evo nakon mjesec i pol uhatila sam vremena da vam opisem svoj porod :)
dakle sve se zbilo proslo ljetokada su me vec junacki poceli pucati hormoni i tjelesni znakovi za bebom, pa sam odlucila presati piti kontracepciju i da covjek ne povjeruje odmah nakon druge m ostala trudna.
Postosam imala sinaod 8 godina doma zeljela sam si jako curicu, a i posto je t tekla totalno suprotno od prve bila sam toliko uvjerena da nosim curicu da sam uvjerila i svoju gin u to, ali u 13 tjednu na uvz vidjeo se mali pisulinac. Posto smo se ja i mm upoznali davne 94te 16.08. odlucili smo ga nazvati Roko (usprkos sto je nj bratic mjesec dana nakon toga dobio sina i nazvali ga ROko :x ).
T je tekla sasvim solidno do 8 mjeseca kada sam se malo iz slavonije odlucila provozati doDubrovnika i nakon sto smo se vratili trbuh mi se jako spustio idoc rekla mirovanje (divim se zenama koje odleze svih 9 mj),nonakon mjesec dana zavrsim u bolnici jeer sam dobila pravilne trudove i otvorila se 1 cm. Uz nagovaranje menei mm pustise me doma. Do ujutro se sve manje vise smirilo, ali ja sam trudoveimala do sakmog poroda (daljnjih mjesec dana).Na sam dan D (5 dana prije termina) ujutro sam otisla narutinski ctg ipregled gdje mi je doc rekao da sam 3 cm otvorenai da mi se plodna voda smljecila i da sam zrela za inducirani porod sto sam ja sa hvala lijepo odbila. No nakon sto sam dosla kuci junacki trudovi svakih 5minuta jednodva sata, papauza od cca pola sata, pa opet na 5 min i tako do navecer (cca 20 sati) kada sam odlucila nazvati babicu s kojom sam imala dogovor da meporodi. Na njen nagovor stigla u bolnicu u 21 sat i na pregledu 6 cm otvorena, te su mi probusli vodenjak kada su trudovi bili na 2 min. Pustili su me da setam po hodniku do 22 15 kada mi je babica rekla da ipak odem lec u box. Da ubrzaju prikopcali su me na drip i junacki trudovi krenuli. Moja babica je svo vrijeme puhala samnom, masirala mi ledja i pred kraj i "skakiljala" Roka da se lakse spusti. U 23 i 45 moj Roko s 5 trudova uz mamine suze radosnice po prvi puta ugledao je svjetlo ovog svijeta. Nisam mogla vjerovati kda sam ugledala svje malo cudo da sam ponovno mama jednog tako krhkog,malog ,osjetljivog bica.Posto me nisu rezalli ( ali sampretrpila jake bolove dok mije babica rastezala medjicu, a i nisu mi radili onaj zahvat potiska na trbuh) oporavak je bio brz.
u bolnici smo ostali dan duze zbog zutice, a kada sam dosla doma rekla sam svojim deckima da legnu svi s nama u krevet i da se pomazimo sto smo i ucinili.
dan danas se pitam imali nesto uzvisenije i ljepse osim stvoriti novi zivot i donjeti ga na ovaj svijet i gledati to cudo.
