U školu sami ili u pratnji?

Prijateljica se preselila iz Rijeke u Zg i sin joj je završio 3. razred u Zagrebu. Škola im je bila u kvartu, 3-5 minuta pješice i nakon prvih par dana upoznavanja, poslala je sina samog u školu. I ispostavilo se da su čudaci jer je bio jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je došao sam, pješke u školu. Svi ostali su dolazili u pratnji roditelja pješke ili autom bez obzira na udaljenost od škole. Obratila je pažnju i vidjela da se na Zagrebačkim ulicama stvarno rijetko mogu vidjeti učenici osnovnih škola kako sami idu ili se vraćaju iz škole.
Moje pitanje glasi zašto klinci ne idu sami u školu koja im je u kvartu? Je li to neka preporuka škole? Strah? Ili je samo ona živjela u kvartu u kojem to tako funkcionira?
Istina je da je meni škola preko puta kuće pa nisam razmišljala o tome, ali u ulicama oko svake riječke škole prije i poslije nastave može se vidjeti hrpa učenika koji se vraćaju doma. Osobno, mislim da bi moj umro od srama da dolazim po njega u školu.

Ja neznam kaj cemo mi.
Trebala si ovaj topic otvorit za 10 tak dana kad cu imat vlastita iskustva.

Sad si mislim da cu ga svako jutro vozit, al bogtepitaj kaj ce se jos sve izdogadjat... u ovih 6 dana... :mrgreen:
On voli bit samostalan... sam ic u duckas, sam bi, tj. s biciklom, isao i na trening dva sela dalje, da ga pustim.... vidjecemo

Mislim da nema neke potrebe da ga svaki svakcijati dan vozim u skolu, a opet, kajjaznam... :/ (volila bi imat pod kontrolom kud ide, s kim se druzi i kak se ponasa po cesti)
u biti - najradije bi mu kameru neku nekam prikopcala da ga snima cijeli dan

U prvom razredu ćemo ga svakako voditi, za dalje ne znam. Mislim da bude u trećem i četvrtom razredu išao sam (iako ga MM ne bi pustio samog do punoljetnosti :roll: ).

Ovisi o dobi i djetetu. Moja ce pocetkom treceg razreda imati "samo" 8,5 godina. Vidjet cemo kako cemo. U prvom sasvim sigurno nece ici sama nego s pratnjom.

Ujutro ćemo ga sigurno voditi u ŠK jer se to poklapa s našim odlaskom na posao, a, kako sada stvari stoje, očekujem da će u trećem razredu sam dolaziti kući.

Adrian je prvi razred išao sam, drugi ćemo ga sigurno voziti u školu a možda ćemo sad dok još ne pada mrak rano pokušati sa samostalnim povratom doma. On ima dosta dug put i bus pa nije baš prejednostavno.

Citiraj:

---

Alamama prvotno napisa

Adrian je prvi razred išao sam, drugi ćemo ga sigurno voziti u školu a možda ćemo sad dok još ne pada mrak rano pokušati sa samostalnim povratom doma. On ima dosta dug put i bus pa nije baš prejednostavno.

---

vi ste se preselili? (kad je prvi razed išao sam, a drugi će te ga voziti).

ne napravila sam lapsus, prvi razred smo ga vozili. Sorry

Naš je došao krajem trećeg razreda. Prvih nekoliko dana vodili smo ga u školu, možda i dva tjedna, tako nekako. Ne sjećam se jesmo li ga dočekivali. Onda se skompao s dečkima iz razreda koji stanuju blizu.
Škola je unutar naselja, 10ak minuta, ima jedna ozbiljnija cesta za preći. Djeca su u trećem razredu uglavnom išla su sama u školu. Oni koji su dolazili u pratnji roditelja većinom su stanovali s druge strane prometnih cesta kao Vukovarska npr.

prvi razred smo ga vodili i docekivali
u drugom cemo uvesti pozdrav nakon prelaska ceste (onda pedesetak metara do skole sam) plus docekivanje pred skolom za povratak

mi nemamo nikavu cestu za prelaženje
( osim susjedovog dvorišta :mrgreen:)
pa ide sama od drugog školskog dana

stvarno ne znam kako se ljudi uspiju organizirati za odvoz i dovoz , ipak mnogima radno vrijeme počinje prije 8 a i škola traje 3-4 sata ,a roditelji rade daleko više.... kod nas boravak ne postoji

Ja već sad paničarim za iduću godinu :mrgreen:

Nema šanse (zbog posla) da ga vozimo i dolazimo po njega, a čini mi se (prema pričanjima mama iz vrtića) da smo čudna manjina. :/

Mi smo na selu, jedno tjedan dana smo isli s njim, sve krace i krace dok nas na kraju nije potjerao doma...

