Zasto samo jedno dijete?

Pitanje je upuceno roditeljima koji su odlucili da ce imati samo jedno dijete.
Zanima me koji su razlozi takve vase odluke. Sto o tome misle vasa djeca?
Ja sam jedinica i uzasno mi je zao da nemam brata/sestru. Do svoje 18. godine sam se nadala da ce moji roditelji nesto uciniti po tom pitanju, ali, nazalost-nista. Pricali su mi da sam stalno gnjavila babe i tetu da mi rode brata ili sestru kad sam bila mala, to mi je bila najveca zelja.
Oduvijek se osjecam zakinutom po tom pitanju i zaista bih voljela da je drugacije, ali eto, pomirila sam se s time.
Sama sam relativno kasno rodila (klasika: najprije faks, posao, stan) a sad ne znam kako sam mogla zivjeti bez mog malenog. I da, nadam se da cu imati (barem) jos jedno dijete.

ja sam po svojim zamislima već trebala roditi i drugo(ono idealno max 3g razlike)ali život ne ide uvijek po zamislima
tako daću najvjerovatnije ostati na jednom iako i on stalno pita kada ču dobiti seku ili bracu ali jednostavno cjelokupna situacija nam ne dopušta
uopče razmišljanje o bebi
zasada

Pa meni je to pitanje u rangu, kud na treće ili četvrto?

Moja odluka i prije mojih dijagnoza je bila, jedno dijete, a sada je i zapečaćena.

Zašto sam tako odlučila ?

Mislim da sam dovoljno intime iznijela ovdje,pa bih ovo ipak ostavila za sebe....

A isto tako vjerujem da moji razlozi bi nekom drugom bili trivijalni ,tko zna.....


I još nešto, iznimno cijenim obitelji s više djece, osobito mame :heart:

maria, ne bih rekla da je to pitanje u rangu "kud na trece...", ja ne zelim nikoga osudjivati, jednostavno sam radoznala baba pa me zanima zasto je netko tako odlucio.
Onaj kome je ovo pitanje preintimno (a slazem se da jest zadiranje u intimu) jednostavno nece odgovoriti.

ja pak mislim da ti niti jedna mama koja je odlučila imati jedno dijete neće konkretno odgovoriti ,osim na pp....

A zbog čega točno si ti željela brata/sestru? I šta da su ti starci rodili bracu kad si ti recimo imala 17g...? Šta bi ti s njim?

Po meni, to je pitanje odluke roditelja, koliko će imati djece, a ne pitanje djece, da li će imati bracu/seku ili ne.... MŽ i ja se nikad ne bismo odlučili za drugo dijete isključivo zato jer nam sin želi bracu.... jednostavno, nije on taj koji odlučuje....

Ja sam jedinica i nikad baš nikad se nisam ni na tren osjetila zakinuto. Kad god to nekome kažem svi se čude. Ne znam zašto. Nikad nisam osjetila kako je to imati/voljeti brata ili sestru, pa onda ne znam ni kako mi to može strašno faliti.
Imam kćer, a kako stvari sada stoje s obzirom na financijsku situaciju (očaj), ne znam kad će i dal će biti još koje dijete.
Ali iskreno govoreći, mislim da mi ne bi bila neka katastrofa da imam samo ovo jedno dijete.

Citiraj:

---

MMoover prvotno napisa

A zbog čega točno si ti željela brata/sestru? I šta da su ti starci rodili bracu kad si ti recimo imala 17g...? Šta bi ti s njim?

---

Zbog osjecaja zajednistva, pripadnosti, potpore...
Da, iz ove perspektive je 17 godina razlike definitivno too much i sta bih s njim stvarno ne znam, ali tada mi se to cinilo cool.

Citiraj:

---

MMoover prvotno napisa

Po meni, to je pitanje odluke roditelja, koliko će imati djece, a ne pitanje djece, da li će imati bracu/seku ili ne....

---

U ovome se slazemo, zanimalo me da li su i vasi klinci tako naporni kao sto sam bila ja po tom pitanju.

