kod koje kilaže djeteta se treba izvršiti carski rez?

Par dana pred porod govorili su mi da je beba velika,prognoze su bile od 4300-4600 no svi su govorili da ja to mogu,da sam dovoljno široka da rodim prirodnim putem,da uvijek postoje odstupanja 300 grama dolje te da ako nešto ne bude u redu da će se izvršiti carski rez.No isto tako znam da se on ne može obaviti ako se beba već prilično spustila pa me bilo užasno strah.Cijelo vrijeme dok sam ležala na stolu mislila sam na to kako je beba velika i dal će biti problema.U mom slučaju odstupanje je bilo prema gore,sin je bio težak 4800.namučio se jadan,sav poplavio,dobio krvarenje(na sreću sve se ispravilo vježbicama) i zato se pitam dal se moglo drugačije.Ja ću bol izdržati no dal je potrebno bebicu izlagati takvim mukama.Doktori govore kako je carski rez opasna operacija,ne mislim da je ženama koje su tako rodile bilo lako,no barem bi bebu izvadili bez posljedica i takvih trauma.Imam tisuću dvojbi,dal sam se ja trebala drugačije postaviti,inzistirati na tome no to mi je bio prvi porod,bila sam neiskusna,nisam puno toga znala i sve sam zamišljala dugačije.Dijete me je bilo u bolnici na raznim terapijama,u inkubatoru,tek su mi ga treći dan donjeli,ma osijećala sam se strašno.Planiramo za godinu-dvije drugo dijete te se nadam da ću biti pametnija.

ml, glavu gore.
I ja sam bila neiskusna, desilo se slično, imala sam indukciju u 42 tjednu. Beba je bila veća, no ipak sam probala vaginalno, 12 sati trudova i na kraju bebina glavica zapne te završimo na carskom. Hvala Bogu pa je sve prošlo ok, imao je par hematoma na glavici. Bio je 4640 kg.

Obično drugi put beba bude još veća, što se kod mene i potvrdilo. Zadnji tjedan trudnoće sam ležala u bolnici, kao da me nadgledaju, opet su procjene bebine težine bile velike. Procjenili su je na 4200 (41 tjedan + 3 dana).
Zanimljivo je kako liječnici imaju različito gledište na istu stvar.
Dr. Zlopaša (neznam da li smijem pisati imena, ako ne molim moderatora da učini izmjenu) je bio za soluciju čekanja prirodnih trudova, dok je njegova nadređena bila za carski. Nakon par dana "vijećanja" složili su se oko carskog i ja sam izabrala spinalnu anesteziju (da bar odmah vidim svoje zlato).

Drago mi je kad je beba već bila tolika da smo odmah napravili spinalnu jer inače bi bio scenarij kao na prvom porodu.
Moja bebica je težila 5200 kg (i jos je curica).

Za koju godinu bi voljeli imati još jedno dijete. Moj gin je mišljenja da tada već u 38 tjednu se ide na selektivni carski rez (u mom slučaju).
I sam dr. Z. mi je na drugom porodu rekao da ako ću ići na treće da će vjerojatno biti još veće od Lanice.

Ja si niš ne prebacujem, prvi put sam odradila koliko sam mogla ali nije išlo. Drago mi je za drugi da je ispalo tako kak je, jer u suprotnom bi se bebica jako namučila.

Nemoj biti u dvojbi, ti si svoje odradila najbolje kako si mogla.
pozdrav. :love:

I ja slično prošla. Lako za mene, ali maleni se jako namučio.Bio je 4300 g, a ja sva mala i nikakva. Na ultrazvuku su izračunali da je oko 3500 g i da je to za moju građu dosta velika beba. Kada su se odlučili za carski, bilo je već prekasno. Onda su krenuli s vakumom, ali ja sam od užasa i straha sa zadnjim atomom snage ga uspjela istisnuti, a da vakuum se nije upotrijebio. Sve je prošlo ok, iako su mi rekli da je to jedan u 1000 slučajeva da se nakon takvog poroda dijete rodi bez hematoma i ikakvih posljedica. Grozno. Sljedeći put bih dobro promislila kako ću i što ću. Njihov (doktora i sestri) komentar je bio da sljedeći puta budem malo skromnija.

