Odlučili smo posvojiti dijete.

Ja i suprug smo u braku 3 god. Meni je 27. njemu 31. nakon pokušaja i pokušaja i dva neuspjeha saznali smo da bi trebali razmisliti o nekom drugom putu da postanemo roditelji. Umjetna oplodnja ili posvajanje. Nakon početnog šoka i očajavanja brzo smo shvatili da od čekanja baš i nemamo puno i olučili smo se za posvajanje i sada nakon ljeta krenuli bi u proces medjutim nememo pojma odkuda početi. Što je potrebno? Nadam se da netko na ovom forumu zna odgovore.
Hvala puno unaprijed i nadam se da će mi netko znati odgovoriti.

Dobrodošla Nenaa!
Prvo odi na neformalan razgovor u CZSS u tvom gradu i pitaj ih što treba i imaju li neku posebnu proceduru, koji su dokumenti potrebni odmah, a koje ćete prikupiti kasnije. Napisat ćete inicijalnu molbu za posvojenje tj. molbu za obradu i poslati u vaš centar. Nakon toga slijedi službeni poziv na obradu ili od tog istog centra ili od njegove podružnice prema mjestu stanovanja (razgovor sa soc. radnikom i psihologom) i posjet vašem domu, te izdavanje službenog mišljenja o podobnosti (koje vam možda neće dostaviti). Zatim šaljete molbe, iste kao i ona prva ili malo modificirane, detaljnije, na (sve) centre u RH i dajete sve od sebe (pozivi, angažiranje, možda posjeti i sl.).
Potraži preko pretražnika, pisalo se dosta o molbi i cijelom procesu.
Sretno i samo pitaj!
:love:

Nenaa, dobrodošla i sretno! Ja bih ti također još savjetovala da proučiš postove od čokolade, sanje74, zdenke2, vlvl i otočanke, jako su informativni, a bit će ti štošta jasnije nakon toga :heart: .

Puno ti hvala. Mi smo tek na početku ili bolje reći pred početkom. Jednako tako me muči koliko traje to sve zajedno? Znam da to neme od- do, ali svi nas straše: "Pa mladi ste čekajte. TO SE ČEKA GODINAMA. 2,3,5 GODINA."
Zar zaista? Voljela bih znati i nečija tuđa iskustva. Jer malo sam već u panici.

Samo ti ostani s nama... na forumu se prvo djetešce čeka od pet do tristošezdesetpet dana 8) .
I uopće se ne šalim...evo: ja sam se ovdje ulogirala 27.4.2004., a ptičica zakoračila u naš dom 27.4.2005. Zdenka2 je čekala 4-5 dana, Sanja74 par mjeseci...napisat će ti ostali svoje rokove. Mladi ste i ako ne postavite neke oštre dobne granice (beba do 6 mjeseci i sl.) nema razloga za pesimizam.

I puno vam hvala na dobrodošlici. Ja sam nova na ovom forumu. Rekla mi je prijateljica za njega. Molbu sam već napisala i upravo gledam u nju. Puna sam energije kao i moj suprug. Ludujemo, želimo, mix emocija. Nismo baš naišli na odobravanje sredine, što se ne odnosi na roditelje, nego na mještane malog Istarskog sela u kojem živimo. To nama i nije toliko bitno nego sam ja šokirana pa me zanima kako se s time nositi. Gledaju nas u selu kao nekekve egzotične ribice. Taj termin "egzotičnih ribica" upotrijebila je jedna obiteljska poznanica koja je također prije nekoliko godina sa suprugom posvojila dijete. Ona kaže da ih i danas promatraju. Ne negativno nego u stilu vau kako ste posebni. Kako gledati na to kad okolina ne poštuje privatnost pa vam se dogodi da lokalna susjeda djetetu (koje sada ima 7 god.) u marketu kaže: "jao kako si slatka, bez obzira što nisi od svoje mame". Ja sam to čula vlastitim ušima. Kako se nositi sa takvim ljudima, jer ja se već srećem sa sličnim pakosnim komentarima. Ako imate iskustva kako se ponašati sa okolinom PLIIIZZZ!!!!

I draga Čokolada još jedno pitanje,a biti će ih puno, možda ćeš znati ili se raspitati za nekakvu statistiku u Rovinju. Koliko je uspješno i brzo? I ja sam zapravo odrasla u Pazinu,a udala se blizu Rovinja, pa me zanima da li smo zbog toga što nam općina pripada u Rovinj obavezni ići tamo ili možemo u centaru u Pazinu pokrenuti postupak. Bilo bi mi nekako draže i lakše, ali vjerojatno ne može.
Naravno ako i netko drugi zna odgovor na to pitanja biti će mi drago.

obrada se vrši u CZSS prema mjestu prebivališta.