Mi smo dugo mislili da ćemo imati samo jedno dijete. Sve dok nisam počela plakati uz svaku reklamu za niveu & johnsons i svaki put kad bi vidjela trudnicu na cesti. :P

Kad se sjetim svog pogleda na stvari tada - sjećam se svoje ogromne ljubavi prema djetetu i odluci da je ne želim zakinuti nikad i sama spoznaja o tome koliko me zaista treba i koliko joj ja zaista želim dati nije ostavljala opciju drugog djeteta. Sve do tih vražjih reklama (sad malo banaliziram.. ali ajde..) :mrgreen:

S tog aspekta više ne mogu gledati jer ne mogu zamisliti ne-postojanje najdivnijeg bića na svijetu i zaljubljenost koju bih propustila (imati dvaput u životu), no vidim isto tako da je imati dvoje djece upravo kao što sam mislila. Strašno naporno i po cijenu svakog člana obitelji, a posebice za prvo dijete koje preko noći postaje puno veće nego je bilo, od kojega se automatski očekuje više (ma koliko se trudio oduprijeti tome) i za kojega ostaje najmanji komadić kapaciteta živaca dok je mlađe dijete još jako malo. Kako će biti kasnije, iz iskustva ne mogu govoriti, pretpostavljam da ću tada cvjetati stalno kao sad samo ponekad kad uspijem u danu udahnut 3 puta duboko (ne tražim puno).

Druga strana je priče ispunjenost koju napokon imam. Stvari mi nisu bile na mjestu u potpunosti dok se nije Liam rodio. Taj mali djelić srca čekao je samo njega. I zato je to za mene bila ispravna odluka. Ako u nekim obiteljima ne postoji komadić srca koji neko dijete treba probuditi, meni je to dovoljan razlog da se ostane na jednom djetetu. To što se ljudi opravdavaju financijama jer je to općeprihvaćen razlog (i za ne-imanje i za zanemarivanje djece)... ok, ako ne žele jasno reći što misle. Ne znam tko bi spriječio lavinu željenog baby-majčinstva radi novaca? No, to ni nije tema.

Raditi išta u životu iz bilo kakvog straha ili bilo kakvog drugog razloga osim ljubavi, izbjegavam. Stoga, princip mnogih roditelja - bolje da ima braće da ne bude sam (strah) je meni stran. Svijet je pun prekrasnih ljudi i srodnih nam duša i tko smo mi da znamo hoće li naša braća biti dvije od tih ili će biti vječni stranci jedan drugome. Ionako (valjda nažalost?) ne potičem iz obitelji gdje su rodbinske veze one na koje možeš uvijek (točnije ikad) računati.

maria71 je manje-vise rekla ono sto bih ti i ja odgovorila. zdravstveno stanje mi nije bilo naklonjeno ni za ovo dijete, al sam ipak prihvatila taj rizik. s obzirom na sve predispozicije - odlicno je proslo. nista me nije sprijecavalo da opet ne prihvatim taj rizik - osim mog zdravog razuma. i onog sto mi je ljecnik znao reci: nemojmo prirodu previse izazivati.

da mi je zao sto ce mi zxuja biti jedinica, jeste. vise nego sto sam mislila da ce mi biti,... no ne treba biti proklet... ne moze se sve u zivotu imati...

ja za sada niti ne pomišljam na drugo dite.
i virujem kako će me na kraju vrime "prigazit" a ja neću bit spremna na drugo.
ne prijeće me ni financije ni ništa slično. možda samo moja nesposobnost da izađem na kraj i sa jednim, a kamoli sa dva diteta.
nikad ne reci nikad u životu, pa tako neću kazat ni da neću imat drugo. ali ga za sada nisam spremna imat.
je li to sebično i samoživo? možda je. ali mi se čini boljom opcijom nego "na sliu" ići na drugo samo da bi mala imala sestru/brata.
hoće li mi mala to zamjerat u životu? možda hoće. ali bolje i da mi zamjera što je ostala jedinica nego da se nisam imala vrimena/snage/volje maksimalno se posvetit njoj i drugom ditetu.

ja zbog rastanka sa mm-om...

ostavljam opciju mogucnosti sretanja nekog s kim cu to mozda opet pozeljeti otvorenom, doduse, ali ne brijem vrlo aktivno na nju...
trenutno ne vjerujem sebi do te mjere da preuzmem opet odgovornost mogucnosti da ostanem sama - ali taj put sa dvoje ili troje djece...
iako sam svjesna da bi - da me se baci u tu situaciju - vrlo dobro plivala..
no nije da cu skociti sama... :mrgreen:

znam jednu stariju zenu koja mi je rekla da joj je najveca greska u zivotu sto je rodila drugo dijete iz navedenih razloga
- za drustvo prvom djetetu (braca se nikako nisu slagala a kamoli bila drustvo jedno drugom) i
- drustvene norme u njenom krugu ljudi i vremena u kojem je zivjela...

