co-sleeping i nova beba

Malo sam ispretrazila slicne teme otprije, ali jos uvijek nisam sigurna sto raditi. D spava sa mnom vise od godinu dana (otkad sam digla ruke od bezuspjesnog vracanja u njen krevet i odlucila se na prospavane noci i budjenje s nasmijanim liscem kraj svoga) i zeljela bih da nam se i nova beba odmah pridruzi u tome. Ali ne znam kako da to izvedem s njih dvoje, narocito ako bebus odluci plakati po noci i buditi nas obje. I sto ste napravile dok ste bile u bolnici? Ja sam zadnji put bila tjedan dana, pa se bojim kako ce to D. podnijeti.

Mozete li se javiti, iskusni roditelji co-sleeperi?

BTW, ne dolazi u obzir da mm pomogne oko toga, jer i sam ima problema sa spavanjem i previse posla koji ne moze odloziti za kasnije. Tako da sam, vise ili manje, sama po tom pitanju. (Da sad ne bi bilo paljbe po njemu, u drugome mi je stvarno na raspolaganju. Spavanje je jedna od rijetkih stvari od kojih se od pocetka ogradio.)

argenta, razumijem te, jer slično smo prošli s našom K., a ona od svojih navršenih 9 mj. spava u našem krevetu, a i nadalje je s nama.
P. od svoga rođenja je spavao u krevetiću, ali se počeo i on polagano priključivati našoj ekipi. :lol: Ponekad zaspe u svom krevetiću, ali se ujutro probudi s nama u krevetu :mrgreen: .
I K. i on plus nas dvoje spavamo već dugo zajedno u krevetu, nitko se ne žali (mm i ja smo ponekad malko ukočeni, nekad baš i ne spavamo :P ). Jednostavno sam hepi kad su pored nas! :love:
I ne namjeravam kritizirati tm, jer i mm je ponekad iscrpljen i umoran zbog svojih obveza i posla. :(
Sretno! :heart:

D. je i poslije rođenja bebice nastavila spavati s nama, a beba je u svom krevetiću :saint: (N. više voli spavati sama, kad je i prebacimo kod nas, samo se vrti i gunđa dok je ne vratimo u njen krevetić)

ja sam se bojala da će beba buditi stariju, ali na kraju je bilo obratno :? :
D kad spava - spava ko top, ali se ponekad budi i "svađa" u snu i onda obavezno probudi N.

naporna su i bila jedino noćna buđenja jer je nisam stavljala kod nas, nego sam s njom išla u dnevnu sobu, ali i to ima svojih prednosti - pogledala bi na miru tv :) - preko dana bi si snimila sve što me zanima, a po noći gledala

Odlicna tema bas sam razmisljala postaviti ovo pitanje.

Zapravo me zanima kako to ide kad su skroz male štruce u pitanju. Patrik spava sa nama od pocetka i bilo bi mi grubo drugoj bebi uskratiti takvo iskustvo. :/

Curka je skroz spavala s nama i kad je došao braco njemu smo samo napravili više mjesta u krevetu :D .U prvo vrijeme je tata spavao u drugom krevetu jer je bebač spavao na meni, curka se gurala, pa nam je trebalo mjesta i vremena da sve profunkcionira. Curka se nikad nije budila po noći kad je mali dojio. Ja sam to obavljala u mraku ili sa malo svijetla i njoj nije ništa smetalo. Čak sam ga i presvlačila,ona bi nas pogledala i nastavila spavati.Onda sam nadoštukala s jedne strane kimbač ( naravno bez ogradice). S vremenom sam njega stavljala u kimbač i ja sam skroz do njega bila, pa curka, pa tata. Uživancija, samo sam se ja osjećala po cijele noći kao na roštilju. Malo nju grli, malo njega doji :love: .
Sad nam se svi smiju jer naša spavaona je jedan veliki krevet. Sa druge strane smo stavili njen krevetić koji je isto spojen sa našim, a mali je u kimbaču. Sve je jedna velika površina za spavanje. Svak ima svoje mjesto, a svi smo zajedno. Ne znam koja me dalje faza čeka i kad će to biti. Za sad je ovako dobro ;)

