Noćna mučiona

Ne mogu vise. Pukla sam k'o kokica.
Imam 28 mjeseci dojilackog staza iza sebe. I isto toliko i neprospavanih noci. U principu nije to nista novo. Vecina nas mama to prolazi, al ja ne mogu vise.
Tijekom lipnja i srpnja cinilo mi se da je moja P napokon pocela smanjivati broj nocnih podoja na 2 podoja po noci, a onda je dosao ovaj 8 mjesec i totalno me dotukla. Kako zaspiva oko 22-23h negdje oko 1-2h bi poceo show a zavrsio oko 6 ujutro. Ni sama ne znam koliko puta bi se probudila u tom periodu. Cice me bole, ledja pucaju.
Ocekivala sam da ce napokon poceti smanjivati kad ono sipak.
Iako P spava s nama u krevetu i ja se ne moram ustajati iz kreveta da bih ju podojila ipak nisam od onih mama koje ce reci kako im to ne predstavlja problem jer to obave u polusnu i nisu ni svjesne koliko puta su podojile dijete te noci.
Ja sam SVJESNA svakog puta i to mi JEST problem. Nadala sam se da ce prestati traziti siku preko noci sama od sebe, sad kako je presla vec tu drugu godinu, al nije prestala.
I onda sam odlucila ponovo pokusati sa forom: 'Kad padne noc, sunce ide spavati, a mjesec i zvijezde na nebu nas cuvaju. I dok se sunce opet ne probudi nema sike.'
Prva noc je prosla super, a druga i treca koma. Jako je plakala uporno trazeci siku.
Pokusala sam ju nositi, nije dala.
Grliti, nije dala. Samo je jako plakala i dala mi da ju ceskam po ledjima.
Nisam joj dala cicu jer... ne mogu vise. Luda sam i kad me tako nocu budi po bezbroj puta, vec svasta vicem i ne vidim da je to dobro niti za mene niti za nju, pa sam odlucila da cu ovaj tjedan pokusati ovako, a ako ne upali onda prestajem.
Pisem ovo jer me zanima da li je netko imao iskustvo slicno mom?
Koliko je sve to traumaticno za dijete?
Jel nekome uspjelo na ovaj nacin? Uspavam je nekad na cici, a nekad sama zaspi npr. s tatom dok gledaju tv u dnevnom boravku. Nacin na koji je zaspala nikad nije bitno utjecao na broj budjenja, pa sam zato i odustala od ideje da joj ukinem tu siku za uspavljivanje.
Jesam li zbrljala ili ipak idem u dobrom smjeru?

A da probate ubacit tatu u kombinaciju? nama je tata puuuuno pomogao za prekid tih noćnih nacicavanja...
Ja sam isto već bila pukla (negdje oko M.-ih 20 mjeseci, dakle puno prije nego ti :) ako te to tješi). Iskreno, priznajem, nisam više imala snage, ko zombi sam se vukla po danu po kući a da ne pričam o radnom danu na poslu... To sa tatom je stvarno upalilo, nekako mi se činilo najmanje traumatično, i doista nije bilo plača i deranja (ja sam spavala u dnevnom to neko vrijeme, a M. bi se, kad bi se po noći probudio, malo vrtio, pričao i na kraju zaspao tati u zagrljaju na našem krevetu ).
Može nekome zvuči malo surovo, možda nekome ovo i nije način ili ne funkcionira, ali ovo je način na koji smo mi riješili tj. izbacili noćna dojenja.
Iskreno ti zelim da nađete modus na koji ćete bit zadovoljni i tvoje zlato i ti. :heart:

Je, probali smo i sa tatom i super je islo, ali nazalost cim sam se ja vratila u krevet sve se vratilo na staro.

karlo ima 13 mjeseci i u zadnjih par tjedana ja po noći spavam 2-3 sata, on je po cijelu noć na sisi, ne znam više šta mu je, a leđa mi otpadaju. Ne znam kad sam zadnji put spavala a da mi je bilo udobno :roll:

Uff.
Nakon sto sam preletila sam ovaj podforum, a i nakon 28mjesecnog dojenja dodjoh do sljedecih zakljucaka:
-Ova tema se periodicki ponavlja na ovom forumu.
-Maratonsko nocno dojenja je kod malih sisavaca pravilo, a ne iznimka.

