Ljubomora starijeg djeteta

Nas je sin ( kad se beba rodi imat se gotovo 5 god.) bio glavni zagovarac prinove u obitelji . Kad smo mu objavili sretnu vijest - bio je ushicen i sretan , svima se hvalio . Bebu nismo pretjerano spominjali , javljala se , po mom sudu , nenapadno u razgovoru . Ali , kad mi je drob znacajno narastao tj. postao vidljiv u 6.mj. trudnoce, moje iritirajuce nenasilno dijete postalo je - agresivno i to uglavnom prema meni , ali i prema ostalim ukucanima , nikad u vrticu i sl. Znam da su to" te godine" , faza iskusavanja vlastite moci , istrazivanja granica u ponasanju i trazenja svoga JA , ali jasno pokazuje i ljubomoru ("Ne volim bebu!"). :shock: Sve se poklopilo s (jos cescim ) izbivanjem tate iz kuce. Tesko jer meni , a mom djetetu sigurno jos i teze. Htjela bih mu pomoci , a ne znam kako. Do termina imam jos < od 3 mj. Hvata me panika od negativnih osjecaja koji ce se tada ispoljiti.
U predzadnjem broju DMM procitah kako nitko od starije djece nije imun na ljubomoru prema prinovi .
PITANJA: ako tko zna kakav link na starom forumu o ovoj temi , molim...
Preporucite kakvu pametnu knjiigu!

neću ti ponuditi neku literaturu, već nešto malo svog iskustva.
znam kako ti je, jer sam sve to i sama prošla.
Paulo je imao nepune tri godine kad se rodio nino...
u početku, kad smo mu rekli da cemo dobiti bebu, a i prije smo o tome sa njim često pričali, bio je oduševljen.
kako je stomak rasta, iz neovisnog djeteta koje bi moglo svagdje bez mene, postao je moj priljepak.
htio je da ga nosim, što sam i činila, čak i na termin poroda, na vrhu stomaka, stalno me grlio...
ong dana kad sam otišla u bolnicu ostao je uplakan.
meni je bilo jako teško, rodila sam na carski i 8 dana bila u bolnici.
Mm ga je doveo drugi dan.
inzistirala sam da me odvedu u hodnik da ga vidim, tako su me dovukli, prikopčanu na infuziju.
on se šokirao, prepao i pibjegao od mene.
a ja sam ostale dane proplakala.
kad sam došla kući sa bebom, potpuno me odbacio i govorio stvari koje bi me povrijedile, veličao je baku, moju svekrvu iako se o njemu uvijek brinula moja mama.
u početku su mi svi htjeli olakšati i odvodili ga na sve strane da se ja mogu posvetit bebi, dok nisam shvatila da se moje dijete odvaja od mene.
iduće jutro Paulo je ostao kući, sa svojom mamom i bracom.
i tko je od tg dana bilo stalno.
sve smo radili zajedno, govorila sam mu da ga volim bezbroj puta, pokušavala sam ga približiti bebi i postepeno veza je postajala čvršća.
zajedno bi se valjli od smjeha na ninove grimase, i bljak na ninovu pelenu....
želim ti poručiti da je kod tvg djeteta ta faza sasvim normalna i da će toga još biti.
na tebi i na njegovom tati je da to sa njm uspješno prevladate, a kako, to će ti najprije reći tvoje srce, koje se ne dijeli na pola nego množi sa svakim djetetom.

Nuna, ja sam sad u 22. tjednu trudnoće (za koji dan) i imam sina od 2 godine.
Mene su iskusne cure poučile da moram biti jako oprezna u svakom razgovoru o bebi. Luka ne smije niti na trenutak pomisliti da će ga beba istisnuti. O bebi pričamo od prvog dana, umjereno. Ponekad mu ni ne spominjemo bebu, on sam dođe do mene, podraga me po trbuhu, kaže bebi bok.
Na večer joj nešto otpjeva kroz pupak i da joj pusu.

