Kako se rodila mala Antea!
Evo smogla sam snage malo sjesti (nakriviti se) i napisati moje iskustvo sa poroda. 19.08.07. u 4h ujutro probudili su me mali trudovi, ali buduci da su bili na 5 min krenula sam se spremati za bolnicu. Na Sv. Duh sam dosla u 6 ujutro i tamo su mi rekli da sam otvorena 2 prsta i obecavajuca, klistirali me i ostavili u predradaoni. Tamo su me pustili da hodam jedno 2 sata i onda me prikljucili na ctg. Svakih par sati dolazio je dr i svaki put mi je rekao da sam i dalje otvorena 2 prsta. To me izludivalo zato sto su mi trudovi vec bili na svake 3 pa 2 minute, a uopce se nisam otvarala.
Trudovi su bili vec dosta bolni i previjala sam se disuci kako su me naucili na tecaju. U 6 popodne mi dr rekla da posto se ne otvaram da bi ona meni probusila vodenjak. Ja sam sva sretna pozdravila tu ideju jer sam se vec duuuugo mucila i stvarno sam htjela da nesto krene. Stavili su me u box i probusili ga pa sam s tim bila otvorena 5 prstiju. Sad sam mislila da ce to konacno krenuti. U predradaoni sam se dogovorila sa anasteziologom za epiduralnu i jedva sam cekala da on dode i da mi ju jer su me trudovi toliko boljeli da sam samo gledala na sat i disala. Koji put bih i izgubila dah. Sestre su bile divne i dobre, dolazile su do mene i pomagale mi s disanjem. Anesteziolog mi je dosao i dao mi epiduralnu i nakon toga dr mi je dala drip. To sam slucajno skuzila, nitko me nije za to ni pitao, ali buduci da je bol prestala tome sam se i veselila misleci da ce sve ubrzo krenuti.
Svaka 2 sata dr je dolazila do mene i gledala koliko sam otvorena, otvarala sam se polako, a epiduralna je nakon 2 sata prestala djelovati. Anesteziolog je bio jako ljubazan i dolazio je s vremena na vrijeme do mene i pitao kako sam sto osjetim, a sto ne i naravno dao mi jos jednu inekciju da se nastavi epiduralna. U 8h sam bila otvorena 9 prstiju i pozvali su muza da dode. Veselo sam disala kroz trudove iako me nisu boljeli i zezala se s muzem i slikala. Kad ono za jos 2 h epiduralna je opet prestala djelovati a ja jos otvorena 9 prstiju!!! Mislila sam da je to dovoljno za porod, ali ovi su cekali 10 prstiju, a to nikako da dode! Vec su me jako stezali trudovi i anesteziolog je opet dosao i dao mi jos jednu inekciju. Vec mi se povracalo od inekcije i svega. Nisam jela od dana prije navecer, u bolnici mi nisu dali nista jesti jer su mislili da cu se brzo poroditi, a ja vec 3 "droga" a ono nista... Doktori su opet nakon 2 h dosli do mene i rekli "nista" i dalje je 9 prstiju otvorena. Nisam mogla vjerovati, pa zar tako dugo moram cekati?!?! Guzica mi se udrvenila, sva sam se vec previjala i pitala se kad ce to vise?!?! U 22:30 je dr dosla do mene i rekla kako sam sad otvorena 10 prstiju ali beba nije u zdjelici nego sastrane. To "sastrane" sam itekako osjetila. Uzasno me boljela njena glavica i nisam osjecala nikakav nagon za tiskanjem, ne radi epiduralne jer sam s njom sve osjecala samo puno manje nego zbog bebina polozaja. Uzasavala sam se cetvrte epiduralne i htjela sam sve uciniti samo da rodim. Dosao je onda jedan doktor, gurnuo ruku i rekao doktorici da se moze bebu namjestiti samo se mora malo potruditi. To mi je dalo nadu! Kad me po 100-ti put pitala dr da li osjecam jaki pritisak kao da mi se ide na zahod, rekla sam da da, iako nisam nista osjecala jer sam jednostavno htjela RODITI!!! Tada je krenulo tiskanje! Tiskala sam kao luda!!! Uopce me nije bilo briga da li cu popucati ili ne, samo ne zelim vise epiduralne i cekanja jer ne mogu to vise izdrzati! Beba je i dalje bila ukoso, ali sam ja i dalje gurala sve u 16! Konacno, mala Antea je izasla u 23:23. Prekrasna, prelijepa, sa puno crne kosice!!! Bila sam najsretnija na svijetu! Stavili su mi je na prsa i muz i ja smo se malo mazili s njom! Bila je 3680 g i 51 cm, apgar 10/10. Tada su mi je uzeli, cestitali mi i rekli da sam odlicno tiskala. Bila sam presretna i preponosna!