Mi spavamo svi zajedno, beba se budi svaka dva tri sata i uglavnom ne smeta starijem, ali se on zato budi i po 5-6 puta i traži cicu. Ponakad traže i u isto vrijeme, ali onda beba naravno ima prednost. To zna biti gadna situacija. Meni je i sve to ipak draže, nego da smo odvojeni, što mi je isto bila solucija u jednom trenutku, čak sam i ovdje na forumu pitala za savjet.
Ima noći kada sve prođe u takvom miru i skladu da je milina, jest da je nama mamama teže nego NM, al nema ljepšeg osjećaja od tog da smo svi zajedno na okupu.

I nas čeka situacija zguravanja ;) Vito spava u sredini između MM-a i mene od svog 4. mjeseca, a kad beba dođe planiram krevetić sa spuštenom ogradicom staviti u razinu našeg kreveta na moju stranu (iako imamo ogroman krevet, ne bismo stali svi četvero jer nam je tata poveći :mrgreen: ). Nadam se da će funkcionirati. Ipak, planiramo staviti krevete na kat u njihov sobičak...čisto da im bude u videokrugu ;)

E, da sam znala da ce biti ovako tesko :cry:

D. za sad sve super gura: i moj boravak u bolnici, i povratak, i malog "uljeza", i cinjenicu da ima malo manje prostora u krevetu. Ali se isto tako probudi i udari u dreku ako slucajno skuzi da dojim bebu, da sam izasla iz sobe, ako V. zaplace, ako je tata dodje tjesiti...

A V. spava u komadu 3-4 sata, pa je onda 2 h budan, pa njurga, pa kmeci, pa stalno doji, pa se hoce nositi, pa nece, pa zadrijema, pa se probudi... Polako mi je muka od pokusaja da spavam s njih dvoje i oboje ih nocu tjesim, pjevam im, uspavljujem ih. Blago svima vama kojima je to upalilo. Ja bih bila blizu odustajanja i pomisli na cry-out metode, ali nemam srca. Ali imam podocnjake :) I imam nadu da je ovo prolazna faza.

I jos uvijek mi nema ljepseg osjecaja nego kad se probudim s dvije male struce uza se, koje se blazeno smjeskaju i uzivaju u maminom zagrljaju. :heart: Sva sam rastrgana.

Sad bar znam da je, zapravo, bez veze pitati za ovakvu vrstu savjeta unaprijed, jer je svaka beba i svako dijete razlicito. Nikad ne mozemo znati kako ce tko reagirati.

U svakom slucaju, sretno svima koji razmisljaju o ovoj opciji. Nadam se da ce vama biti lakse.

Uf kad pomislim što me čeka... Puse hrabrilice :love:

podižem pa ako netko ima neki savjet...

dakle, H spava sa mnom od svojeg 6. mjeseca, sad ima 3 godine (mm je zbog ooočajnog hrkanja preseljen u svoju sobu). N se rodila prije mjesec dana i za nju nismo ni pokušavali instalirati kimbač u spavaču već je odmah lijepo 'završila' s nama u krevetu.

prva 3 tjedna sve je funkcioniralo super; malecka bi se prištekala a ja bih lijepo s H prošla svaku večer i popodne redovnu rutinu uspavljivanja jer ne zaspe sama. rutina je čitanje knjige, možda malo pričanje priče, držanje za ruke i laku noć. no ona začori oko 22. N začori oko 20-21. Kad se uselimo u krevet, ova rutina budi N. pa sad N spava u dnevnom dok H ne začori odnosno dok ja ne odem spavati, a onda se skupa s N selim u krevet.

dugoročno mi ovo nema smisla, pa me zanima kako vi koji spavate svi skupa, a čija djeca ne zaspu sama, uspijevate uspavati sve svoje podstanare u istom krevetu, bez da to utjeće na san onog koji je prvi zaspao :?

inače, popodnevni spavanac mi je zapravo još veći izazov - N uskoro neće toliko spavati, bit će budna dok H ide 'ubit oko' popodne. Kako uspavati H dok je N budna??? (sad kužim zašto puno se mama odluči na to da starije ide u vrtić po rođenju mlađeg...)

dajte pls koji savjet, baš me ovo muči.

