Dali ste ikad "puknuli"?

Jednostavno nakon skoro 9 mjeseci nespavanja ( u komadu spavam po max 2 sata) ja sam "pukla" prije 5 dana prvo sam povraćala a nakon toga sam se smrzavala pol sata a o glavobolji nemoram niti pisati - mm je samo govorio ajmo na hitnu i ajmo na hitnu- nisam se mogla pomaknut - i plakala sam ko kišna godina - sutra mi je moja doc. brižno rekla da se moram malo skulirat inače mi ne gine slom živaca i ponudila mi je "smijuljice" za opuštanje .
naravno da ona razumije da naša beba svako malo NEŠTO ali moraš dalje.
na spavanje se ide u 22 i spava se do 8.30 ali svaka 2-3 sata ili voda lil zub ili plakanje -i mm se diže i nuna ali ja se opet budim
po danu spavam kad i ona spava jer inače bi bila zombi
da li se i vama događaju ovakvi ispadi? ja uvijek reagiram probavom tj. želudac ode kvragu - i ne pada mi na pamet piti smijuljice jer mislim da one nisu rješenje al večina ljudi mi savjetuje pa de popij koju neće ti naškodit

vjerujem da ti nije lako. a da pokoju noć malena spava u sobi s tatom a ti u dnevnom/drugoj sobi. barem recimo vikendom ili kako ti već TM radi. pa kad se on ne mora dizati u jutro da ti odspavaš noć u komadu. mislim da bi ti i povremeno dobro došlo. a beba će narast i s vremenom će biti lakše. znam da ti to sad nije prevelika utjeha, ali :love:

Je dogodilo mi se...i nemam pojma što da ti savjetujem. Pokušaj uzeti vremena samo za sebe....pošalji muža s bebom u šetnju sat-dva i napravi nešto što nisi već dugo...solo kava s frendicama, kupka, knjiga, spavanje, bilo što što te inače opušta a s djetetom nisi u mogućnosti napraviti. Sretno i drži se. :love:

htjedoh još nadopisat. mi smo kad je na početku bila slična situacija spavali odvojeno. tako bi se barem jedan kako spada naspavao, pa bi se izmjenjivali.

kad ti dragi dođe doma uzmi sat-dva vremena za sebe...odi na kavu, na bazen,na trcanje, na karate, na judo, na šah, na jahanje, na golf, na utrke puževa...samo otiđi bilo kamo.
Ono kaj su cure spominjale...zacarani krug...nervoza tvoja, nervozna beba, nervozan suprug i tako u krug.
Iskljuci mozak i biti ce ti puno lakse...AKTIVNI ODMOR ! :D

Citiraj:

---

TATA MATA prvotno napisa

kad ti dragi dođe doma uzmi sat-dva vremena za sebe...odi na kavu, na bazen,na trcanje, na karate, na judo, na šah, na jahanje, na golf, na utrke puževa...samo otiđi bilo kamo.
Ono kaj su cure spominjale...zacarani krug...nervoza tvoja, nervozna beba, nervozan suprug i tako u krug.
Iskljuci mozak i biti ce ti puno lakse...AKTIVNI ODMOR ! :D

---

:lol: Odvalih

Meni je taj period kad je beba imala 8-10 mjeseci bio najzahtjevniji i nekako sam preživila bez pucanja jer je MM uzeo porodiljni i ja počela raditi. Poslije dijete ima drugačije potrebe i nadasve drugačiji ritam, pa sam puno puno opuštenija. Ni ja ne bi smijuljice pila...na mene bi odlazak od kuće na 2-3 sata djelova kao injekcija za period od bar par dana, čak i 10ak...i sad je to tako nekako...al uživam u svemu što činim solo-od odlaska na tržnicu i mesnicu do kave i šopinga, drugarenja sa sestrama/bratom il tko već naleti...rituali s MM nakon mjesečne kupovine-malo bijelog vina, vrhunskog sira i vrijeme kad se Damir ne budi-iza 10 il 11 navečer, čim zaspe...a mi kusamoooo :mljac:

Citiraj:

---

Meni je taj period kad je beba imala 8-10 mjeseci bio najzahtjevniji

---

I meni, samo što sam ja imala 2x zahtjevanje. Furala me postporođajna depresija i napadi agresije (koju srećom nisam iskazivala - danas se pitam da li je to bilo dobro, možda sam trebala nabaviti boks vreću...), i ko u inat bila sam od jutra do mraka sama doma s djecom kroz period od neka dva mjeseca. Žderala sam se, živčanila, histerizirala a nisam imala s kime to podijeliti i ispucati se. Hvala Bogu pa sam inače hladnokrvna i svaki put kad mi je došlo da napravim neko sr..e, rekla sam sama sebi da će ovaj pakao proći i da će sve biti puno lakše, da moram izdržati i da ne smijem pustiti vraga iz torbe.
Kaos, kako je došao naglo, tako je i prošao, no u zadnjih par tjedana ipak razmišljam da odem psihologu, čisto da se iščistim od nenaplaćenih računa sa čudovištem koje je ostavilo traga u meni.

Eto, malo stravična priča sa sretnim završetkom.

Uglavnom, Nanne, ne daj se, nađi u svakom trenutku ono dobro zbog čega si tu gdje jesi, zbog čega imaš to divno djetešce kraj sebe i svaki put si mantraj da će ova faza proći, doći će neka druga, možda teža a možda lakša, no ne daj se.
Dogovori sa TM-om da ti omogući barem sat vremena dnevno da se makneš od djeteta, bez obzira kako ćeš potrošiti to vrijeme. Ako treba, spavaj u mirnoj sobi, ili odi razbijat zidove na bauštelu. Samo rashladi glavu, proći će, sve smo bile tamo, manje-više, i vjeruj mi proći će, bit će lakše čim dijete ojača i ti vratiš snagu i ohladiš hormone od trudnoće i poroda.

Eh da, i ne uzimaj smijuljice, treba ti trijezna glava!


Drž se, i javi se ovdje ako treba 100x dnevno, uvijek će ti netko naletit sa savjetom!!!


Pusa :*

s Damianom je bilo isto,tek nedavno je počeo spavati noć u komadu!!!!!!
problem smo rješavali tako da je MM preuzimao noć kad god je bio slobodan

Ja sam se u neki periodima (čitaj otprilike prva 4 mjeseca nakon poroda) toliko loše, iscrpljeno i jadno osjećala da sam svaku večer kad bih legla u krevet govorila sama sebi 34.-ti (ili koji je god bio) dan je prošao bez većih sr*#nja, svaki slijedeći bit će lakši. Da, brojala sam dane i to mi je racionaliziranje na neki način pomagalo da izdržim.
Drži se!

Ajme! Još mi je muka od tog perioda:nespavanje sa M. Očajno mi je bilo .Smršavila sam grozno,imala sam samo 47 kg.I onda smo otišli kod moje mame za Božić.Mama je počela plakati kad me vidjela na šta ličimo ija i MM.Spavala sam od 2 popodne do 12 sljedećeg dana.Stvarno mi se čini da bih umrla od iscrpljenosti da nismo tad otišli i da se nisam pošteno odmorila tih nekoliko dana.Sreća da su mi druga djeca bila puuuno mirnija,ne bih to mogla ponovo podnijeti.

vjerujem da je svima nama u nekom periodu roditeljstva došlo da puknemo. različiti su nam samo pragovi tolerancije.
ja sam se do nedavno uvijek osjećala loše čim bi dijete ostavila na čuvanje baki i otišla obaviti bilo što. čak i kad je ostala s mm-om doma, nekako nisam bila opuštena. bezveze, kao da je samo moja briga.

onda sam shvatila da ću se kad-tad morati početi pomalo odvajati od nje. sada bez beda popodne odem (ne baš prečesto, ali i to je početak) sama van i prepustim malo brigu samo mm-u.
polučilo je pozitivne rezultate, a i mm je izjavio da sad tek vidi da to nije tako lako biti cijeli dan s djetetom, ništa se ne stigne.

također ti ne bih savjetovala nikakve tablete. sve to miče fokus sa stvarnosti, a to ti ipak ne treba.

drži se i ukradi bar malo vremena za sebe svaki dan :love:

Draga moja mislim da skoro i nema zene koja nije bar jednom pukla. Ako ti je lakse izjadaj se nama , i pronadi nesto sto ce te odmoriti bar malo. Nadi ono sto ti najvise pase i priusti si! Takva kakva si sad nisi ni za sebe , a kamoli za dijete.
Sa Franinih 4,5 mjeseci, zbog bolesti nismo spavali duze od 20 minuta u komadu , a i ono sto bi odspavao bilo je meni na prsima i tako danima , u nedogled. Nakon 20 dana slomilo me! Do nekih 5 ujutro bio mi je na rukama , kad je zaspao , zaspala sam i ja , ali nisam se vise budila. Za svu srecu svekrva je na vrijeme shvatila sto je i uzela ga . Probudila sam se tek navecer. Konacno odmorna za nastaviti. Naravno prije toga bilo je i faza kad bi jednostavno sjela s njim u rukama i od iznemoglosti plakali skupa. Uzas!

Jesam, pukla sam i u biti cesto pucam u azdnje vrijeme i znam da to nikuda ne vodi i pijem tablete za smirenje po preporuci dr. ali opet pucam.

uf, meni je ovaj trenutni period ko scenarij nekog horrora. mala me niš al niš neće slušat, ko da ne postojim. a em sam dosljedna em sam odlučna a i nisam pretjerano tiha :mrgreen:
i niš, ko da zidu govorim. samo nerede radi, vrišti, baca se, danas mi se istrgla dok smo šetale i skoro na cestu istrčala, roleta mi se spustila. pa je do doma fino urlala čvrsto zavezana u kolicima, bolje i to nego da mi glumi kamikazu.
cijelo popodne vrištala jer joj nisam dala da se na policu penje i da me štipa.
onak, moram po zidovima jastuke pometat da ne dođem u iskušenje lupat glavom... jer ak ovo još potraje fkt će mi trebat psihijatar. a traje već jako dugo.
nemam mira ni sekunde. danas mi izbila pun tanjur s ručkom iz ruku, sve se razbilo i rasipalo. i to namjerno jer moja pažnja nije bila čak minutu 100% usmjerena njoj. ah baš sam nemajka.
moja pucanja se uglavnom svode na učestalo kočijaško psovanje. nije lijepo al se bolje osjećam kad krenem skidat sve po spisku. onda zapalim cigaretu i sve je ok tih 5 min :mrgreen:

zamisli da uz sve to imas muza kojeg vidis 3 mjeseca u godinu dana, i pomisli da ipak nije tako lose kako ti se cini. :love:

Ne pijem tablete i ne pucam,a pritišće me štošta.Mogu fukcionirati sa vrlo malo sna i inače sam po prirodi vrlo optimistična i vesela osoba.
Kad mi je teško i osjećam puno negativne energije odem u teretanu "odskačem" sat,pa i dva aerobika,pošteno se oznojim i izmorim,nakon toga odem s curama na čaj ili nes i osjećam se super.
Probaj i ti,očito se trebaš malo maknuti od doma,a tabletice ti ne trebaju,vjeruj mi. :love:

To noćno buđenje je mene «ubijalo» i ja sam ozbiljno mislila da ću umrijeti nenaspavana i da će to trajati zauvijek, ali nije. Trajalo je da njegove dvije i po godine. Stvarno dugo izgleda, ali iz današnje perspektive, nije ništa strašno.

Mislim da trebaš samo stati i razmisliti, onako sama sa sobom se dogovorit- dajem najbolje do sebe i izdržati ću; nije lako, ali ja to mogu!
Meni je pomagalo i to da bi se sjetila kako je on sad tako mali i sladak i trebam mu ja cijela, a svakim danom je sve veći i osamostaljuje se. Pa sam htjela uživati u jednom po jednom danu. Danas kad je veći, stignem sve za vrijeme dok se on igra svojim autićima i više me ne treba tako intenzivno.

A konkretno, stvarno nije loša ideja da tata malo uskoči, bar one dane kada ne radi, pa da se on budi po noći. I da ti netko pomogne u nekim kućanskim poslovima, da ispegla ili usisa, ili prošeta dijete da se ti malo odmoriš, otuširaš ili napraviš nešto za dušu. To bi nekome bile sitnice, a tebi bi puno značile.
Posveti se bebi, a za ostalo ima vremena. Može se dosta vremena uštediti na kućanskim poslovima. Ne treba baš sve u kući biti u najsavršenijem redu, ne treba brisati prašinu svaki dan, možda ne treba peglati baš svaki komad robe, kupaonica se dobro očisti i nabrzinu onim jednokratnim maramicama, a tako i za pod ima jednokratnih krpa, ručak ne treba biti kompletan, do deserta, nego i nešto jednostavno, tjestenina i sl.

Ajme ima vas još koji se niste naspavali!
Trudim se stvarno danas sam na kavu otišla sama s curama sat vremena mi je proletio - inače nisam ja od onih što pate od savršenstva da moram sve imat cakum-pakum po danu se da i skuhat i opeglat kad se mica zaigra- kupili smo bazen i natrpali igračaka tako da ona uživa a istovremeno me vidi
No to po noći je naporno a iskreno nisam baš u svojoj okolini našla nijednu mamu koja ima takvu "aktivnu " bebu -čak sam jednom rekla da ili svi lažu ili mi nismo normalni. I onda kad kažem da sam STVARNO umorna svi te gledaju kao "šta ti sad fantaziraš" pa imali smo i mi djecu.
Hvala na podršci čak je i mm bio sretan kad je vidio da ima još ljudi koji znaju o čem mi govorimo. :heart:

O da,jednu noć sam imala fazu kad sam,doslovce,lupala glavom o zid.A onda kad sam vidjela da bih mogla skroz puknut,stavila sam malu u krevetić i otišla u kuhinju na par minuta da smirim živce.Plakala je i dalje,ali sam skupila malo snage za nastavak.Plus,što preko dana nisam mogla spavati jer imam još jednu stariju curetinu. :heart:

Cure su ti sve rekle, puno nas je bilo na rubu ili puklo, bitno je imati neko vrijeme samo za sebe da se središ i podršku TM.

Citiraj:

---

alanovamama prvotno napisa

Cure su ti sve rekle, puno nas je bilo na rubu ili puklo, bitno je imati neko vrijeme samo za sebe da se središ i podršku TM.

---

Tocno to! I dodala bih jos..da i podrsaka obitelji i prijatelja nije na odmet.. :mrgreen:

Nisam spavala 20 mjeseci dojenja,al doslovno nisam spavala.
Imala sam još 15ak ispita i trebala ih rješit...nisam imala kad osim navečer,pa onda udri do 1 po knjizi,idem leć,a frajer se probudi(po 2.-3.put,al ova 2 kad sam bila budna ni ne računam),probudi se naravno minut ipo nakon šta sam ja takva premorena uspila zaspat.
i onda svakih uru,dvi,po ure...kako kad...ujutro u 7ipo dizanje....i to je to.20mj.
Osim toga je dječak imao 3 mjeseca krvničke grčeve,i jaaaaaako je hiperaktivan...mirne su igre za njega skoro ko kazna i na crtanje,kockice i sl ga mogu pridobit samo premorenog il bolesnog.
Popodne s njime nisam mogla spavat,kuhala sam i čistila da navečer mogu učit.MM mi nije mogo pomoć jer je radio do 5,pa pisao diplomski,pa išao u civilnu.
Pucala sam po svim šavovima.Razbolila se,oslabila,poludila.
Sad sam na odmoru,samo diplomski dovršavam...preporađam se...M je već veliki dječak,i u vrtić je krenuo..na jesen počinjem radit i napokon se osjećat ko čovjek.



eh,da,ima to i dobre strane,išla rodit sa skoro 90.Sad imam 57 :lol: :lol:

"Pukla" sam jednom, prije 10tak godina...Na svoj rodjendan. Tek sam zavrsila faks, zaposlila se, radila "na sat"...i naravno da zaradim, tjednima sam radila duplu smjenu od 7-21h...I na svoj rodjendan, kada sam dosla nakon posla na veceru mi je jako pozlilo. Odveli su me na hitnu. Povracanje, glavobolja, lupanje srca, ostala sam bez daha...Trajalo je nekih 3 dana. Nakon toga bolje pazim na sebe.

H me naravno jako iscrpljuje, ali ipak se nastojim odmarati. Mogu reci da sada kada idem na posao, to mi dodje kao odmor. Ipak mogu sjediti, a sa H je stalno akcija.

e, drage moje, evo i mene, još jedne " kronično neispavane"
ja sam mislila da sam na rubu živaca, snage, volje ...svega
čak sam pedijatru bila rekla da jednostavno više nemogu, da ću se jedan dan samo skljokat na pod i to je to
godinu i pol nije spavao, budio se doslovce svakih sat i pol
pakao, ali stvano pakao
ko to nije prošao stvarno nije ništa doživio
a posljedica svega toga: senilnost ( morala sam piti " Ginko" ko neka bakica, dekoncentriranost, zaboravljivost itd......
na poslu jedva funkcioniram, uopće nisam produktivna i funkcionalna ko prije
strašno
ali nadam se da će sad sa drugim bit bolje.... :roll:

ja si ponekad popodne popijem salicu nekog caja koji smiruje i olaksava san (kamilica, maticnjak, valerijana, komorac...). sad, je li placebo, ali stvarno mi se cini da mi malo pomogne, ako nista drugo, barem smirenije pristupam cijeloj prici... mislim da je prirodnije i bolje od tableta.

a pomogne i ovakav topic. jer stvarno je to tesko razumijet ljudima koji kroz to ne prolaze. svi misle da ti malo 'pretjerujes' :x

Naravno da sam pukla, više puta. A što je najgore znala sam puknuti i vrištati i pred malim, koji me je naravno prestravljeno gledao pa smo onda skupa plakali. A nisam baš htjela slušati te savjete da se trebam svako toliko malo maknuti, ta kava mi nikako nije bila fina i opuštena, sva bih bila našpanana. I naravno izgledala sam bolesno.
Poslušaj obavezno taj savjet i nađi svaki dan malo vremena da se makneš, a svako toliko i da se malo više makneš.
Sjećam se kad sam počela raditi da više skoro nisam znala civilizirano jesti, koji je to luksuz bio, pojesti obrok u miru.
Kad tako čovjek gleda, stvarno ti dođe da poslušaš raznorazne savjete kako naučiti dijete spavati (pogotovo kad je malo veće). Ovo nespavanje stvarno jako umanjuje kvalitetu života mame i svih ukućana, a ni za bebu baš nije najbolje da je cijeli dan sama s mamom koja je skoro pa neuračunljiva.

ja sam pukla sa njihovih 18 meseci :roll:

Pucamo svi...
Moji sva sreća dobro spavaju naravno jedan u krevetu samnom, drugi sa MM, ili ako njega nema oboje samnom. Ali posao, stalne brige, dal su jeli, što su jeli, što da im pripremim za sutra...
I moja ima 18 mjeseci i čini mi se da je sada gora nego ikad. Što jedan to ODMAH, SADA i drugi...A vrhunac sama sa njima sa 39 temp. Ako sam snjima treba mi vremena da budem sama i posvetim se sebi, a ako to napravim grižnja savjesti.

Meni je najgore što mi se u ovih više od tri godine što sam doma (čuvanje trudnoće + 2x2,5-godišnjaka) fond riječi sveo na nekih 30-tak, mogu sudjelovati u konverzaciji o djeci, plaćanju računa i bolovima u križima.


:predaja:

Citiraj:

---

NANNE prvotno napisa

na spavanje se ide u 22 i spava se do 8.30 ali svaka 2-3 sata ili voda lil zub ili plakanje -i mm se diže i nuna ali ja se opet budim
po danu spavam kad i ona spava jer inače bi bila zombi

---

ja mogu onda zahvalit Svevišnjem šta nisam pukla. :mrgreen:
kod nas je spavanje počimalo oko 23 ili ponoć uz obavezno buđenje po cilu noć, i nosanje po sobi i hranjenje i tješenje....i to sama samcata.
mm nije spavao s nama u sobi prvu godinu dana jer hrče ko medvid pa mi uz stalno buđenje zbog male nije tribalo još i njegovo hrkanje. po danu nije bilo šanse spavat kad i ona spava jer bi ona čorila 2-3 puta po 15 minuta.
srićom, bila sam pošteđena velike većine kućnih poslova i kuhanja koje je mm preuzeo na sebe.
ali eto priživi se sve, pa i to.
meni je to nespavanje pomoglo da se riješim puna 34 kg viška koje sam nabila u trudnoći. :D
pa sam onda zaključila da nije svako zlo za zlo.

Znam osjećaj kada sa fondom riječi do 30. :D To je stvarno veličanstven osjećaj...
Ja sam oba puta išla rano raditi, nakon N kada je imao 5 mj, a nakon K kada je imala 1,5mj :shock: . Naravno ne puno radno vrijeme i ne svaki dan, imam zahtjevan posao ali i šefa kome su bitni rezultati,a ne satnica. Tada se tek upozna osjećaj grižnje savjesti u pravom značenju te riječi, sa svim nijansama.
Sa jedne strane to mi je pomoglo da se malo vratim u normalu, ali.... Ponekad mislim da sam glumila heroja, amibicioznu kučku koja nemilosrdno ostavlja djecu bakama i tetama čuvalicama. Ali tako izgleda piše u mojim zvijezdama...

sorry sto ovako ulijecem - kazu da sitna skretanja ne remete pravac kretanja ;) - pa vas pozivam da kliknete na FINALISTI natjecaja za izbor najbolje fotke u rodinoj majici

Ja sam jedamput doživjela, kak da to opišem....ko da je neko ištekao kabel s kojim sam spojena na struju. MM je taman došao s posla, navečer, i ja sam mu rekla: daj samo uzmi Luku, i strovalila se na trosjed. Da me neko htio prebit, mogao je bez problema. Nisam bila u stanju dići se. Onda je MM naručio jambo pizzu, Luka je u međuvremenu zaspao, mi smo u jednom dahu pojeli tu pizzu i nakon tih cca 45 min. ja sam bila o.k. Mjeseci nespavanja, jedeš kad stigneš, sam cijeli dan s bebom,nikakvi ispušni ventil,... jednom moraju doći na naplatu. Nekog pogodi jače, nekog slabije al mislim da svi bar jednom klonemo. Bitno je samo biti toga svjestan, znati cilj svega toga i dići se. Uz podršku sa strane, naravno. :*

meni sada nastupa gadan period.
ne pamtim više kako sam s tim izlazila na kraj pred 11 godina s kćerkom, ali ovaj 7mjesečni sinak sada nigdje nema mira.
migoljav je, puzav, radoznao, stajao bi na nogama, neće u ogradicu, stavim ga na pod pa zvizne u stol (usput mi posluži umjesto moča :mrgreen: ), lovi se za sve što mu je nadohvat ruke i pentra se.
jutros sam otišla u wc a njega ostavila vezanog u kolicima, kada sam obavila svoje poptrebe, zateknem njega kako stoji u kolicima i drži se za naslon. izmigoljio je iz remenčića.
sve u svemu, nemam više ni trenutka mira. stalno ga moram imati na oku.
što je najbolje, to će potrajati još koji mjesec.
a kćer? ona je zahtjevna na druge načine što me dodatno opterećuje.
ali izdržat ću ja!
nadam se!

Ja pucam redovito,to mi je postalo dio dnevne rutine :mrgreen:

mi mame nespavača znamo što je pucanje po šavovima....
jesam, skoro čitavu prvu godinu, redovito i većinom zbog nespavanja i ne imanja vremena za bilo što drugo osim kuće i djeteta.
još uvijek ne prespavamo cijelu noć (skoro 28 mj), ali nekako je lakše jer se bavim i drugim stvarima pa ne pucam više toliko psihički, nego više fizički :mrgreen:

Ja sam ok ali moja sestra nije.....13 mjeseci nespavanja, 5,6 puta cicanja noću, krvave i bolne bradavice, živčano trganje istih od strane moje nećakinje. Promijenila se jako, napeta je i u opuštenim trenucima, nažalost. Trudimo se svi i vidim da ide na bolje, sada makar može malu ostaviti na 2 sata i obaviti sve po gradu pa joj i đir preko Korza dođe kao terapija.
Nije joj lako ali se drži.

evo kopiram svoj post s topika "ima li još loših mama...tu...":

evo da se javim...mislila sam isto ovo napisat na sl topiku...daklem, ja izmjenjujem raspoloženja...ponekad u roku keks...tehnički se doista trudim oko malog...dojim po xy puta noću, danju..platnene, more, vodim svuda sa sobom i sl...ali, ali....doslovce nisam mogla sebi doć i nisam mogla vjerovati na što sam ličila kad smo malac i ja ostali sami tj dana na moru...cure, mene je čak i agresija pucala!!!!!! ... bilo je masu trenutaka kad sam ga tila udavit, šutnut...koma!! pretpostavljam da je tomu veliki uzrok što nisam mogla ni na wc...ja "u poslu", ni blizu gotova, a on se za 10sek izvrne na glavu po metra od mene....ma koma...i umisto da ga tješim ja sam ga tila kroz prozor... doša mi je ko "ogromni isisivač moje životne energije"..tako sam da doživljavala... kad je MM doša...već je bilo lakše...mene je čak bilo strah da mu neš ne učinim....no, kod mene se od samog poroda dost tog skupilo (carski, mastitisi, astma, upala pluća...) + MM dolazio kasno + mačak sve živahniji...pukla sam! eto!!
valjda sve to ide u staž??

Citiraj:

---

mastitisi, astma, upala pluća...) + MM dolazio kasno + mačak sve živahniji...pukla sam! eto!!

---

Ja sam uspjela zaraditi osim kroničnog bronhitisa i kroničnu upalu pluća kada mi MM nije bilo 21 dan kod kuće,a i ostale dane u lipnju je radio do 21 sat.Ma,mene je pokosilo kada sam skužila da jedino on tako radi jer nagrađuje frenda koji to isto radi s njim i u kojeg se može pouzdati. Samo sam se ugasila. Životna energija mi je prešla u crveni minus,pa me još i svekar izbacio na neko vrijeme iz kolosjeka,toplo mi savjetovavši da više NE smijem imati djece,jer ću završiti u ludnici,da nemam pravo niti pitati MM kada odlazi i kada se vraća sa sl.puta,da...,ma likovi su dijelili imovinu pred menom,a MM i j se niti ne svađamo,samo moji stavovi su toliko loši da ćemo se vrlo brzo rastati. :roll: :roll: :roll:
On je bio diktator u svojoj kući,da mu se MM nije niti usudio suprostaviti dok me častio uvredama...Je+m ti takve ispravne stavove.Radim od njenog 63 dana.Vućem ju svuda sa sobom,pa naravno da ne želi ići k njima niti ostajati sama.Da,ja sam loša majka jer moje dijete ne ostavljam da se samo uspava,da se malo isplače kada zvekne,a i kada zvekne da gdje sam bila,...Izglada sam opet malo nabrušena,...Nisam spavala skoro godinu dana.Mala se tijekom noći sama prištekava na cicu,a noćas sam oko 00:30 dala joj cicati (ja legnem na leđa i otvorim butigu,a mala cica malo jednu malo drugu cicu),i probudila se oko 05:30 u istom položaju.Ona je spavala na meni,niti ne znam koliko me puta "iskoristila".Mogla je komotno spuzati sa kreveta... :oops:

eh Engls..posredno poznajem jedan par koji ima curku od cca 3god i blizance od cca 7mj. žive kod svekra tj kod njegovog tate...dok muž radi (po cile dane i noći da bi skuca za koju pelenu), njoj svekar manje više svakodnevno prijeti izbacivanjem iz stana, naziva je kurvom i sl... muž se nije kadra usprotivit... kak ta ženska to izdrži?, ne znam.. divim joj se.. ja sam i ovak bila za Vrapče...