Nece grom u koprive... ili hoce?
Prijavljujem (jos) jedno cudo.
Jedno cudo mi se desilo kad sam izgubila svu nadu. Prosli smo 3 IVF-a u 3 razlicite klinike, prevrnuli svaki kamen, potegli svo tesko oruzje u arsenalu IVF-a - dex, IVIG, 3 razlicita protokola stimulacije, akupunkturu, molitvu, dijete, cajeve, prekapanje po literaturi i forumima. Da mi je netko dao lutkice plodnosti za drzati ispod jastuka, i to bih ucinila. A onda je 4. postupak uspio. To je bilo u prosincu 2005. Moj muz je saznao prije mene. Telefonski poziv ga je zatekao kad je kupovao jednu marcipansku figuricu koja je trebala donijeti srecu - nesto kao komedijas sa zlatnim cekinom - i jos tu figuricu cuva i ne da ju pojesti. Nasa srecica je dosla na svijet 1.9.2006. i zauvijek nam uljepsala zivot; i kad nasa zbirka knjiga zavrsi na podu jer ih ona mora prelistati, i kad tuli prije spavanja, i kad se pokaka u kuhinji bez pelene.
Od njezinog rodjenja se spremamo na nove postupke, psihicki, fizicki i financijski. Pripremamo se za mogucnost neuspjeha za neuspjehom, za mogucnost - vrlo vjerojatnu - da ce nam biti jedinica. Razmisljamo o tome gdje cemo povuci crtu i reci dosta, predajemo se, idemo dalje s zivotom u neku drugu avanturu. Vazemo postotke, skupljamo informacije. Skupljamo hrabrost. I cekamo da dodje menstruacija. Prestali smo dojiti pocetkom srpnja pa bi trebala doci svaki cas.
Istovremeno, nakon visegodisnjeg cekanja, nesto se pokrenulo za zelenu kartu. Trebamo lijecnicki pregled i dokaz nekih imunizacija - jos mi jedino fali rubella. Znam da se to ne smije primati u trudnoci. Kazem ja muzu - sansa je mozda jedan u milijun, ali bolje provjeriti. Popiskim se na testic, znam da je to samo formalnost - piskila sam vec jednom kad smo trebali ici na rentgen i znam dobro kako izgleda bijeli test s jednom optuzujucom crtom. Pogledam bolje i cini mi se da vidim jednu sjenu od druge crte. Oci me varaju. Pod nekim kutevima se vidi, pod drugima ne. Maknem oko pa krajickom opet vidim sjenu, pa opet pobjegne kad pocnem buljiti. Zovem muza, muz kaze, ma to ti je sigurno stari test. Kupit cu ja novi paket. Za par sati opet piskim, opet blijeda crta, jedva jedvice se vidi, ali je tu. Muz kaze, ma to ti je zato jer je test mokar, znas da je tamo ta crta s drugacijim kemikalijama, pa se drugacije ponasa od ostatka pozadine. Ide se i on popisati na treci testic. Crte nema. Dobro, on nije trudan ni pod t. Pogledavamo se. Bojimo se i pomisliti sto to znaci. Nema euforije, samo nevjerica, zbunjenost, ozbiljni smo, samo su nam se oci zaokruglile.
Slijedecih sest dana sam svaki drugi dan piskila na testic, sve dok ona druga crta nije postala tamnija od kontrolne, a dva dana nakon je moja beta bila 734.
Nakon 3 godine pokusavanja, 11 transferiranih embrija, 1 tesko stecenog djeteta, dijagnoze oligoastenoteratospermije s nikad vise od 2% normalnih spermija u ejakulatu, operacije varikokele koja nista nije pomogla, problemima s kvalitetom jajne stanice jer je samo jedan od 28 embrija 3. dan bio 8-stanicni, mogucih imunoloskih problema, 30,000$ manje u dzepu, ostala sam trudna na posve tradicionalan nacin, bez da sam dobila menstruaciju od studenog 2005, na prvu mogucu priliku i na prvo ovulirano jajasce. Mozete li vi to vjerovati? Jer ja ne mogu.
Drage moje suborke, ako se vasa cuda nisu jos desila, vjerojatno vas cekaju negdje skrivena, u zasjedi, da vas iznenade kad se najmanje nadate. Sretno svima, i sto krace cekanje!
