Kakvi su vaši roditelji djedovi i bake?

Kad gledate odnos vaše djece sa djedovima i bakama kako vam se čini? Kako se vaši roditelji ponašaju, kolika im je tolerantnost? Jesu kao bake i djedovi iz bajki ili uopće se ne ponašaju kao takvi?

Postavljam pitanje jer kad usporedim svoje roditelje sa ostalim nonićima malo sam razočarana :/ Oni obožavaju D. i mama ga i čuva i igra se s njim ali tata je priča za sebe? Da vi dođete kod njih bilo u kuću bilo u dvorište osim što imaju 1 slikicu, nebiste ni znali da tamo povremeno boravi dijete. Neznam jesu li moja očekivanja prevelika ili oni baš nisu primjer za ostale.

Moram napomenuti da imaju dobar odnos i da D.voli otići kod njih.

Jedna baka je 600km dalje i dolazi svakih par mjeseci. Ona ga mazi i pazi. Znala bi s mužem i na kavu otići kad je baka u posjeti :) Dide nema.

A druga baka, moja mama je više logistika. pomoći će u svemu samo dalje dijete od nje. Najviše ga je držala u naručju 5 minuta i navodno čeka da naraste. Dida je ista stvar. Nikad ga nije primio, više ga voli gledati i čekati da mu se nasmije.

Nek ih netko pokuša nadmašiti :lol:

Tako da sam ja sa K od 0 - 24h.

Moji oboje obozavaju maloga, stalno cice, vriste kada ga vide, nosaju, igraju se s njim, stalno mu nesto kupuju, ne mislim pri tome na neke poklone vec na sitnice koje on voli...........ne mogu se pozaliti, oboje su super, max.tolerantni, sve ok.

Od muza mama ne zivi ovdje tako da ona maloga vidi svakih par mjeseci na par dana, ali isto je super.

Moji su zaljubljeni u mog sina, mama se raspameti kad je s njim, puže s njim po podu, kao da mu je vršnjak....Ne rade ono što ja ne bih voljela da rade, bilo kod hrane ili ponašanja ili sl. Isto mu kupuju sitnice, nekad i više od sitnica, ovisi o prigodi, ode sad ponekad kod njih i uživa i on sam često govori da hoće ići kod bake u Goricu.
MM-ovi ga isto vole, ali oni nisu baš jako blizu pa se ne vide toliko često, isto mu svašta kupuju, kad se vide baka mu čita slikovnice i igra se snjim, ali bi mu ponekad dozvolila nešto što ja ne bih.
I ono što primječujem recimo kod svog starog (za muževe starce ne mogu govoriti nisam s njima živjela) je da puno stvari tolerira koje nije kad smo brat i ja bili klinci.

I jedni i drugi bake i djedovi su totalno privrženi djeci i jako
tolerantni.
Maze ih , paze i vode kud oće.
Ako nekud trebam otići mogu ih bez problema ostaviti koliko god treba.

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

Jedna baka je 600km dalje i dolazi svakih par mjeseci. Ona ga mazi i pazi. Znala bi s mužem i na kavu otići kad je baka u posjeti :) Dide nema.

A druga baka, moja mama je više logistika. pomoći će u svemu samo dalje dijete od nje. Najviše ga je držala u naručju 5 minuta i navodno čeka da naraste. Dida je ista stvar. Nikad ga nije primio, više ga voli gledati i čekati da mu se nasmije.

Nek ih netko pokuša nadmašiti :lol:

Tako da sam ja sa K od 0 - 24h.

---

Ti si ko zraka sunca u ovome tmurnome jutru :mrgreen: :lol:

Jedino što je tvoj još maleni pa treba još vidjeti kako će biti kad naraste i počne raditi nered.

Nisam napisala kakvi su mm-ovi, pa svekar (pokojni je) bio je pravo dijete kad je D.bio kod njih. Stalno je bio na podu s njim i valjao se i igrao. Ništa ga nije smetalo. Svekrva stalno gunđa ali joj se D.može popeti na glavu :roll: Ona je baš prava "baka"

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

Jedna baka je 600km dalje i dolazi svakih par mjeseci. Ona ga mazi i pazi. Znala bi s mužem i na kavu otići kad je baka u posjeti :) Dide nema.

A druga baka, moja mama je više logistika. pomoći će u svemu samo dalje dijete od nje. Najviše ga je držala u naručju 5 minuta i navodno čeka da naraste. Dida je ista stvar. Nikad ga nije primio, više ga voli gledati i čekati da mu se nasmije.

Nek ih netko pokuša nadmašiti :lol:

Tako da sam ja sa K od 0 - 24h.

---

evo ja ću te nadmašiti :P
moja stara živi 1 (jedan) kilometar od nas, vidila je maju jednom :(

ona i ja smo udaljene svjetlosnim godinama ali nikad joj nisam zabranila ni nazvat ni posjetit maju. zvala je prvo svakih dva dana, pa pet, pa petnaest, pa dva mjeseca... pa sad ništa.