Jedan dan smo zajedno slagali njegovu robicu, podijelili smo na dvije hrpice i složili u ormar. Onda smo se "dogovorili" da će majice kratkih rukava biti Luki kad bude vruće, a ove druge za bebu jer su Luki male. On je isprobavao svaku majicu da vidi da li mu je mala. Složio se da su majice za bebu a ne za njega. :D

Pričamo mu stalno da je i on bio u maminom trbuhu, kako je mamu lupao, kako sam mu pričala (bebi sad pričam dok njega nema :wink: ), sve što se možemo sjetiti iz toga vremena. Onda je on presretan.
Kaže da će beba cikati ciku zato što nema zube, a Luka ima zube pa sam može papati.

Cure su me učile da ga uključim u sve aktivnosti koje su vezane uz bebu, već sada. A kad beba dođe doma, također ga treba u sve uključiti, nek nosi pelene kad se beba premotava, prinaša kremice i bodiće. Onda će se on osjetiti jako važan i sudjelovati u svemu.

Par puta sam se s mojim tatom posvađala u zadnje vrijeme jer je reko Luki da će on biti bakin i dedin kad se beba rodi. :evil: Sad je konačno prestao lupetati gluposti.

Mogla bih u potpunosti samo kopirati Orianin post. Ja sam trenutno u 25. tjednu trudnoce, a Mis ima 2.5 godina. Cijelo vrijeme pricamo o bebi i kako ce on biti bebin veliki brat, kako beba nema zube pa mora papati ciku, a on ima pa moze papati meso i mrkvicu i ptidanone.... :D

Imam dosta svojih starih lutaka, a jedna od njih je i jedna beba pa smo ju onda prematali, igrali se da ju treba staviti spavati i kupati. Beba je mala pa joj trebaju pelene, a on je veliki i sam zna piskiti na WC kao tata i mama....

Do dijela s razvrstavanjem robice jos nismo stigli, to cemo nakon Nove godine jer onda idem na godisnji pa cu raditi pripreme za bebu dok bude Mis u vrticu, a poslije cemo nas dvoje to sve pospremati po ormarima i ici u shopping, a trebat ce pomoci i tati da preuredi jedan ormar za oblekicu.

E da, govorili smo mu da ce beba spavati s njim u sobi, ali u svom kreveticu koji cemo donijeti od dede (gdje je na cuvanju), jedino ne znamo koliko ce to biti ostvarivo posto ce bebu trebati hraniti po noci, ali se nadamo da cemo ih barem zajedno stavljati u krevet, a onda kad Mis zaspi prebaciti bebu u nasu sobu. :D - Ovo su mozda i snovi, ali....

Uglavnom, pricamo o novoj bebi i mazimo ju, dajemo joj puse, a i beba nama daje pusu (ne pitajte kako :lol: ). Cak ga pripremamo na to da ce mama ici u bolnicu kad beba dosta naraste da joj stricek dr. pomogne izaci iz buse.

sve je to super, sada u trudnoći pripremati dijete i sl., tako sam i ja radila, ali sasvim je druga pjesmica kad se druga beba rodi i dođe kući.
to onda nema nikakve veze sa razumijevanjem u vrijeme dok je beba bila u trbuhu.
ne samo da one slatke pripreme da će on pomagati mami i dati braci to i to padaju u vodu, nego se on odbija nakon nekog vremena( kad mu beba prestane bit novost u kući) uopće bit u blizini, pravi se totalno nezainteresiran za sve radnje oko bebe, dok sam sve više zahtjeva...
čak i ono u čemu je već odavno samostalan.
odjednom proradi i ona strana koja dotad nije imala priliku proradit: sebičnost. braci ništa.
naravno da je i to prolazno, ali teško je dok traje jer imaš osjećaj( bar sam ja imala kao da je on sad nekako zakinut zato što je dobio brata, što nipošto nije istina.
i moje je mišljenje da ih treba što više uključiti, čak i onda kad ti je teško i bez te dodatne male gnjavaže, dok dojiš, neispavana...
treba pohvatat te male končiće i bit supermama, nasmijana i uvijek spremna i sa podočnjacima poškakljati ga i reći : mama tebe naajviše voli, i bracu!