Skoro sve mame koje su dojile svoju bebu/bebe 1 godinu ili vise pricaju o toj totalnoj nocnoj mucioni. Kod vecine mama taj kriticni trenutak kad beba pocne dojiti nocu po petsto puta se dogadja izmedju 4.-6. mjeseca starosti. Jedan dio mama pomisli da je u pitanju glad ali izgleda da vecina ipak zna da je ustvari u pitanju nacin na koji bebe zaspivaju (znaci same ili ne). Normalno da postoje i one rijetke zvijerke, bebaci rodjeni-spavaci koji dobro spavaju bez obzira kako ih uspavali, ali takvi bebaci su fakat rijetke zvijerke.
I zato ti ja sad mali karlo ne mogu reci da ce postati bolje.
Barem ne jos.
Odnosno, dajte, javit se vi cure koje ste imale dobro iskustvo. Vi rijetke zvijerke jer ja sam na izmaku snaga. Dajte nam nadu. Recite mi: 'Evo jos malo izdrzi. Jos tri mjeseca i prestat ce te traziti cicu cijelu noc.' I molim vas nemojte mi pricati o tome kako cu se jednog dana sa sjetom sjecati tih trenutaka kad bi se moja curica scucurila uz mene da doji. Znam da cu to tada tako dozivljavati, ali sad samo hocu da mi netko kaze da ce vrlo skoro tome doci kraj.
Ne bih zeljela prekidati dojenje zbog tih nocnih muciona jer mi po danu fakat nije problem, al na rubu sam. Sve se cesce pocinjem pitati koliko se zena-majka mora zrtvovati jer budimo iskrene, nocno dojenje radi dobrobiti djeteta, a na ustrb vlastitog sna jest odredjena vrsta zrtve na koju sam ja drage volje bila spremna prije godinu dana, ali nakon dvije godine takvog isprekidanog sna...

mi smo to prošli prije mjesec dana s Hanom. samo što njen obožavani tata po noći ne pali pa smo završili u kuhinji :lol: cura bi malo popapala pahuljica u mlijeku ili nešto popila, ponekad bi se malo i poigrala, zatim bi najčešće zaspala na tepihu u dnevnoj sobi :saint:
sad je puno bolja i odspava skoro svaku noć u komadu

Mamba :love:

Anita jos doji. Puno puta dnevno i po noci. Ne zelim prestati dojiti, ali bih rado da doji rjeđe. Da se mene pita, i da je ili -ili , prestala bih dojiti. Međutim, Anita bi imala traume stoposto, jer njoj cika tako JAKO i tako PUNO znaci, i ne zelim joj ju uzeti, sto znaci krepavanje ko i do sada. Tjesim se time da smo presli polovicu puta i svakako je lakse nego prije, pa cu prezivjeti.

Ona sada ima rituale sa cikom - grli ju, ljubi, prica joj, pjeva, tepa "moja daga dobra cika ima puno meka za svoju aniticu malu kako si ti dobra cika ja te vojim" ....sta vise reci?

bi li pomoglo odvojiti dojenje od spavanja tj. da zaspe bez cike?

Kod nas je dnevno dojenje postalo iznimka, a noćno pravilo. Priznajem da su mi noći postale pravo mučenje. Ne spavam više od jednog sata u komadu. Jednu cica, drugu "šarafi" do boli. Cijelu noć. Ne samo to, počela me i gristi, po danu. Tu pucam, boli za popi..., nekad i vrisnem. Pokušavam joj objasniti, naravno da ne ide.
Ali ne želim prestati. Ipak mi dojimo samo 13 mjeseci. Tko zna kakve će mi želje biti kad dodjemo u vaše godine :)

Citiraj:

---

MamBa04 prvotno napisa

Je, probali smo i sa tatom i super je islo, ali nazalost cim sam se ja vratila u krevet sve se vratilo na staro.