MMovi... izgradili su neki nevidljivi zid između njih i maje, divna im je i krasna ali... dalje od njih :(
i ne znam kako ću joj to sve jednom objasnit kad dođe vrijeme :(

Sumirano....moji su divni :heart:

Mojim roditeljima je H. sav smisao života...požrtvovni su (i previše) toliko da se ponekad ljutim i moram ih opominjati da ne moraju sav svoj život podrediti njoj, da imaju pravo na odmor te da ne moraju ispuniti svaku željicu i i igrati se s njom kad već padaju s nogu od umora.

Muževi roditelji su malo drukčiji u ophođenju od mojih, posvećuju joj nešto manje vremena (jer imaju i druge unuke :) , za razliku od moji), a sveki voli stvari kontrolirati i često ne sluša ono što joj H. govori (i ne samo H. :mrgreen:). I H. ih zato, vjerojatno, "manje" voli i teže ih je prihvatila od samog početka - ali sad su si OK. Ali su isto tako spremni učiniti sve za nju. Igrati se, voditi je kud god želi, ne smeta im nikakva svinjarija koju napravi, kao ni mojima...
Ako problem postoji on je između nas i njih, kad oni ne slušaju što im mi govorimo... što želimo, a što ne želimo da H. dozvole, da joj daju slatkiše i sl. Curki su oni dobri.

I u prilog onom što sam ispričala...H. je teško prihvaćala jaslice (i inače druge ljude i djecu)...zato je moja mama dolazila iz drugog grada svaki drugi tjedan da bi ju čuvala, dok je moj tata ostajao sam kod kuće, a sveki je onaj drugi tjedan dolazila svako jutro u naš stan u 6 ujutro i odlazila poslije 4. Od jeseni ćemo krenuti u vrtić i nadamo se da će ovaj put biti bolje, ali za ovo do sad...hvala im :heart: !

Moji su odlicni baka i djed.
E ih obozava, rado im ide, jako se dobro zabavlja s njima. Moj tata je cak par puta rekao da tek s njom vidi sto je sve propustio sa svojom djecom (kad ga nikad nije bilo kod kuce).

Nono i nona su drugaciji. Zive u istom gradu, a E ih vidi samo kad je mi odvezemo tamo. Ne dolaze nikad k nama.
Kad se nadju, E se lijepo snadje s njima i cini mi se da joj je dobro, ali prekratko i premalo puta je bila s njima da bih mogla uopce vidjeti jesu li kao nono i nona drugaciji (ovo je MMu jako bitno) nego su MMu bili roditelji (katastrofa).

Imamo sreće i s bakom i djedom i s nonom i nonotom. Roditelji od mm-a su baka i deda, žive 1500 km od nas, ali kad dođu, F. ih odmah prihvati. Jedino što mi smeta je što donose gomile, ali stvarno gomile slatkiša i to nikako ne uspijevam riješiti.
Moji su nono i nona, a F. ih doslovno obožava, i zna ostati kod njih na moru po tjedan dana, a da mene i tatu ni ne spomene. Puno su bili stroži kad smo ja i sestra bile male, svoju mamu sad ne mogu ni prepoznati. Sva se rastapa s unukom. F. je inače minijatura svog nonota, pa možete onda zamisliti kako je ovaj ponosan kad su skupa. Ne razdvajaju se, a F. ga u svemu imitira. Uglavnom, kad i mm i ja moramo na poslovni put, F. ide kod nonića, i stvarno su nam dostojna zamjena.

Odnosi se mijenjaju kako dijete raste...
Dok je Andrej bio beba, više sam pomoći imala od mame, sveki je dolazila ali bila je nekako distancirana, a moj tata (jedini deda) je priča za sebe, nije baš deda iz bajke kakvog sam ja imala (previše je zadubljen u svoje poslove i dezorijentiran kad su mala djeca u pitanju).

Sad, kad imamo skoro-pa-trogodišnjaka, sveki je super-baka, baka-zabavljačica, smišlja igre, zanimacije, vodi Andreja okolo (zadnja fora bila je da su se vozili vlakom po Zagrebu!), ali ne volim kad ga čuva po cijeli dan, jer imam dojam da malo zanemaruje njegov dnevni ritam (ručak, spavanje, kahlica). I moja mama je ok baka, ali zbog svog posla i zdravstvenog stanja ne može se posvetiti unuku tako intenzivno. A deda je i dalje u svom filmu - dođe k nama i onda priča o nekim skroz pedesetim stvarima, dok Andrej obigrava oko njega i priča mu nešto, a deda ga ignorira :/

