Strah i odbijanje tate

Ovako, svoje dijete od početka odgajam na način da sam ja uvijek tu za nju, spavamo zajedno, nisam ju puštala da plače, nosimo se u marami... uglavnom mazimo se i pazimo... Sa tatom je uvijek imala isto lijep odnos, zaigrani, prve riječi su joj bile sa 7 mj. tata... uglavnom imaju svoj svijet sve do ljeta ove godine. Otišli smo na more i nešto se je promijenilo.
Po dolasku prva tri dana su prošla relativno ok i onda je nastupio nekakav strah. Počelo je sa time da se počela bojati zvukova prije spavanja i po noći, pa onda i po danu, a na kraju smo otišli tri dana prije doma jer mi je dijete panično vrištalo na svaki zvuk motora i lavež pasa... uz panično zvanje mama mamaa makar sam stalno uz nju.
Prije odlaska na more riječ mama je izgovarala na jedan lijep smiren način, a na moru kad su počeli ti strahovi nježno mama pretvorilo se je u viku sa uplašenom facom mama, mama, pa bilo da sam metar od nje ili tri metra. Tata najednom nije mogao ništa, niti smiriti niti čuvati , ma užas za sve nas tri. Dok smo bili na plaži situacija je malo bolja bila, ali bez glasnog dozivanja mame nije prolazilo niti 5 min.
Uglavnom stigli smo doma, situacija sa strahom od zvukova popravila se nakon 2 dana (postoji još, ali ne više onako stravično), ali odnos sa tatom je ostao isti.
Ne može se s njom igrati, a da ona ne trči prema meni i zove me, a onda ju ja primim i idemo se svi zajedno igrati. Kad ju uzme u ruke ista stvar. Njemu je jako teško zbog toga i već polako gubi živce i prebacuje krivnju na mene, da sam ja tome kriva, da sam ju razmazila... A ja mu uporno tvrdim da je to počelo na moru, a zašto ne znam. Možda je osjetila da je i meni bilo neugodno u sobi gdje smo spavale na moru (same, tata je u dnevnom boravku spavao zbog tv-a), jer ja i mrak nismo najbolji prijatelji, ne znam stvarno što više da mislim. Već je prošlo par tjedana kako smo se vratili s mora, ali ona ne mijenja svoj odnos prema tati, a njemu je najviše neugodno kad je netko kod nas, a ona neće ići k njemu. Zove ona njega i vidi se da ga voli, ali njemu ovo odbijanje jaako teško pada i ne znam kako da mu pomognem. Što se drugih ljudi tiče mislim da je ok, ide k bakama i k meni od njih neće, ali me ipak mora dozivati. Danas je dok smo bile vani išla i k susjedi koju je prvi puta vidjela i razgledavale su svašta u opet k meni nije htjela ići tako da me to uvjerava da nije riječ o Anksioznoj privrženosti, ali da me je strah da nešto ne krene u krivom smjeru odgoja, strah me je. ovo je bilo nabrzinu ukratko, imate li kakav pametan savjet, griješim li gdje? :(

Joj, Lea je imala kratak period kada nije fermala tatu i bila skroz orjentirana na mene.

Vjerujem da želiš čuti nešto više od "to je samo faza", al kod nas je fakat bila samo faza.

Možda i tatina nervoza oko toga ne pomaže da se stvari vrati na mjesto.
Mislim da ti tu nemožeš puno pomoći (osim zajedničke igre u troje), nego je tu tata na redu da izvuče iz sebe još više ljubavi i strpljenja i upornosti pa da stvari krenu na bolje.

:heart: :love: :heart: - za što brži prolazak ove faze.

Dijete ti prolazi kroz klasične faze straha od odvajanja. I što se ti više izmičeš, to se ono više boji da će otići.
TM i ti morate prihvatiti da bez obzira na situaciju od prije mjesec dana, djetetu je sigurno do neke 2 godine mama broj 1. Bez obzira na ulogu oca u obitelji (ja radim od L. 6 mjeseca, i makar je tata uvijek bio tu, imali smo istu situaciju kao i vi).

Kod nas se sve počelo lagano mijenjati od 2 godine. Sada (3,5 g.) tata ima veeeeliiikuuu ulogu u svakodnevnom Lovrinom životu. Imam i ja, ali ne više tako značajnu.

I sve to nema veze sa djetetovom razmaženosti (jer razmaženost je nešto totalno drugo). Ima veze sa djetetovim odrastanjem, spoznajom okoline, pojavom strahova od nepoznatog (i poznatog).
Normalno da je sve to naporno za onog drugog ("isljučenog") roditelja, ali potrebno je strpljenje....i razumijevanje. :)

Jooj, puno vam hvala na odgovorima, puno mi znači kad vidim da ima još takvih situacija. Ma meni je malo teže objasniti MM-u da je to dio odrastanja i da treba biti strpljiv, ma da, nije mu lako. :( Morat ću mu isprintati ovo da vidi pa da se malo utješi. Puno hvala na odgovorima :*