Ja moram parkirati izvan školskog dvorišta, pozdravimo se, da ekipa ne vidi i onda ga otpratim pogledom do ulaza. Natrag ga je dovodila djevojka koja ga je vadila iiz škole prije boravka. Tako je bilo krajem 1. razreda. Što me tek čeka u 2. razredu?

Nama je škola preko ceste i na putu za vrtić. Mislim da ćemo mi svi krenuti kao i do sada zajedno od kuće, a kada pređemo ulicu on će put škole, a ostatak ekipe (princ,MM i ja) produži prema vrtiću i na posao :)

Citiraj:

---

mamalada prvotno napisa

Ja moram parkirati izvan školskog dvorišta, pozdravimo se, da ekipa ne vidi i onda ga otpratim pogledom do ulaza. Natrag ga je dovodila djevojka koja ga je vadila iiz škole prije boravka. Tako je bilo krajem 1. razreda. Što me tek čeka u 2. razredu?

---

A zašto ne ide sam?

Mi imamo srecu jer imam starijeg sina, pa tako u skolu zajedno, a poslije skole cemo ju ipak prvo vrijeme malo pricekati. Mada se ona zestoko buni, hoce ici sama :lol:

Vodili smo u 1. i 2., a čini se da ćemo i u 3. Krešimirac je užas za školarce.

Mi ćemo ga u 1. i 2. razredu sigurno voditi i dočekivati jer ide u boravak, a škola je preko puta vrtića u koji vodimo drugu dvojicu tako da nam je usput.

Prijavljujem da je Vedran danas prvi put sam otišao u školu (1. razred), :*

Vjerojatno bi išao i ranije da su druge okolnosti, no kako baš u to doba idem i ja sa malom za vrtić i škola nam je usput, onda je išao uvijek sa nama, no mislim da je došlo vrijeme za više samostalnosti. Bio je veseo kad je čuo da će ići sam i "odlepršao je" mašući nam.

Do škole treba preći jednu srednje prometnu ulicu (nema semafor, ima zebra) i onda ima još cca 300 m po malo prometnoj uskoj uličici do školskog dvorišta - sve u svemu, 5 minuta hoda.

i moj imaslican put, ja ga najceste dopratim do tog pjesackog prijelaza a onda dalje nastavi sam. Idem po njega u skolu jer nikada ne znam kada ce izaci iz skole. Mi cemo tek u drugom razredu poceti sa samostalnim odlascima...

ivar ide u drugi i pol razred i u skolu jos uvijek ne ide sam, ja s njim predjem ilicu a on onda dalje on ide sam nekih 50 metara do skole po plocniku

pred skolom ga docekujemo svaki dan




zajedno s drugim roditeljima (za one koje misle da smi samo mm i ja ludi)

D.ide u drugi razred i od polaska u školu ide sam sa školskim autobusom koji ga kupi na stanici koja je 10 m od kuće i silaze na stanici koja je ispred škole. Na svome putu do škole prelazi jednu prometnicu.
Koliko je prednost što nema puno pješaćenja, toliko i nije jer se onda živciraš zbog busa, dal će doći, zašto kasni, sigurnost vožnje....itd.
Dijete ima mobitel da nam se može javiti ako nema autobusa, što se pokazalo praktićno već nekoliko puta, pa smo npr.nakon što nam se javio da nema busa, uputili dijete da se vrati u školu i čeka dok dođemo po njega ili kad su kasnili zbog gužve u prometu, pa nam se javio da dolazi.

u mom kvartu, u moju staru školu,i danas većinom klinci idu sami, dakako pješice...često ih viđam ujutro kade idem na posao, i popodne, kad idem kući...
i ja sam, kad više nisam bila prvašić, išla sama...zapravo, išli smo u grupama, onak kako stanujemo...
e,sad, da smo u centru grada, nisam baš ziher da bi mi išao sam, ovak je već drugi par rukava

Znate kaj, zanima me što mislite, dokad ćete pratiti klince u školu?

Ja sam prije Vedranova polaska u školu negdje na forumu napisao da mislim da ćemo ga pratiti vjerojatno 2-3 mjeseca ... no, eto, razvuklo se :/ ali, drago mi je da je ipak sam krenuo, pa makar to bilo samo tu i tamo. Mislim da mu treba više samostalnosti, nekako smo zanemarili tu komponentu odgoja posljednjih mjeseci ... :/

velim, u drugom razredu krenuti ce sam.

Mogu reci, mi smo jedni od rijetkih roditelja koji jos dolaze po djecu (nas tri iste smo tamo). Da ima drustvo sigurno bi vec krenuo sam, ovako - on jednostavno glavinja, zamisli se a mene je strah te jedne ceste koju mora proci.

I ja sam mislila da će do kraja prvog razreda Rea već moći sama u školu, ali još uvijek se ne usudim.

Ima točno 5 min do škole (cca 500m uzbrdo), i 5 puta prelazi cestu!!! u tih 5 minuta.

Najgori je prijelaz pred našom kućom - jer nema nogostupa s naše strane ulice.

Živimo u malom slavonskom gradiću, a naše gradsko poglavarstvo trenutno uređuje nogostupe u jedno 2-3 ulice koje nisu u centru grada - jer tamo ima veliki broj školske djece (to svakako podržavam).

Međutim, moje dijete u centru grada nema nogostup sa svoje strane, nego mora prijeći cestu čim izađe iz kuće, nema obilježenog prijelaza u blizini, na nepreglednom zavoju smo (nit automobili vide nju, niti ona automobile, osim ako malo zakorači na cestu).

I to je jedan od razloga zašto je vodimo u školu i dolazimo po nju.

Povremeno smo je pustili da iz škole krene sama i dočekamo je na pola puta, ali to je bilo u vrijeme početka šk. god dok su još na svim prijelazima ceste bile školske patrole i više policije na cesti, sad pred kraj više nitko ne obraća pažnju na tu djecu. :x

Moja ide sama u skolu od 2. tjedna skole! :D

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

ivar ide u drugi i pol razred i u skolu jos uvijek ne ide sam, ja s njim predjem ilicu a on onda dalje on ide sam nekih 50 metara do skole po plocniku

pred skolom ga docekujemo svaki dan




zajedno s drugim roditeljima (za one koje misle da smi samo mm i ja ludi)

---

ma zašto bi bili ludi

ja bih ti se čudila da dijete od 8 godina puštaš samo po Ilici

ja oskara ujutro vozim do pothodnika nakon cega on ima jos jedno 300 metara do skole i jednom mora proci preko zebre

od negdje 8-9 tjedna prvog razreda doma ide sam
s busom

od toga je nekoliko puta dosao s busom k meni na posel, jednom skroz u samobor jer smo se tak dogovorili i u svom tom stazu je 2-3 puta sjeo na krivi bus
al imao je mob. pa smo se culi i za cas je dosao doma

ide busom (staje ispred kuće - to sam izmoljakala od vozača)... tijekom zime sam ga stalno kupila ispred škole, a sada samo ako mu je dugo čekat do školskog busa (3 dana u dva tjedna)....

Sinu mi škola nije u kvartu, pa nema dileme - vodimo ga i čekamo (ispred razreda - tako mogu svaki dan izmijeniti i koju riječ s učiteljicom). Od sljedeće godine vodimo oboje na isto mjesto, jedva čekam.

kao što sam nekad davno i napisala
ribica

Citiraj:

---

Nama je škola preko ceste i na putu za vrtić. Mislim da ćemo mi svi krenuti kao i do sada zajedno od kuće, a kada pređemo ulicu on će put škole, a ostatak ekipe (princ,MM i ja) produži prema vrtiću i na posao

---

Dogogi nam se ponekad kiks pa da se svi ne stignemo spremiti do vremena polaska ili da baš tog dana on inzistira da krene ranije u školu (treba se kokati sa sličicama prije škole :) ), pa tada zna otići i sam u školu.

Loše je to što mora preći Selsku cestu na dijelu gdje je semafor samo za pješake koji vozači ponekad i ne poštuju pa projure kroz crveno. :shock: :(

Zato je dogovor da uvijek mora stajati, iako mu je zeleno za prelaz, dok svi vozači ne stanu na semaforu. :/

Moj B. zadnjih 3-4 tj. ide sam iz škole 2 puta u tjednu, tj. one dane kad ima 4 sata. On je jako sretan i ponosan na sebe. Ima za preći nekoliko cesta, svugdje su zebre... a ipak dobijem želučanu nervozu dok ga čekam

Vedran sad ide sam u školu, nekad ga ispratimo do prvog raskršća, nekad ne. Kad ga ispratimo, gledam ga kako se ponaša na prelasku - puno je ozbiljniji sada kad sam ide preko ceste, nego prije kad je išao sa nama.
Razmišljam da ga jednom pustim da se sam proveze tramvajem koju stanicu (na periferiji smo tako da nemamo gužvu u tramvaju), mislim da će to biti slijedeći korak u osamostaljivanju.

Znam da imam još puno godina do tada, ali ne mogu ne razmišljati o tome kako se roditelji koji nemaju baka servisa, a rade od 7(8) - 15(16) uopće organiziraju ako im djeca idu u školu jedan tjedan ujutro, a drugi popodne?

Ne da im nema tko odvesti djecu do škole nego nema tko biti s njima cijelo jutro, dati im jesti i spremiti ih u školu? Razumijem petaše, šestaše, ali kako mali prvašići???

Mene to najvjerojatnije čeka i kad analiziram svoje djetinjstvo uviđam da su svi oko mene imali baka servis, a rijetki su djecu puštali samu doma. Moj muž je primjer :/ , mama mu nije imala izbora, morala je raditi za mižernu plaću, a on se "spremao" sam... To sigurno ne želim svom djetetu i opet dolazim do zaključka (kao i sa jaslicama ljeti) da je najbolje raditi u prosvjeti ako želiš imati djecu i da sam fulala faks :(

od 7, 8 do 15, 16sati

varaš se ,to s prosvjetom,

dobro je ako radiš u jednoj smjeni i u jednoj školi ,a ako radiš 50 km od kuće u 2 ili 3 škole onda prosvjeta nije med i mlijeko

jako malo ljudi radi u jednoj smjeni u u jednoj školi

djece je sve manje i ljudi moraju potovati

moje kolegice koje rade u 2 smjene i vežu preko podneva imaju grč u želucu jer ne znaju kako su im djeca otišla u školu

zato , ni prosvjeta nije ono što je nekad bila, ja se ježim iduće šk. godine

a ove zbog glupog rasporeda morala sam dodatno plaćati nekoga da mi diejte kupi iz vrtića

Baš mi dobro dođe ova tema..
Nas to čeka za nekoliko mjeseci, a N jako želi biti samostalan. Iako je nama škola jako blizu, imamo jednu cestu s pješačkim, a N je prilično zaigran i neporezan. Tako da ćemo ga prvu godinu voditi, ja ili teta čuvalica, ovisno o mom rasporedu (prosvjetarskom) jer ću vjerovatno raditi na više lokacija i s prilično šarolikim rasporedom. Drugi razred će vjerovatno sam, škola nam je nekih 100m daleko.
MM je doma uglavnom tek nakon 18 tako je on tu ne može pomoći, bake na žalost nemamo :(

zavrsio drugi razred a ivar jos nijednom nije posao sam od doma do skole
kako je nekoliko dana pred kraj godine auto bas na tom nasem p.p. pokupio odraslog covjeka, nece ni u trecem :/

ja dodjem s njim do krizanja, predje sam ili sa mnom, nekad zeli da prosetamo zajedno do skole da popricamo jos tih minutu.


skupljamo ga pred skolom, ili mm ili ja, nekad i oboje, jer jos uvijek ne mogu docekati da ga cujem i vidim, obicno ostane jos 20tak minuta na igralistu, a mi roditelji popricamo sami ili s uciteljicom, to je isto ritual kojeg cu se tesko odreci.

do pekare i trgovine ide sam, jutros je sam isao od britanca do doma jer mu se nije dalo lubenice birati po pjaci, ali to ne ukljucuje opasne prelaske.

bas ovo sto maria kaze, da ga pustim sama preko tog krizanja, ne bi mogla raditi od brige. kako ne zelim njemu dati mobitel, smetala bi uciteljici pozivima jel ziv.