A što se kupovanja tiče, nitko od baka i djedova nije pretjerano rastrošan - kupe mu poklon za rođendan i BiNG, moja mama nešto od odjeće, i to je to. I zapravo mi je drago da je tako, pa nemamo kuću punu neizguštanih igračaka... a nema ni slatkiša (sveki mu donosi suho voće)

Moji uskaču kako i kada mogu, tata je bolestan, mama još radi ...ali svekrva koja živi dvadesetak kilometara od nas , u mirovini je i ima auto nije vidjela djecu mislim oko dvije godine. Mene to nekako muči jer ne mogu si to objasniti , ne smatram je lošom osobom ,ali jednostavno kao da ništa ne osjeća prema njima (mm kaže da se nije baš marila za njega i sestru a kako će onda za unuke)

mi isto imamo sreću da su jedni baka i dida, zapravo komplement onima drugima: moj tata je vrhunski sportaš, a mužev tata doktor filozofije i književnosti: s jednim đipa i glupira se, s drugim igra šah i razgovara enciklopedijski.
moja mama je tip koji razgovara s kumicama s placa, vodi dijete na takve "manifestacije", obožava se družiti s "marginalcima" i priča narodne priče, a sveki je fina gospođa, sa kukičanim stolnjačićem ispod čaše za vodu, koja s njom čita, vodi je u biblioteku, uči da bude dama...

sve nam je "pokriveno".
i mala sa svima ima odličan i zapravo potpuno primjeren odnos.

:heart: za sve četvoro

(naravno da sto puta budem bijesna na svakoga od njih, ali količina ljubavi koju si međusobno pružaju je nemjerljiva sa sitnicama koje meni smetaju)

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

(naravno da sto puta budem bijesna na svakoga od njih, ali količina ljubavi koju si međusobno pružaju je nemjerljiva sa sitnicama koje meni smetaju)

---

Upravo ovako!
:heart:

Marko ima 2 bake, koje ga obožavaju i on njih. Djedovi su umrli.

No zato ima moga dedu :heart: ,koji je i sa svojih 85 godina pun života i obožava se igrati s njim

Moja majka je suviše ukočena, sama za sebe kaže da ne zna s djecom. Našeg je malc njen jedini unuk, došao je kad je ona imala 70, a s djecom zadnji bliski kontakt imala kad smo mi bili mali.
Prihvatila ga je sa željom da bude dobra baka i s namjerama da doprinese njegovom sveukupnom razvoju: vodila u Dubrovnik, na izložbe, predstave... ali nema velike bliskosti između njih. Ona je toga svjesna i kad smo kod nje inzistira da mali smije jesti što hoće i otići od stola gledati TV, jer želi da djetetu kod bake bude lijepo.
Suprugovi su druga priča, opušteni, četvero djece, šestero unučadi. Sve ih vole, povremeno paze, ne uzrujavaju se puno, izlaze u susret ali ne popuštaju, ne daju se vozati, puno se šale, svekar je veliki zafrkant, možda i suviše, a svekrva prava nježna baka, zna pružit podršku i utješiti.
Jedne su godine vodili unučad na more i žena kod koje je mali išao na terapiju rekla je da se klinci vrate s ljetovanja obično dodatno isfrustrirani, a da je naš došao kao s terapije.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

mi isto imamo sreću da su jedni baka i dida, zapravo komplement onima drugima: moj tata je vrhunski sportaš, a mužev tata doktor filozofije i književnosti: s jednim đipa i glupira se, s drugim igra šah i razgovara enciklopedijski.
moja mama je tip koji razgovara s kumicama s placa, vodi dijete na takve "manifestacije", obožava se družiti s "marginalcima" i priča narodne priče, a sveki je fina gospođa, sa kukičanim stolnjačićem ispod čaše za vodu, koja s njom čita, vodi je u biblioteku, uči da bude dama...

---

ah, sto bih ja kao dijete dala za jedan takav komplet...

Citiraj:

---

Vlvl prvotno napisa

Jedne su godine vodili unučad na more i žena kod koje je mali išao na terapiju rekla je da se klinci vrate s ljetovanja obično dodatno isfrustrirani, a da je naš došao kao s terapije.

---

Divno za vašeg momka, ali ovaj drugi dio je stvarno žalostan. Je li još šta rekla o tome?

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

ah, sto bih ja kao dijete dala za jedan takav komplet...

---

ja za bilo kakve :(
moj je jedan djed poginuo u onom ratu (`43.), drugi djed i jedna baka umrli `59., a druga baka `63.

gotovo da im ni slike nisam vidjela.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

ah, sto bih ja kao dijete dala za jedan takav komplet...

---

ja za bilo kakve :(
moj je jedan djed poginuo u onom ratu (`43.), drugi djed i jedna baka umrli `59., a druga baka `63.

gotovo da im ni slike nisam vidjela.

