Ovisnost o dudi - čekati ili ne?
Jakov je dudicu imao kad bi išao spavati, kad bi zaspao, ispljunuo bi je..., nije bilo govora o nekoj velikoj ovisnosti, ali je ipak morala biti u krevetiću.
Kad je krenuo u jaslice, stvari su očekivano krenule u drugom smjeru. Kako nismo odbacili dudu ranije, sad vidim - velika greška, ponijela sam je i u jaslice zbog lakšeg uspavljivanja. Iako sam predviđala što bi se moglo dogoditi nisam mu u danima adaptacije mogla uzeti i dudu.
I naravno, dalje se zna... Sad ima skoro 20 mjeseci i jako je vezan za dudu, a ja je više ne mogu smisliti, ali doslovno...i stalno smišljam načine kako da je maknem, neprekidno mu odvraćam pažnju, često i uspije, ali on ipak zna što želi.
Htjela sam to riješiti dok sam na godišnjem, prije rujna i vrtića, radikalan rez, mislim, ne dolazi u obzir, preveliki šok, a možda i ne?
Kakva su vaša iskustva? (molim samo one koji su bili ovisni, ne trebaju mi komentari - nikada nismo imali dudu i ne znam čemu to, molim vas)
Ako već nismo ranije to riješili, jel možda sad krivi trenutak?
Stalno mislim da moram pričekati još koji mjesec da bude zreliji, kad će puno više razumjeti pa i to da mu više duda ne treba.
Što vi mislite?
Re: Ovisnost o dudi - čekati ili ne?
moja Nina se u jaslicam navukla na dudu, i sad je stvarno ovisna o njoj, samo neko vrijeme može bez nje, inače joj je gotovo uvijek duda u ustima :roll: nakon perioda nerviranja zbog toga malo sam ohladila i jednostavno čekam pravi trenutak, koji će doći, sigurno...