Nema za to nekog recepta ili neke određene kilaže koja bi bila granica. Idealno bi bilo, ako je s trudnoćom sve u redu, čekati da počnu trudovi, osigurati mirnu, sigurnu i toplu okolinu, ne forsirati porod lijekovima, ne ograničavati položaje ni prije ni za vrijeme izgona, pa ako ide - ide, a ako ne - na carski. Na taj način beba dobije sve hormone koje treba dobiti u porodu i pripremi se za rođenje, mama isto tako, plus što ima šansu za vaginalni porod, a ako baš ne ide, koristi blagodati tehnologije.
Komentari med. osoblja su za plakati.

Moja prijateljica rodila sin 4600 vaginalno bez problema, mislim bez nekih posljedica, hematoma i sl.

e fakat ne znam sta da mislim...pa moj je procijenjen na 3500, i kaj sad doktor hoće?

Eto i mene
Nakon 2 carska,pokušaj ih izbjeći pošto poto.Prvi je bio 1999 malenoj su mi pri hitnom porodu zarezali glavicu,šmrc.Na svu sreću nakon više od godine dana truda i rada,mogli smo reći da nije ostavilo nikakvih posljedica.I sad je već velika curetina završila prvi razred,zlato mamino.Koliko se sjećam i onda je bilo Roda i Rodica,ali nažalost od šokova i preduge razdvojenosti nisam uspjela zadržati mlijeko.Stvarno nisam.
Anja je rođena o.g.planiraniom carskim jer kako mi rekoše da mi je maternica na mjestu prvog reza pretanka pa postoji mogućmost od prsnuća.Prihvatila sam tu činjenicu(tražila sam 3 mišljenja i sva su bila ista) i strahovala do kraja.Na svu sreću sve je ne super,nego ODLIČNO!Sad i dojimo,stvarno sam se ovaj put svojski trudila da sve dam od sebe,i rastemo.
Bila mi je želja imati 4 djece,oduvijek,nažalost mi nebi preporučili više od 3 poroda.Već me i sad doktorica sa nevjericom gleda kad sam pitala za dalje.
Da sam mogla birati porod uvijek bio bio prirodnim putem,dok god bi mogla izdržati.
:*

__________________________________________________ _____

CARICE MAMINE

DUNJA `99
ANJA `07

lijecnici se cesto oslanjaju na procjene i iskustvo, pa je neminovno i da pogrijese u toj procjeni.
krupna gradja rodilje ih upucuje na to da porod moze biti vaginalan bez obzira na velicinu bebe. nekad budu u pravu, a nekad bas i ne - kao u tvom slucaju. i kod mene su fulali, ali je s bebom sve bilo ok, a ja se raspukla nacisto.
uzalud je opterecivati se razmisljanjem sto bi bilo da je bilo...

Dok sam par dana ležala na patologiji trudnoće, jednu noć je sa mnom bila žena koja je idući dan vaginalno rodila dečka od 5300g, bez problema, a nije neka osobito jaka žena, prosječne građe.

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Nema za to nekog recepta ili neke određene kilaže koja bi bila granica. Idealno bi bilo, ako je s trudnoćom sve u redu, čekati da počnu trudovi, osigurati mirnu, sigurnu i toplu okolinu, ne forsirati porod lijekovima, ne ograničavati položaje ni prije ni za vrijeme izgona, pa ako ide - ide, a ako ne - na carski. Na taj način beba dobije sve hormone koje treba dobiti u porodu i pripremi se za rođenje, mama isto tako, plus što ima šansu za vaginalni porod, a ako baš ne ide, koristi blagodati tehnologije.
Komentari med. osoblja su za plakati.

