tako je to sa prvim djetetom...

Ovu rečenicu sam čula više puta u trudnoči, kada sam pratila po tjednima što se dešava novo sa bebicom ( i izvještavala sve bližnje o tome :mrgreen: ), kada je mm pjevao bebici u stomaku, kada sam se osječala posebno i blaženo... Zatim kad se L rodio. moja i mm radost i oduševljenje tim malim bićem raste svakim danom, i opet ćujemo- tako je to sa prvim djetetom, drugo nećete toliko nosat i skakat na svaki mig... Pa onda što se tiče slikanja (l ima vjetrojatno više slika nego ja cijeli život), a onda ćujem kako drugo dijete nema toliko slika obično (ja npr isto imam manje nego moja starija sestra). Kako se ja sad osječam, mislim da ću drugoj trudnoči (jednog dana) pristupiti još temeljitije jer sad znam što to izađe iz mog stomaka i još mi je to sad svetije :)
Nebih htjela zakinuti mlađe djete jednog dana, a opet neznam koliko je to moguče jer Lukasu nebih mogla dati sto postotnu pažnju da je još jedno dijete sa nama.

Citiraj:

---

ivanaos prvotno napisa

Nebih htjela zakinuti mlađe djete jednog dana, a opet neznam koliko je to moguče jer Lukasu nebih mogla dati sto postotnu pažnju da je još jedno dijete sa nama.

---

Nama se rodila Janči i naravno da je Mija morala podjeliti svoje vrijeme za igru s Janom. No to se uvijek nadoknađuje nekim drugim trenutcima. Npr. Kad Janči spava.
A t da ne nosam Janči kad stignem nije tako, još smo kupile sling i maramu. 8) Ja je ne mogu gledati a da je ne cmakćem, mazim, nosam, ljuljam i sve što uključuje nježnost.

Osim toga Mija se baš više i neda gnjaviti. :cry:

Ja otkad sam rodila Niku stalno govorim da koliko mogu zamisliti i zeljeti jos jedno dijete toliko mi je to nezamislivo jer se bojim da bih u tom slucaju njega zapostavila, a ako ne njega onda cak drugu bebu jer stalno govorim mami,....svima da ne mogu zamisliti da se sva djeca jednako vole jer sam ja sigurna da ne bih nikoga voljela kao njega.... :)

meni je to nasilno uskracivanje paznje, ljubavi, vremena, mozda cak i zanemarivanje starijeg djeteta zbog mladjeg, ali i konstatacija "nemoguce da cu drugo voljeti kao prvo!" bio bas problem prije druge trudnoce. puno sam puta to spomenula mm, bilo je cak i topica na tu temu, stvarno sam bila zbunjena.

danas mi je to, naravno, smijesno, pogotovo onaj dio o ljubavi.

s dvoje shvatis da si prava organizatorica, a sad i iskreno vjerujem da je on puno vise dobio u sestri, no sto je izgubio u trenucima kad sam se ja morala posvetiti njoj.

Ljubavi ima jednako za svako dijete. Ali se količina slika i drugog snimljenog materijala smanjuje. Kada se rodio F stalno smo šetali sa fotićem ili kamerom, kod O je to već bilo znatno smanjeno. Sada sa I ja uopće ne vadim kameru, dok fotićem znam tu i tamo nešto slikati. MŽ se jako trudi sjetiti uzeti aparaturu i krivo joj je što smo prestali slikati. Zašto je tako ne znam.
Mene je kao klinca strašno smetalo naslikavanje, silno sam se živcirao svaki put kada bi starci pripremili fotić. A i dan danas ne gledam svoje albume.

Pitala sam mamu o tome (ima nas 3).

Nasmiješila se i rekla da se bojala istoga kad je ostala trudna nakon mene (jer nije mogla zamisliti da voli nekog kao mene). No, kad rodiš - ljubav se ne podijeli već podupla :heart: :heart: i to je čudo Božije.

Kad se sjetim kad je rodila seku :D bila sam izvan sebe od sreće, s 5 godina sam ju prematala, mazila, nunala, ležala s njih dvije.. Bile smo sretne.

Kad se rodio brat, tata je morao prvo doći doma javiti nama dvjema. Skakale smo pola sata po kauču u dnevnoj i vrštale od sreće. Kasnije, navlačile smo ga svuda sa sobom.

