Sitnice koje puno znače..

Nisam vidjela da je tema bila, a baš me zanima. Ponukana današnjom iskustvom pitam vas za situacije, riječi, odnose kojim vam je medicinsko osoblje olakšalo same postupke i općenito borbu protiv neplodnosti. Što su i da li su uopće nešto učinili da se osjećate kao ljudska bića, a ne kao da ste na traci?

- doc me gotovo uvijek pita kako sam. Sitnica, ali time započne neki small talk kojim mi razbije uvijek prisutnu laganu nervozu.
- Kad smo došli do faze da više nije bio samo problem zadržati trudnoću nego i ostvariti je, dizao me.
- Profesorica i doktor koji su me operirali kad mi je jajovod otišao uslijed vanmaternične, redovno dolazili vidjeti me i na intenzivnu, a i kasnije na odjel.
-Noć nakon operacije na intenzivnoj – sestre krasne, tople, brižne, nježne..
- Kako sam nakon 2 potpune anestezije u vrlo kratkom roku, imala pamćenje od punih 5 sekundi, uporno sam davila sve oko sebe istim pitanjima na koja sam uvijek ispočetka dobivala odgovor uz osmjeh. Koliko se sjećam :mrgreen:
- kad mi je folikul prsnuo prije punkcije, doc me tješio, objašnjavao i pokazivao mi ekran uzv-a (meni je to bila gomila nerazumljivih fleka, ali cijenim trud) i općenito izgledao razočaranije od mene.
- Prošla punkcija – prekrasna anesteziologinja me cijelo vrijeme držala za ruku, objašnjavala što mi se radi, govorila da će sve bit u redu, da još samo malo izdržim, da će sad malo zaboljeti i na kraju – bravo, dušo..ma divna je :heart:
- danas u sali pitam doca kako je smješten folikul, jel ćemo moć opet bez anestezije, on kaže da ćemo probat i okreće se istoj toj anesteziologinji i govorio joj kako je sad jako bitan ljudski faktor i da nek me drži za ruku, a oboje će mi pričati.Bilo je stvarno bolno i na kraju bez rezultata, ali i bučno i veselo i samim time lakše izdrživo.

Nisu to nikakve spektakularne stvari, ali u određenom trenutku i samo nečiji pogled može skinuti pola briga i tereta s leđa. Naravno da postoje situacije i ljudi sasvim suprotni ovima, ali njih se ionako svi trudimo zaboraviti.

Slažem se s tobom i sjećam se svojih loših trenutaka: 3 mjeseca za redom, 3 punkcije bez jajnih stanica. Dr. svaki put napravio inseminaciju (iako su mi jajovodi 90 % neprohodni), bio sa mnom u ordinaciji nakon tih inseminacija, ispunjavao kartone i pričao sa mnom. Nije uspjelo ni jedan od tih puta, ali me psihički spasilo. I ja i dr. smo mogli reći nakon toga da je učinjeno sve što se učiniti moglo.
I naravno onaj osjećaj da nisam samo neki broj, nego da se stvarno potrudio oko mene - i same znate da na licu doktora vidite jel mu stalo ili nije. A nakon treće punkcije bez jajne stanice moj dr. J (ako ga se još sjećate) se jednom skoro i rasplakao sa mnom :heart:

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

moj dr. J (ako ga se još sjećate)

---

Nas troje...uvijek, cijeli život :heart: .

Ja sam se preporodila kad sam došla na mjesto gdje imate osjećaj da vas vide i čuju. Prošla sam 3 punkcije i kod zadnje anestezija se nije primila kako treba. Sve sam osjećala, ali mi je bilo lakše kad su me držali za ruku i čak su me nasmijali. Osjećala sam se eto bar malo bolje. Znam da bi oni koji rade te stvari trebali imati malo više razumijevanja za nas , ali i oni su ljudi i nisu i oni uvijek dobre volje, ali lijepo je imati osjećaj da im je stalo pa u životu su upravo takve sitnice važne. I da možete nekoga pitati bez da vam to uzmu za zlo.

A odgovor na pitanje...