---

Slažem se, ali mislim da je problem u tome sto ginekolozi premalo informacija daju majkama kojima se procjeni velika beba. Žene jednostavno neznaju što ih čeka. Meni je u drugoj trudnoci ginic samo rekao da je beba OGROMNA i da u svojim tabelicama nema mjere za te omjere. Cijelo vrijeme bila sam svjesna da je beba veća od 4.5 kg, vježbala sam, strašno puno hodala i bila aktivna( stariji sin je tada imao 4 godine tako da nije bilo teško biti u pokretu) Tada sam mislila da sam spremna i da ja to mogu, čelična žena. Na zadnjem pregledu komentar ginica kad mi je s onim nekakvim "šestarom" izmjerio širinu kukova bio je: MALA, RASCVAST ČEŠ SE KO GLAVICA KUPUSA. Dao mi je uputnicu za rodilište gdje je pisalo samo MAKROSOMIJA i to je to.
Preskociti cu pricu o samom porodu, uglavnom rodila sam deckica od 5 340 kg i 57 cm. Kad je izasao nije zaplakao, bio je sav plav i mlitav, odmah su mi ga odnjeli i stavili na kisik. Imao je napuknuče ključne kosti, desna rukica je padala i bila je sva puna hematoma, morov reflex asimetrican, i ono sto ih je najvise zabrinjavalo moj Bobo je cijelo vrijeme jecao i stenjao, onako kao kad ste u velikim bolovima ali to stoički podnosite pa samo malo kroz zube zajecate. Tvrdili su da bebe ne osjećaju bol kod tako LAKIH ozljeda i tražili problem u plućima, dušniku... kad sam konaćno pod prijetnjama uspjela nakon puna 3 dana dobiti svoju bebu , mali se smirio nakon par sati što je bio sa mnom.
Oporavak je bio dug i težak, kako za bebu tako i za mene. Prvi pu sam hodala i sjedila nakon 2 tjedna, ovaj put 3 mjeseca nisam mogla sjesti, zdjelica me rasturala kod svakog krivog pokreta, čučanj, iskorak bile su nemoguća misija za mene. Tu je jos i nekontrolirano mokrenje i ono drugo malo ružnije, bolovi u maternici, kičmi, osim šavova dole sam bila puna hematoma, sve plavo i jato malih skočica.
Da sad mogu birati , odmah bi rekla hocu carski, i mislim da bi uz dobru procjenu svaki ginic morao svoje trudnice dobro uputiti kakve su moguce poslijedice, i moci odvagati koji su tu plusevi a koji minusevi za PRIRODAN porod i porod na carski kod tako extremno velikih beba. Ja sam imala prirodan porod, ali on je bio sve samo ne prirodan.Mislim da nijedan carski ne moze biti toliko opasan kao sto mogu biti poslijedice jednog ovakvog poroda.I da, trebala bi postojati granica kod koje kilaže se ide s obaveznim CR uz naravno anamnezu majke i njinih fizickih procjena.

Bobo, ovo što pišeš je za plakati :cry: , žao mi je što si prošla kroz takvu grozotu. Tvog dečkića su onda na silu gurali van, ili kako, kad je imao toliko ozljeda?

Ajme :( Bobo.... :love:

Citiraj:

---

VedranaV prvotno napisa

Bobo, ovo što pišeš je za plakati :cry: , žao mi je što si prošla kroz takvu grozotu. Tvog dečkića su onda na silu gurali van, ili kako, kad je imao toliko ozljeda?

---

Dvojica Dr. su mi gurali noge iza glave a treci mi je skakao po trbuhu, mislim da su naprijed bile dvije babice, mozda i tri, samo znam da je valjda cijela smjena bila samnom i svi su bili u panici Mislim da je SILA preblaga riječ za ovaj prizor. Ali neka, sve je to iza nas i sad smo sretni,jos uvijek jakooo veliki i veseli.

bobo :heart:

ja sam rodila isto relattivno veliku bebu, 4400g, procjena je bila 3800 sto je takodjer puno s obzirom da sam bas sitne gradje (165cm i 52kg). namucila sam se ali prema ovom....moja beba je u to vrijeme bil najveca a ja najmanja mama u rodilistu....

bobo, bitno je da je sve sad u redu. Stvarno je strasno sto ti doktori nisu rekli sve eventualne posledice bilo da se radi o CR ili o prirodnom porodjaju.

