Printable View
jel kod nas nitko jutrom ne kuha :coffee: i kaj nema onih slatkih komentara,"tračeva", tješenja, razmjena iskustava :taps: ?????
Znam ljeto je, većinom ste na moru, al evo ja bi volio s vama svako jutro popiti kavicu i malo razmjeniti iskustva o centrima, posvajanju, razgovorima, zvanju centara i slično!!!!
Pa ako je netko raspoložen.... :coffee: čeka....
eto ti dajesh :coffee: ja cu dati muffine .. da nesto i gricnemo usput :mrgreen:
za dobar trač sam uvijek tu :mrgreen:
i ja :)
i ja
a ja ću samo "skoknuti" kolegici moderatorici u pomoć i reći da je sve ok ako se u toj kavici držite pravila ovog pdf-a, pa se radi o izmjeni iskustava, preporuka, upita, informacija i sl...ali ako je sve samo radi tračkeraja ...dolazi vuk! :mrgreen:
Mene zanima sljedeće , da li je netko od Vas počeo zvati CZSS i kakva su Vam iskustva .
Koja im pitanja postavljate ?
Ja imam jedno tako grozno iskustvo da tjedan dana nisam ni jedan centar zvala , trebal mi je puno da se ohladim .
"Vuk" je na moru, pa samo svrati tu i tamo 8) .Citiraj:
mamma san prvotno napisa
Mislim da je ovakva tema (ako se zadržimo pri njoj :mrgreen: ) baš potrebna jer su posvojitelji na čekanju debelo frustrirani jalovim pozivima, još puno više nego dok se napr. čeka rezultat MPO (čini mi se da u tim postupcima ljudi imaju osjećaj da bar nešto ovisi o njima samima, a ovdje...).
Kbegicsi, kakvo si to iskustvo imala, što su ti rekli?
Mislim da ja baš ovdje i ne spadam. Davno je bilo kad sam ja zvala centre. Mi smo prošle godine uspjeli posvojiti malog anđela.
chris :heart: mozesh nam ispricati kavo je tvoje iskustvo bilo bez obzira sto je bilo prosle god.
Iskustvo je više-manje pozitivno. Poslali smo molbe i od njih 107 se javilo 70-ak, naravno negativno. Iskreno, ne sjećam se baš da sam ih previše zivkala. Izabrala sam 10-ak centara i zvala ih svaka tri mjeseca. Nakon godinu dana nakon prva molbe uslijedio je prvi poziv za razgovor. Imali su jednu curicu od 4 mjeseca. Mislili smo to je to (samo što nismo kupovali opremu), a kad ono ... ništa. Doduše, znali smo odmah čim je završio razgovor (predosjećaj). Nakon mjesec dana zovu opet iz istog centra i pitaju da li smo još uvijek zainteresirani za posvajanje. Imali su dečkića od godina dana. Pitam ja, a koliko parova je u igri, a on meni 5!!!!!. Mi smo mislili da nemamo šanse (prvi put nas je bilo troje pa ništa), ali idemo na razgovor da im ostanemo u evidenciji. I mi skoro zaboravili. Dan prije razgovora mi je to slučajno palo na pamet i mi otišli. Kad je završio razgovor pitam ja MM kaj misli, a on meni da je 95% siguran da ćemo ga dobiti, i ja sam tako mislila. I stvarno razgovor je završio u pola 2, a u 3 smo morali nazvati da vidimo da li smo dobili. I.... moram reći da mi je skoro slušalica pala iz ruke kad sam čula da smo postali mama i tata. I to je ukratko to. Sve je bilo relativno brzo. Od pokretanja postupka za posvajanje pa do samog posvajanja prošlo je cca godina i pol. Jedino sam se razočarala brzinom kojojm rješavaju papire da dijete. Samo na rješenje da anđeleka uzmemo doma čekali smo preko mjesec dana. Ali inače, sve u svemu, super. Sve je riješeno u vrlo kratkom roku i danas kad nekome pričamo kako smo dobili L. i kažemo da smo sve riješili bez ikakve veze ili koverte, ljudi ne vjeruju.
chris, to jre prava lijepa priča za dobro jutro! :)
Mi nismo stigli zvati, jer su nam se nekih tjedan - dva od slanja molbi javili iz dva centra. Možda je prošlo i više, ali ne mjesec dana. Sjećam se da su nam počeli stizati prvi negativni odgovori i kako su nas razočarali, a još nas je više razočaralo kako nam se malo centara javilo.