- kad god me sestra za vrijeme punkcije drži za ruku, miluje me i priča sa mnom
- kad god me sestra nije samo poslala da nešto obavim, već rekla, hajte sa mnom, pokazat ću vam...
- kad god mi je sa strpljenjem odgovorila ljubazno i detaljno, na pitanje na koje je već odgovorila 2 milijuna puta
- kad god mi poslije punkcije ili transfera doda čokoladu, vodu, mobitel, pokrije me...kako aenea reče...s osmjehom
- kad se svi zajedno i liječnici, i sestre i pacijentice, smijemo i zezamo u sali ili ispred sale
- kad god me dr. L. pita kako sam i šta ja mislim o nečemu
- kad god me dr. J. s vrata zvao imenom preko pune čekaonice(i nakon što se ne vidimo nekoliko mjeseci i godinu dana)
- kad god me dr. J. štipnuo za obraz ili za nos i rekao nešto kao "šta je mala jel ti još nisi trudna, e sad ćeš biti..."
- kad god me moj soc. ginić primi i u dežurstvu u bolnici ili kad mi kaže...ma ako ti je hitno za uputnicu ili nešto, nazovi me na mob. ili kad me ništa ne pita samo piše ono što mu kažem, ili kad ga čekam ispred lifta u bolnici da mu kažem da mi je beta pozitivna, a on me zagrli...i kaže...bježi kući na bolovanju si do daljnjega...

...možda ću se sjetiti još toga :)

drago mi je što čitam ovako pozitivna iskustva, to nisu sitnice već stvari koje u tim trenucima znače sve.... :heart:

Iako sam u pravilu business-woman tip i smeta mi (nemojte mi zamjerit) ako dr. pokazuje previše emocija i kad imam dojam da ja njega trebam tješit, bilo mi je jako utješno, u biti nevjerojatno utješno kad mi je sestra Marija držala i mazila ruku tijekom punkcije. Nisam mogla vjerovat da to toliko umanjuje bol i koliko je to utješno - jednostavan potez maženja ruke. Kad se dr. L samnom šalio bilo mi je to isto super - volim humor. U Mariboru mi se svidio taj kul profesionalni, a opet humani pristup.

Legenda: Sestra Marija - to je legendardna sestra s VV-a.

Joj aenea! Piknula me u žicu! :mrgreen:

- Prva inseminacija (pitaj Boga kako to izgleda :? ): njemu zazvoni mobitel sa nekakvom polkom, a on će meni, nakon što se ispričao, ovo bu garant ispao mali Kekec! :lol: Sestra Sanja (jedno predivno biće!!!) je kraj mene čagala sa zaraznim osmjehom na licu, držeći mi noge koje su se tresle za poludit......
- Kao što kažeš, svaki dolazak k njemu je popraćen sa kako smo danas?
- Svaki put kad su folikuli ok, on je oduševljen! Bravo! Tak se to radi!
- Nakon laparoskopije, još onako bunovna od anestezije, čula sam ga na hodniku gdje pita sestru, a gdje su moje mačke? Svakoj od nas se obratio poimence, svakoj objasnio njenu dijagnozu, daljnji tijek događanja....
- sestre su bile i više nego dobre, pazile nas, mazile, nasmijavale...
- Na embrio transferu (kojeg sam se bojala ko vrag, jer mi je punkciju radio Drugi doktor :x ) kad sam vidjela da ulazi on, meni zasjalo sunce, imala sam osmjeh od uha do uha cijelo vrijeme! Govorio mi je cijelo vrijeme što radi i na kraju me onako iskreno pogledao u oči i rekao sretno!
- Kad me vidi na hodniku, stane, razmisli i pozdravi, sigurna sam da u tom trenutku zna sve o meni, koja sam, koja mi je dijagnoza, a to tako puno znači!