---

joj, ja isto ovako...svi umrli prije '65 :(

Od ovoga što ste napisale gore, meni je još strašnije što se Lovre neće sjećati dide i njihove međusobne ljubavi u prve dvije godine njegovog života.

[quote="M.a.r.t.a"]
Nek ih netko pokuša nadmašiti :lol:

Evo ja ću probati.
Moja mama da je živa moja djeca bi imala najbolju baku na planeti!!!
Moj tata moram priznati je prelijen da bi sebe prisilio na šetnju ili nekakvu zabbavu u životu, tak da ništa od njega.
Moja svekrva je vidjela malu onaj dan kada sam došla iz bolnice i to je to za sada, a živimo u istoj kući(mi smo na katu). Za sina isto nije nikada marila niti se igrala nikada ga odvela u šetnju, nikada nismo jeli kod njih jer nikada nismo bili pozvani, itd...Svekar se zna poigrati sa malim kada je u Zg.

Maruška, draga, to je tužno, ali sjećanja će sigurno postojati...jer ti ćeš mu pričati, kao što su i meni pričali moji roditelji i prenijeli na mene uspomene na svoje roditelje, i kao što ću ih je prenijeti na svoju kćer...kroz mjesta, priče, slike, male obiteljske običaje i tradicije, a najvažnije ljubav koju ćeš mu prenijeti i koju će osjetiti u tebi.

moji su rastavljeni pa imamo 2 i pol para baka i djedova
mama će uvijek izaći u susret, pričuvati, ivan jedino kod nje prespava kad su u pitanju naši odlasci na vjenčanja ili slično no odmah je dala da znanja da ne želi imati obavezu čuvanja što ja podržavam, nekako sam ga radije dala u jaslice nego da opterećujem bake i djedove, a i bake su nam obje još zaposlene
očuh je genijalan za djecu, daje im se 100%, puže, glupira se, igra do besvijesti, dok moja mama uskoči tu i tamo

moj tata nije baš ostvario neki odnos, prvo je rekao da on ne zna, da će se on više zabavljati sa ivanom kad bud eveći, bez pelena i slično, no ništa se nije promjenilo, živi u drugoj ulici, odveo ga je par puta u šetnju, no i on je pomalo bolestan na kiučmu pa nekada i nije u stanju

baka i deda koji žive u prizemlju su super, doduše deda s obzirom na svoju pov. bolesti i tegobe ima i previše strpljenja, on je više čuvao mog nećaka i to otkada je bio beba od 8 mjeseci pa se malo istrošio
baka je uvijek na raspolaganju, totalno ne zna klincima reći ne, rade od nje što žele, i sve im popušta i da što mi baš i nije drago
uglavnom ne mogu se požaliti, za uskočiti su super, ali kad se radi o čuvanju dok smo mi na poslu radije biram jaslice
nismo u cjelosti na istoj valnoj duljini što se tiće prehrane i odgoja

i moram istaknuti još jednu osobu koju ivan obožava i non stop maltretira da se igra s njim kad se negdje nađemo zajedno, a to je ujak od MM- genijalan tip sa čeličnim živcoima i strpljenjem a što je najbitnije voljom
prava šteta što njegova djeca uopće ne razmišljaju o klincima" :/

Još moram dodati da je nono svoju minijaturu sav sretan u klokanici šetao po ACI marini (tad još nismo znali za marame, to bi im sigurno obojici bilo udobnije jer je nono prilično trbušast).

Moja mama je predivna baka :heart:
Ona je s njim i na podu, i čitaju, i puno pričaju, i rade kolače... Imaju super odnos i kad se njih dvoje zabavljaju meni je najljepše stajati sa strane i gledati ih. kada ga ona čuva mogu mirne duše i na kraj svijeta :)
Moj tata ga isto obožava, trudi se biti mu zanimljiv, ali rijetko kada se nađu na istoj valnoj dužini. Jedino kada smo na vikendici ili na moru onda je deda zakon. Onda s njim grablja, pili, buši, zalijeva cvijeće, i tada su najbolji frendovi, braća po alatu :lol:
MM-ova mama je priča za sebe. Ona ga jako jako voli, ali jednostavno ne zna što bi s njim, a ni on sa njom. Ona ga doživljava kao bebu i uopće se ne zna (a imam osjećaj da se ni ne trudi) igrati s njim u skladu s njegovim godinama i interesima. Ne sluša što joj govori nego uporno pili po svom. imam osjećaj da je već sada intelektualno više od nje i da mu je dosadna.
MM-ovog tatu nije ni upoznao.
Mi imamo sreće pa su moji brat i sestra totalno zaljubljeni u njega i znaju se prekrasno s njim igrati. On ih obožava! Nisu baka i deda ali uvelike pridonose njegovom razvoju i masu puta "nadoštukavaju" i tvore onaj komplement koji je apricot spominjala :heart:

I moram spomenuti koliko sam ja kao klinka dobila od svojih bake i dide (maminih roditelja). Dida je umro kada sam imala samo 4 godine, ali ga se sjećam i dan danas i obožavam uspomenu na njega. Obožavam i baku, s njom sam provela ljeta i ljeta na moru. Uvijek nam je znala naći zanimaciju iz ničega, skupljanje i oslikavanje kamenčića sa plaže, krojenje odijela za karate od crnih vreća za smeće :lol: , kroćenje divljih mačkica i još puno puno puno divnih stvari koje nosim u srcu. Baka je i danas živa (88 godina), u domu je, bistra u glavi, ali kao i dosta starih ljudi postala je prilično egoistična i egocentrična. Ali kakva god da je sada, nikada neću zaboraviti što je sve učinila za mene i uvijek će biti moja najdraža baka Mukica :heart:
('bem ti trudničke hormone, sad cmizdrim kao kišna godina)

I ja sam samo htjela dodati da je Hana sada kod bake (moje mame) i da me maloprije nazvala jer mi je jednostavno morala reći da one prave ladice za njene sitnice...od kutija šibica, samoljeplive folije i dugmadi (pitam ja, a šta će vam dugmad, a ona će...pa mama, moramo imati ručke na ladicama :roll: ). A čim to završe idu praviti "babuške" od boca...jer danas pada kiša pa ne mogu van u vrt.

I da se nadovežem na Brundu...inetresantno je da Hana nekako najviše voli mog tatu (iako je za neke stvar ipak baka zakon i njihov odnos je također poseban) koji jedva uspijeva pratiti sve njene ideje za igrom (77 god), ali se silno trudi i nikad ne posustaje :heart: .

Prvo da kažem nešto o svojoj uspomeni na baku i djeda. :zaljubljen:
Emotivno sam bila vezana za baku i dedu s tatine strane,mamini roditelji bili su dobri ali nije bilo neke bliskosti,još je ta baka umrla kad sam imala 14...nažalost ne sjetim je se baš često.Mislim,poštujem je kao svog pretka,svi kažu da imam njen osmijeh s rupicama na licu,no to je uglavnom to.

Ove druge ću obožavati dok sam živa. :heart: S njima sam odrasla u istoj kući,baka me čuvala jer nisam išla u vrtić,stvorena je ona posebna privrženost koja se ničime nije smanjila ni kada su moji roditelji odselili od njih u svoj stan.Volim ih kao druge roditelje,ali još na jedan poseban,drugačiji način.
Uvijek sam u njima nalazila iskrenu ljubav i podršku.Nažalost,baka mi je umrla 2004,iznenada,od srca,mjesec i po dana prije Rokovog rođenja i ja sam od šoka i tuge dobila trudove i nekako sve to blokirala samo da izvučem trudnoću do kraja,a ustvari se u meni sve raspadalo...dozvolila sam si da odtugujem tek kasnije.

Ne prođe dan a da je se ne sjetim,evo baš jučer sam se pješice vraćala iz dućana i noge su me nekako same odvele na njen grob.

Evo puno sam pisala o njima a sve iz razloga što su sada moji roditelji takvi baka i deda mojim sinovima.
Baka i deda iz snova.Bili su (i jesu)divni roditelji,a još su bolji kao baka i djed.I otalno sam presretna zbog toga jer znam koliko je posebna ta ljubav.

Roditelji MM žive 300 km od nas,ali ne bih o njima u ovom postu.
Oni su okupirani svojom najmlađom djecom i vjerojatno se nisu privikli na ulogu bake i djeda.
Najbolje ću vam njihovu nezainteresiranost opisati ako vam kažem da je sad moj stariji sin trebao nakon punih godinu dana da se nisu vidjeli provesti kod njih 5 dana dok sam ja bila na maturalnom u Dubrovniku,a pošto su preuređivali jednu sobu jedina je reakcija bila:A gdje će spavat?
Nije išao.
Ali to je već jedna druga tema....

