Kada i kako djeci objasniti da postoje različitosti...

među ljudima?


I pri tom prvo mislim na socijalne i ekonomske razlike....

Znači postoje ljudi koji imaju puno,puno više novaca od nas, i ja ti ne mogu priuštiti iste stvari kao što mama od J. pruža svom J., npr.....mislim kako da to objasnim svom djetetu ,a da ga ne istraumatiziram ?


Ne bih htjela biti direktna kao moja mama u sličnoj situaciji....

Igram se sa A. i ona ima svu popratnu mašineriju od barbike, ( govorimo o poč 80 tih ) ja sam imala jednu ili dvije....i ja kažem da bih ja Kena, Skipper i auto a moja mama


AAAAAAA oni su puni love , ti živiš samo s mamom, pa imaš 2 barbike ,koliko ih nema niti jednu....itd itd itd


Znači ne bih htjela djete nakon nekog vremena zavaravati i davati mu lažan osjećaj obiteljske imućnosti a isto tako opet ne bih htjela imati monolog kao moja mama...

To sam ja rješavala otvoreno i iskreno,čim su počeli ispitivati.Mislim da uvijanjem i nekim lažnim nadama pravimo još više štete.Inače sam iskrena s njima (naravno prilagođeno situaciji i dobi djeteta)i čini mi se da čim bi počela nešto"okolo"moji bi me pročitali.Koliko mi god mislili da ih zaštitimo od stvarnog svijeta koji u masu stvari nije bajan nikad nećemo uspjeti do kraja.Čini mi se da samo iskrenošću možemo pojačati taj štit.Ma, oni su u dosta stvari žilaviji nego što mislimo.

Sandra i ja sam za iskrenost ,naravno...ali nisam za tiradu koju mi je mama priuštila... plus osvrt na globalnu politiku i nepravdu....kad bi ona krenula s tim ja bih odmah mozak u off mode....išlo mi je na živce

moj sin izvrsno prihvaća pravilo jedne sitnice do 10 kn povremeno u dućanu i jedne igračke opet povremeno u offertisimi....

ali uz par sporadičnih slučajeva nikad se nije našao u direktnom kontaktu s djetetom koje ima više od njega....i zahtijevao nešto što mu ne mogu priuštiti

Zanimljivo pitanje, o kojemu uopće nisam razmišljala, premda dosta pričamo o novcima. Tako objašnjavam Lei da radimo zato da možemo platiti stan i kupiti hranu (jer joj je baka ofkors rekla da mama mora raditi da bi kupila igračke :roll: ), pa pričamo koliko što košta tako da skuži te odnose, pa u dućanu pričamo da kupujemo samo ono što nam treba a ne sve što vidimo.
Ali kako objasniti da netko ima više a netko manje :? - e to nam stvarno još nije došlo na red.

Ali moram napisati kako je moja nećakinja reagirala kad je došla do te spoznaje, a imala je, tako, 3-4 godine. Dakle, kaže ona meni - mi NIKADA nećemo imati hrčka, znaš zašto? Ja pitam- Zašto? A ona kaže - zato što smo siromašni. A i vi ste. :mrgreen:

Mi idemo od polazista da nije pitanje jedino toga sto si mozes priustiti nego i da ne moras imati u zivotu sve sto pozelis (taman i da si mozes priustiti). Onda se ne svodi sve na tamo neku njima fiktivnu djecu u Pakistanu ili u Brazilu.

Kad odlucujemo da li nesto kupiti idemo uvijek prvo od toga jel nam to treba, pa onda kolko nam je do toga stalo odnosno koliko nam treba, pa jel vrijedno novaca koji kosta i tek onda na to jel si to mozemo priustiti.

Siromastvo je relativan pojam, mi pokusavamo ne filozofirat previse o tome, odnosno kad pricamo o tome to nije iskljucivo u kontekstu novaca.