Šta da ti još kažem? Sva znaš i sama! :heart:

Moj dragi, slatki, medeni i prije svega, lagane ruke, doktor uvijek zapocinje posjetu sa: kako ste. Ja obicno odgovaram sa dobro sam i nastavljam u sebi, ako mi kazes kad mozemo opet poceti, da nemam nikakvih cisti, da cu dobiti lijepe embrione i da neces odustati od mene...
A tek moje drage (tri komada) ivf sestrice, ma najcakanije na cijelom odjelu. Nakon prve punkcije (i ne prospavane noci) srusila sam se k'o blok u sobi za "dolazenje sebi". Nakon 2-3 sata cujem sestricu kako se usunjava u sobu, dolazi do mene, opipava mi celo i ostvalja mi caj na ormaric... Na ormaricu je i sveskica u kojoj mozes pisati kako se osjecas. To im je dobra fora.
Nakon transfera, vecina doktora, ti dadne maramicu, ono da se malo obrises od gela i sl. Medjutim, na posljednjem transferu je doktro bio tako entuzijastican da me je sam obrisao. Vjerovatno je covjek bio ljubazan i susretljiv, meni je u svakom slucaju bilo pravo neugodno.

Neki drugi put cemo i o neprijatnom medicinskom osoblju, ali za sad nek ostane na ovim dobricama.

Moj dragi, slatki, medeni i prije svega, lagane ruke, doktor uvijek zapocinje posjetu sa: kako ste. Ja obicno odgovaram sa dobro sam i nastavljam u sebi, ako mi kazes kad mozemo opet poceti, da nemam nikakvih cisti, da cu dobiti lijepe embrione i da neces odustati od mene...
A tek moje drage (tri komada) ivf sestrice, ma najcakanije na cijelom odjelu. Nakon prve punkcije (i ne prospavane noci) srusila sam se k'o blok u sobi za "dolazenje sebi". Nakon 2-3 sata cujem sestricu kako se usunjava u sobu, dolazi do mene, opipava mi celo i ostvalja mi caj na ormaric... Na ormaricu je i sveskica u kojoj mozes pisati kako se osjecas. To im je dobra fora.
Nakon transfera, vecina doktora, ti dadne maramicu, ono da se malo obrises od gela i sl. Medjutim, na posljednjem transferu je doktro bio tako entuzijastican da me je sam obrisao. Vjerovatno je covjek bio ljubazan i susretljiv, meni je u svakom slucaju bilo pravo neugodno.

Neki drugi put cemo i o neprijatnom medicinskom osoblju, ali za sad nek ostane na ovim dobricama.

Ja imam super iskustva s ivf poliklinike. Iako doktor (Tomić) nije bio pretjerano pričljiv, ulijevao je sigurnost, dosta je nježan, a i znao je biti duhovit u kriznim situacijama (pri biopsiji, punkciji...) Bio mi je super npr. kad ga je Magda (naša forumašica) na transferu pitala da li treba izuti papuče, odgovorio joj je "ne, vidjet ćeš poslije zašto..." Saznala je na kraju transfera, potpisao joj se na papuču. :heart: :) Biolozi su super na ivf poliklinici.
A dr. Vlaisavljević u Mariboru me odmah pri ulazu u ordinaciju pitao "Kako ste?" (i oslovio imenom)...To me je totalno zbunilo, nisam se osjećala kao kod doktora (valjda jer nije bio u bijelom mantilu, pojma nemam...), brzo sam mu odgovorila "Dobro hvala, a Vi?" (s naglaskom na - a Vi? )... :oops:
Gore su zaista svi super, sestra Marija mi se odmah svidjela... :heart:

Puno znače te male, velike stvari... :heart:

fritulica, potpisujem za IVF polikliniku :) . Jako zadovoljna. Uvijek prijateljski odnos dr. (bez njihovog pretjerivanja i to mi isto odgovara), biolozi (m/ž) jako prijatni i blagi (takve su prirode, nije naučeno), svi u globalu ulijevaju povjerenje i tamo se uvijek prijatno osjećam i budem vesela i motivirana kad krenem doma. :)

Citam ove vase postove cure i fakat mi idu suze...Ne znam ruzne price (jos) iz Hrvatske, ali ove vase su toliko pozitivne i pune ohrabrenja da mi nisu ni bitne one druge. Mislila sam da bi bilo lijepo spomenuti sve te ljude imenima i prezimenima...Svaki puta kad slusam ili citam vijesti iz Hrvatske muka mi je i zalosna sam....Voljela bih nekada, negdje procitati veliku ogromnu reportazu o malim ljudekima koji nesebicno obavljaju svoj posao svakodnevno sa humanitoscu i bez primisli.

