Printable View
Naime,
moja rodica i NJM su pokušavali 4 godine da dobiju bebu i ispostvailo se da ne može i to su problemi ustanovljeni kakao kod nje tako i kod njega.
U međuvremenu su se odlučili na posvojenje i posvojili dječačića od godinu dana, kojeg svi jaaako volimo.
Ona je tada imala 36 godina,a NJM 38
Jučer,5 godina poslije!!! nam je saopćila da čekaju dupliće :D :D :D
Odmah sam se sjetila vas cure :*
I zato,
ovo sam morala podijelit s vama :love:
...ma predivnoooo!!!! :heart: :heart: :heart:
Prekrasno! :heart:
Drago mi je što su usvojili dječaka i drago mi je da će dobiti još djece i dječak braću. :love:
Pretpostavljam da u ovome ima samo malo istine, ali ne mogu se oteti dojmu da čim se posvojiteljima ostvari velika želja (a ta je postati roditeljem) onda se toliko prepuste divnom osjećaju i popuste svi grčevi iiiii.... tada se u miru Božjem zametne jedno (ili dva :heart: ) mala čuda!
Predivno, vajtice! :heart:
ja mislim da u tome ima puno istine, i od srca želim da se ova priča ponovi mnogima :heart:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Pa to je predivno :heart:
prekrasno :heart:
Predivno!!! :heart:
:heart:
:heart: predivno, pa imamo i na ovaj forum takve cudesne bebice :heart:
:heart: :heart:
:love: :heart:
:heart: :love:
Predivno! Ja vjerujem da Bog (kojim god imenom ga zvali) nije mogao odoljeti dobroti i ljubavi koju su dali svojem dječačiću pa je zaključio da bi bila šteta da još koje dijete to isto ne dobije.
Čestitam im od sveg :heart: !
Prekrasno :heart:
Za malog misica i duplice :love: :heart:
:heart:
Krasno! :heart:
:love:Citiraj:
Audrey prvotno napisa
Ja vjerujem da je taj dječačić bio namijenjen (sudbinom, Božjom voljom...) upravo njima. Da su odmah dobili dijete, ne bi ga posvojili. Čudni su putevi božji.... zapravo ne bih rekla čudni... zanimljivi...I zanimljivo je kako u ovakvim slučajevim , na kraju kad se osvrneš, vidiš da je sve sjelo baš na svoje mjesto i da nije drugačije moglo biti nego tako...Citiraj:
Audrey prvotno napisa
Neka im je puno sreće i blagoslova :heart:
:heart:
;)
:saint:
hvala cure,
Abdulnasir(tako se zove njihov sin) je sav srećan :heart:
Kaže:tetkice, ja ne mogu da spavam koliko sam sretan.Nekad me i stomak zaboli koliko se radujem.
Hoćeš mi pomoći da im nešto kupim?
A ono što me najviše dirnulo:
kupio je dvije tekice i svaki dan im piše pismo :love: :heart:
ljubi ga tetkica :*
a njegovi roditelji sad govore:
ovo su naše bebe, a Abdulnasir je naš život i naša sreća,mi živimo od kad je on ušao u naša srca :heart:
divno
oči su mi pune suza od sreće zbog njih
:love:
:heart:
Prekrasno, čestitke obitelji!!!
:heart: :heart:
Wow, :love: za Abdulnasira i njegove roditelje.
Zelim im mirnu i nestresnu trudnocu :heart:
:heart: :heart:
:heart:
:heart:
:heart:
:heart:
:heart: za abdulnasira
:heart: :heart: za duplice
ma mali me rasplakao..... divan je
koliko ljubavi ima u njegovom srcu. prekrasno
U Makedoniji znam zenu, profesoricu, koja je sa 30 usvojila djecacica. Nikad mu nisu rekli niti ce. Sa 45 rodila je djevojcicu. Njihov izbor da ne kazu sinu nista, ja licno ne opravdavam, ali vidim kako su srecni. Uostalom, ni ja ne bih rekla mom buducem djetetu koje cu dobiti embriodonacijom, ili ovodonacijom da mu nisam bioloska majka. A na taj cin idem, jer je nemoguce usvojiti dijete, posto sam sama(razvedena). Mislim, teoretski je moguce, ali praksa kazuje nesto drugo
Stručnjaci (soc. radnici, psiholozi, kao i većina posvojitelja) ovo nikako ne preporučaju jer kasnije u životu (kad sazna) može izazvati veliku krizu identiteta.Citiraj:
mirto prvotno napisa
:) + :cry:Citiraj:
white_musk prvotno napisa
kako je divna dusa djetinja
Zašto ne?Citiraj:
mirto prvotno napisa
Samim time gradiš najbitniji odnos u tvom životu na laži.
Prekrasna priča, :* Abdulnasiru, puno sreće s trudnoćom i veseli doček :saint: :saint:
Ja bih sve rekla djetetu. Zbog ovog što kaže Sanja i zbog toga što mislim da svaki čovjek ima pravo znati istinu o sebi. Imam prijatelje, inače divne ljude i roditelje, koji svom sinu taje i namjeravaju zauvijek tajiti da je začet donacijom sperme. Kad god sam s njima ne mogu se oteti dojmu da se laž može nožem rezati u zraku njihove kuće, koliko je gusta. Ne vidim nikakve mogućnosti da bi moj prijatelj bio manje prihvaćen kao otac kada bi sin znao da mu on nije biološki otac. Dapače, mislim da bi postupio kao pravi otac kada mu ne bi zatajio istinu o njegovom porijeklu. Uvijek se nadam da će se oni predomisliti i reći sve sinu. Sama sam majka posvojenog sedmogodišnjaka i vrlo dobro znam kolika bi već do sada bila gomila laži između nas da se nisam odlučila za istinu.Citiraj:
sanja74 prvotno napisa