Oboje klinaca su vidjeli svojim ocima u kakvoj bijedi ljudi nekad zive, znaju da novac dolazi od place za koju se mora radit, da neki ljudi imaju vecu placu, neki manju, da neki nemaju uopce. Znaju da su sretni sto imaju sto za jest i krov nad glavom i igracke za igrat se, kao i obitelj i prijatelje te mogucnost da idu u skolu. Do kojih nijansi, ne znam. Ali posjeduju osnovnu svijest. I mislim da sve to ne povezuju iskljucivo i direktno s novcem kojeg "posjedujes" vec vise s okolnostima u kojima zivis.

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Kad odlucujemo da li nesto kupiti idemo uvijek prvo od toga jel nam to treba, pa onda kolko nam je do toga stalo odnosno koliko nam treba, pa jel vrijedno novaca koji kosta i tek onda na to jel si to mozemo priustiti.

---

joj Ančice da ja živim tom logikom di bi mi bio kraj? bila bi bogatija za ... ne smijem ni razmišljati o tome :mrgreen:

pa mozda i ne bi al bi mozda trosila lovu na ljepse i (tebi) vaznije stvari :heart:

npr., mi se ustrucavamo trosit na bezvezarije al onda ne trebamo previse razmisljat o tome gdje i na kolko putovat. jer ovo drugo nam je jako visoko na listi prioriteta.

al ovo je skroz OT, skuzila sam da sam i ja s mojim odgovorom prije nenamjerno skrenula.

kako mi pomazemo neke siromasne obitelji ona je nekako prirodno dosla do toga da nas ima razlicitog ekonomskog stanja.

zna pitati zasto je to tako - zasto oni nemaju, mi imamo, netko ima jos i vise i tu joj pokusamo dati realan odgovor, s time da joj napominjemo da smo mi vrlo zadovoljna i sretna obitelj jer imamo redovne prihode i mozemo si priustiti (putovanja :mrgreen: i sitnice koje nama znace)

na prosli Bozic zazeljela je onog ponia koji se mazi, jede, spava...400kn, iako jos uvijek furamo pricu o DM, otisli smo u TL i proucili cijene i odnose, vrlo konkretno smo izvukli tog konja i jos jedno 4 druge vise kvalitetne igracke i pokazali da taj jedan konj kosta koliko bi kostali kvalitetni pokloni za 4 djece...i sama se slozila da je to preskupo.

znamo govoriti i o onim raznim aparatima za loptice i sl. gluposti kao gutacima novca.

u H&M si npr. sama bira robu do odredjenog iznosa, npr. moze kupiti majcu za xy eura i onda si sama gleda i bira...tako je nekako ucimo odgovornosti prema novcu

ona je u kuci zaduzena za plasticne flashe i zna da za 10 dobiva 5 kuna, to joj je neka mjera u glavi pa si bira sto ce si kupiti - i skrta je sa svojim novcima :lol:

I moj malac je sam došao do toga da su ljudi različiti po tom pitanju, a zaključak je tkđ. proizašao iz oglednih primjeraka obitelji koje izrazito teško žive i onih koje imaju više , ali mi ga učimo da oni koji imaju trebaju pomoći onima koji nemaju i on bez problema za neke praznike šalje svoje igračke onima koji nemaju. Neki dan sam mu pričala o jednoj siromašnoj obitelji - mama s dvoje djece školaraca - koji doslovno nemaju šta jesti neke dana, a on je otišao do svoje sobe i donio novce iz kasicce i nekoliko igračaka da im pošaljemo. Dakle kroz neovisne priče došli smo do tih spoznaja.

Citiraj:

---

Mi idemo od polazista da nije pitanje jedino toga sto si mozes priustiti nego i da ne moras imati u zivotu sve sto pozelis (taman i da si mozes priustiti).

---

ovo mi je baš super :)

Kako odgovoriti konkretno , na licu mjesta, na pitanje iz mog prvog posta ?