zao joj je, naravno, jer je to - uz nju -platio najvise taj njezin mladji sin... :(

Trenutni razlozi za jedno dijete:

-pri pomisli na trudnoću i porod oblije me hladan znoj+trudnoća sa 2,5 godišnjakom :roll:
-kad pomislim da opet neću spavati koju godinu,dvije-opet me oblije hladan znoj
-kad pomislim da bi i drugo dijete bilo zahtjevno(čitaj plakalo non-stop) , izgubim volju
-ne bi se mogla posvetiti i jednom i drugom djetetu kako bi htjela
-mislim da me strah još jednom prolaziti sve što sam do sada prošla
-možda je sve ovo vrlo sebično,ali je trenutno kod mene u glavi tako...

A razlozi za drugo dijete:

-svako malo se uhvatim kako maštam da Roko ima brata ili seku :heart:
-zato što oduvijek želim više od jednog djeteta
-zato što prema R. osjećam ogromnu ljubav i ispunjava me do kraja,pa s toga mislim da bi još jedno dijete to samo moglo udvostručiti
-zato što mislim da bi bila upotpunjena


E sad....da li ćemo imati još djece i kada...to nitko ne zna....želja postoji samo nam manjka snage,volje ili nećeg trećeg za realizaciju!

Točno sam pretpostavila u kojem će smjeru otići rasprava, da se žene koje imaju jedno dijete opravdavaju....bilo premorenošću, bilo nedostatkom novaca....

sad samo čekam da netko uleti sa JEDNO KO NIJEDNO i sličnim umotvorinama

I prije mojih zdravstvenih problema je odluka o jednom djetetu bila čvrsta,a sad mi je sve to dobro došlo da svima koji se interesiraju o mom reproduktivnom planu lijepo objasnim.....u detalje...i onda me više ne pitaju

i da neugodno im je poslije i neka ,jer ih se u biti takve stvari ne tiču

a da im kažem prave razloge tupili bi u beskonačnost....

Ja imam dvoje djece koja ispunjavaju svaki djelić mene iako sam mislila da ću imati samo jedno, no nakon prvog, želja za drugim bila je prevellika da bi ostala neostvarena.....

Ali zato znam sijaset ljudi koji drugo dijete imaju iz, meni se čini, "krivih" razloga - sve što nije silna želja i ljubav prema djetetu je za moj pojam krivi razlog - a takvo roditeljstvo se neminovno kad-tad reflektira na dijete, i prvo i drugo, i na kraju dobijemo tužnu, frustriranu i nepotpunu malu osobu. Tako da je po mom mišljenju bolje imati jedno ili nijedno nego dvoje ili troje pa naopako.

Ne kužim zašto bi se itko ikome morao opravdavati???

Pa ne živimo u društvu u kojem su roditelji s jednim djetetom šikanirani i izopćeni... Mene nikad ne bi bila sramota reći "odlučili smo imati toliko i toliko djece. Zašto? To se tebe ne tiče, takva je jednostavno naša odluka".

Naravno, uvijek se može desiti nešto neplanirano, al mislim da ovdje sad nije o tome riječ....

Maria-ja se ne opravdavam nikome (u životu općenito) i nemam tu namjeru jer mislim da mi nitko ni ne može utjecati na moju odluku. Ja sa navela TRENUTAČNE razloge zašto do sada imam samo jedno dijete,i ako i ostanemo na jednom,zaista ne znam u čemu je to loše....
Razumijem što si napisala ....općenito ne volim pitanja tipa-A kad će drugo? Štoviše,grozim se takvih umova!
Ako bude -super,a ako ne bude-nije nam suđeno! :)

MMoover- :*

Ja sam dobila sestru s 11 godina i razlika je bila toliko drastična da se nikada nismo povezale.....ne osjećam da imam sestru...nikada nisam starce pilala za još jedno dijete (bila sam sebično malo govnašce :mrgreen: (šalim se, naravno :mrgreen: ), ali nikada nisam baš voljela djecu...nikada nisam doživljavala djecu na cesti, u posjetama bih bježala od njih....ali otkada sam dobila Nilu gledam i volim svako dijete....i kada vidim svoje trudne frendice bude mi teško oko srca jer bih i ja opet (šalim se, naravno :mrgreen: ) ali opet, s druge strane, zaista bih voljela roditi i ne praviti razliku veću u godinama od 3 godine...nakon toga se nekako rasplinjuje povezanost...

sada, kako stvari stoje, želim samo jedno dijete, i kao što maria kaže, moji razlozi će se nekome učiniti trivijalnima i zato ih je malo teško iznositi ali ja u svojem životu nisam ništa naslijedila, kao ni moj dečko i mi smo doslovni na nuli...trebat će nam puuuno godina da nešto napravimo i skučimo se na željeni način....i zato želim da Nila ima sve to i da si ne moramo misliti hoće li biti dovoljno za dvoje?????

