Agresivna djeca u jaslicama

Nisam bila sigurna kako da uopće naslovim ovaj topic, ali... evo što me muči.
Svugdje se govori i piše o adaptaciji na vrtić/jaslice u smislu odvajanja od roditelja, no mene zanima kako se djeca privikavaju jedna na drugu.
Recimo, moja D. je vrlo oprezno, neagresivno dijete koje će fino drugome djeteu pružiti igračku, oprezno ga dotaknuti i tek tada razvući osmijeh, podragati ga i sl. Ali neka djeca naglo krenu prema njoj, bez zadrške, grle je, lupaju ručicama ili gurnu (npr. naša mala susjeda od 17 mjeseci), drugim riječima agresivnija su i ona se toga jako uplaši, počne plakati i traži me da ju zaštitim. Strah me takvih situacija u jaslicama, kako će se zaštititi sama, kako će se (naučiti) izboriti za sebe? Interveniraju li tete kad jedno dijete gnjavi drugo i otima mu igračke?
Ona je inače naviknuta da ju nekad čuvaju drugi ljudi (npr. kad je odem na ispit i sl.) i sa odraslima se dobro slaže, kao i sa starijom djecom koja su ipak pažljivija prema njoj. Brine me to više od samog odvajanja.

Što mislite o ovome i kakva su vaša iskustva?

Zvuči banalno ali "to je samo faza".
Tete pokušavaju koliko god mogu "zaštiti" djecu,ali oni su svi"agrsivni"u smislu posesivni-"ja bi baš tu igračku jer je on ima".
Pokušavamo rješavati njihove konflikte"on ju je prvi uzeo"," posudi mu malo pa će ti vratit" i sl. a šta se tiče guranja ,tučnjave i ,najgore po meni ,griženja,to su njihovi načini rješavanja"bjesa". Ja sam sigurna da ih to doma ne uče,a priznam da ne znam uvjek kako se ponašat.
Kontretno imam jedno takvo djete u grupi,i vidim da ne pali ni lijepo ni "ružno".
Opet na kraju uvjek se sjetim da je i on samo dijete i možda mu je gore nego svim drugima koje je taj dan "izgnjavio".
Tete se trude ali teško je bditi nad svima njima stalno.
Možda te nisam utješila,ali budi spremna na to da se može desiti.A da krivca nema.Možda sutra tvoja malena nekoga udari,opravdano ili ne.
Sretno.

Ok to, znam ja da su klinci takvi i da je to normalno ali mene zanima kako se i da li uopće mirnija djeca uspiju prilagoditi na življu djecu u onom smislu da ih se ne boje? I da li se nekako uspiju naučiti izboriti za sebe?

tami i moj je tu negdje, u nekoj je fazi di se boji djece svoje dobi ili manje, pa ne znam kako će se adaptirati, ali sam sigurna da hoće...

s tim da su ga na inicijalnom razgovoru etiketirali kao agresivca jer je tapkao ručicom tati po ćelavoj glavi... :shock:
ja sam rekla-dozvolite da ja ipak najbolje poznajem svoje dijete i da vam odmah kažem kako je izraz "agresivan" najblaže rečeno neprimjeren za djecu te dobi, te da vas uputim kako moje dijete po glavi udara samo tri osobe, a to su moj muž-koji je ćelav, moj otac-koji je ćelav i moj svekar-koji je ćelav. vidite li ovdje negdje uzorak?

toga se baš i bojim jer moja cura je onak povučena i ne voli baš "glasnu " i nametljivu djecu i baš se pitam kako će to izgledati sve skupa u jaslicama :roll: primjer kada netko trči i vrišti ona odmah se hvata za mene i tako traži spas!! a danas je imala i "okršaj " sa jednim dečkićem oko igračke su se "zakačili " nije joj dao a ona je to jaaako dramatično protumačila i bilo je svega.e sad ja sam tu da ju uzmem i odvratim pažnju a tamo kraj sve te dječice.... :(

donna, upravo tako i Dina.
Htjela sam vidjeti ima li koji roditelj takvog djeteta čije se dijete ipak uspješno adaptiralo (a i poneka odgajateljica će znati reći za takve slučajeve iz prakse).

petarpan, točno je da "agresivan" nije najsretniji izraz za opisati takvu djecu, ali sam ga upotrijebila da bih dočarala na što mislim.
I Dina zna biti "agresivna" npr. kada joj nešto ne dam, pa me lupa ručicama ili mlati nogama po podlozi (na taj način iskazuje frustraciju) i viče ili čak plače.
No ovdje sam mislila isključivo na "agresivniji" nastup spram druge djece, odnosno koji neka djeca imaju prema njoj.

tami nisam ja mislila na to kako si se ti izrazila, već na to kako su luku etiketirali na ulaznom razgovoru u vrtiću. i to stručne osobe koje će se njime baviti...mislim, to je prestrašno...