I mene ova tema strašno zanima ali tu nam zbilja nitko ne može odgovoriti jer su takve stvari zbilja individualne. K. oduvijek spava s nama (2godine) i koliko mi je slatko probuditi se uz to slatko lišce, toliko sam već 2 godine neispavana i imam kronične glavobolje od ukočenog vrata, kao i mm. Problem je što se K. strašno vrti po cijelom krevetu, a najdraža mu je pozicija poprečno između nas dvoje, pa nerijetko dobijemo i nokaut nogom u nos isl. Sad sam 26 tj trudna pa znam ostati i spavati na dvosjedu u dnevnom borabku jer se bojim da me nehotice ne "opali" u trbuh. E sad, kako stvari stoje ja ovdje ne vidim prostora za bebu a svi pokušaji stavljanja K. u njegov krevet koji je u susjednoj sobi je propao. Mislim da će beba htjela ne htjela spavati u kinderbetu ili ćemo morati nabaviti neki krevet od zida do zida.

Mi vec 5.5 meseci funkcionisemo tako sto podojim prvo malenog, pa ga uspavam i predam na ruke MMu, ili u poslednje vreme ga ostavim kod mene u krevetu. Dok sam ja s malenim, MM i Novi citaju i spremaju se za spavanje. Onda ja idem kod Novija, i uspavam njega (na sisi) i vratim se kod Izija, pa s njim spavam celu noc.
Ujutro nam dodje Novi, siki za budjenje.

Meni malo teze pada sto nemam uopste trenutak kad sam sama sa sobom jer Izi ni po danu ne spava sam (ok, u poslednje vreme ostane po pola sata sam dok spava), a nocu nema sanse, ako nisam tu - budi se, a i inace su obojica malo tezi slucajevi sto se spavanja tice.
Srecom sam na neki cudan nacin super raspolozena, pa mi sve to ne utice lose na opste stanje. :)

Zao mi je i sto ne spavamo svi zajedno, ali to je iskljucivo Novijeva odluka.

A ja ti Argenta htjela čestitati!!! :lol:

Ja od početka obje cure uspavljujem. I sad idem spavati i sa starijom, čitamo priču, ugasimo svjetlo i tako. Oduvijek je tako ustvari.
Kad se mala rodila, ona se tom ritualu samo pridružila.
Sluša priču za spavanje od rođenja :mrgreen:
Ja u sredini, a one svaka s jedne strane. Ja sam vodila uvijek obje sa sobom.
Nekad ide spavati samo mala jer velika ne spava po danu. Onda velika leži kraj mene, mala se uspavljuje. Nekad je, prije godinu, dvije, samo velika išla spavati a mala ne, jer se npr. naspavala u šetnji. Onda bi ona ležala budna pored mene, malo sisala, malo se vrtila po krevetu, a starija bi za to vrijeme zaspala.
Navečer idu spavati u isto vrijeme.

Probaj, uhodat ćete se nekako. Svatko nađe neki svoj način. :love:

Anći :heart:
Tako ja to zamišljam i želim!! Nadam se da će i nama tako funkcionirati[/quote]

I mene ceka sve ovo uskoro i bas sam htjela postavit ovu temu da cujem kako to kod drugih funkcionira.D. spava sa nama od rodjenja tako da smo kindac i rasklopili.Tata se preselio u drugi krevet pokraj naseg da bi nas dvoje imali vise mjesta pogotovu otkad sam ja trudna.E sad se pitam kako ce to sve ici kad dodje seka,tj. kako ce ju D. prihvatit.I ono sto me stvarno brine je to sto se on jako puno vrti kad spava.ponekad zavrsi i na mojoj glavi pa me strah za bebu.Nemogu ja leci izmedju njih jer se onda bojim da bi mogli pasti.Cak sam razmisljala o nekoj improviziranoj ogradi.