Onda je mm preko neke znanice saznao za 2-3 centra u kojima ima djece za posvojenje. Nazvao ih je i izvještaj je bio razočaravajući. U jednom centru blizu Zgb soc. radnica je odgovarala preko volje kao da ju je smetao doma a ne zvao na posao, i nije dala suvislu informaciju, rekla imamo li šanse, hoće li uskoro zvati potencijalne...ništa! Kao da joj nije stalo do te djece. Na kraju se pokazalo da su to sve djeca s većim ili manjim smetnjama u razvoju ili bolestima, na što nismo bili spremni. Malo sam razmišljala o jednom djetetu s jakim dijabetesom, ali odlučili smo pričekati još neko vrijeme.
I onda uskoro, jednog jutra, poziv iz jednog centra i odmah tog dana ili sutradan iz drugog, i taj je bio onaj pravi. :D
Dalje se sve odvijalo brzo. Od našeg slanja molbi do posvojenja prošlo je tri mjeseca.
jutro......aj baš mi je drago da ste se javile sa svojim iskustvima..Mi na žalost još nemamo takvih iskustva"poziv na razgovor" al eto nadamo se da će i to uskoro uslijediti..Kažu da je prosjek čekanja 3 godine, a vidim da je mnogima od vas to i puno ranije urodilo plodom :D
kbegicsi ja osobno ne zovem centre...to sam prepustio MŽ, a ono što ona pita (zove jednom u mjesec/dva) je jel ima kaj novga; jel se pokrenuo koji postupak i sl.... No, kao što si i sama napisala.....NIGDJE NIČEG...
Hvala svima što su u "Mi i naša djeca" bili voljni napisati koliko dugo čekaju... :heart:
dobro jutro...Dok lagano pijem :coffee: podijelit ću s vama neka dosadašnja iskustva...
Do sad smo bili na 3 razgovora u užem krugu..... :heart: :heart: :heart:
Na prvom razgovoru bila je jako mala beba, ali već na samom razgovoru soc. radnica nam je rekla da smo mi jako mladi i da imamo vremena čekati....Drugi dan smo morali nazvati da vidimo koga su izabrali ( napominjem da su bila 3 para na razgovoru)....I tako ja nazovem, a psihologica veli "na žalost".....E sad između redaka je rekla i to da kad se radi o tako maloj djeci da bi bilo dobro imati nekakvu vezu i slično ( ?????novce??????)..... :evil:
Drugi razgovor bio je za jednogodišnje dijete..za koje smo od 12 mj pr. godine skoro svaki dan uporno zivkali u nadi da je papirologija konačno riješena..I konačno u 7 mj. bili pozvani na razgovor sa još 9 parova :shock: ....da bi saznali jesmo li dobili dijete čekali smo punih 15 dana :evil: (moram li reći da ni tu nije bilo sreće?)
A treći razgovor je bio sasvim slučajan....Za dvogodišnje dijete....putem telefona sam pitala jel "zdrava/o"..Odgovor je bio DA....Otišli smo na razgovor...bila su još 2 para....Dobili na uvid povjest bolesti....Sad da ove info ne iznosim javno...samo kratko ću reći nisu bili iskreni, 8) jer to dijete je bilo daleko od zdravog.... Ovdje nismo čekali njihov poziv, već smo sami odbili (možda zvuči okrutno, al nismo se mogli nositi sa time, jer nije se radilo o laganoj bolesti) :/
A što se tiće zvanja centra...imam svakakvih bisera....Od toga da smo premladi, da prekratko čekamo, da tko kaže da smo mi na redu, da trebamo imati vezu, pa ćak i novac.....
Sve u svemu, svako novo iskustvo daje mi još veću snagu i hrabrost da odlučno idemo dalje....jer znam da naš :saint: negdje čeka samo na nas....
JUTARNJA KAVICA spojena je s temom NOVA ISKUSTVA, USPONI I PADOVI!
:)