ali,. velim, i moj luka je sada u nekakvoj čudnoj fazi gdje se boji djece svoje dobi ili manje...povlači se i traži mamin zagrljaj. s tim da se ni ne pokušava obranit ako mu netko pristupi i, primjerice, uzme iz ruke igračku ili iščupa dudu iz usta...
da mu ja to doma napravim, reagirao bi,s nepoznatom djecom ne reagira već se povlači...mamin mali "papak" :)

vjerujem da je to faza koja će proći, obzirom će u grupi djece u jaslicama uvijek biti malih harambaša i malih cvjetića, vjerujem i da će se naučit na strku oko sebe, kao i to da se izbori za svoje mjesto "pod jasličkim suncem"

i ja sam se bojala da moju Laru netko ne gnjavi niti ne tuce..sitna je u odnosu na sve u grupi i uvijek sam si mislila da sta ako ju netko bude gnjavio bas zbog toga..vjeruj mi,jaaako sam se iznenadila kad sam vidjela kako se zna izboriti za sebe.a stalno sam imala slike u glavi kako ju netko navlaci a ona place za mnom..
nemoj se plasiti unaprijed,mozda ona moze osjetiti da se ti necega u vezi vrtica bojis,pa ga i ona pocne tako dozivljavati..

i moja je bila najsitnija i prilicno povucena i onda se skompala sa dezurnom razbijacicom u grupi i njih dvije su pocele harati grupom (glavnog klinca razbijaca zadirkivati i sl :roll: ). sto ti je zenska solidarnost, mamino zlato. :heart: :mrgreen:

I moj F. je jako nježan u dodiru s drugom djecom, i to mi je uvijek bilo tako drago i slatko što ne lupa svakog tko mu se približi, sve dok mi nije počeo dolaziti iz jaslica s otiscima zuba na obrazu, pa na ručici, pa opet na obrazu... Sad bih voljela da mlatne svakog tko mu priđe preblizu :evil:

Tami, imala sam slične dvojbe i slično neagresivno dijete, koje nikome neće oteti igračku, nikoga prva udariti, no tako smo je i odgajali. Premda sam se ponekad brinula hoće li se znati postaviti prema djeci agresivnijeg ponašanja, sada nakon njezine tri godine provedene u vrtiću znam da smo je ispravno odgajali. Naučila sam ju prvo da mi ispriča sve što se događa u vrtiću i kako se osjeća, pa bi mi tako sama ispričala ako je neko dijete bilo agresivno prema njoj, udarilo ju i slično. Naučila sam ju i da se verablno brani i kaže tetama ako ju drugo dijete napada. Prije dvije godine sam primjetila da se agresivno ponašanje (udarci) jednog djeteta ponavlja prema njoj i odmah sam intervenirala kod teta. Zamolila sam ih iskreno i otvoreno da se taj problem riješi, da ne želim da mi dijete dolazi doma i ponavlja kako ju je opet to dijete udarilo. Bila sam spremna ozbiljno razgovarati i s roditeljima tog djeteta da se problem nije riješio. Teta mi je sam priznala da imaju problema u vrtiću s agresivnošću tog djeteta (udarao je i tete i drugu djecu) i neadekvatnim reakcijama roditelja, koji mu toleriraju da ih primjerice počupa za kosu, pljusne... No, tete su me shvatile ozbiljno, razgovarale su s roditeljima tog djeteta i problem je bio riješen.
Moj stav je da bih uvijek intervenirala i učinila sve što je potrebno u slučaju da se agresivno ponašanje nekog djeteta ponavlja prema mom.
Ne mislim da agresivna ponašanja djece nemaju veze s načinom na koji ih roditelji odgajaju. Ako moje dijete može naučiti da bude obazrivo i pažljivo prema mlađima od sebe i da nikoga ne tuče mislim da mogu to naučiti i druga djeca. Problem je, a u što sam se uvjerila više puta iz iskustva prijatelja i poznanika, što nekim roditeljima agresivno ponašanje djece ipak podsvjesno imponira jer misle kako im se dijete zna dobro izboriti za sebe... Inače, Tami ne brini se da to što je tvoja curica neagresivna neće se dobro prilagoditi i znati postaviti u vrtiću. Ona će te sukobe samo riješavati na drugačiji način, a ne udarcima. Znam po svojoj curici, dobro je prilagođena u skupini, omiljena među djecom i zadovoljna i vesela.

Iskustvo iz prakse - imajte povjerenja u svoje dijete! Vjerujte iz višegodišnje prakse rada u jaslicama da se djeca savršeno prilagođavaju novim situacijama. To je umijeće koje se uči, a ovi najmanji imaju savršeni instinkt. Nakon početne adaptacije na jaslice i tog početnog šoka, dok to prevladaju onda počinje adaptacija skupine. Vjerujte da se oni savršeno ocijene i uvijek si nađu "pajde" koji im odgovaraju. U prosjeku u svakoj skupini postoji, naravno, nekoliko "teže" odgojive djece, ali su u manjini i njima se kompetentan odgajatelj i više bavi.
Svako dijete se izbori za svoje za svoje mjesto u skupini i kao takav je prihvaćen, a uvijek su omiljena upravo ta "mirnija" djeca.
Zato moj savjet je da treba imati povjerenja u svoje dijete koje će se znati izboriti za sebe, a ako dođe do nekih situacija( naravno uvijek prisutnih u skupini od dvadesetak različite djece) dijete će sigurno dobiti utjehu ( bila to teta, neko suosjećajno dijete ili možda igračka).
Sve su to situacije koje uče djecu različitostima među ljudima i kako se nositi sa problemima i kako naći rješenje.