---

nakon koliko si se ti vratila u krevet?
ja sam mjesec i pol spavala na kauču u dnevnoj, a onda smo još mjesec i pol spavali tako da je tata u sredini (znači, da nas dvije ne ležimo jedna pored druge)
nakon toga više nije bilo noćnog dojenja
e da, to je bilo baš sa zarine 2,5 godine

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Kod nas je dnevno dojenje postalo iznimka, a noćno pravilo. Priznajem da su mi noći postale pravo mučenje. Ne spavam više od jednog sata u komadu. Jednu cica, drugu "šarafi" do boli. Cijelu noć. Ne samo to, počela me i gristi, po danu. Tu pucam, boli za popi..., nekad i vrisnem. Pokušavam joj objasniti, naravno da ne ide.
:)

---

nase bebe su tu negdje po starosti. moj dorian je isto nedavno poceo s tim serafljenjem, ali to mu ne dopustam, maknem mu ruku i stavim majicu da ne moze. ne protestira previse.

a kod grizenja mu odmah izvadim cicu iz usta, odmaknem ga i kazem da ne, to me boli, ozbiljnim glasom. valjda je shvatio jer rijetko koristim ozbiljan glas i ne. inace kad sam par puta vrisnula jer me ugrizao na prepad, poceo se smijati i nastavio jos i vise gristi tak da se sad suzdrzavam od vriskanja i radenja grimasa, koliko god da me boli jer vidim da ga to zabavlja.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

nase bebe su tu negdje po starosti. moj dorian je isto nedavno poceo s tim serafljenjem, ali to mu ne dopustam, maknem mu ruku i stavim majicu da ne moze. ne protestira previse.

a kod grizenja mu odmah izvadim cicu iz usta, odmaknem ga i kazem da ne, to me boli, ozbiljnim glasom. valjda je shvatio jer rijetko koristim ozbiljan glas i ne. inace kad sam par puta vrisnula jer me ugrizao na prepad, poceo se smijati i nastavio jos i vise gristi tak da se sad suzdrzavam od vriskanja i radenja grimasa, koliko god da me boli jer vidim da ga to zabavlja.

---

tako je i kod mene,ne dam i gotovo, buni se, ma može cviliti koliko hoće, nema šarafljenja,ne dam joj ni čači neću ni njoj :P ,
sad samo stavi ruku na drugu sisu i to je to
triba odrediti granice

što se tiče noćnog buđenja, mislim da njoj to mlijeko nije nužno a i zubići su joj žućkasti, pa sam odlučila kad prođe adaptaciju na jaslice početi izbacivati noćne podoje

evo čekam prevod one knjig e No-cry solution :mrgreen:

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

pa sam odlučila kad prođe adaptaciju na jaslice početi izbacivati noćne podoje

---

To sam i ja planirala.
OT, malo me frka adaptacije, bila sam skroz kul do sastanka u petak. Sad se držim ko da joj svadbu organiziram :roll:

Vratila se u krevet nakon 10 dana. Ocito prerano :oops:
No nema veze.
Sto da vam kazem mi opet na nocnom dojenju, ali kriza je prosla jer smo sad opet na 3 podoja, a ne na bezbroj. Ustvari nisam vise mogla izdrzati, a i teta u vrticu je rekla da neposredno prije vrtica ne zapocinjemo s nikakvim odvikavanjima pa eto. Odlucih pricekati kako ce proci adaptacija na vrtic. Ako sve prodje ok ponovo cu pokusati s forom 'kad se sunce probudi...'

Cure sorry sto sam jadikovala, al fakat je to s nocnim dojenjem naporno i ja se cijelo vrijeme nadam: Evo sad ce prestati, i taman kad to pomislim situacija se pogorsa.
Zato sam odlucila da svakako nakon adaptacije idem ponovo u akciju, a i ona ce tada biti bar mjesec dana starija sto u ovoj dobi puno znaci.
Drage cure, koje se isto mucite sa 'strasnim' nocima drzite se :love:

Joj kaj se ispricavas pa ovaj forum i postoji radi pruzanja informacija, pomoci i podrske. i sve mame tu dodu cviliti i to je ok, jer tu ce sigurno dobiti utjehu.

Po ovom zadnjem sto pises, najveci je problem u tome sto ti, u stvari, jedva cekas da ona prestane dojiti (jer si dosla do ruba svojih granica) i jako se ponadas kad smanji, pa jednako tako padnes u depru i ludis kad pocne cesto dojiti jer ne vids kraja i dovodi te u ocaj.

Sad cu ti reci ono sto su rekli meni, a i sama vidim - povećanje broja podoja i njihova ucestalost je IZNIMKA, ne pravilo. Znaci, faza, faza, fazaaa....