Citiraj:

---

lucky day prvotno napisa

ja zbog rastanka sa mm-om...

ostavljam opciju mogucnosti sretanja nekog s kim cu to mozda opet pozeljeti otvorenom, doduse, ali ne brijem vrlo aktivno na nju...
trenutno ne vjerujem sebi do te mjere da preuzmem opet odgovornost mogucnosti da ostanem sama - ali taj put sa dvoje ili troje djece...
iako sam svjesna da bi - da me se baci u tu situaciju - vrlo dobro plivala..
no nije da cu skociti sama... :mrgreen:

---

Potpisujem, potpisujem, potpisujem lucky day :*

S tim da ja znam da bih voljela imati jos djece, samo (zasad) ne mislim s istim odusevljenjem o jos zivotnih partnera :/, no to je valjda neka druga prica...

Zasad smo na jednom, a kad (i ako) se odlučimo na drugo, to će biti zbog naše želje, a ne zato da bi starije dijete imalo društvo. Uostalom, iz vlastitog iskustva, meni je djetinjstvo uz mlađeg brata bilo izvor najtežih frustracija koje sam morala proći u životu, a ni sad nije uvijek jednostavno. A čak smo imali i relativno malu razliku (3 godine). Tako da mislim da pravila nema.
I ovaj put se moram složiti s MMoverom :mrgreen:

bez obzira na pritiske okoline i prvo dijete sam imala kad smo oboje to htjeli (MM i ja), tako ce biti i s drugim, trecim, cetvrtim ;) Sad jos ne, a mozda i nikad. I uopce me ne zanimaju komentari drugih tipa - jedno ko nijedno, prava obitelj je tek s drugim djetetom (izgovoreni naglas), ti si razmazena, vazniji ti je komfor, nisi sposobna (procitani izmedju redaka).

Ja samo znam da se divim obiteljima s više djece jer vidim kako je teško i s jednim.

Ja sam dugo bila uvjerena da ćemo imati samo jedno dijete. Što od šoka zbog poroda, što zbog financija, kako je moja curica rasla, sve mi se manje dalo...
I onda je došao period, ona je imala oko 5 god, sve se više osamostaljivala, sve me manje trebala.... i onda je uhvatilo i mene i MM-a da idemo na drugu bebu... i onda smo dobili dvije :D

Slazem se kako je besmisleno opravdavati se radi bilo kakvih životnih odluka, ali stvarno te na neki način društvo prisiljava da se opravdavaš zašto ne ispunjavaš normu od defaultne obiteljske brojke koja je nekad bila dvoje djece, a vidim da sad polako postaje troje. Negdje sam već rekla da se grozim od defaultnih ljudi ionako.

Stvari kojih sam se naslušala kad smo imali samo jedno dijete:
1) Jedno kao nijedno.
2) Kad će drugo?
3) ŠTo ima novo u kombinaciji sa neugodnim buljenjem u trbuh kao da jedino novo u životu može biti u mojoj maternici!? Katastrofa.
4) Netko se zaigra sa kćerkicom i kaže "Nek si mama rodi drugo."
5) Bok. Kak ste? Potiho se približi..."Pa kaj nekaj ne valja?" Ja zbunjena, zašto nešto ne bi valjalo? "Pa, kaj ne budete još djece radili?"
6) Bit će vam sama. Nikad neće nikoga imati na svijetu. Kako joj to možete napraviti?
...........
neću nastaviti.

I jedan lijepi:
7) Pa kad ste napravili tako predivno i prepametno dijete, zar nije šteta da ih ne napravite još?
- moram priznati da smo radi ovog malo razmislili... :mrgreen:

To su bili većinom stariji ljudi, no pod 3) su mi bili vrlo dragi prijatelji koji sad imaju 3. djece i stvarno su lijepa obitelj. Nikad mi se u njihov mentalitet nije uklapalo takvo zadiranje u privatnost, no izgleda da default života udara korisnike različitih operativnih sustava.