Kad sam ja svojevremeno nazivala (2004/5) u Istarskim CZSS često su mi govorili da su kod njih posvojenja rjeđa nego u ostatku RH (kao veći standard i svijest ljudi...), a i ako imaju neko dijete nastoje prvo namiriti "domaće" posvojitelje.
Što se tiče loših reakcija susjeda nemam takvih iskustava, ali zašto ne biste pokušali biti prosvjetitelji u svom selu? Jednostavno svima "zainteresiranima" reći da želite posvojiti, pričati pozitivno o tome, pa, ako baš treba, biti i vrlo odlučni ili oštri (bar u 4 oka) s market-bakicama.
Vjerojatno sam već negdje napisala kako mi je vrlo stara susjeda nakon posvojenja prišla i u povjerenju i s velikom neugodom mi prišapnula kako je i ona "nekako" posvojena, zapravo je "popova kćer", ali da to nitko u susjedstvu ne zna :mrgreen:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Kad sam ja svojevremeno nazivala (2004/5) u Istarskim CZSS često su mi govorili da su kod njih posvojenja rjeđa nego u ostatku RH (kao veći standard i svijest ljudi...), a i ako imaju neko dijete nastoje prvo namiriti "domaće" posvojitelje.Što se tiče loših reakcija susjeda nemam takvih iskustava, ali zašto ne biste pokušali biti prosvjetitelji u svom selu? Jednostavno svima "zainteresiranima" reći da želite posvojiti, pričati pozitivno o tome, pa, ako baš treba, biti i vrlo odlučni ili oštri (bar u 4 oka) s market-bakicama.
Vjerojatno sam već negdje napisala kako mi je vrlo stara susjeda nakon posvojenja prišla i u povjerenju i s velikom neugodom mi prišapnula kako je i ona "nekako" posvojena, zapravo je "popova kćer", ali da to nitko u susjedstvu ne zna :mrgreen:

---

..ovo su i nama rekli.

...a meni je baš drago da nas je na ovom podforumu sve više i viiiišeeeeee..... :love: :* :heart:

Nenaa, dobrodošla!
Nemoj se unaprijed zabrinjavati što se tiče Centra i procedure, svi smo to prošli uz poneku neugodnost. To što ste mladi nekima će biti prednost. Svaki potencijalni posvojitelj po nečem je poseban. Vjeruj da vaše djetešce čeka na vas.
Ja sam jedna od onih brzinskih, naša se obrada u Centru otegla od rujna 2002. do kraja siječnja 2004., a u travnju 2004. miškec naš je već bio i službeno naš.
Za komentare u selu isto ne brini, kad vide djetešce svi normalni se smekšaju, a ostali ti nisu bitni. Očito, morat ćete naučit izlaziti na kraj s nedobronamjernim i dobronamjernim ali glupim primjedbama, i uliti samopouzdaje djetetu da ga ne pogode takvi komentari. Uostalom, uvijek ima komentara na djecu, posvojenu i svu ostalu, kao i na njihove mame.
Još jednom: dobro nam došla. :)

Dobrodošla i sretno!

Dobro nam došla :love:

Od prvog razgovora u CZSS-u, pa do ostvarenja roditeljstva nama je prošla godina i deset mjeseci.
Sada smo roditelji dva preslatka bisera :heart: :heart:

Sretno!!! :love:

Ah, vidim da sam gore fulala brojku. :oops: Dakle ne, nije nam obrada u centru trajala godinu i nešto nego pet mjeseci. I onda još tri do posvojenja.

Hvala cure!
Velika ste mi podrška. Moj muž je nažalost često u inozemstvu pa mu sad sve govorim telefonski, a najrađe bi se stisnuo do mene i pitao vas svašta. Uglavnom veliko HVALA od obadvoje.

nenaa, poslala sam ti pp - privatnu poruku
vidim da nisi otvorila, pa javi ako mogu pomoći :love:

Mi smo na nase sunce cekali 9 mjeseci od dana kada smo "obrađeni" od strane centra.

Samo budite uporni, to je po mome misljenju i iskustvu ono sto je najvaznije.

I sretno, svu srecu svijeta vam zelim i sto skorije malo bice u vasem zivotu. :heart:

nenaa, dobrodošla..

Samo nešto u vezi "zlobnih" i inih komentara..

