Mame starijih, koliko nas je?

Htjela bih da se malo (na jednom mjestu) jave mame koje su dojile ili doje djecu stariju od recimo dvije i pol godine. Nekako mi se cini da se granica na ovom nasem forumu pomakla na dvije godine pa me zanima kako se trenutno nosimo mi metuzalemi dojenja.
Zapravo, od ove "Sanje" sto smo bili, ovih dana strasno puno razmisljam o tom "puno produzenom" dojenju. Najintenzivnije razmisljam o tome kako me zapravo nitko tko nije imao iskustvo dojenja ovako velikog djeteta ne moze shvatiti. Cak ni oni koji te ne osudjuju, ako nemaju direktno iskustvo, ne mozes s njima pricat o tome.
Onda razmisljam kako se u zadnje vrijeme od kritika ovako dugog dojenja samo smijem. Ono, mogla bih se cijeli dan smijati kako su mi neki "argumenti" bas zabavni, jer je totalno nevjerojatno kako su daleko od istine.
Bas u Sanji, skuzila sam koliko ljudi dojenje vide samo kroz male bebe, koje ne znaju govoriti ni hodati ni reci rijecima sto zele. Pa onda misle da mi tu veliku djecu po cijeli dan dojimo i naravno da se zgrazaju, jer bi djeca od tri godine morala imat i neku drugu zanimaciju. A ne po cijeli dan vrtiti cicu po ustima :lol: Pa onda meni najdraze, da se takve majke ne mogu odvojiti od svoje djece. Kao, nudimo im cicu iako oni zapravo ne bi htjeli. Ja nisam inicirala niti jedno dojenje kod Jana vjerojatno vec dvije godine. Gotovo sve preko godine dana je bilo iskljucivo na njegovo trazenje. Onda sam skuzila da ja na produzeno dojenje gledam pomalo kao na brak. Gdje je Jan mozda malo vise zaljubljen nego ja :mrgreen: Naime, imali smo kriza kad sam intenzivno zeljela i pokusavala prestati, ali on jednostavno nije bi spreman na to i reakcije su bile burne. Pa sam, kao i u braku, zbrojila pluseve i minuseve i nastavila do nekog boljeg razdoblja, i to bolje je doslo. Sada sam happy s njegovim jednim dojenjem dnevno (rijetko preskocenim) i ne vidim da cu prestajati dok je zainteresiran.
Placete li vi jos uvijek ili su i vama "argumenti" postali smijesni? :D

Nola je sada luda za cikom. Sama me pokusava otkopcati kad dodjem s posla, to je za umrijet od smijeha.
Jako me zanima kako ce ta nasa saga s dojenjem zavrsiti. Ja ih nekako vidim da prestaju skupa, ne znam zasto. Nadam se samo da to nece biti prerano za Nolu, ali ni prekasno za Jana :heart:

imala sam i malu poantu, ali mi se pogubila. htjela sam reci da mi se cini da je produzeno dojenje puno manje romanticno od toga kako ga neki zamisljaju, ali i daleko od mucenistva, kakvim ga predstavlja druga struja.
meni je nekako realno, opipljivo. ali za taj osjecaj moras "biti tamo".

Grga je prestao tražiti kad sam bila trudna (31 mjesec). Znala sam mu i ponuditi, ali nije htio.Očekivala sam da ponovno traži cicu kada vidi Martu kako papa, ali se to nije desilo.
Moram priznati da mi fali, baš bih ga ponekad dojila, onak malo prije spavanja.
I ja imam osjećaj da ljudi to ne kuže, kao da je produženo dojenje nekaj kaj sam ja čvrsto odlučila- nama se dojenje 'desilo', jednostavno smo oboje bili 'za'. Ja sam doduše dojenje pokušala prekinuti u nekoliko navrata, ali sam odustala od prekidanja na silu, jer nisam htjela da nekaj tak lijepo naprasno prestane.

I meni su svi argumenti postali smijesni, ali otprilike prije mjesec dana, mozda i manje. I nevjerojatno mi je kako sada jednostavno odgovorim na komentare koji su me prije opterecivali. :)

Sad sam nekako odlucna - ako ona ne prestane prije, ja cu to prekinuti kad krene u skolu. :D Do tada, kako bude ... :)

i ja se potpuno cure slazem s vama.....tko tu nije bio, ne moze znati....ma to vam je kao vodjenje ljubavi, ne mozete to dovoljno dobro opisati nekome tko to nije probao, niti on to moze shvatiti....
u jednu ruku mi je zao sto jos nisam aktivna u ovoj grupi ali razumijem vas, intezivno sam bila tu i imala ista iskustva i primjedbe okoline kao i vi vjerojatno.....
i znalo mi je biti krivo kako netko ne moze shvatiti kako je ovo lijepo....kako netko tko to nije probao moze donositi zakljucke koji nemaju veze s istinom, koji u neku ruku nisu ni pristojni, bar nama koji smo bili 'tamo'....kako netko moze osudjivati nesto sto je tako dobro....
zao mi je sto nisam postala mama koja je iskusila tandem, mislim da je i to nesto izuzetno, da je to stepenica dalje....zavidim takvim mamama.....

