Strah od preseljenja

Da vam se ukratko predstavim. Majka sam sina 3 god i kćeri 1,5 god. Zaposlena, vrlo zahtjevan posao isto i MM. Nisam dugo aktivni član foruma iako sam često čitala razne postove od prve trudnoće pa do sada. Uvijek me fascinirala iskrenost i humanost koju tako lako iskazujemo na forumu, a nekad teško u direktnom kontaktu.
Zbog posla preselila sam se (prije djece) iz većeg mjesta (ne Zg) u manji, gdje sam upoznala MM i gdje živimo već neko vrijeme. Ali jednostavno ne ide. Nisam sretna ovdje i to se sigurno prenosi na djecu. Sadašnje mjesto stanovanja je tipična mala sredina sa svojim nepisanim zakonitostima koja jako teško prihvaćaju nestarosjedioce, vjerovatno malo drugačije sa različitim stajalištima o životu. Na poslu imam priliku preseliti se i raditi u Zagrebu. Mnogo sam o tome razmišljala i nadala se da ćemo se MM i ja uspjeti dogovoriti, i... uspjeli smo. Našli smo stan, u potrazi za tetom čuvalicom - izgleda mi da će i to se srediti ubrzo, pokušati čim prije upasti u vrtić....
Međutim sada strah (!?), strah od preseljenja i strah od onoga čemu sam se tako dugo nadala i težila. Je li to "pazi što želiš, može ti se i ostvariti". Kako ćemo se snaći? Da li će djeca biti zadovoljna? Da li ću ja biti sretnija što sam se makla iz male sredine? Da li će sve biti ok? Da li radim grešku?

Ima li netko sličnih iskustava? Kako ste se snašli? :/

Hvala vam na komentarima.

Zabrinuta....

Mislim da je briga normalna... i mi smo prije godinu dana selili iz sela u ZG i malo sam se bojala,
ali vjeruj mi, vec nakon par dana imas osjecaj ko da si oduvijek tu! To je stvarno ludilo kako se covjek na sve prilagodi (pa ipak smo i mi neka vrsta zivotinja, zar ne :oops: )
Nama je to bila druga v elika selidba i onda sam se sjetila i te prve i isto kako smo se zapravo i tad brzo prilagodili...
I zato vjerujem, bit ce ti super - ZG ima toliko toga za ponuditi djeci - setalista, kazalista, maksimir, zoo, jarun, bocarski, centar, Sljeme...
i djeca ce uzivati....
U koji kvart dolazite, mozda mogu pomoci i oko preporuke za vrtic ili tetu cuvalicu...

ništa ne može biti toliko loše koliko vi to možete promjeniti nabolje...

Mi smo trenutno u Zagrebu. Odlučili smo se preseliti u manji grad u blizini. Iz priča sa zaista raznih strana, tamo bi nam trebalo biti jako lijepo. Sve ima i neke svoje minuse naravno, ali u ovoj varijanti, zaista su neznačajni. Veselim se svemu. A opet, u zadnje vrijeme, baš kao i ti, preispitujem tu našu odluku, seciram ju i opterećujem nam svakodnevicu. Muči me koliko će mi trebati da se snađem, hoću li se snaći, je li sve drukčije nego što mi se čini iz daljega, hoće nas ljudi prihvatit, tu gdje smo sad će ostati neki dragi ljudi ...
Vjerojatno je to ipak sve sastavni dio svakog preseljenja, velika je to stvar i nije baš jednostavna ... a opet, zanimljivo je sigurno ... i kad se jednom naviknemo, nećemo se tako lako moći vidjeti negdje drugdje.
Htjela sam reći, razumijem tvoje dvojbe. Naše preseljenje nije tako 'radikalno' - dnevno ćemo opet biti u Zagrebu gdje radimo, sve koje želimo ćemo moći vidjeti gotovo jednako kao i prije, a opet zaljuljao mi se svijet i pred tom 'malom' promjenom. Drži se i samo pozitivno :love:

Hvala vam puno na vašim postovima. Bila sam sigurna da ću naći srodne duše sa kojima mogu podijeliti svoje dvojbe i da mogu naići na razumjevanje. To mi jako puno znači... :*
Dolazimo u Trešnjevku, pa ako imate bilo kakvih preporuka molim vas javite. Jedna malo otežavajuća okolnost jeste da mi MM ne radi u Zg, tako da neće biti cijeli tjedan sa nama. Ali na to smo se navikli jer već neko vrijeme radi na tom poslu tako da provodimo cca 4/7 dana u tjednu zajedno.
Znam da Zagreb nudi jako puno djeci, kako sada dok su mali, da ne govorim dugoročno. Gdje smo sada tete u vrtiću stalno su govorile: Nikola vam je jako napredan... Da i? Da li su radili nešto dodatno sa njim? Mislim da ne. Iako smo svi mi subjektivni po pitanju procjene sposobnosti naše djece smatram da je napredan ali ništa pretjerano ili neuobičajeno za njegovu dob. Sa njim se puno radi, on voli čitati (na svoj način) knjigice, čitamo ih i zajedno i jako je komunikativan što ga čini malom spužvom za sve što mu se govori. Ali takve djece ima svugdje. Jedan od motiva za preseljenje bila je i edukacija djece, da nakraju ne završi (kao MM kad je bio u školi) da predstavlja školu kao recitator i sportaš i matematičar i literalni rad.... Ma jednostavno nemoguće!!! Ono što se javlja u malim mjestima je da nema konkurencije. U današnjem svijetu ipak se treba naučiti živjeti od malih nogu.
Ali dragi moji, opet vam se zahvaljujem i nadam se da ćemo se možda uspjeti dogovoriti i za neko druženje. :D

Kamo na Trešnjevku? Možda budemo susjede :D
Inače, vidim po potpisu da je Nikola vršnjak mojeg Andreja. U koji ćete ga vrtić probati upisati?

Inače potpuno razumijem tvoje strahove, mi smo u potrazi za većim stanom i muka mi je od same pomisli na selidbu, pa makar bila u istom kvartu! Mislim da je sve to normalno...

Stan je u kući, zapadni dio Trešnjevke, vrlo blizu ulice Drvinje. Vjerovatno na graničnom dijelu Trešnjevka/Rudeš/Voltino, koliko ja poznam Zagreb (a to je zasada malo).
Pokušat ću ih upisati u DJ Zvončić jer nam je jako blizu, svega par minuta hoda do upravne zgrade i jaslica. Kažu da su i ostali objekti u blizini. Kakav je vrtić? Da li imate prijedlog za neki drugi?

Hvala

Moja nećakinja ide u Zvončić, sada je predškolska grupa. Sestra je zadovoljna. Dobronam došli!
I nemoj se brinuti, priviknut ćete se brzo, ako nisi bila zadovoljna do sada u maloj sredini onda radiš pravu stvar. A svaka promjena je stresna, pa makar i na bolje. Želim da vam bude super u Zagrebu!

hvala :)

mislim da je dobro što se selite dok su ti djeca tako mala. lakše će prihvatiti promjenu.
moje dijete će iduće godine krenuti u prvi razared u kvartu u kojem sad živimo, a drugi ili treći razred trebala bi ići u drugu školu jer planiramo preseljenje.
to me već sad frustrira i brine jer ćemo je išćupati iz poznate sredine i odvojiti od prijatelja...