Moja mlađa je do godine dana spavala u kinderbetu. Uspavam na bračnom pa prebacim u kinderbet. Mene je jako bilo strah da je starija ne poklopi preko noći dok spavamo pa je mala spavala u kindaću.

mi smo razmisljali i o tome da D. spava sa mojim muzem a mala samnom pa cemo jos vidjet kako ce to ici,mada to sve cu najbolje znat tek kad se mala mrvica rodi,ovako unapred mogu samo nagadjat.

mi smo gurnuli krevet u cosak i s druge strane stavili (po rodjenju jednog od njih - nemam pojma vise koga - mislim treceg :? :mrgreen:) djecji krevetic bez jedne stranice - doduse, u njemu se bas nije spavalo, al je bio super za neciju nogu/ruku ili samo kao sigurnost ;)


kad nas je u krevetu bilo vec cetvero, kupili smo onaj veliki 2x2m :D


nismo imali problema s uspavljivanjima, bilo je vrlo slicno ancinom iskustvu

Citiraj:

---

Ja od početka obje cure uspavljujem. I sad idem spavati i sa starijom, čitamo priču, ugasimo svjetlo i tako. Oduvijek je tako ustvari.
Kad se mala rodila, ona se tom ritualu samo pridružila.
Sluša priču za spavanje od rođenja Grin
Ja u sredini, a one svaka s jedne strane. Ja sam vodila uvijek obje sa sobom.
Nekad ide spavati samo mala jer velika ne spava po danu. Onda velika leži kraj mene, mala se uspavljuje. Nekad je, prije godinu, dvije, samo velika išla spavati a mala ne, jer se npr. naspavala u šetnji. Onda bi ona ležala budna pored mene, malo sisala, malo se vrtila po krevetu, a starija bi za to vrijeme zaspala.
Navečer idu spavati u isto vrijeme.

---

samo je bilo - cura + djecak, pa + jos jedan djecak, pa + jos jedna cura :mrgreen:

sad malo drugacije spavamo - neki su se iselili iz gnijezda ;) al da, recimo, odemo nekamo u goste ili da nam bas padne na pamet - mogli bi se jednostavno uspavati svi istovremeno u jednom krevetu (ami jos zaspiva s cicom u ustima), bez ikakvih problema :love: :love:

mi smo to ovako riješili:

natrpali svu silu kreveta u sobu - flexu, bračni, kindač (koji služi samo kao ograda, iako sam u početku fantazirala da će malac u njemu spavati bar dio noći). i svi idemo spavati u isto vrijeme. prvo uspavljujem malca (često u krilu, čitajući slikovnicu), ostavim ga spavati, otkotrljam se sa starijim u njegov krevet i pričamo, mazimo se oko pola sata - on zaspi, a malac se taman probudi pa se otkotrljam natrag k njemu i zaćorimo. brat nam se ponekad po noći pridruži. ključno je da otpočetka nastojim da zaspu u isto vrijeme, a tako se i bude ujutro. cijela procedura traje oko sat i pol i znam da će me početi živcirati, ali zasad dobro fukncionira - obojica dobiju dozu mame i mirno spavaju (ne računajući 748 buđenja malog sisavca).

Citiraj:

---

ms. ivy prvotno napisa

obojica dobiju dozu mame i mirno spavaju (ne računajući 748 buđenja malog sisavca).

---

meni je ovo najbitnije.

Meni je na kraju co-sleeping ipak ispao najlakše rješenje. Nakon prvih katastrofalnih mjesec dana (koje sam izbrisala iz pamćenja :mrgreen: ), riješili smo to ovako: prvo vrijeme je starija išla prva spavati, a ja sam joj pričala priče i pjevala uspavanke dok je malac bio u slingu. Poslije sam prvo stavljala maleckoga na spavanje, a s njom se ušuljala kasnije i uspavljivanje obavljala ispod pokrivača :lol: Danas idemo svi skupa, dok malac cica ili me samo drži za prst, ja ispričam priču i otpjevam uspavanku. Kad on zaspi, mogu otići, a ona se uspava do kraja sama.