I moje je mišljenje, i kao roditelja i kao (još malo, malo pa) psihologa da su za "agresivno" ponašanje djece krivi roditelji, jer dijete od njih sve uči i kopira, i ako roditelj tuče dijete ili na njega viče (ili oboje)... eto vraga! :roll:
No, mene je zabrinjavalo upravo to što je Dina još prepremala da bi mi došla i rekla "mama u vrtiću je problem taj i taj", "tuče me taj i taj" i sl., zato se moram pouzdati u tete.
Ali, moram priznati da ste me dosta utješile, vjerovat ću da će sve biti ok i da će se Dina prilagoditi uspješno na sve situacije.
Neki dan smo bile u parku na baby toboganu i neka curica je krenula na nju grliti je, što je Dina stoički podnijela i samo me pogledala kao da traži odgovor "da, to je ok, ne boj se".
Srce mamino. :heart:

Moj je mali drugi tjedan u jaslicama, on je dosta živahno i zahtjevno dijete, ali nikada nismo primjetili da bi bio agresivan. Od prvog dana teta (uglavnom samo jedna) nas dočekuje s pričom da se tuče, da je agresivan i smiju li primjentit oštrije mjere. Mi smo dosta šokirani, rekli smo joj nek primjeni oštrije mjere (nemam pojma koje su to), ali sad se bojim da više nebu htio ić u vrtić. Sad je već počel govorit da je teta zločesta. Mi ga doma nikad ne tučemo, ima stariju sestru s kojom se već super igra, nemam pojma kaj je ovo sad. Ne znam jel ova teta sad pretjeruje i ne bi htjela da mu vrtić prisjedne, možda mu je to neki način prilagodbe, pa to bi one trebale znat. Fakat sam iznenađena, pa on je moja mala maza, ima samo dve godine i ide u jaslice 6 dana. Jel ima neko slično iskustvo?

pa najbolje da će ga još tete i tuči!!! :shock:

ideja, raspitaj se obavezno kod teta kakve su to "oštrije mjere", mislim da je važno da tete usklade svoje mjere s načinom odgoja kakav dijete ima kod kuće (na kraju krajeva psihologinja Gordana Buljan-Flander kaže da djecu do 3 godine, dakle jaslička dob, nema smisla kažnjavati jer djeca do te dobi ne mogu povezati uzrok i posljedicu i ne mogu shvatiti zašto su dobila kaznu). Ako je dijete "agresivno" treba ga udaljiti od objekta agresije i preusmjeriti mu pažnju, zaokupiti ga nečim drugim. Jasno da je teško paziti na to u grupi od 20-ak djece ali ni "oštrije mjere", što god one bile (pretpostavljam neka vrsta kazne) nemaju smisla, a pogotovo je loše ako dijete počinje tetu, u koju bi moralo imati povjerenja, smatrati "zločestom".
Dakle hitno razgovaraj s tetama, predloži im ti neke načine kako izaći na kraj s tvojim zahtjevnijim djetetom, i saznaj što točno tvoje dijete radi u vrtiću zbog čega ga tete smatraju agresivnim.
Sretno!

Fala cure, danas ja idem po njega pa bumo vidli. Sve mi je muka kaj bu me danas dočekalo.

Slažem se s tami da bi prvo trebala pitati tetu što znače te "oštrije mjere" koje teta namjerava primjeniti. Ne vjerujem da bi se i jedna teta usudila udariti dijete, to je apsolutno neprihvatljivo, no na prihvatljiv način djetetu treba svakako dati do znanja kada radi nešto neprihvatljivo, reći mu strogo i odlučno "ne".
Djeca to shvaćaju bez obzira na dob. Prihvatljive metode "kažnjavanja", koje tete u vrtiću znaju prakticirati - kratko ih se posjedne na stolicu da razmisle o svom ponašanju, dok druga djeca u istoj sobi nastavljaju s aktivnostima. To se radi koliko znam kad verbalna upozorenja zakažu. Sada nisam sigurna, koliko je to učinkovito i dobro za dvogodišnje dijete.

lorans, učinkovito je, bar do neke mjere. Jadnom prilikom sam to isprobala (na žalost) na svom djetetu. U prvim tjednima nakon poroda kad bi ostala sama s njima dvojcom, dešavale su se svakave situacije. U jednoj sam Mateja posjela na krevet u spavaćoj sobi i objašnjavala mu što je napravio. Kasnije je bilo situacija kad ga ne bi mogla nikako natjerati da prestane s nekom vrstom ponašanja (recimo nešto mu zabranim i on hoda za mnom po kući i pljuje) i spomenem mu da će u kaznu - on se istog trena smiri, zamisli i nastavi sa nekom drugom aktivnosti.