ml, meni su rekli da odstupanje moze biti 10% od onoga sto prikazuje UZV. Na sam termin beba mi je bila teska 4600g (porodila sam se 2 dana iza termina, S. je imao 4750g). Nije samo tezina bebe odlucujuca. Moj gin. se odlucio za CR prvenstveno zbog toga sto se ja nisam nista otvarala do dana termina, a S. je vrtoglavo rastao... Prirodan porodjaj mi nije preporucio (zapravo indukciju) jer je predvidjao da bi bilo rizicno za bebu (moguci lom kostiju, eventualna upotreba vakuuma,...) a i postojala je mogusnost da se ne otvorim dovoljno jer porodjaj nije krenuo prirodnim putem. Zato sam otisla na carski rez. Nije mi bilo drago, ali to je ipak bilo, po meni najlogicnije resenje...
Dunja&Anja, kako su oni tebi videli kakav ti je sav na materici? Ja sam mislila da te zasiju i dok neko ponovo ne otvori, ne moze se u medjuvremenu nikako doznati kako su te zakrpili. Gresim li?

Bobo grozota. A ja mislila da je moj miš od 4350 gr i 54 cm veliki....

Citiraj:

---

nelzi prvotno napisa

Dunja&Anja, kako su oni tebi videli kakav ti je sav na materici? Ja sam mislila da te zasiju i dok neko ponovo ne otvori, ne moze se u medjuvremenu nikako doznati kako su te zakrpili. Gresim li?

---

Vidi se na uzv-u, na kojem se mogu napraviti takva mjerenja...

Ja sam nedavno rodila svoju drugu kcerkicu koja je tezila 4800/54,a ja 166cm visoka.Otvorila sam se bez problema,a beba izasla iz zdjelice,a moglo se po stomaku vidjeti da je beba ogromna.Dok sam primala drip,bila sam pregledana ultrazvucno,nisu uopce gledali kolika je beba,vec da li se uspjela spustiti.nakon 11 sati mucenja,dobijem fibru,noge i ruke pocele se grciti.Zvala doktora i trazim carski jer nisam mogla vise,jednostavno snaga nestala,a beba me gusila koliko je visoko otisla.Pitao me 3-4 puta da li sam sigurna da zelim carski,a doktore moj sta to ima drugo.Napomenem da ne zelim vakum jer sam prvu kcer nakon 26 sati mucenja rodila na vakum pa smo prve dane strahovali da li ce sve biti u redu jer je glavica bila jako izduzena.I uspjela sam se izboriti na carski i kada sam se probudila,kada su rekli kolika je beba i sami su rekli da ne bih uspjela prirodno roditi.Beba je bila 10 dana na neonatologiji jer je imala pocetak sepse i nizak secer.Danas pomislim sta bi bilo da nisam trazila carski,koliko bi se ja i moja beba namucile i tko zna sta bi bilo s nama.

moja bolna tema.
Mislava sam prenijela 12 dana,zadnja 4 tj sam odlazila u trudničku ambulantu.plodnu vodu su mi gledali cirka 7-8 puta,svaki put je bila mliječna.ulrazvuk su mi napravili jednom,aparat nije htio izbaciti težinu moje bebe,pa je doktor procijenio "da je to oko 4kg".
dan prije poroda su me ostavili u bolnici,uz komentar da sam previše prenijela i da će me vjerojatno idući dan poroditi.
ujutro u 6 je već počela procedura sa klistirom i ostalim.nisu mi dali jesti ni piti.u podne su mi dali drip.koji glup osjećaj,idem roditi a niš me ne boli.same trudove i porod bih preskočila,i danas imam traumu.
moja beba se rodila u 22:30,plav,nije plakao,4780/55.danima je dobivao razne anibiotike kroz cjevčicu u glavi,nitko mi ništa konkretno nije govorio.stalno sam plakala.godinu dana smo išli na Goljak,puno vježbali,i on je jedan predivan šestogodišnjak.a moglo je završiti drugačije.često zahvaljujem Bogu što je sve skončalo dobro po moje dijete.

Onda si na kraju Mislava rodila na carski?

ne,rodila sam vaginalno.
puna raznih lijekova,pospana,uplašena,zbunjena.popucala skroz.
svi doktori koji su pregledavali mog M su me pitali - a zašto vam nisu napravili carski?nisam im znala odgovoriti.a ne znam nidanas.