Poznavati vlastite kapacitete je najvažnija stvar na svijetu. Ja ću najvjerojatnije opet poželjeti bebu za koju godinu. To je vjerojatno u ženskom tijelu tako. No, moji su kapaciteti i pređeni sa dvoje i već sam jasno naglasila MM da ako me primi ta ideja da mi ne dopusti jer znam sve što želim napraviti u životu i biti majka sa toliko životnih rastrganosti je meni jaaako teško već sada, a kamoli sa još više djece. Slobodno me može susjeda Marica nazvati sebičnom karijeristicom. I bit će u pravu.

Niti sam ocekivala niti zeljela necija opravdanja.
Ponavljam, htjela sam jedino znati koji su razlozi takve vase odluke.
Zar se ja nekome trebam opravdavati sto do tridesete uopce nisam pozeljela imati dijete, ili zato sto sam bila uvjerena da nikad necu imati djecu jer sam ih smatrala preprekom ka ostvarivanju nekih svojih ciljeva? Ali evo, to se promijenilo. Moje je dijete zaista zeljeno i planirano i svakako zelim jos djece, a hoce li se to ostvariti ne znam.
Nikako ne mislim da su obitelji sa jednim djetetom manje vrijedne, kao ni obitelji bez djece. A izjave tipa "jedno ko ni jedno" ne zelim komentirati. Ja se ne osjecam "ko ni jedno".
Definitivno je bolje ne imati djecu nego ih imati iz nekog "krivog" razloga.

Citiraj:

---

ive prvotno napisa

Ja sam jedinica i nikad baš nikad se nisam ni na tren osjetila zakinuto. Kad god to nekome kažem svi se čude. Ne znam zašto. Nikad nisam osjetila kako je to imati/voljeti brata ili sestru, pa onda ne znam ni kako mi to može strašno faliti.
Imam kćer, a kako stvari sada stoje s obzirom na financijsku situaciju (očaj), ne znam kad će i dal će biti još koje dijete.
Ali iskreno govoreći, mislim da mi ne bi bila neka katastrofa da imam samo ovo jedno dijete.

---

Pa evo skoro pa u potpunosti bi ovaj post mogla potpisat jedinica sam ponekad jesam osjetila prazninu iako moram priznat što sam starija proznina je sve veća i veća,a zasada sam na jednomm htjela bi da moja kčer ne ostane sama i to bi iskreno bio jedini razlog odlaska na drugo jer ona me je u potpunosti ispunila,uz to imala sam rizičnu trudnoću koja mi nije ostala ni malo u lijepom sječanju, težak i dug porod,a uz to pojavili se zdravstveni problemi pa zaista važem odlučit se il ne na drugo

potpis Aniti.

A sto ako npr. zena zeli dijete, a muz ne?
a) Ostati na jednom djetetu
b) Rastati se i cekati da se pojavi novi potencijalni otac
c) Nagovoriti ga i roditi drugo dijete
d) nesto drugo?

Nije sasvim moj slucaj jer jos ni ja nisam spremna za drugo, stvarno ne znam odgovor na ovo pitanje.
opcija c) mi je jos gora jer sto ako vasi kapaciteti ne izdrze sve nove izazove, pa se rastanes i ostanes sama s dvoje djece?

ja cu samo reci da kod nas zelja za djetetom dolazi iz dubine. ne razuma. vec duse. oba partnera.

i brojevi s time nemaju nikakve veze. to je tako trivijalno... koliko? koliko cega? krumpira? automobila? spavacih soba? tanjura????

pobogu - pa pricamo o osobama, nastavcima nas samih i nasih partnera. o ljudima, jedinkama...

i onda u tu pricu ubacimo financije, prostorne kapacitete, rasporede, vremenske mogucnosti... :roll:

koliko komada ljudi cete proizvesti? :roll:


eto, mi cemo onoliko koliko bude potrebno da se osjetimo ispunjenima.

odgovor bi trebao biti tako jednostavan. kakve veze ima je li to jedan, dva, tri, nijedan, pet, sedam, osamnaest... k vragu i brojevi.

litala, prekrasan ti je post.