paulina,slažem se s tobom da je stvarnost tj. kad se beba rodi nešto sasvim drugo. Ali po iskustvima ostalih, ove metode puno pomažu i dijete je manje ljubomorno ako ga se pripremi na vrijeme za dolazak brace ili seke.

Imam primjer u vlastitoj kući, gdje se to nije pripremalo. Brat je 3 godine mlađi od sestrinog malog (ne pitaj ništa :lol: ). Kad se mali rodio, bratu je to bio totalni šok, svi smo bili zajedno u kući, odjednom nisu svi samo njega mazili, pojavio se uljez i on to nikako nije mogao prihvatiti :cry: Jadnik mali, kad se samo sjetim..

Najveće greške radio je sestrin muž i brat ga do nedavno zbog toga nije podnosio (sad ima 17 godina). Ako bi došao do kinderbeta, ovaj bi skakao i grubo ga odmicao na stranu, ako bi se približio pri premotavanju, opet ista stvar. A ne daj Bože da ga pipne, ovaj bi vrištao na njega tak da je mali bježao što ga noge nose. Mama i tata se nisu mogli miješati jer bi na svaku njihovu riječ njegov odgovor bio-znam ja valjda :evil: Baš sam bila ljuta na njega u to doba.

Sad su "klinci" najbolji prijatelji, ali bio je to trnovit put do prijateljstva

Paulina dobro kaze, da vece dijete ima sve vise zahtjeva uglavnom koji se ticu stvari koje je vec odavno savladao. Kod nas je to obuvanje i skidanje cipela, ponekad hranjenje, ponekad odlazak na piskenje (prije je odlazio sam u wc mi bi pripomogli, sad ga mi moramo voditi, tj. inzistira na tome), ponekad se popiski da ga se presvuce.
Ponekad mi sve to ide na zivce, al znam da on samo trazi vise paznje, pa mu ju dam.

Zene , hvala na odgovorima i podrsci!
Öno sto mene mori je situacija iz susjedstva : moja prija , nova mama od 32 god. je jos uvijek ljubomorna na svoju sestru od 16;moja susjedica od 14. jos uvijek je ljubomorna na svoju sestru od 8.
Ne bih htjela da nam se to dogodi. Radimo mi na pripremanju djeteta na bebu ( citajte : uglavnom mama ) , ali se pitam radim li to ispravno .
I MM i ja smo mladja djeca u obitelji i znamo samo za ljubomoru koju mladji osjecaju prema starijoj djeci , a obrnuto nismo nikad imali priliku osjetiti . Htjela bih da moja djeca jednog dana budu najbolji prijatelji , vise od toga , prava obitelj. Mislim , volim ja svog muza , i on mene ,ali znam i ljude koji su se nakon 35 god urednog braka razveli. Hocu reci , nikad ne znas sto ti donosi sutra u vezi . A brat je brat , on ti je tu za uvijek i slicniji ti je po zivotnim stavovima nego li muz ( odgajali su nas isti ljudi i iste vrijednosti nam usadili )...Filoziofiram :roll:
Da se vratim na temu : zao mi je sto mom sinu sve skupa pocinje biti tesko , ali nadam se da ce mu na kraju zapravo sve biti nagrada jer , po mom sudu , veca obitelj - veca sreca.
I , da , boli me osuda moje majke koja kaze kako moj brat nikad nije bio ljubomoran na mene i da ne zna sto se zbiva s mojim djetetom . Pa ja pitam , kako bi me drugi prosvjetlili...

Da, moja mama isto ponekad daje slicne izjave, ali ja zapravo mislim da ona uopce nije svjesna da to mene vrijedja.