Inače super spavamo ovako zajedno, Vilenjak je brzo ušao u rutinu buđenja svakih 3-4 sata, a sada spava do 4 ili 5, pocica i nastavi. Najvažnije mu je da je netko kraj njega, ili ja ili seka. Još da ne učim navečer, bila bih jedna naspavana majka 8)

ja se moram na ovo vratit i ispričat našu priču za sad jer sam još uvijek u muci ali sad druge prirode... dakle nakon pitanja kako uspavati u istom krevetu dvoje djece koje idu spavati u različito vrijeme, sad imam još goru muku i problem s prihvaćanjem sadašnjeg stanja.

naime, nama zajedničko spavanje jednostavno nije išlo. manja se budila u početku (prvih mjesec dana) jako često, njištala i rzala pola noći što je budilo stariju. ja se vrtila kao na roštilju, što je netko napisao od jedne do druge uz 0 spavanja. starija kad bi se budila često ne bi zaspala i po pola sata (inače je jako loš spavač). mlađa zahtijeva dizanje za podrigivanje. spustit ju u krevet je nemoguća misija barem 20-tak minuta jer se budi pa moram čekat da čvrsto zaspe. dok ja šetam po sobi, i to budi stariju. kad bih otišla šetat u dnevnu, ak bi starija skužila da me nema, nastao bi raspad sistema (panično deranje gdje sam jer se boji bit sama u sobi).

i tak sam odlučila da ja to ne mogu. i preselila stariju u njenu sobu. mm stavio madrac kraj njezinog kreveta pa spava pored. prvih par noći to joj je bilo fora al je onda skužila da je to sad za ozbač i rekla da više neće. da hoće nazad nama. puno smo razgovarali s njom zašto joj je bolje da spava tak s tatom (budi ju seka, tu ima više mira, blabla). čuje ona to ali zapravo ne 'puši' foru. što je najgore, ni ja nisam stvarno-stvarno spremna bila na ovu opciju :cry: i jako mi fali noću. no ako mora birati između malo spavanja i još manje spavanja, biram prvo jer ne mogu inače funkcionirati s njih dvije preko dana. starija je nakon par dana prestala tražit da ide spavat u naš krevet i sad lijepo odlazi u svoj. budi se po noći da provjeri jel' tata tu i budi se puno ranije nego kad smo spavale skupa (oko 5) ali zapravo ne vidim da ima više ikakav bed s ovakvim rasporedom.

mlađa je zadnjih 2 tjedna počela bolje spavati, ako ništa onda bar ne njišti cijelu noć i ne moram šetat svaki put nego samo pred jutro. i sad mi dođe da stariju vratim u krevet. znam da je pogrešno jer je počela prihvaćati svoj krevet, a onda opet toliko mi fali to naše zajedničko spavanje... uf, nisam mislila da će ovo biti tako teško. :( nekak sam mislila da će se ona svojevoljno iselit iz kreveta, kao što je svojevoljno prestala cicati. no nekad stvari ne idu sve po planu... samo da mi je još to prihvatit, bilo bi sve puno lakše.

Znači, jedno je planirati, ali ovisi o djeci kako će na kraju biti...
Nama je plan staviti jedan normalni krevet do našega, koji će koristiti bilo tko od nas 4 po potrebi, i da svi spavamo skupa, još stane i dječji krevetić u kut sobe koji sad služi za odlaganje robe za peglanje (moram i za to naći novo mjesto). Vidjet ćemo kako će ići, ali moram priznati da mi je spavanje stavka oko koje se dosta brinem.

joj, india, vec se vidim u tvojoj situaciji - mi planiramo preselit starijeg krajem 4mj u njegovu sobu, a pocetkom 6mj trebam roditi - vec sad po noci gledam starijeg kak mirno spava (u nasem krevetu, naravno) i pitam se kak ce podnijeti selidbu u svoju sobu i svoj krevet (ima tek 15mj). MM ce preuzeti brigu oko njega po noci (vec ga sad uspavljuje), al mislim da ce meni faliti njegovo malo tijelo koje mogu zagrliti, poljubiti...

