Ljutnja i agresija

Ljutnja je osjećaj, agresija je način ponašanja.

Bezbroj puta sam ovo pročitala.
Puno zlata vrijednih savjeta na Rodinim stranicama,
ali sa ovim konkretno imam problem.
Naime, dalje u tekstu piše:

Objasnite da je ljutnja prihvatljiva, ali agresija nikako nije.
Ponudite druge, prihvatljive načine iskazivanja ljutnje. Poslužite se osobnim primjerima (npr. "Ovo ja činim kad sam ljuta…")


Ja jednostavno nemam primjer za ovo :/
Ja, kad sam ljuta, ili kipim u tišini dok me ne prođe, što je totalno nezdravo,
ili radim baš ono što spada u "neprihvatljivo ponašanje" - derem se isl.
(ovo se u 90%slučajeva dešava kad G.nije blizu, samo da se zna)

Molim bilo kakav vid zamjene za ovakvo ponašanje.
Naročito da mogu djetetu da ponudim, on kad je ljut onda se dere, udara u šta stigne, grebe, štipa, ruši sve pred sobom...
A i meni bi dobro došlo...

Jesi pročitala Vaše kompetentno dijete?

Izbroji do 10 pa onda reagiraj.

Knjigu nisam pročitala, potražit ću je,
a što se brojanja tiče...mogu ja brojati do MILION al opet mi neće pasti na pamet ništa što mogu ponuditi kao prihvatljiv oblik ponašanja kad mi je dijete ljuto.

Naime, sjetila si me, baš sam jučer čitala dio gdje autor piše o neprihvatljivom ponašanju dječaka koji u vrtiću često grize i čupa drugu djecu.
Roditelji su posjetili to savjetovalište (Juul-a) i otkrili da dijete tako reagira zbog oca; otac se nije znao nositi sa vlastitom ljutnjom i bivao je agresivan. Jasper mu je savjetovao da, kad se naljuti, kaže: Ah, sada zaista ne znam što da kažem. (Valjda je ta rečenica autosugestivna, a ujedno i dovoljno dugačka da si čovjek uzme vremena kako bi se primirio, op.)
Uglavnom, čovjek je počeo koristiti to rješenje i maleni je prestao biti agresivan prilikom sukoba u vrtiću. Jasper kaže da bi se mali samo povukao u neki kut sobe i durio dok se ne bi zaokupio nečim drugim.

Meni je kod ove knjige najveća fora što svaki put kada ju pročitam ( a pročitala sam ju 3 puta ) skužim kako opet trebam nešto promijeniti u odnosu s curama.

:/

gdje ste kupile knjigu?

Ja u City centru, u onoj knjižari (mislim da je) Mozaik knjiga. Cijena je 130,00 kn.

Meni je knjiga super, iako nikad neću zaboraviti kako sam na početku (prvog) iščitavanja knjige hodala po stanu za mužem i čudom se čudila primjerima koje autor daje o postupanju roditelja sa djecom.
MM me uporno uvjeravao da je tako svuda oko nas, da je to 'normalna' pojava (konkretno: agresija roditelja prema djetetu i ignoriranje djetetovih potreba i želja od strane roditelja).
Još uvijek ne mogu prihvatiti da je to 'normalno'.

Kad sam ljuta ko pas ne vičem nego počnem-pjevati,glasno.Tako izbacim bijes iz sebe,a moji su to skužili,pa kad odjednom počnem pjevati oni se maknu .

kad sam ljuta najcesce kazem "bolje da sad nista ne kazem" i odem da perem sudove, da ribam nesto u kupatilu, da sklanjam stvari, sednem za komp. MM sedne za komp ili uzme da cita. Mali se jednom naljutio na mene i ostao je da sedi pored mene, ali je uzeo svoju knjizicui nju je glodao i listao dok ga nije proslo. Onda se nasmejao, bacio knjigu i dosao u zagrljaj :heart:

Ja se odem voziti ili ribam nešto po kupaoni... uh... što me sjetilo da bih se trebala naljutiti što je prije moguće. :/

Razmisljam.... daj mu neki čekić (deciji) kojim moze da udara po necemu, ili neke serpe i poklopce, ili neka udara u jastuk. Mozda da ide na terasu/dvoriste/svoju sobu i da vice iz sve snage, mogao bi i da skraba histericno po papirima, da cepa novine ili neke papire....

Citiraj:

---

@n@ prvotno napisa

Ja se odem voziti ili ribam nešto po kupaoni... uh... što me sjetilo da bih se trebala naljutiti što je prije moguće. :/

---

:lol:

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

@n@ prvotno napisa

Ja se odem voziti ili ribam nešto po kupaoni... uh... što me sjetilo da bih se trebala naljutiti što je prije moguće. :/

---

:lol:

---

Ja čisto drukčije - kad sam dobre volje sve je počišćeno a kad sam ljuta stan je ko ratište. U takvom raspoloženju nemam vremena čistiti, moram dobro izanalizirati situaciju koja me dovela do tog stanja i napraviti strategiju. Ko će mislit na čišćenje... :mrgreen:

Citiraj:

---

sandra123 prvotno napisa

Kad sam ljuta ko pas ne vičem nego počnem-pjevati,glasno.Tako izbacim bijes iz sebe,a moji su to skužili,pa kad odjednom počnem pjevati oni se maknu .

---

:lol:
Bravo!!!
Primjenit ću tvoju tehniku!

Moji kad su ljuti pokušavaju da simuliraju agresiju (ono ljut je na mene i mene želi da iznervira a kako će ako ne tako što će zveknuti brata/mene/staklo na vitrini...). Ipak vidim da je to naučeno ponašanje i da je donešeno iz jaslica. Ja im sigurno nisam primer jer se 'samo' derem :lol:

Našla sam u Sarajevu "Mozaik" knjižaru, ali knjige "Vaše kompetentno dijete" nema.
Obećale su tete da će je poručiti, pa sad, vidjećemo...

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Našla sam u Sarajevu "Mozaik" knjižaru, ali knjige "Vaše kompetentno dijete" nema.
Obećale su tete da će je poručiti, pa sad, vidjećemo...

---

Ja imam knjigu, kupila je u Buy book! Bilo ih je par, mislim da ih je nestalo, ali provjeri... košta 36 KM.
A ako je nema, možeš je naručiti.
A ako ti je hitna, možeš je kopirati od mene (ja je dam na kopiranje, a ti je preuzmi i plati - ne dam je nikom u ruke!!!! :lol: )

OK puno hvala,
pogledaću najprije u BuyBook,
a tete iz Mozaika su super bile, mislim da i tu imam neke šanse... :*

1. brojim do 10 tako da brojim udahe - pusem... nekad je to kao sistanje expres lonca...
:mrgreen:

2. kad je stvarno koma - boksam jastuke... uz puhanje... :lol:
ozbiljno sam razmisljala o kupnji boksacke vrece ali su mi savjetovali da ju moj strop ne bi podnio (spusten je nekim laksim materijalom)...

3. i ribanje kuce nekad pali ali nekad me bas to razbjesni...

4. volim vjezbati (yogu i sl. vjezbe koje radim za ples) tak da mi i to pali... da, cak i kad sam bijesna... a luka mi se pridruzi li se vjesa po meni... u tim trenucima vjezbam puuuuno lakse zbog opasnosti od povreda... obicno se prvo dobro ispusem pa onda odem na vjezbu, da potrosim taj adrenalin i ostale stresne kemikalije... ne znam da li bi preporucila nekome ko inace ne vjezba... ali mozda bi zamjena bila rashladjivanje kroz zescu setnju (ja za to nemam bas prilike jer sam solo s lukom)...

5. a nekad i vicem... pa kazem 'oprosti sto sam vikala'...

ovo poslijednje bi htjela izbaciti...

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

a što se brojanja tiče...mogu ja brojati do MILION al opet mi neće pasti na pamet ništa što mogu ponuditi kao prihvatljiv oblik ponašanja kad mi je dijete ljuto.

---

uh sad vidim da si napisala da ti brojanje nije milo, tj da te ne smiri do razine da ti padne ideja na pamet...
nije ni meni SAMO brojanje - nego to famozno puhanje...

i znas sta jos (to sam tek naucila, evo, s lukom - da sam to bar prije u zivotu imala kao alat) - govorenje na glas kako se osjecam: 'uh sto sam ljuta, ne mogu ni izraziti koliko sam ljuta/bijesna sam ko puska/...itd'...
isto i sa tugom 'tuzna sam/ jako sam tuzna/ mama place jer je tuzna... itd'

ne govorim, kad god je to moguce, razloge za te 'negativne' emocije -
a) jer ih (trenutno) dosta pripisujem bivsem muzu a ne zelim da luka stvara sliku o njemu na bazi mojih emocija i njegovom trenutnom a jednim dijelom i projiciranom/percipiranom ponasanju prema meni...

b)jer se onda i sama osjecam jos gore

dapace, ako vec moram nesto dodati, radije dodam: 'tuzna sam ali proci ce/bit ce bolje vec za pet minuta itd...', 'ljuta sam (puf-pant, huh- huh :mrgreen: ) ali sad cu se ispuhati...' , 'ljuta sam - moram sjesti i malo se smiriti'...

iako situacija nije ugodna govorenje samoj sebi me smiri a luki pomaze skuziti o cemu se radi...

to super funkcionira i kad vidimo drugu osobu kako je ljuta, tuzna: npr, ovo ljeto je moja mama imala napad ljutnje na svijet i svemir i luka je bio zbunjen a bome i ja - i umjesto burne reakcije ili povlacenja koje sam prije prakticirala automatski je iz mene izaslo 'baka je ljuta, jako je ljuta' (par puta jer je scena trajala a ona je isla po kuci govorila sve i svasta) i vec nam je bilo lakse... i nisam blokirala vec nam je dan prosao bas dobro...a i ona se brzo smirila kad joj ja svojim komentarom ili reakcijom nisam jos soli stavila na ranu)...
a zanimljivo - to radim sve vise i kad su u pitanju 'pozitivni' osjecaji... i jos ih intezivnije ali i 'uzemljnije' prozivljavam...

opet cu napisati - imam osjecaj da vise luka i njegovo prisustvo odgaja mene nego ja njega... ili da odgajanjem njega prvenstveno odgajam sebe... :)

inace - isto preporucam j.juula kao teorijsku podlogu...

isto tako, pronalazenje tocke u sebi koju ja nazivam 'promatrac' (inspirirana nekim knjigama o kvantnoj fizici) pomaze - ali to je vec mozda druga tema...

:love: :heart:

Za djecu preporučam fenomenalne slikovnice s psihološkim pristupom:
- Kad sam ljut
- Kad sam tužan
- Kad se bojim
- Kad sam sretan

Tko god ih je pogledao, oduševio se.
Izdavač: Golden Marketing

Opet ja, sva :cry:

Malo sam loše formulisala prvi post,
meni treba nešto što mogu mom G. ponuditi kao prihvatljivo ponašanje u situaciji kad je ljut, jer ovo što sad praktikuje totalno je neprihvatljivo.

Imali smo zadnjih dana "okršaje" u više navrata,
jednom me ugrizao za rame, preko majice, al mi je svejedno razgulio kožu, :shock: , masnicu da ne spominjem,
drugi put me uštinuo, svim prstima - cijelom šakom zapravo, i to za vrat!!!
Doći će mi glave moje vlastito dijete :cry:

Ja ne znam šta da mu ponudim,
pokušat ću sa tim izjavama - sad sam ljut/jako sam ljut...
ko zna, možda upali...

Nataša, nemoj se toliko žalostiti. Ti sama najbolje znaš imate li kao obitelj, ili u okolini, nekih ozbiljnijih problema koji bi se mogli odraziti u njegovom ponašanju. Ako se ne radi o nečem takvom, onda treba jednostavno imati strpljenja. Ne mora značiti da vi nešto jako loše radite, možda samo treba više vremena za ovu lekciju. Važno je da mu se daje do znanja da takvo ponašanje ne prihvaćate i da tako ništa neće postići. Važno je i da vi ne šizite, kad on već mora. S vremenom će naučiti. Vjerojatno su osjećaji još preintenzivni da bi tek tako ovladao svojim reakcijama.

Evo da podignem topic, da ne otvaram novi.
Na naslov bih još dodala + nervozni ispadi

Dešava se sljedeće:
otresito ponašanje u smislu - kaže mi "biži tamo!", ali ono stvarno kao iznervirano.
Ja mu kažem - nije fino tako reći, ne možeš tako pričati s mamom,
na šta on malo oštrije i malo glasnije kaže "ma bježi!"
ja opet - sine ne može to tako, bla, bla,
Onda on već počne "BJEŽI, IZLAZI, GUBI SE!!!" i u tom smislu.

A ako mu kažem "ne smiješ tako sa mamom razgovarati", onda se dere cijelim tijelom : "MORAM!!!"

:?

Predpostavljam da je ljut na mene ili ljut generalno,
Ali svejedno ne znam kako da se postavim.
Nekad mogu razumjeti zašto se ljuti, kad je npr. zaigran a moramo negdje nešto (tipa kući iz vrtića ili obratno),
ali počeo je da odgovara na svaku i to na jedan vrlo ružan i meni neprihvatljiv način.

Da gledam tuđe dijete rekla bih da je neodgojeno, zapušteno, razmaženo, bezobrazno, koješta slično

A možda i jeste???

Ima li iko iskustava sa ovakvom vrstom ponašanja?

Draga,
ako se dobro sjećam nedavno izbrisane teme, mislim da su u njoj sadržani razlozi G.-ovog ponašanja. Dijete imitira ono što vidi i izražava ono što osjeća, a što netko drugi ne izražava.
Kad se sredi odnos među vama (na bilo koji način), sredit će se i G.-ovo ponašanje.
:* ti šaljem!

