiniti u takvoj situaciji i vidim da je krajnje vrijeme da se toga uhvatimo.

---

Pošalji link ako nađeš taj topic.

---

Evo ga, www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=44878

Nije puno ljudi pisalo, ali definitivno se zamisliš nad tim.
Cure, hvala vam na simpatiji i potpori. Osjećala sam se tako posramljeno i neodgovorno...

A joj, Lukina, neću se ni praviti da znam kakav horor trip ti je bio u glavi i kako si se uplašila...uh, jadna i onda još u svoj brizi naletjet na tako indiferentne ljude, grozno...
Šaljem ti puno, puno pusa smirilica i nemaš se kaj sramit, to se stvarno može svakom dogodit, al srećom je sve dobro završilo :love:

ja znam kak ti je bilo... kikicu sam tražila po velesajmu... :/

Nikako ne mislim da si neodgovorna. Okreneš se na pol sekunde i već napravi nešto od čega te prođu trnci. Danas sam ležala s njime na tepihu, okrenula glavu na tren, kad sam ga opet pogledala bio je 1,5 dalje. Ima 6 i pol mjeseci i kotrlja se po cijeloj sobi. Kasnije sam u tepihu (dugačke, debele niti) pronašla šaraf! :shock: :shock: Kaj da je stavio to usta?

Grozno kakvi su ljudi - velikom vecinom kao da nemaju osjecaja.

MM i ja smo vec par puta u King Crossu klince tjesili i vodili na info pult. Zadnje sto se sjecam je mali deckic sav u suzama panicno vice tata mama, a skvadra ne trza :roll: mni su se odmah oci zasuzile (hormoni) i isli smo ga tjesiti i gledali oko sebe - uskoro je dosao covjek (tata) i zahvaljivao se a kipa s info pulta i zastitar - udaljeni cca 3 metra, nisu ni trznuli, samo je jedna kolutala iznervirano jer se dijete place. Da ne povjerujes.

Mi svog jos nismo izgubili ali nikad ne znas, tako su zvrkasti da se toga stvarno jako bojim.

Nije se radilo niti o minuti ali sam se dobrano uplašila jednom u Getrou. Davala sam karticu blagajnici (ajde, priznajte koliko vremena treba za izvaditi karticu iz novčanika) a nje nema. Cijelo vrijeme mi je bila uz nogu, zajedno smo punile vrećice i odjednom je nema. Rekla sam-nema mi djeteta, ali je jedna djevojka iz reda vidjela da je ušla u ona dječja Getro kolica i nije mi se odazvala jer još nije htjela izaći, super joj se bilo voziti :D

Moram priznati da mi od svih mjesta za izgubiti dijete Tower centar u Rijeci stvarno izgleda najstrašnije - užasno je velik i nepregledan. Još mi se nije dogodilo da ga izgubim, ali kako je živ, to mi uopće ne izgleda nemoguće, a mislim da bih na mjestu posijedila.

užasan osjećaj, znam ga, neva mi se zagubila na pola minute između redova štendera u mercatoneu...ako tad nisam osijedila....


za osoblje i prodavačice i zaštitare.... :evil:
možeš misliti kako nemaju razglas...da im je neki auto zakrčio put u skladište ili...odmah bi našli razglas....

puse luki i tebi :love:

Meni je to jedna od većih fobija.

Za sada mi se HVALA BOGU nije desila, ali je moja nećakinja (tada 2,5 ili 3 godine) tako zbrisala mojoj sestri u Kaptol Centru. Našla ju je odmah, a dama je prokomentirala da je krenula u svijet kupiti šminku!!!!!! :heart: Luki

Ajme Lukina mogu mislit kako ti je bilo!

Citiraj:

---

Nisam ga niti po guzi lupila.

---

Meni je ovo zapelo za oko, mislim da je u takvoj situaciji to najgora stvar koju možemo napraviti, oni su mali, uplašeni, treba im zagrljaj i utjeha, a ne po guzi!