Anita je okorjeli sisac, i krenut ce u vrtic. Pedagogica je u razgovoru vrlo jasno naglasila da je adaptacija izuzetno stresno razdoblje, i da mogu ocekivati regresije u ponasanju, te da NIKAKO ne radimo jos nesto uz to (skidanje pelena, prestanak dojenja...), a naročito prestanak dojenja (makar sam osjetila njen stav da bi Anita trebala prestati dojiti).

Recimo, ja znam da ce kad krene u vrtic smanjiti broj podoja (jer nece biti samnom po cijele dane), pa ce se samim time smanjiti kolicina mlijeka (drzim fige) pa cemo doci do nekog razumnijeg broja podoja :mrgreen:. valjda.
u meduvremenu radim druge stvari - polako idemo ka uspavljivanju bez dojenja, uvodim nova pravila - ne cikimo ako mi to trenutno ne odgovara
...

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

MamBa04 prvotno napisa

Je, probali smo i sa tatom i super je islo, ali nazalost cim sam se ja vratila u krevet sve se vratilo na staro.

---

nakon koliko si se ti vratila u krevet?
ja sam mjesec i pol spavala na kauču u dnevnoj, a onda smo još mjesec i pol spavali tako da je tata u sredini (znači, da nas dvije ne ležimo jedna pored druge)
nakon toga više nije bilo noćnog dojenja
e da, to je bilo baš sa zarine 2,5 godine

---

ja bih MamBa04 mogla potpisati i rukama i nogama od A do Ž, s jedinom razlikom da sam da u dnevnoj spavala 2 mjeseca (a nju smo premejstili u njen krevetic koj do tada gotovo da nije koristila) i kad sam se vratila nazad pomalo se i ona vratila u staru rutinu cjelonocnog nacicavanja i onda sam ja opet otisla spavati u dnevnu, ali i ona uredno kad se budila drito bi dosla k meni u dnevnu tako da smo sad nazad u krevetu i mucimo se.
jedina promjena je da je nakon godisnjeg odmora njen krevet zajedno s njom preseljen u bratovu sobu tako da se ne budi odmah 5 minuta nakon sto ja legnem nego malo kasnije, a i ne uspavljuje se na cici vec mjesecima nego lijepo je podojim onda mase svima laku noc i ide u krevet gdje zaspi nekad lakse nekad malo teze...

..uh...i sve me boli, ali opet mrvu manje nego prije pola godine

Citiraj:

---

Storma prvotno napisa

Po ovom zadnjem sto pises, najveci je problem u tome sto ti, u stvari, jedva cekas da ona prestane dojiti (jer si dosla do ruba svojih granica) i jako se ponadas kad smanji, pa jednako tako padnes u depru i ludis kad pocne cesto dojiti jer ne vids kraja i dovodi te u ocaj.
...

---

Storma, mozda si upravu. Mozda mi je na nekom nesvjesnom nivou dosta dojenja iako ja toga stvarno nisam svjesna. Ja trenutno samo osjecam da mi je dosta NOCNOG dojenja.
Inace voljela bih vrlo skoro imati jos jedno dijete pa se nadam da ce P tijekom te moje trudnoce odustati od dojenja, jer iskreno receno ne mogu se zamisliti da dojim tandem (istina, nisam se mogla zamisliti niti da dojim dvogodisnje dijete :)

Misim da je svakoj mami dosta dojenja nakon sto doji milijun puta po noci/danu. A mislim da je tebi pun kufer TAKVOG dojenja. I ne mislim da je to nesto lose. Ipak smo samo ljudi i imamo svoje granice. Medutim, iz svog iskustva vidim da postoji neki prostor izmedu "dosta mi je dojenja" i prestanka dojenja. A ti si tu negdje. Da uistinu zelis prestati dojiti, ne bi odustala. To je valjda taj dio kada svjesno dojis naustrb sebe a radi dobrobiti djeteta.

Ono sto vidim kao kriticnu tocku u vasem dojilackom odnosu je tvoja ...(trazim rijec) trenutna prezasicenost dojenjem, odnosno te njene faze intenzivnog dojenja koje te iscrpljuju i stvaraju kontraefekt - zelis prestati dojiti jer ne vidis kraja. Iz mog iskustva, sto sam vise Anitu "gurala" od sebe, to me ona vise "stiskala". Kada sam digla ruke i rekla nesto tipa " damn, na cicu pa taman se sve srusilo" i prepustila se - taj cas je ona odstupila. I dalje imamo te faze, ali ja vise ne dozvoljavam da me izbace iz takta.