Litala :*


Marija, ma sta se ima ko bilo kome pravdati i objasnjavati o broju djece. :*

A da cujem nekog da kaze jedno ko nijedno ja bi ga se tako natukla. :evil:
Ma nikad nisam cula za taj izraz kad su djeca u pitanju. Koji idiotizam.

mene stvarno ne zanima zašto netko odluči ovo ili ono, živo mi se fučka, osim ako baš nije jaako zanimljivo pa da ne mogu spavati, a ovo baš i nije toliko. Vjerujem da ljudi ne žele drugo dijete samo zbog vlastite sebičnosti i to je ok. Ja imam brata i toliko sam zahvalna na njemu i mislim da ljudi koji to nemaju su utoliko siromašniji kao i oni koji nemaju djecu. Osobno bih željela i više djece ali vjerojatno fin. neće dozvoliti, ali imat ću još jedno pa makar morala okrenuti nebo i zemlju. Trudnoća, porod, neprospavane noći, silni strahovi itd...vrijedni su novog živote, i da, želim to još jednom proći.

OT Da li je istina da se braća malo otkače od roditelja jer se imaju s kim igrati a kad su sami su uglavnom (naravno) fokusirani na roditelje?

Ja želim sigurno još jedno dijete, vjerojatno i još dvoje.

ALI imat ću ih isključivo ako ću i dalje biti u mogućnosti raditi od kuće - ne želim imati djecu koju ću viđati 3 sata dnevno. Znam sve o kvaliteti i kvantiteti i neimanju izbora, ali to je moja svjesna odluka.

U slučaju da ću morati raditi puno radno vrijeme izvan kuće, ostat ćemo na jednom djetetu, ma kako to okolini naučenoj na to da djecu odgajaju ustanove i čuvalice čudno zvučalo.

Citiraj:

---

lonni prvotno napisa

A sto ako npr. zena zeli dijete, a muz ne?
a) Ostati na jednom djetetu
b) Rastati se i cekati da se pojavi novi potencijalni otac
c) Nagovoriti ga i roditi drugo dijete
d) nesto drugo?

Nije sasvim moj slucaj jer jos ni ja nisam spremna za drugo, stvarno ne znam odgovor na ovo pitanje.

---

kad i ako ti budes spremna, znat ces i odgovor...
i vjerojatno ce biti pod d) :mrgreen:

po meni, nemoj se zamarati s trenutnim stanjem da tvoj muz ne zeli drugo... radije trosi tu energiju na uzivanje u ovome sto sada imate... :heart:
nije ni on od cementa... niti ti...

Luna, prijateljice po pogledu na odgoj djece :*

moja sestra je htjela bracu ili seku. pa je dobila mene. i dan danas kuka kak je bila bedasta... :lol: :lol: (toliko o dječjim željama).

od astrologa pa na dalje (moja alternativa) - svi su mi govorili da po karmi - teško da ću uopće imati djece... a ja ipak dobila jedno :mrgreen: .

dalje ne izazivam sudbinu ;) .

U slučaju da ću morati raditi puno radno vrijeme izvan kuće, ostat ćemo na jednom djetetu, ma kako to okolini naučenoj na to da djecu odgajaju ustanove i čuvalice čudno zvučalo.[/quote]

super ako ćeš se uspjeti otrhvati svojoj želji da postaneš još barem jednom majka :)

thx lucky :heart:

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

U slučaju da ću morati raditi puno radno vrijeme izvan kuće, ostat ćemo na jednom djetetu, ma kako to okolini naučenoj na to da djecu odgajaju ustanove i čuvalice čudno zvučalo.

---

super ako ćeš se uspjeti otrhvati svojoj želji da postaneš još barem jednom majka :)[/quote]

Nadam se da ću tu želju ispuniti, a othrvati se ovom drugom. :/

Dzizus, koje kvotanje.

Citiraj:

---

anima prvotno napisa

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

U slučaju da ću morati raditi puno radno vrijeme izvan kuće, ostat ćemo na jednom djetetu, ma kako to okolini naučenoj na to da djecu odgajaju ustanove i čuvalice čudno zvučalo.

---

super ako ćeš se uspjeti otrhvati svojoj želji da postaneš još barem jednom majka :)

---

Nadam se da ću tu želju ispuniti, a othrvati se ovom drugom. :/

Citiraj:

---

"Luna Rocco"[quote prvotno napisa

Nadam se da ću tu želju ispuniti, a othrvati se ovom drugom. :/

---

[/quote]

I ja se nadam :*