I ja provodim suptilnu edukaciju u trgovinama itd , no zanima me me kako bi vi odgovorili umjesto moje mame u slučaju s barbikama?

rekla bih da sam ja takva majka koja smatra da su joj dvije dovoljne...i da ne mislimo kupovati druge, ako bude jako zeljela neku posebnu - moze dobiti za rodj. ili DM:

dogovorićemo se :mrgreen:

pa ja bih vjerojatno odgovorila slično kao i tvoja mama.
jer, to i jest istina!
netko ima manje, netko više... i uvijek ćeš ti biti ta koja će od nekoga imati manje, a od nekoga više.

ako bude tražio još objašnjenja tipa "zašto", reci da je u nekom poslu moguće zaraditi više, u nekome manje... da ti radiš posao koji jako voliš, ali da on nije toliko plaćen kao neki drugi.
i onda si odmah otvaraš put za kukanje o prosvjeti :lol:

Kako - uvijek isto, iskreno, prilagodjeno trenutnoj dobi
Kada - kad iskrsne situacija (kad pita, trazi nesto sto ne mozemo ili ne zelimo dati)

Inace, trudimo se kao Ancica

Citiraj:

---

Kad odlucujemo da li nesto kupiti idemo uvijek prvo od toga jel nam to treba, pa onda kolko nam je do toga stalo odnosno koliko nam treba, pa jel vrijedno novaca koji kosta i tek onda na to jel si to mozemo priustiti.

---

ali prepoznajem svoje gene kod nje - kad nesto zeli, zeli odmah i sad pa odgajajuci nju, preodgajam sebe. :mrgreen:

ne bih htjela ponoviti obrazac ponašanja svoje mame jer se često lovim u tome....

Dakle, nije mi problem reći direktno -Nemam novaca,ali ne bih htjela kao ona zabrijati da je sve pošlo kvragu od ukidanja matrijarhata...... i kako je kapitalizam beskrupulozan, pardon, tad mi je servirala da postoji i crvena buržoazija i da je socijalizam kao društveno uređenje utopija....( imala sam 10 ili 11 godina )

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

pa ja bih vjerojatno odgovorila slično kao i tvoja mama.
jer, to i jest istina!
netko ima manje, netko više... i uvijek ćeš ti biti ta koja će od nekoga imati manje, a od nekoga više.

---

Potpisujem!

Samo,još bih dodala,nekako sam iščitavajući iz tvojih postova primjetila(oprosti mi ako sam preslobodna,no osjećam da mi nećeš zamjerit) da je tebe dosta toga smetalo u načinu kako te mama odgajala,i da bi promijenila dosta toga da si mogla,pa i tu izjavu treba promatrati u kontekstu toga-živcirala te,uz x drugih stvari koje tebi nisu pasale.....

No,u principu,zašto bi bilo loše djetetu rećži direktno kako stvari stoje?Ako se izbaci prigodna kuknjava,objašnjenje je -fer,korektno i prije svega-istinito.

Ti imaš pametno djetešce koje,uvjerena sam,već samo i kuži neke stvari,pa sve da mu objasniš direkt u glavu njega to sigurno neće zasmetati. :)
Ne moraš mu pričati bajke i priče,jednostavna iskrenost je obično najbolja. :love:

Ronin, hvala !Dovoljno se poznamo, da možemo pričati direktno, bez uvijanja.

Pokojna baka je bila preprotektivna prema mami, mama je prema meni bila predirektna, ja samo želim naći nekakvu sredinu,no opet ,to je moja sredina,a pitanje je da li je i Markova ?

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Pokojna baka je bila preprotektivna prema mami, mama je prema meni bila predirektna, ja samo želim naći nekakvu sredinu,no opet ,to je moja sredina,a pitanje je da li je i Markova ?

---

Ta se sredina i meni čini kao najbolje rješenje,no da li je Markova,to ti ustvari nijedna od forumašica neće moći napisati,čak ni one koje su malenog i upoznale.
Ti si njegova mama i najbolje ga poznaješ i sama ćeš,vjerujem,intuitivno osjetiti da li je to to-za njega.

Za mene je i sama činjenica da o tome toliko promišljaš i preispituješ se-odličan pokazatelj da ćeš to super izvesti.Koliki to uopće ne čine!

Marko mi je sve veća nepoznanica kako raste.....Potpuno je drugačijeg senzibiliteta nego ja, nekad me fascinira svojom mudrošću, a nekad baci u depresiju sa iritantnim ponašanjem....jer ne mogu baš svaki put predvidjeti što će ga razljutiti....

Nije kao niti jedno dijete s kojim sam bila u kontaktu,a načuvala sam se se djece ohohoho i svaki dan je novo iskustvo i potpuna nepoznanica....

