Vaše priče o porodu su mi jaaako pomogle u pripremama, pa se nadam da će i moja nekome pomoći.
Trudnoća je protekla skoro pa idealno,osim uloživosti za vršak prsta, pa za članak, sa mirovanjem, ali ne i strogim(a za to sam si bila sama kriva, pretjerivala sa naprezanjima), nisam imala nikakve trudničke tegobe, osim užasne žgaravice. Termin je bio 14.07., 2 tjedna prije termina otvorena za prst, dr.veli da nemoram više mirovati, pa ja nadoknađujem propušteno :D , shopingiram po cijele dane, kavice..tjedan dana prije termina(Petak)u vinogradskoj a kontroli, dr. veli sve ok, vi još niste za roditi, plodna voda bistra, i dalje 1 prst otvorena, vidimo se sljedeći Petak(dan prije termina). To popodne sam išla na brazilsku depilaciju, u Subotu s mm na kavicu, pa u shoping, pa spremanje i polazak prijatelju na svadbu. Već sam doma počela osječati čudan nemir u trbuhu :shock: , ali sam mislila da je to od naprezanja, poslije crkve vozimo se u restoran, osječam napetost u trbuhu, kao da je bebač ukočio ručice i nožice, pa me to pika, i kao da osječam vodu u kojoj se brčka :? , ne mislim da je nešto loše,a još manje da je POČELO. U restoran stižemo u 18:00 h, i počinje me dolje lagano boljeti, ali tako lagano da je više neugoda nego bol, tada to sve govorim mm i prijatelju s kojim smo došli(i vjenčani kum), oni se počinju zabrinjavati, kažu da su trudovi, a ja odgovaram"ma neee, koji trudovi, pa ja eventualno mogu prekoračiti termin, a ne roditi tjedan dana ranije, to su sigurno HB kontrakcije"nisam ni nijh imala niti jednom, pa neznam kakav je to osječaj. Tok večeri prolazi u laaganom jačanju boli(i ne kreče s leđa, samo dolje boli), a hrpetina prijatelja(svi mladi tatice)stalno obilaze i raspituju se, ja ih cijelu večer uvjeravam da nisu pravi, samo lažni, uglavnom trudovi su trajali 7 h, zadnjih 2 h sam po nagovoru prijatelja pratila vrijeme, prvih sat-neujednačeno, drugih sat vremena su u razmaku od 3 minute!!!! :shock: a sad mi više nije ni do smijeha jer je već počelo jako boliti, mm hoče da idemo u bolnicu, ja još uvijek nisam sigurna dali su pravi, ali već mi počinje ići na povračanje, pa pristajem, svi nas prate uz hrpetinu šala i savijeta.Tih 7 sati trudova si nebih mogla bolje ni ja sam a zamisliti. Nije me bilo strah jer nisam ni znala da je krenulo, a bol sam puuno lakše podnosila okružena prijateljima, muzikom, i naravno mojim dragim.Na putu do bolnice sam povračala 2x, tamo uzimam čašicu za urin, i vdim da mi je otišao sluzni čet. TADA MI SVIČE"isuse pa porod je počeo :shock: :shock: "dr.pipa trbuh i veli da, da to su pravi trudovi.Prije pregleda sam iskoristila da iznesem svoje želje za prirodnim(nemedikaliziranim porodom)ukoliko naravno sve bude u redu, dr je ljubazno pristao na to , kao i na to da me obaviještavaju o svemu kaj mi budu radili, na žalos dr. je pri pregledu ustanovio da mi je plodna voda zelena(mojem šoku nije bilo kraja, o porodu sam se puno načitala, i znala sam što to znači)odmah sam mu rekla da se stavljam u njegove ruke, nek radi kaj misli da je najbolje za moju bebicu, na uvz je procjena težine bila 4300 :shock: , pa sam znala da će teško ići bez epiziotiomije(a definitivno nisam htjela da me režu, al kaj sad),tada je bilo točno 3:00 h, nakon klizme su mi probušili vodenjak(da se uvjere u mekonij), dragi dr.mi unatoč mekoniju nije dao drip, jer veli da se dobro otvaram, pa čemo probati sačekati(pri dolasku u bolnicu sam bila otvorena 4 prsta).Ostalo neznam kojim redom je išlo jer je s probušenim vodenjakom počela jaka bol, mm je bio savršen(a nije čak ni išao na tečaj :) ), bez njega neznam dali bih tako hrabro izdržala, glasa nisam ispustila, a između trudova sam i spavala(možete misliti koliko dugo kad su još na svadbi bili na 3 minute, ovdje su valjda bili na cca minutu-dvije :) ), ljubaznost dr. i primalje su mi još dodatna sve olakšali. Davali su mi lijek(rekli su i kako se zove-al se ne sječam)za bebu zbog mekonija,a onda nakon 4 i pol sata počeo osječaj za tiskanjem, ajooj kako je to teško kontrolirati, mm me pri svakom trudu tjerao da stiščem njekovu ruku(koju sam držala od kad sam legla)što jače mogu, da prebacim pažnju sa tiskanja(i priznajem da je malo pomoglo), ali su mi se trudovi smanjili, a bebaču se već vidjela glavica i trebalo se brže otvarati, pa su mi dali par kapi dripa, nakon pola sata dobila dozvolu za tiskanjem, znajuči koliko je važno što jače tiskati(pogotovo kad je beba veće, a to me najviše mučilo cijelo vrijeme, heh)izvukla sam svaki atom snage koji mi je ostao, i u 3 ili 4 tiskanja rodila svoje malo zlato :saint: , rezali su me naravno, imam 4 šava, savršeno zašivena. Nakon 5 sati provedenih na boku, s mojim najdražim suprugom, i primaljom Karmelom koja me kad je tiskanje krenulo zvala od milja(kako je čula da me muž zove :) )i to mi je nekako bilo drago čuti, točno pri izgonu su došli u smjenu i draga glavna primalja Blaženka(čija mi je dobrota poznata od ranije) i dr. Jandrić koji me je šivao i cijelo vrijeme se šalio samnom, čak je pričao da ga je jedna cura pohvalila da joj je napravio vez,..., tu je naravno i dr.Ivan Brličić koji me je porodio i u kojeg sam imala neizmjerno povjerenje, upravo zbog njegovog stava prema meni. Mojeg malog Frana su odmah stavili na moja prsa, dojiti nije htio, pupčanu vrpcu nisu odmah rezali, apgar 10/10, težina 4370, dužina 53, šav me uopče nije bolio.
Sve u svemu, kad je osječaj boli zaboravljen, ostalo je samo jako lijepo siječanje na porod(nisam si do sada mogla zamisliti da uz bol može ostati lijepo siječanje, ali sad vidim da može), uz to je i noćna atmosfera pridonijela tome, bio je mir, nije bilo one dnevne vreve i strke, baš mi se sve lijepo posložilo. :heart: Idem sad hraniti svoje preslatko dijete!
