Neutješno plače u snu

I to traje već desetak dana.
Bolestan nije,zubići nisu...
Jedino što se promijenilo u tom vremenu je moja želja da ga dojim xy puta po noći.
Sad sam u četvrtom mjesecu trudnoće i stvarno nemam snage za minimalno desetak nacicavanja po noći.Dakle,pala je samo moja odluka da ću probati to barem smanjiti,do realizacije nije došlo jer sam ja već na prvi pokušaj da mu ne dam i na njegovo plakanje naravno popustila.
Navečer ide spavati oko 10,odspava do 12,max 1 i onda krećemo.
Buđenje,nacicavanje pa plač,ali onaj neutješni,jecanje,bacanje i histeriziranje,sve u polusnu.
Smiri se nakon 15-20 min.,zaspe i za 10 min. opet ista priča.
Ujutro kad se definitivno dignemo,oko 6, pola 7 :roll: ,dalje nastavlja dan najnormalnije kao i do sad.Sretan,veseo,razigran.
Jeli moguće da osjeti moju "odbojnost" prema beskonačnom noćnom nacicavanju?
Jeli se možda stvarno smanjila količina mlijeka zbog trudnoće pa se ljuti?
Ili je samo faza?
Ima li itko slično iskustvo?
Ja bi samo malo spavala.

Draga Lea L., mi smo takodje imali taj problem, i kome god sam pricala sta se desava, svi su govorili kako to prvi put cuju. Nas K je sa manje od 1,5 godine na cistu miru poceo nocu da se budi, da place (reve), ne mozes ga ni nosanjem, ni grljenjem, ni pjevanjem, nicim utjesiti. Pocne se izvijati, u polusnu je, ne mogu ga dozvati, probuditi. Silazio je sam sa kreveta, poceo bi da placuci da trci po kuci u mraku, mi bili prestravljeni. I tako 10-tak minuta. Kao da je bio opsjednut. Onda bi se smirio i zaspao, bez ikakvog objasnjenja. Eto, meni se tako cinilo. Tako mi ga je bilo zao sto se pati, ali on kao da i ne zna da mu se to desava. Kad smo ga vodili pedijatru, dijete sasvim uredu. Niti je bolestan, niti su zubici. Preko dana je bio raspolozen, ma drugi djecacic, nasmijan, samo se nocu ispati. Ne mogu to povezati s dojenjem (prestala sam kad je imao 8 mjeseci) niti sa nespavanjem kod nas (spava u svojoj sobi tek neka 2 mjeseca). Znam da su nas nasi roditelji svako jutro zvali da pitaju kako je spavao. Znam da si umorna, neispavana, iscrpljena i zabrinuta. Nama je sve to prestalo nakon nekih mjesec dana, nikakvi lijekovi, terapije, samo k'o rukom odneseno. Ne znam sta da ti kazem, strpite se, proci ce, kad-tad ce morati provesti noc bez mlijeka (ako mislis da je to uzrok), nemoj da te moja prica zabrine da pomislis da nesto nije uredu. Mozda imaju ruzan san, pa kad tvoj mali osjeti maminu blizinu, njega to prodje. Ne znam.

Nama su te "noćne more" trajale 2-3 mjeseca. Nekad 6-7 noći za redom, pa noć-dvije ok, i opet.. Nije ni htjela više spavati u spavaćoj sobi, nego smo se preselili u dnevnu. Mislim da zadnja 2-3 tjedna nije imala ni jednu noćnu moru. Ponovo smo svi u našem krevetiću.

Pokušaj osigurati prostor da ti se dijete ne udari dok je u takvom stanju. Vidi jel mu pomaže zagrljaj, milovanje, ili je bolje kad ga ne diraš. Mi smo imali od smirivanja nanašenjem i ljubljenjem, do toga da nije željela naš dodir.

normalno. faza. proci ce. :mrgreen:
nama je trajalo...stajaznam....neki duzi period...mjesec dana?
od onda super, sve po starom.

I nama je bilo tako jedno vrijeme. I sada se zna dogoditi takva izolirana scena ali jako rijetko.

Bilo je strašno za gledati, prvo me traži a kad ju uzmem onda odguruje nogicama, izvija se, vrišti... baš kao neka opsjednustost - grozno.

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=40555
tu se već nešto pisalo o tome.