Divne stvari koje su mi se dogodile u zadnjih godinu i pol:
- operacije u Merkuru - izabrala sam drugog doktora da obavi operaciju, a doktor čija sam pacijentica bila prije toga (a i poslje) mi je došao reći da sam dobro odabrala operatera jer je on najbolji u Hrvatskoj za takav zahvat, nakon operacije me je tješio, uvjeravao me da će sve biti ok, osobno mi došao javiti nalaze s instituta, a onda me poslao na VV dr. L
- dr. L me primio i po preporuci doktora iz Merkura sam imala prvu stimulaciju točno nakon 3 ciklusa od operacije
- kad nije uspijelo (3x) dr. L me tješio, davao mi snagu za dalje
- svaka punkcija i transfer sestra J. uz mene i daje mi snagu
- ovaj petak sam morala na uzv i dr. L je poslao sestru J da ode sa mnom u Merkur i sredi da me prime (gužva zbog godišnjih i renoviranja)
- na Merkuru srela doktora s počekta priče koji me je odmah prepoznao i dao preporuke u svezi poroda i za 3 tj. kad opet dođem da mu se javim da dogovorimo detalje i ko će me vodit i radit carski

Uglavnom puno više divnih stvari od onih ružnih (jedna loša sestra na Merkuru, jedna bolna punkcija na VV - sestra M mislila da pošto je jedan folikul me ne treba držati a moj jajnih je bježao pa sam na kraju vrištala a jadan L nije znao što da radi).

Hvala svima koji su bili uz mene i pomogli mi da ostvarim dugo željenu trudnoću

Krajem proslog mjeseca radila sam na VV postupak ICSI. Dr Lucinger i sve sestre su me totalno odusevile. Toliko ljubaznosti i briznosti na jednom mjesto odavno nisam vidjela. :*

Posebno me je dirnula ljubaznost sestre Jasminke, kao i Sanje (ili Sonje), koja me je drzala za ruku za vrijeme punkcije. Kasnije sam vidjela da joj je cijela ruka poplavila koliko sam je stiskala, a da mi se ona za to vrijeme samo osmjehivala.

Ili, kad je transfer zavrsio i dodjem kod Dr. L. u kancelariju, a on kaze "e, sad smo ubacili 3 komada, a kad rodis trojke dovedi ekipu novinara iz Sarajeva da snime mene i kompletnu ekipu" i nasmije me do suza.

Hvala dragom Bogu, uspjela sam i trudna sam (na UZV mi se stvarno vide 3 embrija, iako je jedan malo labav), a i da nisam, klinika VV bi mi ipak ostala u krasnom sjecanju.

Evo par riječi o samom početku akcije "Čudesne bebe"...

U Rodi nam je zapeo za oko post forumašice s nickom Riba, jer je predložila da mi, forumašice i pacijentice na VV, kupimo dr. Lučingeru kompjuter, jer je tada pisao na prastaroj pisaćoj mašini (no, ni sada nema puno bolju...)

Riba se više nije javljala, ali to je bila ideja koja je rezultirala Rodinom akcijom za poboljšanje uvjeta medicinski potpomognute reprodukcije u RH i donacijom za VV i SD.

Odaziv na akciju sigurno više od riječi govori, ne samo o lošem stanju opreme na mpo klinikama, već i o odnosu svih zaposlenih, liječnika, sestara, biologa prema pacijentima.

Dosta vas piše o MPO osoblju zato bih ja o nečem drugom:
kad sam nakon prve punkcije iz prirodnjaka saznala da se js nije oplodila, bila sam, blago rečeno, u stanju šoka. Bila je srijeda. Na samu pomisao da bih trebala u četvrtak biti u uredu i funkcionirati kao da se ništa nije dogodilo (a mene je stvarnost pogodila u facu svom snagom!) kod mene je izazivala grčevite napade plača. A na pomisao da bi mi liječnica primarne medicine mogla zaključiti bolovanje sa srijedom me dodatno mučila. No, odlučili smo, moj ljubljeni i ja, uzeti produljeni vikend.......
Kad sam u ponedjeljak ranom zorom došla k doktorici prim. med. s vijestima (i naravno, po doznake), žena me pitala želim li još par dana bolovanja! Toliko razumijevanja i ljudske topline (inače vrlo suzdržane osobe) bilo je nešto što se ne zaboravlja lako!