Ja sam i inače protiv svih vidova fizičkog kažnjavanja pa sam morala prokomentirati, sori na OT.

Citiraj:

---

kloklo prvotno napisa

A joj, Lukina, neću se ni praviti da znam kakav horor trip ti je bio u glavi i kako si se uplašila...uh, jadna i onda još u svoj brizi naletjet na tako indiferentne ljude, grozno...
Šaljem ti puno, puno pusa smirilica i nemaš se kaj sramit, to se stvarno može svakom dogodit, al srećom je sve dobro završilo :love:

---

Hvala, kloklo, :*

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

Grozno kakvi su ljudi - velikom vecinom kao da nemaju osjecaja.

MM i ja smo vec par puta u King Crossu klince tjesili i vodili na info pult. Zadnje sto se sjecam je mali deckic sav u suzama panicno vice tata mama, a skvadra ne trza :roll: mni su se odmah oci zasuzile (hormoni) i isli smo ga tjesiti i gledali oko sebe - uskoro je dosao covjek (tata) i zahvaljivao se a kipa s info pulta i zastitar - udaljeni cca 3 metra, nisu ni trznuli, samo je jedna kolutala iznervirano jer se dijete place. Da ne povjerujes.

---

Mene je užasnulo da jedan tako veliki centar kao što je Tower u Rijeci nema nikakvu povezanost i organiziranost. U KC-u i City-ju u Zg-u je to ipak na višem nivou. Zaštitari šeću po cijelom prostoru, imate info pult i cure su tamo jako ljubazne. Često organiriaju neke akcije, događanja i za klince i odrasle tipa kraćih predstava ili čak modnih revija.
Tower je puno veći prostor, ima 5 katova i dijete lako odšeće pokretnim stepenicama na gonji ili donji kat. Pa ti sad znaj na kojem je nivou!
Čak sam i razmišljala da pošaljem neki dopis u novine ili čak upravi centra. Mislim da se takve stvari ne smiju ignorirati. :evil:
Mislim, ne želim sebe opravdati jer je očito bila moja pogreška, ali mislim da bi i centar trebao biti pripravniji u takvim situacijama. Tim više što tamo ima i do tisuće ljudi (često s djecom).

Citiraj:

---

Frida prvotno napisa

Ajme Lukina mogu mislit kako ti je bilo!

Citiraj:

---

Nisam ga niti po guzi lupila.

---

Meni je ovo zapelo za oko, mislim da je u takvoj situaciji to najgora stvar koju možemo napraviti, oni su mali, uplašeni, treba im zagrljaj i utjeha, a ne po guzi!

Ja sam i inače protiv svih vidova fizičkog kažnjavanja pa sam morala prokomentirati, sori na OT.

---

Sve je ok, Frida, niti ja ne opravdavam batine, ali priznajem da mi je to proletjelo kroz glavu.
Jučer i danas smo puno pričali o tome i svako malo ga pitam:" Luka, što smo jučer naučili?" Mislim da ga moram potsjećati na to da zapamti da ne smije otići nikamo sam. Sreća u nesreći je ta da je on još premali i da je to njemu ispala zgodna igra. I sad moramo učiti koliko je ustvari važno biti uvijek blizu roditelja kad si vani.

Užas, ne daj Bog nikome......
E ekipa u Toweru.....gomila balavica koje rade 1.put i btinu uglavnom za ćakulu sa susjedama, sram ih može biti..... :evil:

Ovo su redom bile starije gospođe. Mislim da ovo nije samo problem zaposlenih kao pojedinca (mada ja radim na sličnom mjestu pa zovem i Amex službu ako netko ostavi karticu, a kamoli da ne bi reagirala na izgubljeno dijete ).
Problem je u lošem funkcioniranju čitavog shoping centra koji bi morao imati visoke standarde glede osiguranja i raznih protokola. Ja radim u jednom zagrebačkom centru i moram reći da je tamo to na puno višem nivou.