Evo jučer smo išle kupiti spavaćicu za K. jer ona hoće istu kao baka (moja mama), da bude lijepa. Inače njih dvije su super, izvrsno se slažu i kad sam imala problema s hranjenjem jer je jedno vrijeme odbijala sve kruće i tvrđe namirnice (a ja sam bila strašno psihički opterećena zbog toga), baka je bila s njom tjedan dana i ona je naprosto napravila čudo - malena je počela sve jesti bez problema. Ona dopiro do nje s takvom lakoćom da sam ja oduševljena. Moj tata je njezin - dagi (dragi- bez obzira što sada govori r) , to je ostalo od kad je progovorila, on s njom može satima, danima kako god ona hoće i šta god joj padne na pamet, ja u ove tri ipo godine ne pamtim trenutak (živjeli smo skoro 2 god. s njima) da je on iskazao i najmanju nezainteresiranost prema njoj, a vjerujte to nije lako jer ona traži stalni angažman.
Kad smo se selili u Zg. iz Dalmacije (od mojih) ne mogu vam opisati tu obostranu tugu i njezino privikavanje na dane bez njih - sada su mi došle suze kad se sjetim tih teških trenutaka :cry: .
Srećom, viđamo se dosta često pa se u njihovom odnosu nije ništa promijenilo.
Još ću samo izdvojiti ovo - kad je ostala s njima u 6. mj. tjedan dana (sama bez nas) spavala je između njih i svaku večer su imali obavezno maženje i ona bi im govorila koliko ih voli i kako joj je lipo s njima...
A MM-ovi, pa ne želim biti nepravedna, možda je to zato što s njima nije tako povezana, ali imala bi sada što za napisati, pa bi potrajalo, ali samo ću izdvojiti da ju je svekrva učila pokazati srednji prst :shock:.
Kada sam ja to skužila zamolila sam je (jedva sam se suzdržala da je ne ukokam) da to ne radi jer da mi ne želimo učiti dijete takve stvari kako bi oni, ne znajući što rade, zabavljali druge ona je rekla da će to ionako naučiti - šta reći tada???
Inače, oni je sile da ih ljubi i mazi, a ja sam im do sada rekla sto puta da je trebaju prvo upoznati i približiti joj se kroz igru i pokazivanje ljubavi, međutim - to ne pali.
Sada sam nju naučila da kad je neko na silu hoće ljubiti ili dirati da se odmakne i kaže da se neće na silu ljubiti i da joj je to ružno... To im je prvom prilikom ponovila (MM-ovoj sestri) pa su bili u :shock: -he,he,he,he...

Duje je svaki vikend kod mojih.
Moj tata je njemu best baddy jer kad dođe kod njega, čovik nema nikakve druge obaveze nego sputit se na njegovu razinu i radit po njegovom (a i cura mu živi u njegovoj zgradi) Tu spadaju beskrajne šetnje (da ih se ne posjeti da moraju doći doma, spavali bi u šumi), kupovanje gluposti, udovoljavanje željama.
E onda dođe kod bake (moja mama-oni žive odvojeno) a tu opet ima određenu slobodu, ali postoje granice. Ali divna je baka puno radi s njim.

MM-ovi roditelji su također dobri baka i djed. Priprosti ljudi. Dođu sa sela jednom tjedno. Tad mu ona dopušta da joj skaće po glavi, on je više rezerviran, baš ga ne ferma puno.
U biti nema zamjerki, jedino šta me smeta je da su mu u ovih šest godina (rođenendana, božića i novih godina) kupili samo dva poklona.

Luku, nekako, još ne poznaju, ni jedni ni drugi, još im je bebast, pa se to za sad zadržava na guci-guci tepanju.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Citiraj:

---

Vlvl prvotno napisa

Jedne su godine vodili unučad na more i žena kod koje je mali išao na terapiju rekla je da se klinci vrate s ljetovanja obično dodatno isfrustrirani, a da je naš došao kao s terapije.

---

Divno za vašeg momka, ali ovaj drugi dio je stvarno žalostan. Je li još šta rekla o tome?

---

Nije, ali pretpostavljam da se radi o natezanjima unutar uže i šire obitelji kojima su djeca i izložena ako ljetuju u raznim kombinacijama, o drugom režimu, drugim nepoželjnim i nedozvoljenim stvarima, osjećaju da baka/tetka daje prednost drugom djetetu, i nemogućnosti da se povuku u svoju sobu kad im je svega dosta.

moji su predivni nonici, a moram pohvaliti i svekije. obozavaju tu djecu, posvete im se, u kucama se vidi da tu ima i djece, ne samo zbog slika koje se pokazuju svim namjernicima, nego u svakoj kuci imamo po jednu tutu i milijon igracaka.