a natasa, zbog vas mi je jako drago da imate snage ici dalje, sto te nisu pokolebali i imas moju bezrezervnu podrsku :love:

Ja shvačam produženo dojenje kao dio mog osobnog razvoja. Evo Karlova temperatura za jedan dan otišla samo uz dojenje, ako ćemo samo materijalistički na to gledati.
Da nema dojenja mislim da bi glavu razbijala sa kojekakvim liječenjima, ovako mi je postupak jasan.
Ne krivim ljude što ne razumiju, ali me čudi što mnoge žene nemaju izraženu bar prirodnu znatiželju po principu "Što je to? Produženo dojenje?". Jel se to maže na kruh? :roll: Zekam se malo.
Maja i cure slažem se sa vama u svemu što ste napisale i žao mi je što nisam sudjelovala u Sanjinoj emisiji.
Samo da prokomentiram ono "Svaka žena treba dojiti onoliko dugo koliko ona i beba to žele". Kad bi se sada oslonila na neke moje prve stavove o dojenju i mojoj startnoj projekciji dužine dojenja, a ona je bila relativno kratka, onda bi se bilo s obzirom na dužinu dojenja bilo bolje osloniti na ono što je moja beba mislila o tome. :mrgreen:
Rekla bi samo, ne gledajte samo što želite vi jer negativni utjecaji na mame od strane okolice, medija i medicine su ti koji nekada prevagnu, dok se to kod beba teško može dodgoditi pa su oni ti čije se mišljenje treba poštivati. I onda imaš odmah izprogramirano dugo dojenje.

Mi tu ne spadamo, dojimo samo 20 mj, ali komentari padaju. Najbolje je to što radim u zdravstvu i tu bi se očekivala malo bolje edukacija i moderniji stavovi. Scena s jutranjeg sastanka od prije nekoliko dana (ja baš iza obilne menstruacije):
Kolegica 1: Kako ste vi blijedi
Kolegica 2 : Pa i vi bi bili da vas netko po cijeli dan sisa i navlači
Njih nekoliko u glas : Što vi još dojite !!???!!!
Kolegica 1 : Užas, dojiti dijete od godinu i pol, to rade žene koje žele patološki vezati djecu za sebe.

Ili kad me pitaju: kad se mislite TOGA riješiti?
A pričala mi naša patronažna sestra, dojila je 2,5 godine i tada joj je klinac završio u bolnici i dr. koji je uzimao anamnezu se zgražavao i izjavio da ona radi Edipovca od sina.
Još jedan priča, rođaka doji curicu od 21 mj. i mala je nedavno imala proljev i ona zove dežurnog u bolnicu da pita što da joj da jesti, a prvo što je čula s druge strane zašto još doji, a to je pitanje čula i od ginekologa i od kirurga za dojke.
Možda sam falila temu, ali mi je došlo da se malo požalim, zapravo da više iznesem iskustva, jer mene ti komentari ne zarezuju i malo, a tu mi je puno pomogla Roda i ovaj forum.

Apropo meidicinskih znalaca... kažem im "u brk" da su loše informirani i da vidiš onda "čuđenja u svijetu". Prvo sam ostajala bez riječi pred sivom medicinskom eminecijom, a sad kažem odmah da su loše obavješteni i da bi trebali malo obnoviti informacije. To ih uglavnom sve pokoleba jer su fakat na tu temu mnogi loše informirani. Ja više ne ostavljam nikome mogućnost slobodnog interpretiranja produženog dojenja jer svi ti nemaju nikakvog osobnog iskustva, iskustva iz najbliže okolice, osim starih informacija i naglavačke postavljene statistike i relacije recimo produženog dojenja i ne znam čega recimo "patološkog vezanja za mamu". Ubijem ih u pojam sa liječenjem putem dojenja prehlade, kašlja, proljeva i povračanja jer oni i onako "nemaju pojima". I svi oni medicinari koji ovdije tajno čitaju koje smatram ljudima koji osluškuju "puk" pa ih i cijenim želim reći pomognite ženama koje doje one su rijetka vrsta ili šutite kad ne znate bolje, manje će štete biti učinjeno.