Ajde,lakše mi je barem kad vidim da nismo jedini,ali 2-3 mj :shock:
A valjda ćemo preživjeti.
Imam osjećaj kad ga "ulovi" da mu ne paše ništa.Ni da ga pustim na miru,ni da ga nosim.Onda ga ipak radije nosim jer je meni tako lakše.
Najgore mi je kad već zaspe pa tu i tamo još ispusti onaj tuužni jecaj. :(
On inače skoro nikad ne plače,i kad padne negdje,digne se i pići dalje.Samo poslije vidim čvorugu.Valjda me i zato ovo još više šokira.

i mi smo nedavno imali sličnu situaciju koja je na kraju završila izbijanjem tri kutnjaka odjednom....što nikako nismo očekivali jer je do tada imao samo jedinice i jednu dvojku...mogu samo zamisliti kako ga je to mučilo :(

Mi smo preksinoć to doživjeli prvi put :( , nadam se i zadnji...

Kod nas je trajalo oko pola godine, svaku noć plač neutješni, stalna buđenja i sukladno tome cicanja. Prošlo je, sada spava da se i sama čudim. Počelo je s mojom (kasnije izgubljenom) trudnoćom, kada je imala godinu dana.

U Larousseovoj Enciklopediji za djecu pise da postoje nocne more i nocni strahovi koji su cesti i normalni kod djece do 3 godine.

Nocne more su kada dijete vristi u snu, ali kada se probudi u tom bunilu prepoznaje roditelje i zna prepricati sto je sanjalo, a nocni strahovi su kada dijete place, vristi, a roditelje uopce ne prepoznaje vec i dalje samo place, pise takodjer da kod nocnih strahova dijete ne treba uopce ni dirati ni buditi jer ce ono samo nastaviti spavati te da se za razliku od nocnih mora nocnih strahova nikada ne sjeca.

Zaboravila sam napisati da se Niki takodjer dogadjaju ponekad po ovome opisu iz knjige, upravo nocni strahovi, probudi se placuci, i da ga zelim probuditi ne mogu jer on samo place i na kraju samo opet zaspe, takodjer sam se brinula zbog toga dok nisam silne knjige detaljno uzela i proucavala po pitanju spavanja i snova.

alen vristi po noci vec dvije godine. doduse, sve rjede i rjede, ali i dva puta mjesecno grozno zvuci.
najblize sto sam dosla objasnjenju bilo je tu:

http://www.askdrsears.com/html/7/T071300.asp

nadam se da ce vam pomoci

i jos jedna stvar koja mi je bila kakva takva utjeha(nikakva, ali dobro...) -na vise mjesta sam cula da je se pojavljuje kod visoko inteligentne djece

nama se to isto događa zadnjih desetak dana i po noći i po danu. Prvo sam mislila da je gladan, ali nije. Ni žedan. Počne prvo komešanje i stenjanje u snu pa onda vrisak i nebi ga umirio da dubiš na glavi. Ponekad pomogne da ga uzmem na ruke.
Iznad nas živi the svekrva. Koja na takav plač odmah juri dolje vidjet kaj mu je i kaj mu radimo. Tako da sam još i više opterećena tim plačem jer cijelo vrijeme mislim "evo sad će
Primjetila sam da kad po danu manje spava da je takav plač češći. Pokušavam ga stavljat po danu češće ali neće. Jučer je cijeli dan odspavao 2 sata i noćas je bio cirkus.
Nadam se da će brzo proći. Pedagoški sam potkovana i znam dosta o noćnim strahovima al ovo je šou program svako sat vremena :shock:

:oops: vidim da mi ne spadamo ovdje, ali bila je tema i na 0-1 pa su cure stavljale linkove pa sam zalutala među vas starije :oops:
najte zameriti SPAVA MI SEEEE :mrgreen:

da, da, svekrve, bake, svi koji nisu tata mi krv popiju u takvim situacijama. jednostavno svi znaju bolje od nas! sto naravno nikako ne moze biti istina, jer mislim da ipak majka najbolje osjeca sto moze pomoci kad dijete vristi.
posto nama vristanje traje vec dvije godine (doduse puno je sad rijede), raspitali smo se na sve strane, procitali hrpu stvari...tu jednostavno nema neke efikasne pomoci. naravno, uvijek je faktor da li je dijete neispavano, gladno ili frustrirano od necega. ali, alen je nama vrsitao i kada je preko dana bio super dobre volje i sve bilo za 5...

frendica me ohrabrila da je njen mali tako plakao do trece godine i onda samo preko noci prestao i sad spava ko top
u nadi.... :coffee:

Radosno (i naspavano) javljam da smo riješili naš cirkus!! :D
Maknuli smo mu poslije 5 popodne sve igračke koje svijetle, pjevaju itd.
SPAVA KO ANĐEO 21-9!!!!
a i mama :mrgreen:

super da ste uspjeli!