moram se i ja javiti jer ne znam više sama kako da riješim ovu moju "situaciju". svekrva ima troje unučadi,dvoje zavinih-curicu (8 god),dečkića (3 god) i moju anu (10 mjeseci). zavine je čuvala od rođenja,po priči mm se dobro snalazila i sad ih još uvijek čuva,mama im radi po 12 sati a tata je pomorac,nema ga po 6 mj. tako da im je ona i mama i tata praktički. i djeca su stvarno dobro odgojena,i ona se s njima i igra i sve. ali kad joj dođemo mi (ona živi sa zavom) u goste ona prvo anu ni ne pogleda,pa nakon nekog vremena kad joj je ja "gurnem pod nos" počne nešto izmotavati se i jedino s čim je pokušava zabavit je ponavljanje -moja mala ana,moja mala ana... a mala je gleda u čudu i počne se izvijat,plakat... ana je jako živahno dijete,da se razumijemo- ni ja je ne uspijevam stalno zabavit ni pogodi što želi ali sumnjam da bi i jako mirnom djetetu bilo zanimljivo ponavljanje tri iste riječi. ne kužim,nakon što je odgojila dvoje malih,nije prošlo tako dugo što je toni bio mali,zar ne zna kako se ponašati??? ili jednostavno nema volje? što da mislim? i inače je jako suzdržana osoba,ne mogu je skužit iako je već dvije godine znam,ni sina baš ne zove prečesto,nit ne pokazuje neko zanimanje za našu situaciju. mm i ja živimo s mojim ocem (koji je ani najdraža osoba na svijetu) a svekrva je sa zavom preko tjedna pa vikendom ode svojoj kući... čini mi se da je njoj njena kćer najbitnija,da je sin na drugom mjestu općenito a ne samo što se unučadi tiče. al kad im nešto treba onda znaju i jedna i druga za nas. a mi pokušavamo i kuću početi gradit... nisu pokazale zanimanje ni jedna. a jadranka je napisala da je njezin dobio samo dva poklona... moja ana od svoje bake nije dobila NIŠTA!!!! zavinima redovito (čitaj svaki dan) kupuje nešto,svoju penziju dijeli s njima,kuha,pere,sprema,radi apsolutno sve a meni nije došla pomoći ni kad sam izašla iz bolnice. ni pola sata. još joj mi idemo pomoć kad treba nešto kod nje!!!! žalosna sam,frustrirana i ne znam više što da radim. žao mi je jer ana ima samo jednu baku i samo jednog djeda,moja mama je umrla prije 5 god a otac mm prije 6,tako da mi je najveća želja da ovo dvoje živih upamti i bude s njima u najnaj odnosu. što bi savjetovale? kako riješiti to? i samo da napomenem da ja mužu forsiram odlazak,javljanje i pomaganje zato što želim da se ana sijeća bar jedne bake.

zašto ideš tamo gdje te ne vole ?


to je meni rekla jedna žena ,jednom davno.....

najprije sam je pogledala :shock: i :roll:

ali kad sam razmislila , i sad sama ponavljam to pitanje ,nekad sebi ,a evo sad i tebi.....

Moji žive 20km od nas i jedva čekaju da ga vide, ćuju, da dođe kod njih- a ljubav je obostrana. Kada ostane preko vikenda, plače jer ne bi kući i u vrtić. Sa jedne strane mi ga je žao, a sa druge sam presretna - bilo bi puno gore da mi plače jer neće tamo.
Kod njih je sve podređeno princu, izleti, nespavanje do krajnjih granica, pa ujutro predugo spavanje, no sve imopraštam jer vidim koliko D. uživa kod njih. obožavam svoje starce. :heart:
Svekar je sam, a živi kat ispd nas. D. ima tri godine i u proteklih godinu dana ga je izveo jednom tramvajem u grad. Vidi ga svaki dan u prolazu, no ne pokazuje veći interes, tj. sve je dobro 15min. ali nakon toga hoće svoj mir. Nije tako star, ima 72.g. jako je vitalan, no nema onu žicu za djecu. Ne zna se igrati sa njim.
Prvo sam se ljutila, pa ih na sve načine pokušala približiti, no neide. Sveki ga ne pušta blizu. To mi je jako žao.
Najnovije me povrijedio prošli tjedan, kada su moji došli da ga vode u Zoo, te pozvali njega - a on nam kaže "pa ja sam se nahodao sa prvim unukom (sada on ima 14), zašto bi i sada išao!!!! :/
Ja sam ostala bez teksta, a moji su još u šoku.

U početku, prvih godinu, dvije s djetetom je bilo drugačije. Bilo je potrebno vrijeme da prihvatimo da smo različiti i da trebamo poštovati različite načine života i ne uplitati se. Kako mi, tako i oni. Za to je bilo potrebno nekoliko godina.
Moji su roditelji prije našeg prvog djeteta i prvu godinu imali slijedeće stavove:
- pustiti da plače,
- malo po guzi kad je zločesta(a)
- nema smisla da tata ide u šetnju s bebom, to tate ne rade....
- itd....

Ovo pišem samo radi svih onih kojima sad stvari nisu divne da im kažem da je moć transformacije ljudske osobnosti nešto najdivnije na svijetu i da, događa se! Događa se ako su strane uporne i dosljedne prema sebi, a da pri tom stavu ne oštećuju drugoga, već samo čekaju (ni ne znajući) spremnost.