Primjetila sam slijedece - svaki put kad pregrmimo fazu, i ona dobije potvrdu moje ljubavi/predanosti/cegavec, nastavi dojiti slabijim intenzitetom i tempom.

Zanimljivo, imala sam nejasnu predodžbu prestanka dojenja kao ravne crte godje se podoji smanjuju i smanjuju i prestanu. A u stvari su to vise neki valovi :mrgreen:

eda. Intenzivno doji i uvijek prije nekog skoka u razvoju.

Samo se pridružujem jadikovanju da mi je dosta noćnog dojenja jer sam preiscrpljena i ne funkcioniram normalno na poslu, a ni u kući, nekad nemam snage ni živaca ni za vlastitu djecu. I onda se pitam čemu ta muka noćnog dojenja kad trpi sve ostalo.

I da, u nekoj sam fazi kad bi zbog sebe htjela prestati ali zbog nje nastavljam. Kod bake preko dana nema problema, navečer ju može i tata uspavati, često spavam u boravku ali ona se svejedno budi i ne odspava ni 2-3 h u komadu. Npr. one zaspu uz mene u spavaćoj na našem krevetu, ostavim ih sa valjkom od popluna kao granicom na sredini da se ne bi potkle noću, odem u boravak- mi gledamo film i onda se 555x tokom jednog jedinog filma dignem jer ona traži cicu. Kad ode tata k njoj plač još jači dok god se ne pojavim i samo "mama, tita, mama, tita"
Prošli tjedan sam ju uspjela uspavati bez cice ali svejedno se budila noću i tražila da dođem k njoj i dam cicu

I što ćeš onda u sred noći kad dijete plače, budi tebe, susjede- pol kvarta, a znaš da je rješenje zapravo jednostavno.
Uvališ opet cicu i nastaviš poluspavati... Kad se poluprobudiš oteturaš u boravak, namjestiš se, fali sekunda da zaspiš a ono čuješ iz sobe plač i "Mama, tita, mama, tita"

Nisam dovoljno čvrsta da podnesem njen plač i ustrajem na nedavanju, znam da bi nakon pola sata plakanja svejedno ja prva popustila i dala cicu tak da ju ni ne maltretiram plakanjem.

Kad me zovne dođem i govorim u sebi ovo je zadnji put, više ne može tako. Od sutra nema više. Zapi, odem u boravak (kao neće tražiti cicu ako ne osjeti mene, moj miris, mlijeko), ali za pola sata opet, nekad i već nakon 5 min... i tako opet, opet i opet- dokad, ne znam. Riješenje ne znam.

S je u ovoj dobi već počela smanjivati- vjerojatno zbog druge polovice trudnoće kad se mlijeko mijenja i na kraju sama rekla da više neće s cca 19 mj

A kako da ovu malu cicoljupku nenasilno i bez traume odviknem noćnog dojenja- ne znam. Dnevno može ostati, samo neka noć prespavam u miru da mogu normalna na posao, prije nego mi zaprijete otkazom. Neće, ali ipak nije baš lijepo kad ne funkcioniraš na poslu. Kad si zbog neprospavanih noći stalno živčan, nezadovoljan, umoran. Kad misliš samo na spavanje, ne daješ ni malo sebe- sebi, djeci, mužu, poslu jer nemaš snage. Daješ cijelu sebe samo noćnom dojenju

Ne znam što bi vam više napisala, ako koja pronađe riješenje neka javi.
Nama nije upalilo već tromjesečno spavanje u boravku ni da se tata pojavi s rižinim mlijekom...
Dobro, mi smo zapravo još mali (17 mj) i znam da ona nije spremna prestati dojiti, ali zbog tog noćnog dojenja trpi sve ostalo- od mojih leđa koja sve više bole, odnosa prema svima zbog iscrpljenosti i živčanosti, do posla...

