Koristite li time-out i u kojim situacijama?
Evo naše noćašnje priče:
Oko 1 sat, Eli je već padala od umora ali nikako se nije dala uspavati...
Nije pomagalo ni nosanje, niti cika (koja inače uvijek upali), i ja sam je polegla s nama u krevet, gdje i inače spava , legla kraj nje i pravila se da spavam.
Nakon što je protestirala i raspravljala se sama sa sobom, došla je do mene i krvnički me počupala za kosu!
Upalila sam svjetlo, ozbiljno joj rekla NE!, i okrenula se a ona ponovno!
Opet sam joj rekla NE, i digla prst - da bi me gospođica ošamarila :shock: !
Na to sam je uzela, posjela u njen kinderbet, okrenula se i otišla u kupaonu.
Majko mila, ja vam ne mogu niti opisati koji je to plač bio...ta minuta i pol mi je bila kao godina, ma užas!
Kad sam je ponovo uzela, zagrlila me i tako zakvačena za mene zaspala u roku jedne sekunde.
E sad, ja sam to prvi puta napravila i bilo mi je baš grozno pa da pitam iskusnije mame, jel ona što sad iz tog naučila ili bez veze mučim i sebe i dijete?
I je li to uopće slučaj za time-out ili neku drugu reakciju?
