Razlika u odgoju

Da li vam dijete ikada kaže u ljutnji ili tuzi da se drugačije ponašate prema drugom djetetu (bratu ili sestri)? Ako da, savjetujem vam da ipak razmislite o tome bez ljutnje ili uvrede, možda su upravu.

Tj. ja sa svojom sestrom i nisam baš bliska, 5 godina razlike....i po mom je previše ljutita osoba (iako sam ja kao tinejdžer bila stalno ljuta, pa i sada :)) i ona ima dvoje djece djevojčicu, već djevojku 16 godina i dečka 10 godina. Između njih pravi nevjerovatnu razliku, odnos im je totalno drugačiji, pravila važe drugačije....
Upozoravala sam je, ali ona jednostavno to ne vidi....

Djevojčica je malo "teža" ljenija je, teže je zabaviti....ali..... :cry:

Ja sam naravno puuuunooo bliža njoj nego njemu, pa onda to još više povećava razliku, jer mi se čini da onda moja sestra njemu kao to nadoknađuje....

Uglavnom, mene je strah da neću među svojom djecom jednog dana praviti razliku od koje se sada užasavam toliko.


I nažalost, samo ono "pa on je mali" koje se jako često čuje i praktikuje djeca drugačije vide i doživljavaju. Isto tako, za nju često koristi "ti si velika" (pa joj se npr. razvod ne treba jako puno objašnjavati, nego samo njemu, jer je on mali, a sestrična mi kaže kako razumije ona sve to, ali da joj je teško i osjeća se zapostavljenom jako, jer kao razgovor u troje, a ispadne u dvoje).

Da li ste vi imali sestru ili brata kojeg su drugačije tretirali?
Ili možda imate djecu koju ipak možda drugačije retirate (i vjerujte mi da znam da postoji razlika među djecom - i poslušnost, i odgovornost i.... )

Imam stariju sestru prema kojoj su se roditelji odnosili puno grublje nego prema meni (nisu ju tukli nego su očekivali da nema emocionalnih zahtjeva pa joj nisu tako ni pristupali).

MM našoj djeci pristupa malkice različito jer su curica i dečko, pa on valjda veća sad igra na kartu "Svena treba odgajati da bude odvažan i hrabar, a Stela je mala nježna curica". Zapravo su baš suprotni po naravi - Sven je nježan i osjećajan, dok je Stela mali harambaša koji se voli potući. Ja se trudim pristupati im jednako jer su još mala djeca koja trebaju dobiti jednake vrijednosti, jednak osnovni odgoj i jednako ljubavi i maženja od oba roditelja. Kad krenu u vrtić bolje će kužiti razlike curica-dečko pa ću odgoj i pristup prilagoditi tome.
Brine me MM, imam osjećaj kao da će uskoro poslati Svena u vojnu školu a Stelu na balet... :lol:

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Brine me MM, imam osjećaj kao da će uskoro poslati Svena u vojnu školu a Stelu na balet... :lol:

---

OT: predlažem TM-u da pročita knjigu "Odrastanje Kaina", mislim da bi koristilo.

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Da li ste vi imali sestru ili brata kojeg su drugačije tretirali?

---

Da, ali moram reći da sam ja malo bolje prošla. Ja sam srednje dijete.

Starija seka je bila ona koja je "krčila put" nama, sve se najviše očekivalo od nje, i ona je to obavljala s velikim uspjehom dok nije zatrudnila i ostavila faks, što je mojima bio jedan veliki :shock:. Sada ona ima troje djece i za sada nisam vidjela da radi neku razliku između njih, što je sigurno posljedica njenog djetinstva.

Brat je mlađi, i on je uvijek bio "toliko željeni sin", i iako ništa nije izrečeno, očekuje se puno od njega jer nosi obiteljsko prezime, i treba nastaviti to prezime jer je rijedak. A brat mi je totalni alternativac, radi sve suprotno od očekivanog, onak, ko iz inata. Kaže da bude imao djecu jednog dana, ali budu nosila njeno prezime, jer mu je to ime ljepše. Zafrkava mamu i tatu :roll:

Ne osječam da se od mene išta očekuje, uglavnom jer sam bila totalno neočekivano dijete, rodila sam se 361 dana poslije seke, i kada se nisam rodila kao dečko, valjda su prestali išta očekivati od mene. Na kraju, ja jedina i ličim njima, brat i seka liče na daleke rođake, pa su možda i popustljiviji prema meni zbog toga. Moram priznati da ih cijeli život znam izmanipulirati na diplomatski način i dobiti sve što hoću, pa čak i sad. :oops:

A kraj priče je taj što seka nije ispunila njihova očekivanja, i ode k njima jedino kad joj se ne da kuhati, brat se iselio i priča s njima jednom mjesečno, a ja sam u kontaktu s njima svaki dan, i kada god nešto trebaju, mogu na mene računati...

Iako imam samo jedno dijete, u budućnosti planiram barem još jedno, i niti ja, niti MM, želimo raditi razlike u odgoju, osim što ćemo imati na umu da je svako dijete posebno i da nema svako dijete iste želje, zahtjeve, talente i afinitete. Mislim da je tako najbolje.