E to je to mina. O tom vam ja pricam.
I Storma dozvoli da ipak jos jednom ponovim. Ja osjecam, mislim, razumijem da mi je dosta nocnog dojenja, a ne da mi je dosta dojenja.
P i ja smo prosle jako puno ovakvih kriznih situacija. Neke su trajale mjesecima neke samo par dana. I nikad, ama bas nikad mi nije palo napamet da u potpunosti prekinem s dojenjem, ali cesto mi je palo napamet: Ne dam ti P cicu po noci pa makar se ja raspala!
Samo joj dvije noci nisam dala :lol:

Mina potpuno razumijem ovu tvoju recenicu kad se pitas da li ima smisla zrtva koju podnosimo zbog nocnog dojenja, ukoliko se neispavanost odrazava na sve druge aspekte zivota. Da se razumijemo prije godinu dana sam mislila da ima. Hodala sam kao zombi po svijetu i snalazila se, ali sad nakon skoro dvije i pol godine takvog 'mucenja' pri cemu se stalno nadas da je kraj nocnoj mucioni tu nadomak ruke, pocinjem se pitati.

Greska. Nisam htjela sve boldati :oops:
Sorry.

Joj, curke... samo vam šaljem veliki zagrljaj potpore! :love:
Držite se! :heart:

MamBa04, kuzim ja tebe, al ti ne kuzis mene. :(

Ma Storma gle zasto imamo sjecaj da me ne kuzis.
Meni su ta nocna nacicavanja pocela kad je P imala 4mjeseca i doslovno su bez prekida trajala do njenih 14 mjeseci. Napravila je pauzu od mjesec dana i onda sve opet iz pocetka i tako sljedecih 5mjeseci (znaci negdje s oko 20mjeseci je napokon prvi put smanjila na 3 podoja po noci)Hocu reci kod nas je to vise bilo trajno stanje nego iznimka. Onda smo bile mirne nekih mjesec dva pa opet ispocetka jedno mjesec dana, paopet pauza pa opet kaos... dakle ja imam osjecaj kao da je to nocno nacicavanje trajno stanje, a da onda periodi kad manje doji su iznimka. Ti periodi kad manje doji su ono sto ti mene ubije jer se taman ponadam to je to. Napokon san! kad ono opet sve ispocetka.Kako se ono kaze.Nada umire zadnja :) . Odnosno, nisam ja bjezala od nje, dala sam joj cicu kad je trazila, ali pogodila si da sam zasicene. Sad sam u fazi kad me zivcira nedostatak sna i cesto se pitam da li sam zabrijala krivi film s tim potpunim zrtvovanjem? Koliko je ono potrebno i ispravno?
upravo sam bila na ovoj temi o cicoljupcu, i momy-plesacici i savrseno kuzim kad kaze da je bile zeljna neprekinutog sna. Ja imam osjecaj da ce mi to jos dugo biti neostvareni san :( a s druge strane kako da sam sve spremnija poceti razmisljati otome da prekinem dojiti ne bih li se napokon domogla prespavane noci. :/

Da pocnem od kraja - prestanak nocnog dojenja ne znaci i prestanak budenja, nazalost.

A kuzim ja tebe, i Anita je intenzivan sisac, dnevno/nocni, i znam taj osjecaj totalne frustracije.

:love:

hrjela bih jos dodati, ja sam s tim stanjem pomirenija iz dva razloga - doma sam (mada mi se to cini otezavajuca okolnost) , i imam zdravstvenih problema tako da je moja odluka "zrtvovanja" donesena na vrlo svjesnoj razini...

Citiraj:

---

prestanak nocnog dojenja ne znaci i prestanak budenja, nazalost.

---

Ali ako prestane tražiti cicu noću onda ju može preuzeti tata ili se može za vikend uvaliti baki a mama prespavati bar jednu noć u miru da odmori


Inače, sa S koliko se sjećam, smanjivanjem dojenja je počelo i bolje spavanje- tj, manje buđenja noću, a kad je sama prekinula noćno, počela je i spavati noću
Ako se desi da traži soka ili mlijeka ali podnošljivo, a može ga donjeti i tata, baka... a ja spavati

Imam dojam da sam pogresno shvacena, pa cu naglasiti: ne umanjujem niciji umor, niti smatram da je zelja za prekidom / smanjenjem nocnog dojenja nesto lose, negativno ...

Smatram/osjecam da je nocno dojenje nekako vazno, da nije hir nego uistinu potreba.

MamBa04, o tome i govorim. Ne ubijaju tebe nocni podoji sami po sebi, vec tvoja ocekivanja.