Sve smo dijelili. Mama nikad nije kupila jednu ili dvije čokolade već tri. Ili jednu veću pa smo podijelili. I uvijek se trudili dati braci još malo jer ju obožava ;)

I ja sam mislila da nitko ne može zagrliti moje srce kao Patrik. I vjerojatno ne može. Ali, veselje, leptiri koje osjetim u trbuhu kad pomislim na novu bebu i kad zamišljam njih dvoje, Patrikov osmjeh kad pričamo o seki ili braci .. neprocjenjivo :mrgreen: Moje srce je danas još veće.

Kad ti se rodi 2. dijete, 1. ne voliš ništa manje, samo svi zajedno volite još nekoga :heart: :saint:
Ljubav nema granica.

A što se tiče fotića - sad fotkamo daleko više nego prije, a sve zahvaljujući digitalcu (sa starijim smo prve dvije godine imali analogni fotić, pa smo dobro pazili na što sve ispucavamo film), jedino sad imamo manje razvijenih fotkica. No to je već pitanje kvalitete i kvantitete - razvijamo samo ono što je dostojno albuma, a ostalo pohranjujemo na medijima.

Ovo za slikanje je živa istina. Ponekad mi bude žao a onda vidim kako smo s prvom zapravo i pretjerivali. Sada se svelo na neku normalnu mjeru. I kada se slikamo, slikamo se svi zajedno ili njih dvoje zajedno a meni su to najljepše slike ikada.

Ljubav se dupla i nikada ne dijeli, ja svoju prvu sada još i višem volim (ako je to moguće uopće) kada vidim kako voli i ljubi svog brata. A ona je pak njemu sve. Nikada ih ne razdvajamo uvijek i svuda idemo svi zajedno.

Ja razumijem sve ovo sto vi pisete, ali sam od roditelja koji imaju troje, cetvero djece cula nesto sto mi je bilo jako ruzno. Rekli su mi da se rodenju prvog djeteta jako, neopisivo veseli, rodenju drugog se prilicno veseli, a kad dode trece ili cetvrto, onda je to vec stara stvar, nista posebno. :(
Zar ne zasluzuje svako dijete jednu veliku, ogromnu dobrodoslicu na ovaj svijet?

Potpisujem Tiwi i mamu sanju: ljubav se uistinu podupla( i potrupla :lol: u mom slučaju).
Inga, iz svog iskustva ti govorim da takve izjave ne stoje, vjerujem da si krivo protumačila njihove riječi. Treće dijete nas je iznenadilo da ti ne mogu opisati koji je to šok bio. Kad sam ga vidjela prvi put u rodilištu, nisam mogla doći sebi od čuda: i po izgledu, boji kose, načinu cikenja, spavanja i sad godinu poslije i po karakteru koji se nazire,taj bebač nema veze s prvo dvoje djece. Toliko je zanimljiv i privlačan da smo ama baš svi oduševljeni s njim i zaljubljeni u njega, u užoj i široj porodici. Non stop blejimo u njega i skačemo svi na njegov mig i prohtjev. A on nas sve cmače, onako mali samo nas poliže i vikne: mwa! :lol: Moja sestra je uporna u stavu da se prvo dijete najviše zanemaruje zbog drugog ili/i trećeg i ne vjeruje mi da to kod mene nije tako, pa svaki put kad dođe skače za princezom, vodi ju van, priča s njom i daje njoj prednost u nekim sitnim stvarima. Meni dođe neka tuga kad to vidim.Neznam zašto.
ivanaos, neznam šta da ti kažem, osim: ne slušaj sve što ti pričaju u trudnoći ;)

Citiraj:

---

Lady of the Lake prvotno napisa

Inga, iz svog iskustva ti govorim da takve izjave ne stoje, vjerujem da si krivo protumačila njihove riječi.

---

Hvala ti sto si to tako mirno prokomentirala. Kad sam prvi put procitala ingin post, mislim da sam pocrvenila od bijesa. Osim redovne price o "stancanju" djece iz ovih i onih razloga, izuzetno mi na zivce ide i implikacija da mi je moje trece ili nekome sesto dijete "nis posebno". Cini mi se da su predrasude o obiteljima koje imaju vise od dvoje djece na nasim prostorima PREGOLEME i to me rastuzuje i ljuti istovremeno, jer vec vidim te face i komentare kad rodim jos jedno ili dvoje.