Čuvala sam i djevojčice i dječake...niti jedno dijete mi nije slično ni 1 promil... i to me frustrira jer neki moji obrasci ponašanja koji su palili kod većine djece kod njega ne

a teško je starog psa naučiti novim trikovima...

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Mi idemo od polazista da nije pitanje jedino toga sto si mozes priustiti nego i da ne moras imati u zivotu sve sto pozelis (taman i da si mozes priustiti). Onda se ne svodi sve na tamo neku njima fiktivnu djecu u Pakistanu ili u Brazilu.

Kad odlucujemo da li nesto kupiti idemo uvijek prvo od toga jel nam to treba, pa onda kolko nam je do toga stalo odnosno koliko nam treba, pa jel vrijedno novaca koji kosta i tek onda na to jel si to mozemo priustiti.

Siromastvo je relativan pojam, mi pokusavamo ne filozofirat previse o tome, odnosno kad pricamo o tome to nije iskljucivo u kontekstu novaca.

Oboje klinaca su vidjeli svojim ocima u kakvoj bijedi ljudi nekad zive, znaju da novac dolazi od place za koju se mora radit, da neki ljudi imaju vecu placu, neki manju, da neki nemaju uopce. Znaju da su sretni sto imaju sto za jest i krov nad glavom i igracke za igrat se, kao i obitelj i prijatelje te mogucnost da idu u skolu. Do kojih nijansi, ne znam. Ali posjeduju osnovnu svijest. I mislim da sve to ne povezuju iskljucivo i direktno s novcem kojeg "posjedujes" vec vise s okolnostima u kojima zivis.

---

Točno ovako, a ona prva rečenica mi je ključna.

maria znaš kako kažu:
sve što ne želimo raditi (odgajati, govoriti, ponašati se) kao naši roditelji
bićemo još gori i ponoviti sve što ne želimo.

[quote]Mi idemo od polazista da nije pitanje jedino toga sto si mozes priustiti nego i da ne moras imati u zivotu sve sto pozelis (taman i da si mozes priustiti).

Citiraj:

---

Ovime se mi pokušavamo rukovoditi. Ako mu je nešto ipak jako važno, a košta dovoljno da mi ne pada na pamet tek tako odvojiti novce za to, onda se dogovorimo da može tu igraču poželiti/dobit za rođendan ili božić. On to poštuje i pamti :mrgreen:

No, sada smo zapeli na džipu na akumulator, to B želi oduvijek, sada ga ima i prijatelj, on zna da taj džip košta 3700 kn :shock: (sve se raspitao). Ja koristim termin: to ja jako skupo (ne pričam imamo li mi novaca za to ili ne), a onda se prebacim i na priču o tome kako B to nema niti gdje voziti, garažirati i sl, što sve je realno i što onda predstavlja bacanje novaca. Još se držimo.

---

mislim da nije poanta da nemamo novaca (jer bi ih u biti mogli imati, uz svakakva nerealno/realna odricanja) vec da ja/mi to ne zelimo kupiti jer to smatramo preskupim.

krivo kvotala :(

ja sam mojima rekla da bismo mi imali puno više novca, a time i puno više stvari koje se mogu kupiti - da mama i tata puno više rade i da ih nikad nema doma.
ovako, naš izbor je da dio dana radimo, a dio dana smo s njima doma.

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Čuvala sam i djevojčice i dječake...niti jedno dijete mi nije slično ni 1 promil... i to me frustrira jer neki moji obrasci ponašanja koji su palili kod većine djece kod njega ne

---

Pisala sam post i nekako mi je nestao... :( No pokušat ću ponoviti napisano. Marija71, i ja sam čuvala masu djece i nijedno nije bilo kao Sonja i nijedna me fliska nije toliko bolila kao sonjina i nijedno me ponašanje tuđe djece nije tako uzbudilo kao sonjino. Možda zato što nisu bila moja djeca pa me nije toliko diralo trajno rješavanje određenih problema jer nekako kao roditelj imam daleko veću moralnu odgovornost odgojiti vlastito dijete ne bi li jednoga dana postao dobar čovjek. Što se tiče kupovine..masu problema imali smo radi kupovanja stvari samo radi posjedovanja jer to imaju druga djeca i jer ona želi imati sve što imaju njene prijateljice i sva druga djeca. Nekako smo joj objasnili da ona jedna ne može imati sve ono što ima njih stotinu jer za njene igračke radi samo nas dvoje a za igračke onih 100 djece 200 ljudi. Znam da zvuči komplicirano ali shvatila je...isto kao što je shvatila da ima imućnijih ljudi od nas...ali i siromašnijih od nas iako joj nismo davali moralne prodike tipa..."ti sad tražiš igračku za 1000 kuna dok druga djeca umiru od gladi..."..jer nekako, a možda i griješim, mislim da za to još ima vremena.

Citiraj:

---

Ancica prvotno napisa

Mi idemo od polazista da nije pitanje jedino toga sto si mozes priustiti nego i da ne moras imati u zivotu sve sto pozelis (taman i da si mozes priustiti). Onda se ne svodi sve na tamo neku njima fiktivnu djecu u Pakistanu ili u Brazilu.

Kad odlucujemo da li nesto kupiti idemo uvijek prvo od toga jel nam to treba, pa onda kolko nam je do toga stalo odnosno koliko nam treba, pa jel vrijedno novaca koji kosta i tek onda na to jel si to mozemo priustiti.

Siromastvo je relativan pojam, mi pokusavamo ne filozofirat previse o tome, odnosno kad pricamo o tome to nije iskljucivo u kontekstu novaca.

Oboje klinaca su vidjeli svojim ocima u kakvoj bijedi ljudi nekad zive, znaju da novac dolazi od place za koju se mora radit, da neki ljudi imaju vecu placu, neki manju, da neki nemaju uopce. Znaju da su sretni sto imaju sto za jest i krov nad glavom i igracke za igrat se, kao i obitelj i prijatelje te mogucnost da idu u skolu. Do kojih nijansi, ne znam. Ali posjeduju osnovnu svijest. I mislim da sve to ne povezuju iskljucivo i direktno s novcem kojeg "posjedujes" vec vise s okolnostima u kojima zivis.

---

ovo potpisujem sasvim (ali onaj drugi tvoj post ne, jer mi ne putujemo)

Kod nas je potpuno drugačija situacija.Kad sam rodila moje djete je bilo jedino sa obje strane.Da napomenem da je M jedinac.Kako je mala bila mažena i pažena sa svih strana dobivala je što je god poželjela.Sa četiri godine je tražila tenesice kakve ima tata (nike).Međutim bit je u tome da su s godinama apetiti postali preveliki :od ne znam koliko vrsta barbi,kuća ,auta ,teniskih terena,itd da ne nabrajam jer je to nemoguće nabrojiti.Za rođendan televizija,za Božić laptop ,za tatino izbivanje (zbog posla)najmoderniji mobitel (moj je star 5 god. i ne treba mi drugi).
Htjela sam reći da je kćer bila 10 god. jedinica i nije naučila djeliti stvari i tu nastaje problem kad sam rodila drugo dijete.Sve moram kupovati duplo da ne zakinem mlađu .Pokušavam podvući crtu ,ali mi nekako ne ide.MM kaže neka djeca imaju ,a ja mislim da je to previše .Nisam ih naučila skromnosti i jako zavidim roditeljima čija djeca znaju cijeniti i ono malo.Ja puno puta kažem M da moramo malo usporiti s poklonima ,a on kaže da su njemu djeca sve i da mu nepada napamet uskraćivati im poklone i da se ne brinem jer da si to možemo priuštiti ,ali smatram danas sutra da će curama biti jako teško ako si nešto ne budu mogle priuštiti jer one jednostavno ne razumiju riječ ne i nema.Šta da radim?

kikica je kao mala tražila haljinice, cipelice, igračke... jednostavno sam joj rekla: mama nema. hoćeš žvaku?

a ona je odgovorila: može! :D

igračke smo dobivali od susjeda, a one koje je posebno željela - dobivala je od djeda božićnjaka i svetog nikole.. kad je shvatila da su oni samo likovi iz mašte - rekla mi je: mama, koliko toga si se ti odrekla da bi mi to kupila? :( da sam znala, nikad to ne bih tražila...

ovaj dio koji tebe muči - riješila sam kao i tvoja mama :lol: , samo nisam objašnjavala kapitalizam (jer toga kod nas nema) , nego prvobitnu akumulaciju kapitala (tj. pljačku, lopovluk, izrabljivanje...).

kikica ima sve što joj treba. a ima i neke stvari koje ju vesele. ne pogađa ju toliko ono što nemamo, već komentari fensi-šmensi razmaženki... ipak, i tu nađe odgovor :mrgreen: ...

jedna joj je rekla da je grozno to što se oblači u "no name" odjeću... da ona to nikad ne bi mogla...
kikica je odgovorila da je stvarno tužno kad jedino u "markiranoj" odjeći možeš dobro izgledati.. i da ju žali...

:mrgreen:

kad sam bila mala, nismo imali puno. i mislila sam da ću kad odrastem konačno imati više... a došla sam u situaciju da nisam imala kruha (doslovno). i izvukla sam se.

ja dajem onoliko koliko mogu. odreknem se svega što mogu - da kikica ima više. ali postoji granica koju ne prelazim.

Najgore što takva djeca s vremenom nisu s ničim zadovoljna sve predstavlja trenutno zadovoljstvo,a meni ih je teško gledati takve pogotovo stariju.

Uh, nije ti lako......teško je presjeći taj začarani krug konzumerizma, no morat ćeš....jer će njeni zahtjevi narasti do te mjere da ih ipak nećeš moći priuštiti...

KOliko je stara ?

Je li uopće svjesna što običan mali čovjek mora napraviti da bi zaradio 100 kn ?

Je li zna da postoje socijalne razlike ?

itd

Citiraj:

---

Ivana1976 prvotno napisa

Najgore što takva djeca s vremenom nisu s ničim zadovoljna sve predstavlja trenutno zadovoljstvo,a meni ih je teško gledati takve pogotovo stariju.

---

ti kao prvo trebaš razgovarati s TM-om, da usaglasite stavove.
tek kad se vas dvoje usaglasite - možeš nešto napraviti s djecom.

ne treba stvarati scenarij katastrofe, ali da treba ubaciti dozu razuma i realnosti - treba... ;)

10 god. je stara.Ma znam da smo ja i M krivi .Kad sam neki dan radila obračun plaća za ljude zaposlene u našoj firmi pokazala sam joj koliko ti ljudi rade da bi zaradili tu plaću ,ali ona jednostavno ne može ili ne želi shvatiti ,a djeca s kojom se druži su uglavnom djeca pomoraca , dobrostojećih privatnika ,direktora firmi i to ima utjecaja.Danas mi je došla s idejom da joj fali jedna Trolz lutka.Ja joj govorim da ih ima četiri ,ali njih je ukupno pet.Bila je kod prijateljice koja ih ima sve i sad momentalno imamo veeelike debate.Pošizit ću!Ako mi nećeš ti kupiti kupit će mi tata!- njen odgovor.

Igra li se ona tim svim stvarima koje joj kupujete ili se samo gomilaju kao statusni simboli ?

samo gomilaju kao statusni simboli ?[/qu



Par dana su interesantne i to je to.

Uuuuuuuuu

ja sam za radikalne mjere u takvim slučajevima, no bez potpore muža ne znam kako će ići.....

nadam se da njemu neče prekasno postat jasno kao što je tebi danas

Citiraj:

---

Ivana1976 prvotno napisa

Par dana su interesantne i to je to.

---

pa kad prestanu biti interesantne - pokupi i daj djeci koja nemaju igračke...

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Uuuuuuuuu

ja sam za radikalne mjere u takvim slučajevima, no bez potpore muža ne znam kako će ići.....

nadam se da njemu neče prekasno postat jasno kao što je tebi danas

---

ovo potpisujem!

pa kad prestanu biti interesantne - pokupi i daj djeci koja nemaju igračke...[/quote]



Ovo ću napravit još danas i sutra odnijet u dom za nezbrinutu djecu.