Storma mislim da razumijem sto hoces reci, samo sto se kod mene tijekom vremena ucvrstilo misljenje da iako nocno dojenje u jednom periodu zivota tih nasih malih sisavaca jest potreba, sada u ovoj dobi (znaci oko dvije godine) mislim da je jednim velikim dijelom i stvar navike i u velikoj mjeri povezano s nacinom na koji je beba naucila biti uspavana. Ja sam pokusavala svasta iz one knjige No cry sleep solution, ali nisam uspjevala biti dovoljno dugo doslijedna zbog naseg stila zivota (puno putujemo). Mislim kad bih dovoljno dugo uspjevala primjenjivati rutinu i uspavljivanje bez cice da bi P pocela puno bolje spavati.

Citiraj:

---

MamBa04 prvotno napisa

ali nisam uspjevala biti dovoljno dugo doslijedna zbog naseg stila zivota (puno putujemo). Mislim kad bih dovoljno dugo uspjevala primjenjivati rutinu i uspavljivanje bez cice da bi P pocela puno bolje spavati.

---

u boldanom grmu lezi zec. dosljednost i rutina su kljucni za promjene, nije ni cudo da ne funkcionira.

a o nocnom dojenju i potrebama - poklapaju li ti se dani kada si manje s njom, ili joj se dogode nezgode i sl. sa intenzivnim nocnim dojenjem?

nisam pobornik teorije da nocno dojenje ovisi o tome kako je beba uspavana jer i dalje ne objasnjava periode razlicitih intenziteta sisanja.

i drago mi je da smo se skuzile :love:

Citiraj:

---

Storma prvotno napisa

a o nocnom dojenju i potrebama - poklapaju li ti se dani kada si manje s njom, ili joj se dogode nezgode i sl. sa intenzivnim nocnim dojenjem?

---

Ne bih rekla jer npr. ovaj zadnje nocno nacicavanje je zapocelo polovicom naseg godisnjeg odmora, kad smo bile stalno zajedno.
I ja sam se cesto znala zateci da mislim kako metoda uspavljivanja nema veze s nocnim budjenjima jer se P budila i kad bi zaspala sam. ALi mislim da je moj najveci problem sto zbog tempa zivota nisam uspjevala izvesti npr. da P mjesec dana za redom zaspiva sama u svojoj kuci, u isto vrijeme, a ne na 500 razlicitih mjesta. Zato kazem da mislim da bi se stvar promijenila kad bi ju uspjela dobiti da svaku vecer u duzem periodu zaspiva sama. Ah, nedosanjani san!

Evo i mene u grupi preumornih noćnih dojilica. Naravno, da se žalim sad, ovih dana odnosno noći kad gotovo da ne prođe 30 min. bez da me pozove, što ipak nije pravilo osim posljednjih 5 dana. Čim čuje tatin glas, dere se jače... ne mogu ni zamisliti što bi bilo da tako što pokušamo i već vidim da bi odustala, baš kao što je i mina govorila.
No, ovaj umor je prestrašan.. imunitet mi je pao, loše radim, nervozna sam prema starijem djetetu i spavam po danu kad mogu umjesto da budem s njom (a ako ostanem budna, na kraju se posvađamo jer sam premorena i nemam snage)... JEdnostavno, puno nas gubi s time i ne znam što da radim. :(

Imam iskustvo jednog dugo-dojećeg djeteta iza sebe.. i tako sam čvrsto govorila da mi se ovo neće ponoviti (konstantno dojenje), no ponovilo se. Ni sa prvim djetetom nisam spavala 2,5 godine.... i kako je prestala dojiti, tako je počela spavati po noći.

Ne mogu zamisliti dan, niti noć u kojem me njegov sladak glasić neće dozivati i njegova meka ustašca s guštom halapljivo dojiti... i mogu istrpiti 3 buđenja po noći.. ali ne mogu 33. Tj... da, mogu, naravno... samo posljedice su očigledne i na mojem zdravlju i na mojem odnosu s okolinom. Baš kao i prošli put. :/

Citiraj:

---

Ne mogu zamisliti dan, niti noć u kojem me njegov sladak glasić neće dozivati i njegova meka ustašca s guštom halapljivo dojiti... i mogu istrpiti 3 buđenja po noći.. ali ne mogu 33. Tj... da, mogu, naravno... samo posljedice su očigledne i na mojem zdravlju i na mojem odnosu s okolinom