mislim, ak ti je starije dijete prihvatilo svoju sobu da trebas ostati pri tome. ja se iskreno nadam da ce i moj bez nekih vecih problema tu selidbu prihvatiti, jer ce onda valjda i meni biti lakse... :*

A ja se uvijek prisjećam mama koje sve uspjevaju, a kad nešto ne ide po planu, mantram si, meni će ići, kao i njima. :lol:

Isidor i ja se vratili kod Novija u krevet :D
Mnogo sam srecna zbog toga, iako zbog rasta zubica ponekad imam rostiljanje.
Noviju bas prija.

Kad sve ovo (pro)čitam, čini mi se da imam sreće.
Jer moji mišići idu u isto vrijeme na spavanje.
Ipak, istina je da se ne ubrajaju u grupu onih koji idu na spavanje u 19.30 h.
Pričanje priča na duge staze, rasprave, traktati i slične forme - još uvijek popularna metoda.

Ma,to se sve nekako posloži na svoje mjesto,i ja sam se bojala,a evo oboje uspavljujem na cici i uspjevamo :mrgreen: .Nemam nekog recepta,jednostavno radim kako jedino s njima mogu i znam i to funkcionira.
Uobičajeno je da ona ide spavati ranije,a Grga kasnije.Ja spavam u sredini,oni svaki s jedne strane,s tim da se Grga ne budi noću,ona da,samo se prišteka i svi spavamo,ne budim se ni ja ni klinci.
Postoje i drugačije noći,bolesti i slično,onda znamo leći i svi troje zajedno,ona cica,on se nasloni na mene i zaspemo(to kad nam nema tate),ili on cica i zaspe a nju nosa tata i donese nam ju kad zaspe.
U biti dosta ovisi o tome kakva su djeca,recimo Grga se prestao buditi noću i tražiti cicu 4 mjeseca prije njenog rođenja,pa mi to uvelike olakšava situaciju.Ona se isto noću ne razbuđuje nego pocica i spava dalje.I on se ne budi kad ona zakmeči.
Uglavnom uživamo a nadam se da ćemo još i više kad oboje prestanu cicati :roll:

odlična tema! ja napravila plan- starije dijete spava sa mnom u bračnom krevetu već duuugo vremena (tata spava na kauču u dnevnom boravku) pa je nema smisla sad micati ako do sad nisam, uostalom nemamo još dječju sobicu a u našoj nema mjesta za još jedan krevetić..Mlađu kad se rodi namjeravam stalno u kinderbet stavljat jer se bojim da njih dvije zajedno nikako ne bi mogle biti, mala je razlika i abnormalno se vrti dok spava...e sad..baš me zanima kako će to funkcionirati...javim! :)

Mi smo iskusno našem "prostoru" za co-sleeping dodali još jedan krevetić bez stranice :mrgreen:
Kako Pika već neko vreme ne siki noću, ja se ne "roštiljam". Loše prolazi md jer je ona sada sa njegove strane (sama tako izabrala kada smo ubacili novi krevetić ;) ) a spava jako nemirno. Nekih noći se i preskoči preko njega, te završi u sredini, što mi je :heart: , ali smo uglavnom svi lepo naspavani i nenažuljani :mrgreen:
Uspavljivanje je nekih večeri milina, a nekih horor :mrgreen: Uglavnom se trudim da uspavam prvo bebu, za to vreme tata daje Piki večeru i kupa je. Dobre su večeri kada beba zaista zaspi, pa se je otkotrljam do Pike, na sikanje i maženje. Ali ako je malena i dalje budna i uz to kenjkava, a Pika pospana i nestrpljiva, nastaje problem jer ih ne mogu istovremeno dojiti. Ali to ćemo, nadam se,već nekako naučiti da rešavamo. Važno nam je (i md i meni) da imamo najlepša jutra na svetu :D :D :D