-
Baka pred razvodom
Ja vas želim zamoliti za savjet.
Naime, radi se o mojoj mami. Ona sada ima 47 godina. Ona i moj otac su bili divni roditelji meni i mojoj sestri i sada su divni baka i dida mojoj kćerkici.
Problem je u tome što njih dvoje međusobno ne funkcioniraju već jaaako dugo. Moj otac već 10 godina ima ljubavnicu za koju mi svi znamo, koja radi s njim pa tako za nju zna i cijela njegova firma i svi obiteljski prijatelji. Dok sam bila mlađa meni naravno nitko nije to htio reći, ali kasnije sam shvatila i sama. Ne mogu nabrojati koliko sam puta gledala ili slušala mamu kako plače i pokušavala ju utješiti. Kasnije, kada sam odrasla ona mi se povjeravala i shvatila sam u kakvoj agoniji ona živi već godinama. Moj otac, iako ga volim, sada mi se iskreno gadi i komuniciram s njim na silu reda radi.
Prije par dana smo mama i ja razgovarale. Ispričala mi je nekoliko svježih događaja i situacija vezano za dotičnu gospođu. Uglavnom, grozno.
Ja sam se ovaj put (prvi put) postavila kao odrasla žena koja ima svoj brak i dijete. Savjetovala sam joj da se napokon razvede. Da mu spakira stvari i izbaci ga iz svog života. Da napokon počne živjeti.
Njoj je najteže, kako ona kaže "baciti 25 godina braka u vjetar". Ona još uvijek čeka da se on opameti.
Kako da joj dokažem da se on neće opametiti i da je trebala u vjetar baciti prvih 15 godina braka i živjeti svoj život? Tko zna što je propustila u životu čekajući da se on "opameti".
Ne mogu je više gledati ovakvu, uvijek se pitati u kakvom je stanju, razmišljati o njoj...
Htjela bih joj pomoći a ne znam kako.
-
Nikako, osim da je slušaš i prihvatiš situaciju kakva je.
Teško je. Ali ne možeš ti reći svojoj mami što da radi. Pusti je da sama odluči. Inače ćeš biti kriva. Znam da zvuči strogo, ali tako je.
Vjeruj mi, bila sam u tvojoj koži i znam šta govorim :*
-
Mama je mama a kci je kci. Nije kci mami najbolja prijateljica. Nekako mi nije ok da mama povjerava kceri probleme koje ima s kcerinim ocem. Jer otac je i dalje otac bez obzira na odnos s majkom. Mislim da je ok da sami odluce sta i kako dalje. U probleme svojih roditelja ne bih se nikada mijesala (osim ako bi neciji zivot bio ugrozen) i ne bih dala ni da me roditelji svjesno ili nesvjesno uvlace u svoje probleme i svoj odnos. To je onako moj stav ali razumijem da ti nije lako gledati kako je mami tesko... :cry:
-
kad mi se netko požali, nastojim mu pomoći.
ukoliko ne postoji nekakvo moguće rješenje u tom trenutku - dajem maksimalnu podršku u okviru svojih mogućnosti.
ukoliko rješenje postoji, ali ta osoba iz ne-znam-kojih-razloga odbija otvoriti oči, i barem pokušati izaći iz određene situacije - ja ju zamolim da me više ne opterećuje žalopojkama.
možda zvuči okrutno, ali ni prema meni se ne ponašaju drukčije. i živa sam i zdrava.
p.s. ja imam par godina više od tvoje mame.
-
