jel premalo da beba mamu vidi samo po 2-3 sata dnevno???

MI radimo, Petra ide u jaslice.... i voli ici - tete su super, s djecicom uziva! Mi ju pokupimo oko 5, a ona se kupa oko pol8 i ide spavati oko pol9.
E sad - pitam se jel to premalo da u toj dobi (oko 14mjeseci) beba mamu i tatu vidi samo oko 2-3 sata dnevno (izuzev wkenda)?
Pitam vas ovo jer Petra u zadnje vrijeme nekad totalno zivcani - recimo igra se i ne uspije staviti poklopac na kutijicu i skroz pobijesni! Mozda nema veze s tim, ali mala je od umiljate curice postala nekad strasna! U ducanu pocne vristati ako joj ne dam da hoda i razbija sve s polica, urla ako joj ne dam da jede sama i usput nis ne pojede itd...
Ne znam jel nesto grijesim?

rado bih ti pomogla, al i sama se osjecam jako podvojeno oko ovoga. Ja sam s Nolom malo vise, 4-5 sati i ujutro oko pola sata sat dok se spremimo i tu se isto naigramo, kad ona sjedi na tuti i mazimo se po noci. Ima dana kada mi se cini da to funkcionira, a ima dana kada mi se cini da se ne kuzimo (srecom, takvih je puno manje i uglavnom su pocetkom tjedna, kada prodje vikend kada smo stalno zajedno). Jurim s posla sto prije mogu da budem sto duze s njom, popodne i vikendom sam maksimalno s njima, mazimo se. Nola isto ima napade bijesa, al ne bi ja to povezivala s odustnoscu roditelja, to je skroz normalno u ovoj fazi i bas po knjizi. Ono sto je upitno je nas uspjeh da se nosimo s tim jer nismo stalno s njima i hoces neces gubimo nasu osjetljivost na njih. To jako osjetim nekih dana, da ne mogu uvijek instiktivno naci najbolji nacin da joj pridjem u takvim situacijama. No, pokusavam to nadoknaditi bas jakom koncentracijom i ima opet puno dana kada osjecam da uspijevam i da sam usredotocena na nju. Tako da mislim da sami napadaji bijesa nisu problem, nego kako se ti osjecas u vezi njih. Ona ne moze biti cijelo vrijeme umiljata curica, cak ovakvo ponasanje pokazuje da je sigurna u to da vam moze pokazati osjecaje. Ja bi se zabruinula da toga nema. :D Meni je Jan bio puno "laksi", nemjerljivo po tom pitanju, ali i sada, nakon dana provedenog u vrticu, zna doma ispucati frustracije koje su mu se skupile. Doma, poznatima, voljenima.
Gle, ti sama znas moras li ili zelis raditi toliko koliko radis i nastojis li biti s njom svaki slobodni trenutak. Da sam ikako mogla, ostala bih doma do dvije godien s njom, ali na zalost :(((((( to nikako nije bilo financijski moguce :(

S Karlom su isto dosta česti izljevi bijesa, a sa mnom je 24/7, tako da mislim da količina vremena koju provodite s njom nije tu presudna...nekako imam osjećaj da je faza, jer je došlo jako naglo, od dobrice je počeo urlat i pokušavat udarit sve oko sebe a stvarno sam maksimalno s njim... :/

Petra, ne brini.
Ja sam sa Eli po cijele dane doma pa isto ima takve bjesne ispade.
Svaki put pošizi ili to sa poklopcem ( to valjda svi... :roll: ) ili ako joj medo zapne u rešetke kindača pa ne ide van kako bi ona htjela...ma ima toga koliko hoćeš.
Najviše se ljuti kada ima štramplice ( a ona misli da ima čarapice) pa hoće skinuti, onda se dere i tak vuče nogavicu da si skoro nogu potrga!
I ja se nadam da je to faza i da će kasnije imati više strpljenja.

Ja sam doma vec cetiri godine (kombinacija cuvanja trudnoce i porodiljskog, uz kratke, zanemarive prekide) i JA s vremena na vrijeme imam takve ispade! Vristim po kuci, bacam igracke, placem u ducanu kad mi MM nece kupiti igracku...

A za dijete se ne brini, to je faza koja ce sigurno proci i nema nikakve veze s time koliko vremena provodis s njom.

Sad sa sigurnošću mogu reći da su to faze.
Kod nas se isto sve odvija u fazama.
Ima perioda kada se ponaša kao najrazmaženije dijete na svijetu, a ima dana da je tako dobar, sve posluša, sve mu se može lijepo objasb+niti.
Kada traju ta divljanja meni je najveći problem sebe kontrolirati da ne poludim, ali tješim se da tako stječe svoje JA i samopouzdanje.
Mislim da je najbitnije da se tih dana ponašam isto kao i kada je dobar i da one stvari koje mu i inače nedam niti tada ne popuštam makar divljao do besvjesti.
Smatram da takvim ponašanjem ispituju i sebe i svijet oko sebe, izgrađuju se u osobe. I zato je vrlo bitno kako mi reagiramo u takvim situacijama.
Zato cure, čeličite živce i samo strpljivo. Kako je došlo, tako će i proći. ;)

Eee, cure, tak mi je drago da se baš sad pokrenuo ovaj topic, da ga isprintam i dam sveki :D

Jer je i nama Leona evo baš sad u božićno vrijeme od malog predivnog anđelka postala mali vražićak, samo joj rogovi fale :lol: ;)

Nemoguća je, divlja, lupa, grize, vrišti, otima se, bjesni, ne daj bože da je nešto ne, pošandrca...ma koma :roll:

Moja sveki, inače divna žena :love: je vidno uznemirena, nikak ne kuži kaj se događa, čak mi na rubu suza rekla kako misli da je Leo više ne voli :cry:

Tragikomično :lol:

Ja se trudim objasniti joj da se niš specijalno ne događa, samo je Leo ušla u vrijeme tvrdoglavog samodokazivanja i tu nema nekog lijeka nego čuvati živce, strpljivo petmilijunaputa objašnjavati iste stvari npr. kad nas grize jer je to zabavlja, spriječiti je odlučno ali mirno i pokazati bolju alternativu, npr. mama ne voli kad je grizeš ali jako voli kad je pomaziš i kažeš draaaaaaaga mama ;)

I stalno treba imati na pameti da ona niš ne radi zato kaj je "zločesta" jer sam apslutno alergična na tu toiko često korištenu i zloupotrebljavanu riječ :/

Moja sveki je imala tu sreću da nije išla raditi dok klinci nisu pošli u školu i sad se boji da je Leo takva zato kaj ide u jaslice...i ja joj uporno objašnjavam da je stara i senilna :mrgreen: i da je zaboravila kako su sigurno i Miro i njegova sestra imali takve faze iako je ona bila stalno s njima...

To je tako, to je normalno, mala djeca ne znaju što je to lijepo i prihvatljivo ponašanje sve dok ih mi ne naučimo - a nažalost, to uče jako sporo :lol:

Sreća da imamo jedni druge da se pojadamo i skužimo da nismo same...držte se i sretno vam bilo s vašim malim K1 fighterima - kako tata zove Leonu zadnjih dana 8) :mrgreen:

I ja se pridružujem sa svojom vražicom!

Dođe mi da :cry:

Dal je premalo? Naravno da je premalo.
A faze su faze...
Sad što je faza, a što je premalo? I gdje je granica?
Valjda sve mame koje rade žive s tim pitanjem?
ZAKAZIVANJE u formi NEPRISUTNOSTI?
Instinkti nam otupe i nismo baš brzi u rekacijama.