---

Potpisujem. I ja sam već očajna :(

E Anita u tome i jest stvar. Zato se i ja sve vise pitam koliko ima smisla i daljnje inzistiranje da udovoljim P nocnim zahtjevima za dojenjem, ako mi je zbog umora i bolova u ledjima izazvanim takvim stilom majcinstva, puno toga drugog otislo na kvasinu

Uh, ja sam još jedna sa istim problemom. Ajme, Vedran je do sada spavao super, tu i tamo se budio na dojenje. Sada me cijelu noć nateže za cicu. Nisam spavala već noćima i da se dobro ne hranim mislim da bih poludjela i razbolila se od umora. Iskreno, stvarno razmišljam o prestanku dojenja. I meni je slatko kada ga vidim kako gušta, ali Vedranu treba i zdrava, sretna mama... A ja padam od umora, trne mi ruka, bole leđa... Još k tome, Vedran neće jesti dohranu uopće. Mislim da je to zato što se cijeli dan i noć nacicava pa nikad nije pošteno gladan. Vjerujem da bi mi bilo lakše da više ne dojim, ali mi je opet žao njega... :(

Noć - koma. Danas su me frendovi pitali "na čemu sam".... umor me puknuo na vrlo duhovit način. Na čemu sam? Na umorfiju. Srećom pa me danas puknulo na taj način. Smislila sam nekoliko totalno opičenih šala koje bi se mogle iskoristiti u nekom vrlo bolesnom crtanom filmu.
Cijeli dan izgledam ovako... :mrgreen: , a svi ljudi oko mene :lol: .
Što će biti sutra, vidjet ćemo. :roll:

Mi smo smanjili noćne podoje tako da smo počeli s uspavljivanjem bez cice. Prvo smo pokušali da tata uspava Doru, ali urlala je da mi se srce paralo. Onda sam nekoliko večeri zaredom pokušala Dori dati cicu prije nego ide u krevet, a onda ju staviti u krevet i maziti dok ne zaspi.
Uspjela sam tek treću večer, a do onda se ljutila i tražila cicu. Treću večer se dogodio neki klik u njezinoj pametnoj glavici i sada joj je skroz normalno zaspati bez cice u ustima.
Jasno, kada se probudi u toku noći i ako vidim da baš treba cicu, dam joj bez oklijevanja, ali broj noćnih podoja se smanjio sa 6 na 2-3, a to je za mene veliki pomak....

nakon 2g nacicavanja,nocnih,mislila sam da cu puknuti ko kokica,samo sam zeljela spavati bar 3,4h u komadu,inace mi dugo treba da zaspim,pa tako reci nisam ni spavala,a nisam mu niti zeljela uskratiti njegovu dobu titu ;)
I onda sam rekla da ne mozemo vise po noci jer mamu buba,jako,prvih par noci je negodovao,tu i tamo zaplakao,pa smo se dogovorili da me drzi za ruku,i tako bi odmah zaspao,ako bi se probudio,i pusti moju ruku.
nakon tjedan dana poceo je super spavati,probudio bi se max.2puta da pita di sam,inace spava sa nama,i sad zna da ima cicu popodne,navecer i ujutro,i to je nevjerovatno,ali ujutro,cim pocne zora on se probudi i trazi cicu i kaze-evo mama sunce daj buzo cicu :D

Kod nas uspavljivanje bez cice nema nikakvog utjecaja. I dalje se uredno budi nakon max 2 sata (a to je valjda najdulje spavanje u komadu bez cice u ustima). Još ne pucam (pljuc, pljuc, pljuc), ali da sam umorna - jesam.

ni kod ans uspavljivanje bez cice nema utjecaja, jako cesto ga uspavljuje mm i opet je cica najbrze i najbezbolnije rjesenje! jer je inace cirkus :mrgreen:

nama je najvise budenja pred jutro, i to sam primjetila da ga muce vjetrovi i da treba kakati. ako se razbudi obavezno se pokaka. on je inace jako dugo kakao po noci, i to dva puta, sad ga to samo muci, ali se ne razbudi dovoljno da to obavi. i jos ako dodamo i piskenje eto ti min. 5 budenja pred jutro. do oko tri sata ujutro moze proci s jednim ili dva budenja, ali to ne racunam svaki put pod budenje, meni je budenje samo ako i ja spavam :lol: