Važnost obrazovanja - u kojoj mjeri?

Naslov možda nije ispravno formuliran, ali zanima me sljedeće:

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

Unaprijed se ispričavam moderatorima, ako već postoji ovakakv pdf.
Željela sam da i o ovome malo pišemo ...
Voljela bih pročitati vaša mišljenja. :)

1. ne
2. da
3. ne
4. ne

:mrgreen:

sorci moja, brza si ko' na pištolju!
Svaka čast!
Za podrobnije odgovore "kada, kako i zašto" bila bih preznatiželjna, zar ne? U smislu zadiranja u privatnost i sl.
Možda bi tek to bio začin, he? :mrgreen:
Ma, moja malenskost je daleko od jedne "kurjože"! :P

1. važno mi je kako se određena osoba odnosi prema poslu, i ljudima u svojoj okolini
2. praznoglavi su me procjenjivali po stručnoj spremi
3. htjela sam biti automehaničar, ali mi nisu dozvolili
4. neovisno o medijima i o mom obrazovanju - nastojim ukazati na stvari koje znanje omogućuje... meni je znanje važnije od titule, pa sam stoga nakon odslušanog magisterija - odlučila da ga neću završiti. jer je bio sveden na štrebanje za titulu. ja sam htjela konkretna, primjenjiva znanja. ali zato učim ono što me zanima (za to se ne daje titula :lol: ).

jel sad bolje? :P :lol:

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

1. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. Ovisi, npr. ako netko nije završio nikakvu školu a imao je sve uvjete za to, samo zato jer je lijen i neambiciozan onda mi to puno govori o karakteru. S druge strane ako netko ima niži stupanj obrazovanja, ali se odnosi prema poslu kak spada, onda mi je to o.k. Iako se privatno uglavnom družim s obrazovanijim ljudima jer nekak s njima lakše nađem temu za razgovor.
2. Da
3. Jesu. Studirala sam nešto što me nikad nije zanimalo zato jer ću s tim zanimanjem lakše naći dobro plaćen posao i prije se osamostaliti nego da sam npr. arheolog. To je više bilo stvar odgoja nego iskustva roditelja, odnosno stava da je bitna materijalna sigurnost i primiti se konkretnog posla a ne zanositi se s nekakvim romantičnim idejama jer se od toga ne živi.
4. Mislim da nije dovoljan ali pomaže. Moji su oboje VSS i obrazovanje se uvijek podrazumijevalo, tak da mi nikad nije ni palo na pamet da budem npr. frizerka. Primijetila sam da dosta ljudi moje generacije čiji roditelji su nižeg obrazovanja nisu imali baš neku podršku kad su odlučili studirati

Pokojna prababa je djedovu sestru metlom tjerala da završi srednju školu :mrgreen:

Inače:

1) ne , mojoj mami da i onda mi je rekla da imam prijateljice sa srednjom školom da mogu dominirati :roll: :lol:

2) uglavnom komentari na moj faks bili : a, jadna :lol: a seizmologija, što je to? neka grana astrologije ?

3)o tome bih mogla napisati trilogiju......

4)ne, moj će mali biti automehaničar ili šofer ili vozač tramvaja

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

Naslov možda nije ispravno formuliran, ali zanima me sljedeće:

1. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. Ne. Ja npr. imam dvije diplome, a MM je SS. No, moram priznati da mojim roditeljima je to malo smetalo. Sanjali su da cu se udati za doktora ili pravnika.

2. Pa, nekad da, nekad ne. Znalo se desiti da su me apriori podcijenili radi mladosti i izgleda (mrsava plavusa :mrgreen: ) pa su se neugodno iznenadili.

3. Ja sam iz relativno skromne (da ne kazem siromasne obitelji). Oduvijek su mi govorili da moram uciti, jer da cu inace biti ovako kao i oni: nikad dosta za sve sto nam je trebalo, nekad ne i bas pre-siti.

4. Ne znam. Jer nisam postigla sa svojim obrazovanjem nista previse da se mogu diciti nad nekim drugima, manje obrazovanima. I sa svojim diplomama sam u financijskoj gabuli.

Joj, fali mi jedno S. Dakle MM je SSS, a ne SS. :lol:

MM je VŠS zato jer sam ga ja natjerala :lol:
Njegovi starci imaju 3 god. srednje, uvijek su jako loše živjeli od radnički plaća. Nisu mu dali da ide u gimnaziju jer nije dolazilo u obzir da studira. Nakon završene tehničke škole inzistirali su da se zaposli i da donosi lovu doma da njima bude lakše. On se upisao na faks pa su se svađali oko toga i nije imao nikakve uvjete za učenje. Ja sam bila jedina osoba koja ga je poticala i sad mi je zahvalan jer ima puno bolji posao nego mi mogao naći sa srednjom školom koju je završio

1. ne (ali svejedno sam tjerala mm da se ponovo primi knjige i diplomira konačno)
2. nadam se da ne
3.da. tata mi je stalno govorio da ne smijem u prosvjetu (pogodite zašto), a meni je to uvijek bilo malo krivo. Na kraju sam ga poslušala, ali i sad si mislim kak bi bilo super predavati pravo u nekoj srednjoj školi.
4. mislim da može. mi doma stalno nešto učimo, mislim da se fran sjeća mog učenja za pravosudni (a tko se toga nebi sjećao!), a sad kad se i JBT malo više primio knjige, i ima uspjeha...mislim da se to kuži. Osim toga, trudimo se da to bude u pozitivnom kontekstu, a ne kao neka tlaka.

Mislim da se može puno napravit da im učenje ne bude problem i prije nego dođu pod utjecaj medija u tom smislu.

1. kako kad
2. jesu
3. na zalost ne
4. nemampojma ak ce bit na mene, nema toga kaj cu im ja moc objasnit

1. Ne, ali kad pogledam svoje najbliže prijatelje, ispast će kao da je da... akademici, inženjeri, profesori... a stvarno ih ne biram na toj bazi.
2. Da... iako sam ponekad svojim znanjem i sposobnostima nadmašila neke daleko obrazovanije, pa sam zadobila još veće poštovanje. No, to se nije dogodilo u mojoj državi. Ovdje se ne gleda kako što radiš, već koliko si zaradio....
3. Ne. Ja idem nesigurnijim putem.
4. To ne mogu procjeniti, no ona ima primjer roditelja koji konstantno uče, proučavaju, rade.... pa bi to možda moglo biti dovoljno.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

3. htjela sam biti automehaničar, ali mi nisu dozvolili

---

Ja sam do drugog razreda osnovne imala "crno pod noktima" od ulja iz tatine automehaničarske radionice. Onda su me preobratili, jel' ipak sam ja curica :lol:

1. Ne. Nije mi važno čime se čovjek bavi, već kakva je osoba u duši.
2. O da. U društvu sam jedino ja imala srednju, ostale cure su išle na faks, a ja sam od 19. radila i živjela sama. A radila sam svašta mimo struke, konobarila, čistila, čuvala bakice, a to je nekima bilo fuj :/
3. Ne. Iako se sada lupam glavom u zid što ih nisam slušala i otišla na faks.
4. Meni je važno da mi sin bude prvenstveno sretan i ispunjen u životu i da u njemu uživa, bez obzira bio stolar ili automehaničar ili doktor znanosti.

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. Kako kad. U privatnom životu - ne. U profesionalnom - da.
2. Ne znam. Valjda jesu :?
3. Da. Bila sam sigurna da NEĆU biti profesorica hrvatskog i raditi na srednjoj školi (iako je bio težak udarac prekinuti obiteljsku tradiciju u 3 generacije).
4. Nadam se da može. Pitaj me opet za 10 godina istu stvar :mrgreen:

[quote="Marna"]Naslov možda nije ispravno formuliran, ali zanima me sljedeće:

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnos

1.ne,ima visoko obrazovanih koji imaju samo znanje ali ne i "širinu"
2.da
3.da,mama mi nije dozvolila kriminalistiku jer kako ću s mužem i djetetom noću trčati za krim.?!Pa upisah pravo(djeda odvjetnik),već 10g.imam 2 ispita do kraja
4.ne,želim da oni budu ono što oni budu željeli i onda će biti sretni(iako navijam da D bude dinamovac a H manekenka udana za dinamovca-zar bi onda netko pitao koja im je stručna sprema?) :lol:

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. ne
2. da, često, pa kad skužim da je nekim personama to bitno, onda se još ishvalim kako sam završila i ovo i ono i tečaj šivanja :roll:
3. ne baš previše. MM npr ima visokoobrazovane roditelje (profesor i liječnik) a sam je završio večernju, ali je na kraju upisao i završio faks (doduše, tek u braku)
4. vjerojatno da, ne samo vlastiti, već iz uže okoline

1. Stupanj obrazovanja - ne. Zanimljivost, znatizelja, inteligencija i karakter - da. Vjerojatno postoji neka korelacija, ali ne vjerujem da je jaka.
2. Ne znam; u svakom slucaju nisu me diskriminirali. Doduse, imam doktorat (koji je bio totalni promasaj vremena i truda pa bas to i ne cijenim puno).
3. Ne, nimalo.
4. Da, definitivno. Ali rijeci nikad nece biti toliko efektne kao djela. Tj. djeca oponasaju ono sto vide u nama, a ne ono sto im pridikujemo (a sami ne postujemo).

Btw, koji to mediji iskrivljuju vaznost obrazovanja? Npr. ovdje u Americi i vrapci na krovu pjevaju da covjek sa zavrsenom srednjom skolom u zivotu zaradi oko 200,000$ vise nego onaj koji ne zavrsi. Vise od 50% maturanata ide na faks. Vise od pola studenata upisanih na fakultete su "stariji" ljudi, preko 30-40 godina, tako da je doskolovanje ili prekvalificiranje jako vazno i rasprostranjeno. Pa cak i u HR, ima statistika kolike su prosjecne place po stupnju obrazovanja - pa onda kad jos covjek razmisli da ce industrija sve manje i manje znaciti, a u tercijarnom sektoru vrijedis koliko znas, znaci trend jaza i stratifikacije zarade po obrazovanju ce se samo jos vise produbljivati. (A da ne govorimo o tome da su te godine na fakultetu ipak ja mislim pune lijepih uspomena... pa osobno zadovoljstvo koje proizlazi iz skupljenog znanja...)

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. ne, samo ako je posao u pitanju
2. jedino mi zidari promjene ton i način obračanja nakon što čuju titulu
3. ne, nemaju veze s tim smjerom
4. bez problema, moj djed je to jednostavno objasnio stricu i mom tati: to ljeto im je dao motiku u ruke i proveli su ga okapajući vinograde (jer to ih čeka ako ne uče, ostatak života, pa su upisali završili više škole)
mislim da će moj odnos prema školi imati više utjecaja na djetetovu sliku nego mediji

pino, mislim da se ovdje mislilo o lošem utjecaju medija u smislu da se na druge načine, a ne obrazovanjem, može nabrzaka steći basnoslovno bogatstvo i živjeti na lovorikama kako se to često prikazuje po kojekakvim teen serijama ili showovima raznih vrsta.

Citiraj:

---

paci prvotno napisa

pino, mislim da se ovdje mislilo o lošem utjecaju medija u smislu da se na druge načine, a ne obrazovanjem, može nabrzaka steći basnoslovno bogatstvo i živjeti na lovorikama kako se to često prikazuje po kojekakvim teen serijama ili showovima raznih vrsta.

---

istina, al ti ne treba TV za to, dovoljne su dnevne novine ili da imaš u gradu takvog

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. Ako se pod ovim pitanjem misli procjenjujem li ljude kao ljude na temelju njihova stupnja obrazovanja, odgovor je ne. Poznam mnogo ljudi koji nisu vrhunski obrazovani, ali su vrhunski ljudi i obratno. Ali, obrazovanje smatram velikom vrijednošću po sebi i držim do njega i to ne toliko do stupnjeva koliko do samog znanja. Naime, imala sam prilike vidjeti da se iza obrazovnih stupnjeva kriju neobrazovani mediokriteti. Dobro obrazovanje je jedna od mojih vrijednosti u životu, nešto do čega držim daleko više nego do materijalnih ostvarenja.
2. Da, ali ne uvijek s pozitivne strane.
3. Moji roditelji su utjecali na moje obrazovanje, iako je moje zvanje različito od njihovih. Na mene je utjecalo to što mi je roditeljska kuća puna knjiga, što se uvijek razgovaralo o kulturnim i znanstvenim temama i što su moji roditelji postavljali obrazovanje kao životnu vrijednost. Najviše sam im zahvalna što su me u 5. razredu OŠ upisali u klasičnu školu, a što se tiče faksa, to sam odabrala sama, dok su njihove želje ležale drugdje.
3. Da, apsolutno. Mislim da je utjecaj iz roditeljske kuće presudan i vidim to već sada na svom sinu.

važno je obrazovanje, naravno. Ali, kao što je već naglašeno, ne kao akademski stupanj već stvarno znanje i želja za učenjem. Moji roditelji su SSS, ja i brat imamo faks. Jedino za čim mi je danas pomalo krivo je to što su ipak imali krilaticu: važno je imati zanat u rukama, pa sam umjesto tadašnje kulture upisala srednju medicinsku. I protratila četiri godine školovanja (iako to tada nisam tako doživljavala, sama sam odabrala "zanat" i uživala u njemu).

nadam se da ću i klincu prenijeti važnost obrazovanja, i mi stalno nešto učimo po kući, čitamo, ja se uvijek šalim na način da kada on kaže da želi biti vrtlar onda zaključimo da će to završiti na agronomskom fakultetu i sl. No, ukoliko se pokaže drugačijim, nadam se da će odabrati zanimanje u kojem će biti sretan.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

paci prvotno napisa

pino, mislim da se ovdje mislilo o lošem utjecaju medija u smislu da se na druge načine, a ne obrazovanjem, može nabrzaka steći basnoslovno bogatstvo i živjeti na lovorikama kako se to često prikazuje po kojekakvim teen serijama ili showovima raznih vrsta.

---

istina, al ti ne treba TV za to, dovoljne su dnevne novine ili da imaš u gradu takvog

---

Mislim da se više, bez formalnog obrazovanja, teško može legalno steći takva basnoslovna lova. Prije deset godina je to možda bilo pravilo (iako mislim da je i tada legalnost često bila upitna), ali danas, sumnjam.

Drugo, o kojoj dobi djece govorimo? Fran ima 7 godina i kreće u prvi razred. Ja se nadam da ću mu sad (iako na tome već duže vremena radimo) približiti sustav vrijednosti koji govori da je učenje nešto važno, pozitivno i lijepo i da škola nije tlaka nego jedno pozitivno mjesto od kojeg može imatio samo koristi. Za sada, on nema pojma o stereotipima koje vežemo uz nogometaše i manekenke i nadam se da će, do vremena u kojem će iz medija za njih saznati, već biti toliko "navučen na školu" da mu to neće smetati. Da skratim, mislim da je tu ipak presudan utjecaj roditelja, a ne medija, naravno ako se krene utjecati na vrijeme.

Prvo i najvažnije -želim da mi je dijete sretno u životu bez obzira što radio ili koliko škole završio.Naravno uvijek sam im napominjala koliko je znanj bitno u životu ne toliko radi boljeg zaposljenja(a i to je bitno)nego radi njih samih ,da se završenom školom ne stječe samo diploma nego i sigurnot u sebe u svoje sposobnosti.A prije svega ih učim da se poštenje dobrota,i marljivost stavljaju i spred svih diploma na svijetu.Jer kakve vam koristi od deset fakulteta ako ste loš i bahat čovjek.To ne želim svojoj djeci ni pod cijenu titula kao što su dr.,mr. i slični.

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

Naslov možda nije ispravno formuliran, ali zanima me sljedeće:

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

Unaprijed se ispričavam moderatorima, ako već postoji ovakakv pdf.
Željela sam da i o ovome malo pišemo ...
Voljela bih pročitati vaša mišljenja. :)

---

1.Nije.Ali mi je važna razina znanja,opća kultura,zainteresiranost...
2.Vjerujem da da.Kad čuju da sam rodila s 22,ljudi me pogledaju raznježeno,al s visoka,kad čuju da sam rodila s 22 i završila težak faks,promjene facu,na onu WOW... :roll:
Makar mi je završit faks ništa prema odgoju djeteta. :/
3.Roditelji su SSS,pilali su mozak da FAX treba završit.Nisu mi "dali" da upišem medicinu.Nisu bili oduševljeni ni elektrotehnikom.Mislili su da ću bi nešto tipa prevoditeljica,reporterka,menađerica...hahhaah,ne ka sređena koka,ne terenka u trlišu:)
4.Odrastat će uz mene i mm-a koji čemo učit za PDS.Kakve će to osjećaje u njemu stvorit-neznam.
Forsirat ko moji-neću(iako bi ja i bez njihova forsanja uvijek upisala faks),važno bi je bude sretan...

1. ovisi - ne procjenjujem ljude po stupnju obrazovanja, ali je to nekako prisutno. Posebno jer se zna odraziti na generalna stajališta ljudi.
Uvijek se sjetim jednog tipa iz kvarta - glavni ulet mu je bio "džes' pič.." S takvim se bome ne bih družila pa je da je zadnji na svijetu.
2. da - posebno stariji.
3. da, možda više podsvjesno. Npr gledala sam tatu sa SSS koji je imao dosta malu plaću i mamu koja je s VSS i PDS-om direktorica u jednom velikom poduzeću. Možete pogađati kaj me više privlačilo :)
4. može, ako ga se uči od malena da su obrazovanje i radne navike bitni.

Ali mislim da nije bitno obrazovanje koliko odnos prema radu. Kaj mi znači nečiji fax (pa sve da ih završi i 5) ak osoba neće raditi. Najvažnije je da je osoba ambiciozna i da želi raditi. MD je puno manje obrazovan nego ja pa zarađuje više (a ja zaradim dosta) - zato jer radi 2posla i ništa mu nije teško.

1. I je i nije. Mada se većinom krećem u krugu sebi sličnih, ali to jednostavno tako dođe. Imam i krasnih prijatelja s npr. srednjom školom, zainteresiranih za sve na svijetu, inteligentnijih, kreativnijih i zanimljivijih od mnogih s višom naobrazbom. Iako, stupanj obrazovanja govori nešto o upornosti i želji da se završi započeto, tako da nikad ne bih obezvrijeđivala trud uložen u škole, jezike, tečajeve i sl.

2. Kako tko, često sam čula i podsmjeh (u smislu šta ćeš sad s tim papirom, i šta si tolike godine potratila na knjige)

3. Mislim da jesu, ali vrlo indirektno i podsvjesno. ja npr. nisam ni slučajno htjela završit u školi (mislim da sam se tu dobro procijenila, ne sluša me ni ovaj jedan doma) pa je tu otpalo niz stvari koje bih inače mogla sa zanimanjem učiti. A mama mi je rekla-em ideš na taj fax, em hoćeš živjet u domu, ideš ti studirat ili se zafrkavat?

4. Meni je bio dovoljan primjer roditelja da mi bude najnormalnija stvar ići na fax. Jer sam od djetinjstva slušala studentske priče i anegdote. U puno oskudnijim uvjetima. Nadam se da će tako biti i s mojom djecom, mislim da to bez obzira na izbor zanimanja nije loše, radi načina razmišljanja, opće kulture, stava...Ali voljela bih da sami izaberu i da uživaju u onom što rade, to je velika sreća u životu.
A svima nam fali financijske edukacije bez koje se i vrhunskom stručnjaku teško obogatiti pa ću se potruditi djeci približiti financije bez obzira koju struku izaberu, barem da ono što zarade znaju pametno upotrijebiti. Isto vrijedi i za sport...zdravlje je bitno svima (mada sam tu stvarno koma :)

Naslov možda nije ispravno formuliran, ali zanima me sljedeće:

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja? Važan mi je moj stupanj obrazovanja, ali mi je iskustvo reklo da nekako više zajedničkih tema imam sa osobama višeg stupnja obrazovanja.
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali? Nisu niti ja ne procjenjujem druga na taj način.
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja? Ne.
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost? Mislim da joj suprugov i moj primjer može predočiti važnost obrazovanja. Sve što imamo mogu tome zahvaliti.

Unaprijed se ispričavam moderatorima, ako već postoji ovakakv pdf.
Željela sam da i o ovome malo pišemo ...
Voljela bih pročitati vaša mišljenja.

Citiraj:

---

Loli prvotno napisa

1. ne (ali svejedno sam tjerala mm da se ponovo primi knjige i diplomira konačno)

---

I ja diplomirao

:D :D

1.Da i ne! ne-kod prijatelja ili osoba s kojima radim;da-u slučaju iduće veze ću biti pametnija,na to ću itekako obratiti pažnju!Nije bez veze govorila nam profesorica u školi tražite sebi ravnog ili bar potaknite ga da dođe na vašu razinu!
2.Da-nikad neću zaboraviti kad je jedna cura ostala šokirana i onaj njezin komentar i pogled u očima,a ti imaš nešto u glavi?
3.Da-ostala sam bez roditelja na početku srednje škole i odlučila sam da ono što upišem ću i završiti,morala sam u strukovnu školu,pa faks koji sam se cijelo vrijeme pitala a šta će to meni,ali nikako još nisam prebolila što nisam išla za svojim talentom,mislim da ću to studirati u mirovini jednog dana!
4.Da-mislim da ću jednog dana svom djetetu sigurno utanko objasniti da joj je baka-akademski obrazovana glupača na kvadrat,otac-srednjoškolski probisvijet,pomajka-a valjda će završiti srednju školu do njenog puberteta,majka-budimo iskreni,krumpir s diplomom,a djed-čisti dokaz da s kvalitetnim znjem i sposobnostima možeš stvoriti čuda(Akdemski obrazovana osoba koju cijenim).Znanje je bitna stvar i u budućnosti bez znanja neće moći ništa!

1. Ne
2. Da
3. Ne
4. Možda

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. ne
2. ne - za posao koji radim od završene škole tražili su praktična znanja a ne diplomu
3.ne baš
4. nadam se da ću im uspjeti usaditi važnost marljivog rada i učenja kroz cijeli život. ne mislim od njih napravit gotovane

1. nije mi važno nečije obrazovanje - i ne volim takve ljudi koji se drže hoch i razgovaraju samo s dipl ili mg dr
2. nažalost previše je ljudi koje te procjenjuju po tvom obrazovanju ili po izgledu. :/
3. iskustva roditelja i jesu na neki način utjecala na mene. znala sam da ne želim raditi u tvornici, imati stroge šefove, malu plaću. i zato sam učila i jako se trudila.
4. ja ću svakako pokušati svojem djeteu pokazati kako je obrazovanje jako bitno, ali i kako je bitno raditi što te zaista ispunjuje. a dal ću uspjeti, vidjeti ću.

obrazovanje zaista nije mjerilo koliko smo "čovjek".
npr. moj tata nije završio faks, ali je čovjek pun znanja i sposobnosti i toliko ga ljudi cijeni i poštuje da ne znam bolji primjer od njegovog.
krenuo je na faks, ali nije imao novaca ni potpore da ga završi, a zaista je pametan. ali je zato prošao svakakve specijalizacije i... i svojom voljom je naučio do kraja više područja.
danas je čovjek koji je sam naučio koristiti kompjutor i na poslu je uveo red i sve se radi kompjutorski. internet je njegov dom :P . sam je napravio električni auto i dobio dozvolu te se njime vozi svaki dan.
bratu je napravio 2 kartinga, pokrenuo je sportsko društvo za cijelu hr - neću reći koje... i još brdo toga :D

potpisujem tulip.

Nije mi važan nečiji stupanj obrazovanja,mislim da on ne garantira širinu i mudrost koju najviše cijenim kod ljudi.Ona nije nužno rezultat fakultetske diplome,već neke osobne radoznalosti i želje za znanjem i edukacijom koja ne prestaje s godinama našeg školovanja,već postoji ili ne postoji u nama.

Naravno da lakše pronalazim teme za razgovor s ljudima koji su npr načitaniji,informiraniji,kojima ne moram šire objašnjvati diskurs neke teme koje se dotaknem ili foru koju izvalim a koja npr ima pozadinu u nekakvom predznanju.


Ne volim ljude koji misle da sve znaju o svemu,to je vrlo opasno,mislim da čovjek stvarno uči dok je živ,u upravo me taj znatiželjni i vrckavi ljudski duh fascinira i baš to volim kod ljudi.

Ja imam fakultet i govorim tri jezika,a moj muž ima gimnaziju i zarađuje tri puta više od mene.Kao da je to kod nas mjerilo. :/

Citiraj:

---

Marna prvotno napisa

Naslov možda nije ispravno formuliran, ali zanima me sljedeće:

!. Je li vam važan nečiji stupanj obrazovanja?
2. Jesu li vas na taj način procjenjivali?
3. Jesu li iskustva vaših roditelja utjecala na izbor vašeg zanimanja/zvanja?
4. Može li danas naš vlastiti primjer biti dovoljan da svojoj djeci predočimo važnost obrazovanja s obzirom da su na udaru medija koji iskrivljuju stvarnost?

---

1. Ne, ali 'vučem' prijatelje još iz gimnazije ili sa faksa, a svi su pozavršavali fakultete pa ispada da se družim sa takvima. :lol: U principu mi je bitnije da li se s nekim kliknem i kakvi su nam pogledi na život. Ako gledamo u istom smjeru i ako držimo do istih vrijednosti, sasvim je svejedno da li imaju ili nemaju titulu.
2. Da. mislim, čovjeka u životu procjenjuju na mnoge načine, a ovo je jedan od načina. Ako ništa, kod natječaja za radno mjesto.
3. Da. Tata je rano magistrirao i nekako mi se činilo normalno da i ja idem na fakultet. Nikada mi nije niti palo na pamet da ne idem. Ne zato što su me na to forsirali, nego u mojoj glavi nije postojala neka druga opcija osim gimnazije i fakulteta (i dan-danas sam štreberski tip :mrgreen:)
4. Mislim da primjer roditelja ipak bude jači od medija. Zapravo, čini mi se da je bitno koje vrijednosti roditelji njeguju. Ako je tati bitno da svakih tri godine kupi novi auto, a mami da li je krpa na njoj sa potpisom nekog slavnog kreatora koji je ovog mjeseca vrlo 'in', onda niti djeca ne mogu baš pokupiti neke druge želje i vrijednosti. Isto i sa školovanjem, ako se roditelji stalno dodano educiraju, čitaju neku literaturu iz njihovog područja, dijete dobiva primjer po kojem se može ravnati.

I da.. tulip je to baš lijepo formulirala. :)

1. ne, ali preferiram druženje s ljudima koji rade na sebi, na bilo koji način ( formalno obrazovanje ne znači baš puno ).
2. događa se da među ljudima koji nemaju puno škole budem predmet sprdnje jer konstantno nešto učim. titulu " zloupotrebljavam " isključivo u komunikaciji s liječnicima jer u 99% slučajeva tek nakon što je spomenem komunikacija se podigne na zadovoljavajući nivo.
3. o da, cijeli sam život slušala koliko generacija unazad su moji preci imali diplome. za mene studij nije bio pitanje izbora već nešto što se podrazumijeva.
4. ja se iskreno nadam da može, a vrijeme će pokazati... što se medija tiče ja ne pripadam onoj skupini roditelja koja pokušava djecu izolirati od njihova utjecaja. zajedno gledamo TV i listamo novine, pa komentiramo. pokušavam ga usmjeriti da stvari promatra kritički.

1. Ne. Važnije mi je što čovjek nosi u sebi...Mada nisam puno tolerantna na onak bezobraznu glupost :mrgreen:
2.tak su me procjenjivali samo nerelevantni...uskogrudni...malograđani...
3.nažalost jesu...i uopće ne kužim kaj mi je bilo... :mrgreen:
A tako sam silno htjela studirati kriminalistiku....(i još me nije prošlo)
4.samo primjer? bojim se-teško....anforčunatli..

1. u osnovi ne, sretala sam fakultetski obrazovane ljude koji su bili karakterni papci, i one sa OŠ koji bi me oborili s nogu. Isto tako, VŠS šašave, lude kao šiba ( u pozitivnom smislu) elokventne, meni najtaman, i one sa OŠ koji su bili ološ koji ne bih primila u kuću, a takvih sam upoznala na svojim raznim poslovima iha-haj. Dakle, diploma sama po sebi mi ne znači nešto da bih smjestila čovjeka kao čovjeka u određeni pretinac

2. Da li s me procjenjivali ? Hm... Da. Tipa da su me neki sa faksom podcjenjivali pa se poslije šokirali kad bi skužii da imam znanja iz opće kulture ravno pobjednicima Kviskoteke. Ili, što mi se događa zadnje vrijeme na poslu, da sam čula kako neki pričaju "da se držim previsoko i pravim fina" jer imam srednju ekonomsku što je za većinu kod mene na poslu gdje 70 % ima OŠ, ono što je meni profesor fizike ili kakav primarijus. A nema to veze sa školom, jer i nije nešto, nego tako oni misle, pošto se šminkam i ne trkeljam gluposti, ne pričam javno o najintimnijim stvarima i uredno obećam sočan šamar nekom starkelji koji me želi drpati kao ostale

3. Starci ? Bilo je "uči sine da se ne patiš kao ja". Tako je "sin" učio, umjesto gimnazije ili medicinske "upisao" ekonomsku jer je moja sirota majka, vječna tuđa nadničarka, gledala sa divljenjem bankovne službenice koje idu sa posla punih vrećica voća i svega. Mama sirota nije znala da će doći rat, seljenje, recesija, privatizacija na hrvatski način, nezaposlenost,.... Smatrali su u ono vrijeme da je srednja stručna plafon, dok danas govori da ne može sebi oprostiti što nije učinila više da mogu studirati, i da srednja ne znači ništa u našem kraju ako nemaš štelu

4. Mislim da bi mogao biti. Da ne završe kao ja. Ako budu željeli, i trudit ću se i nekad cijele dane razmišljam o tome kako ću im priuštiti faks. Ako budu željeli ja ću se živa potrgati da se školuju. Evo moj stariji je rekao neki dan da "će biti znan-stven-nink", a danas je sav ponosan odnio svoj mikroskop da pokaže klincima svoje kukce i ostalo. Vidjet ćemo što će biti. Obrazovanje prije svega