Uvjerena sam da ako je tebi i tvom mužu svejedno od kuda je dijete došlo (biološko, posvojeno..), bit će i drugima.
I mi smo sebe ispitivali oko toga da li smo spremni posvojiti starije dijete, dijete koje će se na prvi pogled razlikovati od nas.. i shvatili da ako ga mi prihvatimo, i prenesemo mu našu bezrezervnu ljubav kao roditelji, ostatak svijeta je nebitan.

Nenaa dobrodošla i sretno!

Evo uz malo truda danas sam napisala tu zamolbu za obradu. I najvažnije nazvala matični centar u Rovinju. Jako ljubazan djelatnik oduševio me koliko se sav unesao da me uputi. Rekao mi je koji dokumenti su nam potrebni i ispričao poneko iskustvo u svojoj karijeri. Malo je teško slušati na koji sirovi način se o toj "potencijalnoj" dječici priča. To me čak malo i pogađa, ali iu to treba izdržati. Njima je to valjda rutina. Sve u svemu super.
A vi cure drage velika ste mi podrška. Fora mi je kako o tome pričam samo sa suprugom da imam i vas. To mi jako puno znači. Ovaj forum mi je došao u pravo vrijeme i imam osjećaj kao da ste moje. Sve bi vas zagrlila.
Pusa!

ak te okolina muci, odgovori im da je to "šik"., " znate to vam je nanovija moda, sve zvjezde to rade"
vidi angelinu, madonu, te masu holivudskih glumaca.
vidjet ces, sigurno ce ostat zabezeknuti.
:lol:

Dobrodošla nenaa,
zaista zlobni komentari neka te ne brinu. Otac od MM,kad smo im saopćili da krećemo u posvojenje,se zgrozio,rekao da "TO" šta mi posvojimo,on nikad neće prihvatiti i da nikad neće imati prava kao ostali unuci(djeca MM-ovog brata)
MM je bio šokiran,a ja sam se samo blaženo nasmijala :lol: i rekla mu da je žalostan :( i da mi ga je iskreno žao:Mislim da mi je sam Bog dao snagu,kao,uostalom i za odluku o posvojenju

Citiraj:

---

mu prvotno napisa

ak te okolina muci, odgovori im da je to "šik"., " znate to vam je nanovija moda, sve zvjezde to rade"
vidi angelinu, madonu, te masu holivudskih glumaca.
vidjet ces, sigurno ce ostat zabezeknuti.
:lol:

---

..da "šik"..mene isto pomalo smeta što kad ljudima kažemo da je Karlo posvojen-to je njima taaaako "IN"...kao da smo neke tamo šta ja znam poznate osobe.A ma! :/

Moji roditelji nisu imali takve reakcije, jedino su se prvo bojali u smislu da će djeca sigurno biti bolesna, istraumatizirana, mi ćemo se namučiti itd. Pomoglo je pozitivno iskustvo posvajanja iz maminog kruga prijateljica - iz Austrije. Roditelji MM-a već imaju puno pozitivnih iskustava s posvojenom dječicom (što svježih, što nakon II. sv. rata), tako da su bili veseli i puni potpore kad su čuli da smo krenuli u posvojenje. Ali, oni su bili supportive i za MPO, dok moji roditelji nisu - i tu je prevladavao strah, moji su jednostavno takvi - strašljivi, zabrinuti. Ne raspredam ja ništa od toga puno sa svojima, kontraproduktivno je, onako, samo minimum informacija dajemo.

Bok nenaa,
nadam se da ce ti na tvom putu pomoci i moje iskustvo koje pokusavam ispricati. Mislim da je sama bit problema vezano za posvojenje u ovome
sta kaze sanja74

Citiraj:

---

Uvjerena sam da ako je tebi i tvom mužu svejedno od kuda je dijete došlo (biološko, posvojeno..), bit će i drugima.
I mi smo sebe ispitivali oko toga da li smo spremni posvojiti starije dijete, dijete koje će se na prvi pogled razlikovati od nas.. i shvatili da ako ga mi prihvatimo, i prenesemo mu našu bezrezervnu ljubav kao roditelji, ostatak svijeta je nebitan.

---

Zelim ti da sta prije ostvaris sve svoje snove :heart: .