___________________________

Zato mogu reći da sad imamo predivnu baku i djedu i divnu nonu i nonića. S time da su djede lijeni i malo bi se poigrali i to je to. A baka je stvorena za čuvanje djece, divna je i djeca je obožavaju, kad ostavim djecu njoj, mogu otići mirnog srca, znajući da su sigurni i zadovoljni.
S nonom je vrijeme zabave, ludiranja i to ponekad može završiti i loše... ali prežive. I to djeci treba, tako da biramo bake ovisno o dječjem raspoloženju. :lol:

Moji roditelji su slični meni (ili ja njima), stalno vole nešto proučavati, raditi, stvarati, tako da niti sad, u mirovini, svoj život nisu posvetili ulogama bake i djeda, ali onda kada se tim ulogama žele posvetiti, to rade izvrsno. U početku sam se ljutila jer su njihova obećanja bila drugačija, a kako ja želim i raditi i dijete odgajati unutar obitelji (ne unutar ustanove), jedno sam vrijeme bila razočarana. Dok nisam shvatila da nitko ništa nije nikome dužan (osim ja svojoj djeci) i da im ne želim oduzimati njihov entuzijazam da dalje žive i stvaraju, koji uostalom i ja želim nastaviti imati, pa bi to zaista bilo da radim njima - direktno ono što ne želim da se radi meni.

____________________________

Znam da postoje "rospijske" bake.... ali kad izvrtim film unazad, vidim da su i one izuzetno osjetljiva bića koja su se milijun puta uvrijedila na nešto što mi uopće nismo doživjeli kao nešto opravdano za tu reakciju i upravo zato bi se odmicale i ne sudjelovale u našem životu. A neke je bake potrebno i pozvati i dati im do znanja da želiš da budu tu, prisutne, da želiš da tvoje dijete upozna i zavoli najvažnije članove šire obitelji.

Mislim da se 90% odnosa može srediti i uskladiti, samo je potrebno htijenje i vrijeme i verbalizacija pozitivnih osjećaja i misli prema drugoj strani. Ništa se ne podrazumjeva!

moja mama (71 god), nazalost, zivi 500 km daleko. kazem nazalost jer je odlicna baka, igra se s njim, puze po podu, pjeva mu, plese mu... uglavnom o. uziva s njom. da je bar malo blize... djed (moj tata) je umro.
eh, sada mm-ovi... roditelji su mu rastavljeni, deda i njegova druga zena su ok.
deda dolazi, inetesira se, zove, doduse ne precesto ali jos uvjek radi i dosta je zauzet. a baka, jako sam se razocarala. nije ga vidjela nekih 5 mjeseci jer je bila na moru (inace zivi u zg, 20 min. tramvajem od nas) i onda je dosla na 10 min, jer je bila u blizini, isla sa drugim unukom kupiti nesto pa je eto navratila... od kada se vratila sa mora vidjela ga eto jednom na kratko, usput, a proslo od onda vec preko mjesec dana.
ona je u penziji, vremena ima. ali zato odlazi po drugog unuka (3 god), sin mm-ove sestre, svaki dan u vrtic i konstantno ga je cuvala 2 god dok nije krenuo u vrtic. nit zove, nit pita kako je.
prosli tjedan mora sam kod doktora, mm ju je zamolio da ga pricuva za to vrijeme, i kao ok. dan prije nazovem da se dogovorimo i ona mi kaze nesto tipa dali bi mogla malo ranije to obaviti jer u tri mora po u vrtic po malog. mm tu poludi i posvada se s njom. pa onda kaze doci cu drugi tjedan da ga vidim, pa ne dode i tako...
stvarno je ne kuzim, radi ocitu razliku izmedu dvoje unuka i meni je krivo.
krivo mi je to da ce mi djete biti zakinutu za taj odnos, baka - unuk, krivo mi je sto je tako hladna, a isto tako mi je zao i mm-a jer vidim da pati radi toga, pogotovo zato sto je njegovoj sestri bezuvjetno pomagala, pomaze i dalje dok njemu nista.

Citiraj:

---

dalmatinka prvotno napisa

I jedni i drugi bake i djedovi su totalno privrženi djeci i jako
tolerantni.
Maze ih , paze i vode kud oće.
Ako nekud trebam otići mogu ih bez problema ostaviti koliko god treba.

---

ovako je i kod mene

oljonosac,vidim da smo u istoj situaciji.

Citiraj:

---

krivo mi je to da ce mi djete biti zakinutu za taj odnos, baka - unuk, krivo mi je sto je tako hladna, a isto tako mi je zao i mm-a jer vidim da pati radi toga, pogotovo zato sto je njegovoj sestri bezuvjetno pomagala, pomaze i dalje dok njemu nista.

---

ne kužim kako neki ljudi mogu raditi razliku između sina i kćeri... valjda sam drukčije navikla u svojoj obitelji. samo se nadam da ja nikada neću biti takva.

Naši su (i sa jedne i sa druge strane) klasični. Unučad je glavna, a za sve što nije uredu krive nas roditelje (svoju djecu). Ni nalik na sebe iz roditeljskih dana. Više ili manje pogubni za roditeljski autoritet.