i ja se javljam, naravno :D

imam iskustvo s larom kao i maja s janom - jednom dnevno, sad vec cekam da prestanemo, ali kad doji jos uvijek mi je slatka i drago mi je. ali vise ne onako posebno drago, nego samo drago kao i kod bilo kakvog drugog mazenja. do prije godinu dana, zapravo pol godine sam osjecala to dojenje drugacije, bas nekakvu intenzivnu dojecu povezanost na neki jedinstven nacin, koju polako prerastamo. cini mi se da sad vise uzivam kad razgovaramo (rastapam se kad mi nesto prica i fulava svaku drugu rijec :D)

iako nisam bila na "sanji", mene je prica o toj emisiji potakla na dosta razmisljanja, od revolta kako psiholozi pojma nemaju a pricaju nama nesto, do pitanja jel ce mozda ipak lara imati nekih psihickih problema kasnije :lol: ali ta su obicno iscezla u milisekundama. probala sam sa svih strana skuziti zasto im to toliko smeta i sto lose mogu vidjeti u tome a da sam ja i vi ovdje toliko slijepa pa ne vidim...
ma nisam slijepa.

ali mogu potpuno shvatiti da oni koji nisu bili u toj kozi mogu puno teze shvatiti.
ja npr. jos uvijek ne mogu sebe vidjeti kako dojim u tandemu, izgleda mi kao cudan osjecaj. meni je uvijek smetalo kad sam dojila laru da mi se veronika uvaljuje a pogotovo kad bi veronika htjela ljubiti i dragati laru dok je dojim. ali kad bih se nasla u toj situaciji, da starije dijete jos doji dok sam trudna s manjim, vjerojatno bi mi tandem bio apsolutno normalan.

ja sam vec neko vrijeme u fazi da bi rado prestala ali Nina ne dijeli moje misljenje :lol:
pa smo se nasle negdje na pola puta - za uspavljivanje cika obavezno, po danu me uglavnom vise ni ne trazi, kad hoce pokusam joj skrenuti paznju i sl., ali to su uglavnom situacije kad je pospana, pa opet dobije ciku... 8)

sto se tice komentara, nema ih previse, jer ne razgovaram o dojenju s kim stignem, a oni koji znaju nisu uglavnom nista puno komentirali (a sta si misle u sebi, nije mi ni bitno 8) )

apsolutno se slazem sa onom Majinom "tko nije bio "tamo", ne moze potpuno niti razumjeti"

Prijavljujem se :).

Citiraj:

---

imala sam i malu poantu, ali mi se pogubila. htjela sam reci da mi se cini da je produzeno dojenje puno manje romanticno od toga kako ga neki zamisljaju, ali i daleko od mucenistva, kakvim ga predstavlja druga struja.
meni je nekako realno, opipljivo. ali za taj osjecaj moras "biti tamo".

---

Meni je skroz normalno i prirodno. Lijepo, naravno, kao i masa drugih stvari koje me svakodnevno raznježe i razvesele. Normalno, prirodno, kao izaći s njim van, pričati s njim, kupati ga, prati mu zube, ljubiti ga, u toj kategoriji mi je. I nemam želje za prestajanjem, skroz mi je OK da ga dojim sve dok hoće, daleko mi je od mučenja ili nekakavog žrtvovanja.

Evo i mene. :D
I meni je to postalo sastavni dio života. Ali nije u kategoriji grljenja i ljubljenja, ili kad se sklupča uz mene s obrazom na mom obrazu to mi je puno bolje :love:
Nije da nemam želju da prestane, ali L još ne pokazuje interes za to. Još uvijek doji jednakim žarom, jedino što ju uspijevam vani odgovoriti od toga. I konačno sam se opustila, više ne razmišljam "gle sad traži cicu, a treba nešto drugo jesti"

Citiraj:

---

meni je nekako realno, opipljivo. ali za taj osjecaj moras "biti tamo".

---

potpuno se slažem s tim, jer sam i MM pogubila usput. Malo, malo mi predlaže da nasilno prekinem.

Naša Dora je sada u 27 mj. i još uvijek joj je vrlo slatko doći do mene i umiljavati se kao mala mačkica i tražiti njam-njam, s blaženim izrazom na lici. Kako ne pokazuje znakove da joj je dosta, a čekamo novu bebu, vrlo lako bismo mogli imati tandem. Da li su i vama bradavice postale osjetljive u trudnoći?

http://www.tickercentral.com/view/t80/3.png

Nikako da se javim :oops:
Jelena ima 32 mjeseca i još doji ujutro i naveče. Ja sam se na početku druge trudnoće osjećala tako da bih rado prestala jer su me bradavice dosta bolile, a i mučnine su me smetale. No Jelena nije bila tog mišljenja. Srećom u to doba je malo prorijedila dojenje, pa bi prošlo i dva dana između podoja. Ili je osjetila da to meni baš ne paše ili je to bio taj period kad je mlijeko malo drugačijeg okusa, pa joj nije pasalo.
U svakom slučaju ta faza ju je prošla i sad redovito traži i ujutro i naveče. Često kaže da će ostaviti jednu ciku braceku, no ponekad kaže da će mu svo mlijeko popiti :love:
Meni se činilo da će polako odustati tijekom trudnoće, no sad mi se čini da se ona sprema na tandem :love: