Za Hrvatsku je procjena da je oko 1,7% populacije zaraženo HCV virusom, što čini više od 75.000 ljudi. Glavni put prijenosa hepatitisa C je putem zaražene krvi. Do uvođenja obveznog testiranja dobrovoljnih davatelja krvi (u Hrvatskoj je to od 1993.), transfuzije krvi i krvnih derivata su bile glavni put prijenosa hepatitisa C koji se tada i nazivao "posttransfuzijski hepatitis". Danas je osnovni put prijenosa intravensko korištenje droga, korištenjem zajedničkih šprica i igala. Mogući put prijenosa je i korištenjem inficiranog pribora prilikom tetovaža ili piercinga. Pored ovih češćih načina prijenosa, HCV se rjeđe može prenijeti i spolnim odnosom te tijekom poroda sa zaražene majke na dijete (tzv. perinatalni put). U oko čak 30% inficiranih ne može se sa sigurnošću utvrditi put prijenosa.
(www.wikipedia.org)
Sasvim slučajno otkrila sam da imam hepatiits C 2003.g. sa svojih 28 godina. Kako nisam primila transfuziju prije 1993. i nikad nisam ubola iglu u sebe, pretpostavljam da sam se zarazila nezaštićenim seksom iako je najpoznatiji put prijenosa preko krvi. Ako nije seksom, i ja spadam u ovih 30% koji ne znaju kako su se zarazili.
U ozbiljnoj sam vezi od 2002. Planirali smo dijete. "Što sad?", pitam liječnika, "smijem li biti trudna s hepatitisom C?" Poznato je da u trudnoći može doći do povećanja opterećenja jetre i kod zdravih žena, a kamoli ne onih čija je jetra inficirana. Sreća je u nesreći da sam od 5-6 genotipova (podvrsta) hepatitisa C imala jedan od najlakših: 3a, i biopsijom je utvrđeno da jetra nije puno oštećena. Liječnik je dao zeleno svjetlo za trudnoću. Dva dana nakon odnosa isti liječnik me nazvao da me je ubacio u program liječenja interferonom - iznenadna donacija firme LaRoche! Ali ako sam trudna, odustali bismo. Kud baš sad, mislila sam, i čekala iduću mjesečnicu... došla je. Nisam bila trudna i mogla sam početi terapiju. Bio je 12.mjesec 2005. Terapija interferonom traje 6 mjeseci. "Kad mogu opet pokušati s trudnoćom?", upitala sam, uplašena da me čeka neka teška borba koja će mi iscrpiti organizam, a godine idu, biološki sat kucka, možda nećemo ni uspjeti začeti zbog mojih uvijek neredovitih cikllusa... "Dogodine u ovo vrijeme možete početi raditi na bebi", uvjeravao me liječnik.
Davala sam sebi injekciju pegililranog interferona u bedro svakog ponedjeljka idućih 6 mjeseci. Plus 4 tablete lijeka ribavirina oralno. Eritrociti su pali, bila sam umorna, suhe kože, promijenjenog okusa u ustima... ali borba se već na prvoj kontroli pokazala uspješnom - virus se nije detektirao! Već nakon 3 mjeseca test na hepatitis C bio je negativan. Svo to vrijeme dragi i ja suzdržavali smo se od odnosa, kao i 6 mjeseci nakon moje terapije koliko tijelu treba da se očisti od lijekova, da se ne bi SLUČAJNO dogodilo da ostanem trudna. Ukupno više od 12 mjeseci apstiniranja.
26.1.2007. osjetila sam pucanje folikula u desnom jajniku (zaboli me jajnik). Pričekala sam 2 dana da jajašce bude nasred jajovoda, i 28.1. oko 18h popodne rekla dragom: "Skidaj gaće, to je sad to!" Ponovili smo "radnju" i 31.1. Napravila sam i svijeću da sve bolje "klizne" unutra. Nakon mjesec dana napravila sam test - bio je pozitivan!!! Uspjeli smo otprve, iako sam tijekom 2006.g. imala samo 6 ciklusa, i oduvijek su mi ciklusi bili neredoviti.
Sada sam 32 tjedna trudna i 19.10. očekujem curicu.
Želim poručiti svima koji imaju hepatitis C da ne klonu duhom. Bolest se danas uspješno liječi i nema straha da nećete smjeti biti trudne. Interferon sada ide preko HZZO-a: javite se, izliječite se što prije, pričekajte 6 mjeseci da se očistite od lijekova i mirno počnite raditi na bebi. Nijedan vlak neće pobjeći za tu godinu dana (ili godinu i po ako ste genotip 1) koju ćete odvojiti na rješavanje hepatitisa C.