Citiraj:

---

misecina prvotno napisa

Dobrodošla nenaa,
zaista zlobni komentari neka te ne brinu. Otac od MM,kad smo im saopćili da krećemo u posvojenje,se zgrozio,rekao da "TO" šta mi posvojimo,on nikad neće prihvatiti i da nikad neće imati prava kao ostali unuci(djeca MM-ovog brata)
MM je bio šokiran,a ja sam se samo blaženo nasmijala :lol: i rekla mu da je žalostan :( i da mi ga je iskreno žao:Mislim da mi je sam Bog dao snagu,kao,uostalom i za odluku o posvojenju

---

:x ajme! daj ga molim te razočaraj, pa mu reci da će, nažalost, pravno gledano i TO od unuka imati potpuno jednaka prava kao i ostali unuci (i najmanje nužni dio u diobi)... jest, nonu će biti teško dok se bude okretao u grobu, ali što ćeš kad je zakon tako okrutan...možda najbolje da već sad svog sina razbaštini kad mu je na pamet palo posvojiti tko zna čije dijete!
(sve kršćansko izgubi se u meni kad čujem takve bedastoće :roll: )

Ma,to je tip čovjeka koji misli da je sve šta on misli ispravno...itd,da ne nabrajam.Nije ovo naš prvi problem s njim,ali ovo nije forum na kojem bih pisala o tome. Ne želim ja njemu ništa govorit,niti objašnjavat. To će biti samo gubitak za njega,ako ne prihvati unuče. A ako želi razbaštiniti svoga sina,neka izvoli.To me neće baš previše pogoditi!! :lol:

Ajme, Misecina, i mi imamo takve bisere u bliskoj okolini... ne mogu vjerovati da ih ima još!! Ali mene to čini još snažnijom i ponosnijom, kako da se izrazim... toliko iznad takvih gluparija da se osjećam nadmoćno... isto je i s glupim komentarima okoline koji će nas kad tad čekati... to me, mislim, neće izbaciti iz takta ni sekunde...

Kod nas za sada sve još u fazi priprema... e da, prijavili smo se i u školicu za posvojitelje... nismo iz zg pa će nam biti malo naporno, ali vjerujem da vrijedi tako da ćemo svakako ići kad dođemo na red.

Tokidoki, vrijedi. Sretno!

Sretno

Nenaa, ničeg se ne boj. Ako je vaša odluka čvrsta ostali je mogu ili prihvatiti ili oni sami neće biti prihvaćeni.

Vašu dob shvatite kao prednost - u mnogim centrima vole davati bebe mladim ljudima, a ako i budete čekali, dijete vam neće izmaći zbog dobi.

Samo naprijed!

Sretno

Evo predali smo papire i totalno smo uzbudjeni. Imam taj neki osjećaj da će sve proći ok. Osjećaj da će djetešce uskoro doći. Kao da je to trudnoća, još samo treba proći malo vremena. U centru su nam rekli da smo najmlađi do sada u njihovom centru. Utješio me je da je njima do sada najviše trebalo 4 mjeseca za obradu. Meni se to čini dosta kratko? Roditelji su oduševljeni. Moj tata već mašta kako će biti nono. Ima i drugačijih reakcija, ali ne znam da li su vrijedne spomena. Ja već osjećam to neko malo biće koje je možda već i rođeno i čeka nas. Imam leptiriće u trbuhu i sva se uznemirim kad ja i muž počnemo razgovor o tome. Jooooj!!!

I imam jedno pitanje. Mislim nije mi to normalno najvažnije, ali zanima me da li mi djetetu možemo dati ime ili mora ostati ime koje ima od rođenja? Mi bi voljeli dati u ime koje smo zaželjeli, ali ako se ne može nema veze.

Djetetu posvojitelji mogu dati ime. Ionako se piše novi rodni list, gdje su posvojitelji navedeni kao roditelji. U rješenju o posvojenju navedeno je hoće li ostati ranije ime - što je bio naš slučaj - ili će nadalje biti drugo.

Nama su rekli: ako je dijete već starije i shvaća koje mu je ime i odaziva se na njega bolje je ne mijenjati (također i iz razloga što se time djetetu pokazuje da smo ga prihvatili onakvim kakvim ono jest).

Potpisujem Čokoladu i dodajem da mi sinu nismo promijenili ime.

Nenaa, dobrodošla i sretno!

NEVJEROJATNO ja sam u 6 tjednu trudnoće. Znam da je pre rano, ali evo nakon liječničke dijagnoze da toga neće biti, i sada kad smo pokrenuli postupak... Zbunjena sam. Doktor kaže da se događa Drage cure VELIKO HVALA na savjetima iako nije rečeno da mi neće trebati, i preostaje mi da se preselim na temu trudnica i trudnoće.
Pozdrav!