Hm, mislim da nisam krivo protumacila rijeci jer sam to cula od dvoje roditelja koji imaju jedan troje, a drugi cetvero djece. Jednom od njih upravo se bilo rodilo trece dijete i ja mu dosla, sva sretna, cestitati, a on ce meni - ma sta ces cestitati, to mi je trece, men i je dobiti dijete vec stara stvar. A zena pored njega, majka cetvero djece, potvrdi da se oko rodenja prvog djeteta pravi velika frka, a oko rodenja treceg i cetvrtog vise nitko ne trza.
Inace su oboje brizni roditelji, ali eto mene je bas naljutila i razalostila ta njihova izjava. Zvucalo je kao da im rodenje njihove vlastite djece nije bitan dogadaj.
A ja se vec sad veselim rodenju drugog djeteta jer mislim da cu sada, kad znam sto dobivam, moci jos bolje cijeniti to blago. :heart:

I jos samo da vas pitam, niste se valjda naljutile na mene zbog toga, ja sam samo glasnik. I jos sam odmah napisala da je mene bas rastuzilo kad sam cula takve izjave.

Meni brat i šogi čekaju treće (prvo dvoje su već mangupi od 8 i 10 g.).
I oni su nekako skuliraniji od mene: ja još uvijek sve Gabove dogodovštine prepričavam s oduševljenjem, i slikice s UZVa ove trudnoće s veseljem pokazujem i informiram što se događa. Oni nekako drže da je sve to što se u trudnoći događa NORMALNO (ja doživaljavam trudnoću kao nešto EXTRA), pa tako i samo rođenje i sve što dalje ide. Oboje vole i svoju i moje dijete jako puno i niti jedno neće biti uskraćeno, tako da je to čini mi se... Ne znam kako bih to izrekla... Valjda neke ljude puca taj PRVI puta, a već kada je drugi, treći jednostavno intenzitet tog uzbuđenja opadne. A uvjerena sam (čitajući postove nekh višestrukih mama) da ovo nije pravilo, već da smo jednostavno drugačiji.

A vjerujem da je tako, da smo svi razliciti.

[quote="Olivija"]. Oni nekako drže da je sve to što se u trudnoći događa NORMALNO (ja doživaljavam trudnoću kao nešto EXTRA), pa tako i samo rođenje i sve što dalje ide.

I ja isto kao ti :heart: pa me rastuži kada drugi ne djele moje oduševljenje već me još i pokušaju "spustiti na zemlju".

inga, bez brige, većina te skuži :love: , a opet uvijek ima onih koji protumače tvoje riječi kako to oni žele. Ja sam isto često čula roditelje koji omalovažavaju rođenje drugog, trećeg djeteta, kao da to samo odrađuju

Hm, hm to sam se i ja pitala kad sam drugi put bila trudna....no, i u drugoj trudnoći sam se ponašala gotovo isto kao i u prvoj, MM je jedva čekao preglede i uzv, ne moram vam reći koliko je moj trbuščić dobio pusa od moje prve princeze. Euforija kada je konačno mala princeza ugledala svijetlo dana gotovo je bila ista, samo malo opuštenija. A slikica imamo stvarno puno, jedina razlika je što su te slike na računalu, a od prve princeze u albumima. Priznajem da me je pekla savijest kada bih mazila bebu, a onda bih si opet pomislila, pa starija princeza je isto mažena, pa sad to moramo podijeliti na dve jednaka djela. I još nešto moram priznati, da mi je žao zbog nekih postupaka spram starije princeze, tek sad vidim kako sam tada bila u krivu, no, bitno je da to sada vidim, čovjek ući dok je živ.

Ja imam troje djece i smatram da jednako volim svih troje i da nijedno od njih nije uskraceno za moju paznju a da ne govorim koliko se oni medjusobno vole i raduju jedan drugome. ja sam svaku svoju trudnocu dozivljavala kao da mi je prva i nosala UZV slije pokazivala svima redom ko je bio zainteresiran za gledati i svoju dr. stalno nesto ispitivala kao da to nisam nikad prosla tako da po meni te price na drze vodu da ljudi sa troje, cetvero djece trece i cetvrto docekuju bez uzbudjenja

o ljubavi netrebam pricati,ona je i dalje beskrajna za obojicu,iako sam se u trudnoci bas tog bojala,kako ce mi biti nemoguce toliko voljet jos nekog.

mladjeg slikamo isto jako puno,kao i starijeg.sad mi je problem kad su obojica na slici u ciji album stavit koju fotku.

jedino sto mladjem ne kupujemo toliko igracaka.prije smo bili opsjednuti njima i kupovali smo sve sto je u ducanu vidio.sad to ne radimo.ima ih dovoljno od starijeg,a ionako se s igrackama rijetko igra.

sto se tice robice-tu si stvarno nemogu pomoci,na nju trosim i zadnju kunu.ormari su puni robe sto ju je brat preraso,kao i poklona,ali eto,tu mi nema pomoci.

Inga, mislim da nitko nije ljut na tebe :love: . Ja sam skužila da ti to samo prenosiš. Samo mi je kao i tebi bilo neshvatljivo da roditelji mogu reći da im 3. trudnoća nije više nešto (ili 4.5.6....) Okolina da, ali sami roditelji...to moraju zbilja biti neki jaaako kuul likovi. Pa sam zato rekla da si ih možda krivo skužila: možda su se zezali i htjeli bit duhoviti,praviti se važni, možda si bebi kupila dar pa kao.... nisi trebala, što si trošila...nije ovo niš posebno...itd. A ak su zbilja osjećali to tako kako su rekli, pa nije ni to za osudit. To samo znači da nisu skakali, bili nervozni, grizli nokte, zvali ginekologe usred noći samo da nešto pitaju :lol: ...već su sve znali i bili su praktični. Možda su još pod utjecajem okoline koja nije skakala oko njihove 3. trudnoće i 3. bebe, pa su se htjeli uklopit i ne radit frku kad nitko drugi ne radi. Ja sam cijelu 3. trudnoću provela u oblacima i nitko me nije mogao spustit dolje. Tak i onak sam bila ko balon :lol: ali bilo je nehvalevrijednih pokušaja. Odi si po smoki, kažem ja, i pusti mene da dižem frku oko čega želim dizat frku.

Baš smo sinoć MM i ja razgovarali kako bi to bilo da imamo još jedno djetešce, onako u teoriji. MM je smrtno zabrinut da ga ne bi mogao voljeti kao što sad voli Liama.

Međutim, sjetili smo se da smo potpuno istu stvar rekli i nakon naše djevojčice... da je nemoguće voljeti tako jako opet, zaljubiti se, biti opčinjen, obožavati doslovce.... Jednostavno, gledaš tu jedinstvenost djeteta i znaš da je neponovljiva i bojiš se da zato nećeš moći voljeti opet.
I iako od goleme ljubavi niti ja ne vidim mogućnosti da bi opet mogla toliko voljeti, znam da sam u krivu, znam da bi se zaljubila opet i otkrila još jednu neponovljivu jedinstvenost sa kojom dolazi baš svako dijete.

Što se tiče komentara i priča okoline, ja otprilike imam nepisano pravilo da ono što čujem prečesto, ne shvaćam ozbiljno, a najčešće to ljudi i ne govore ozbiljno... tj. bar ne svjesno.... poput vijesti, vremena, tračanja.... toliko me (ne) diraju naučeni (preuzeti, naslijeđeni) stavovi drugih.

Što se slika tiče.... moja opsjednutost zadržavanjem trenutaka u tom obliku je jednaka i prvi i drugi put.

Činjenica je da ljudi imaju tendenciju "spuštanja"... svega što je lijepo, blaženo, uzvišeno, sretno, posebno... Zato ja biram društvo ili biram (malo) riječi.

Mi od naše starije imamo milon slika, a od druge isto toliko DVD-a (na kojima su obje, naravno) :)

Mi od prvoga imamo više slika nego od drugog. Vjerojetno zato što je prvo dijete velika promjena, "nova igračka" za mamu i tatu. Kod drugog si već iskusna mama, ne čudiš se više toliko svaki put kad napuni pelenu... :lol:
A i malo je teže imati fotić ili kameru u ruci dok trčiš za dvojicom... :lol: , ipak imamo samo dvije ruke! :lol:

ja sam se sa oboje jednako ponašala, jednako ih nosala, jednako skakala na svaki šušanj...
volim ih neizmjerno, a našlo bi se ljubavi i za još kojeg...

Lijepo je cuti vasa pojasnjenja cure. Doduse, vi na forumu ste ionako posebne mame. :heart:

Citiraj:

---

inga prvotno napisa

Lijepo je cuti vasa pojasnjenja cure. Doduse, vi na forumu ste ionako posebne mame. :heart:

---

Baš i ja s guštom zbog ovog otvorim forum :heart:

Pa ja vjerujem da sa drugim djetetom neću imati toliko vremena nosat ga, ipak će i Nika tražit svoje, ali kao što je netko rekao sve se to nadoknadi nekako drugačije. Na kraju krajeva opet ću dati svoj maximum, a ljubav će osjetiti i jedna i druga :love:

A meni eto žao što sam neke stvari propustila sa prvim djetetom (nošenje u marami npr.) pa kao da će ona ostati zakinuta za to...