Moji nisu nikad davali takve izjave, sestra je bila ljubomorna na mene u početku (razlika je godinu i pol). Poslije više nije (ionako sam joj bila boksačka vreća pa me nikom nije dala dirati :D ).

Brat je 13 godina mlađi od mene i bez obzira na mnoge optužbe da sam ja bila na njega ljubomorna, to nije nikad bila istina. Tek sad su shvatili da nije istina jer se brat najbolje slaže sa mnom, mene pita za savjete, meni se povjeri, nemam baš osjećaj da smo prijatelji, više ja osjećam kao da sam mu "mama".

Ako nam djeca budu ljubomorna, a mi se potrudimo da to izbjegnemo, barem ćemo znati da nismo mi za to krivi.

i ja mislim da su za onu "tešku" ljubomoru među djecom najviše krivi roditelji i bake i djedovi, kao i ostala uža obitelj.
mnogi roditelji u početku instiktivno burno reagiraju kad se starije dijete približi bebi...valjda od straha ili nisu posve sigurni u djetetovu reakciju :?:
ja mislim da je to početak velikih pogrešaka, a vjerojatno je da roditelji to ne žele, a ipak rade razliku među djecom.
kad se rodio Nino, mnogi prijatelji i rodbina dolazili su ga vidjedi.
svi bi ga zadivljno gledali i komentirali, a pritom zaboravili na donedavno najveću mazu obitelji - Paula koji ih je kritički odmjeravao . bilo je tu i izjava u smislu: pa kako ti je nino velik, pa Paulo nije bio ni upola...
ili: kako je dobar, spava i jede, a Paulo ti je stalno tražio bit na rukama i stalno je plakao... :x
sve je to djelovalo na mog mlog mišića, koji je umjesto smješka na obiteljskim slikama počeo keziti zube.
tako su nam te slike iz tog razdoblja iskežene :D
kako sam i sama bila ljubomorna na brata kao dijete, odmah sam znala šta mi je činiti.
i sa zadovoljstvom danas mogu reći da mi se djeca vole, iskreno i da je veza među njima neraskidiva.
a onih sitnih natjecanja bit će valjda dok su živi.

Vec sam prije odlucila da kada se rodi nova beba da cu na ulazna vrata staviti natpis na kojem ce pisati da svi koji dolaze moraju se prvo obratiti Misu i od njega traziti da im pokaze svojeg novog bracu ili seku, a ne odmah poceti s bebom. Nadam se da ce nam to uspjeti :D

Ribice, super ideja! :D

Kao i uvijek- forumasice pune potpore i dobrih ideja! A ovo Ribicino je ZA 5.

Meni je razlika 18 mjeseci između starijeg i blizanaca. I prvijenac je ljubomoran ko pas. Ne tolko ljubomoran nego mu idu na živce i smetaju mu. Takav je tip. Sada su 8 i pol on, 7 oni. Nedavno me pitao da zašto sam ja njih uopće rodila. Pa sam ja rekla da je on meni bio tako krasan, divan i dobar, da sam odmah željela još takve djece, da budu baš kao on, i to dva odjednom. I ajme meni, upalilo. Sad prepričava da je on tako super da sam htjela još dva takva! :shock:

A3, a kako oni reagiraju na te njegove priče???

Oni su totalno imuni na ljubomoru. I inače mi se čini da je to tako kod mlađe djece. Recimo, ja sam, kao starija, uvijek bila ljubomorna na mlađu sestru, uglavnom bez razloga, naravno, a čak i danas znam piknut starce. Obratno, nikad.
Inače, blizanci svako malo spominju da bi seku, ili još jednog brata, a kad prvijenca pitaš za mišljenje o tome, samo mudro šuti s panikom u očima. :D Mislim, nemam ja, tj. mi, nikakvih namjera i planova u tom pogledu, sam da se zna... 8)