Jesi li nabavila Vaše kompetentno dijete?

Nataša, sjeti se izbrisanog topica, mislim da ti je odgovor pred nosom ali ga odbijaš vidjeti, + valjda i nešto genetike...

i još: strpljenja, strpljenja, strpljenja.

eto dok ja napišem, Metvica me preduhitrila.

Boris nas poslednjih dana tera u šumu kod vuka :lol: . Pre par dana vodimo ovakav razgovor:

B: Daj mi čokoladu
Ja: Prvo da ručaš i dobićeš
B: Daaaaj mi čokoladu
Ja: Dogovor je dogovor. Ručaš i dobiješ
B: Beži u šumu :evil:
Ja: U šumu? Pa čega ima tamo?
B: Tamo je vuk :evil:
Ja: Pa ne smem onda, plašim se vuka
B: Nema veze, tamo je i lovac :evil: . 'Ajde, beži :evil: !!!

Matija nema tih problema. On savršeno kanališe svoje emocije već duže vreme, mnogo se ređe ljuti i puno ga kraće drži.

Ja sam upravo naručila Vaše kompetentno dijete.Vidjet ćemo hoće li biti od pomoći jer imam problema sa svojom curom.Ako koga zanima,preko Superknjižare,cijena je 100 kn

Moj sin od 4,5 godine ima slicnih problema.
Kada je ljut pocne "stenjati", vristati "u sebi" i zivcaniti, cak se i lupi ponekada od jada :/

S izrazavanjem emocija nema problema, zna reci ljut sam, tuzan sam, sretan sam, ali kada emociju treba popratiti i reakcija...uh :x
Koliko sam shvatila on se suzdrzava, npr. kada je ljut onda stoji na mjestu, stisne sake i kako sam gore napisala vristi "u sebi" tj. stisne zube i zatomljuje vrisak.
Nikakvo uvjeravanje da ako zeli vristati neka vristi ne pomaze, jednostavno ne zeli.

Kada je ljut na mene onda mi kaze "sada si u kazni" :? (vjerovatno nesto iz vrtica) ili "sada idem u sobu i bacit cu igracku" (kao iz prostesta) :?
Ja mu kazem, pa baci ako ce ti biti lakse, ali nikada to ne napravi.

Razmisljala sam da odem s njime do djecjeg psihologa, tek toliko da ga malo promotri u igri i reakcijama da nam da kakav pametan savjet jer mi smo ostali bez opcija :/

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Nikakvo uvjeravanje da ako zeli vristati neka vristi ne pomaze, jednostavno ne zeli.

---

kako ti reagiraš na tu emociju (svoju)?

ja vičem, pa i mala viče
to je zdravo, u mom okruženju i normalno : povisiti glas kad su ljut, želiš nešto istaći, opomenuti ...
djeca nas "vide" bolje nego šta mislimo, ako naša reakcija je naučena (jer u nekoj roditeljskoj metodi piše tako) tj. lažna, dijete to vidi, a to je zbunjujuće

Natasa, moj Lovre prije neko vrijeme imao je fazu da je me stalno grizao. Svaki put sam ga odmakala i govorila da to ne smije raditi - skoro da su mi pukli zivci a i ruke su mi bile u modricama. Sada vec neko vrijeme ne grize - sada ljubi :)
A kad se naljuti onda baca stvari, npr. jucer se naljutio i onda uhvatio guralicu i bacio je na pod. Trudim se to ignorirati ili govoriti da to se ne smije raditi, ali tesko je, pogotovo sto je Mali - zivac...

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Marsupilami prvotno napisa

Nikakvo uvjeravanje da ako zeli vristati neka vristi ne pomaze, jednostavno ne zeli.

---

kako ti reagiraš na tu emociju (svoju)?

ja vičem, pa i mala viče
to je zdravo, u mom okruženju i normalno : povisiti glas kad su ljut, želiš nešto istaći, opomenuti ...
djeca nas "vide" bolje nego šta mislimo, ako naša reakcija je naučena (jer u nekoj roditeljskoj metodi piše tako) tj. lažna, dijete to vidi, a to je zbunjujuće

---

Ja vicem, kada sam ljuta zaderem se doslovno na samu sebe (ako sam na sebe ljuta naravno) :mrgreen:
I on uvijek doleti do mene i pita sto mi je, ja kazem da sam ljuta zbog toga i toga i on me potapsa i kaze "no no, bude proslo" :?
Tata takodjer, uvijek on pita sto je bilo i uvijek mu kazemo i obrazlozimo zasto smo ljuti, tuzni itd.
Bez obzira na to sve on ne pokazuje sklonost da nas kopira :/