I mi bili u toj fazi, prošli svasreća. Strpljenja, proći će.

Nama se to dogodilo prvi put u 8.mj, iz čista mira, nekako kroz san, trazi mamu, tatu, i grlimo i ljubimo, i pričamo, nosimo..nekako se sama od sebe smiri.. i trazi spavati. Mozda traje kojih desetak minuta. Do sada svega dva puta.. Nadam se da više neće, jer me to jako zabrinulo.

Ne znam da li se i kod nas radi o istom tom..... U posljednje vrijeme npr svaku treču noć, naš dječak ( 19 mj ) počne se meškoljiti i lagano plakati, zatim se plač pojačava do, pa skoro vrištanja, uz mlataranje nogicama, izvijanje, sve to u polusnu. Nema mira, na par trenutaka se smiri kada ga primim, pa me počne odgurivati, pa opet tražiti.

Dogodilo se par puta i po danu. Dakle dok je bio budan.

Pomislili smo, naravno, da je razlog tome fizička bol ( trbuh-grčevi ili nogice-mene su npr. jako boljele noge u fazama pojačanog rasta, ili uho).
Sinoć tako, prilikom uspavljivanja, nije imao mira i mlatarao je nogicama. Kada sam ih počela lagano masirati, smirio se i zaspao.

Ne znam i ne znam o čemu se radi.
Kako god, uskoro ionako idemo na redovni pregled kod pedijatrice, pa ćemo vidjeti.

U međuvremenu, svaki savjet i mišljenje, dobro bi mi došlo.

Hvala!

Moj O. ima 2g i 10 mj. Nama noćna deranja, vrištanja, ritanja, bacanja traju već više od godinu dana (neznam više odrediti koliko točno dugo to traje). Sve to počinje obično oko pola noći i traje do četri, pet ujutro. Javlja se po prilici svakih 15min do pola sata, ponekad svakih sat vremena. Dernjava uz bijesno ritanje traje oko 10-15 min. Ako mu pokušam pristupiti (obratim mu se, mazim ga...) bude još gore, jer se onda počne još više derati tako da ga čuju svi u susjedstvu rekla bih (sve mi je neugodno zbog toga). Ako ne učinim ništa isto vremenom počinje se sve glasnije i glasnije derati. Tako da ne znam ni sama što u takvim trenutcima činiti. Nakon tih 10-tak minuta se nekako smiri i zaspi dalje, ali najčešće nakon kratkog vremena počne opet sve iz početka. Kao što sam već rekla sve to najčešće traje do nekih 5h ujutro, kada tvrdo zaspi i odspava još maksimalno 3h. Inače O. je i preko dana dosta nervozan i cendrav, a u zadnjih pola godine kada nešto želi neće reći već se samo počne derati i cendrati kao mala beba ("igra se" s nama pantomime).

nama se to događa povremeno, a po definiciji imamo i noćne more i strahove, kako koji put. Jedino ju uspijem probuditi ako upalim svjetlo i onda djeluje zbunjeno. Ponekad moramo otići do dnevne sobe da malo pogleda, a onda se vratimo u krevet. A kad dugo poslije ne može zaspati onda pustimo tihu muziku i malo se igramo i mazimo.

Nas Luka ima 6 mjeseci i vec mjesec dana place u snu, vrti glavu ljevo desno, izvija se i dize noge u zrak. Ako mu u roku minutu dvije damo dudu smiri se i nastavi spavati. Zabrinuti smo i nemamo pojma kaj mu je.
Igor

kod nas je to trajalo posljednjih 15 dana - stenje, plače, baca se i sl...ali, sve je to rezultiralo izbijanjem 3 trice odjednom!! Ne smijem ni zamisliti koliko se napatio.