kako reći "ne" bebi? ja uglavnom skrivam potencijalno opasne predmete ili ako se pojave pokušavam mu skrenuti pozornost? postoje li neke druge metode kad beba od 8mj. želi uzeti nož sa stola, teglicu iz ormara, svjetiljku sa stola itd.?
Printable View
kako reći "ne" bebi? ja uglavnom skrivam potencijalno opasne predmete ili ako se pojave pokušavam mu skrenuti pozornost? postoje li neke druge metode kad beba od 8mj. želi uzeti nož sa stola, teglicu iz ormara, svjetiljku sa stola itd.?
ja kažem "ne", maknem ga od zabranjenog predmeta i dam mu neki drugi, a sad me zanima čuti da li dobro radim!
hmm, najbolje je stan napraviti totalno baby proof, tako da se beba uopće ne može naći u opasnoj situaciji. to i nije tako teško... ne kužim kako se beba može uopće naći blizu opasnog predmeta (npr. noža)???
"ne" bi se trebalo čuvati za STVARNO opasne situacije...ako za svaku sitnicu govorimo "ne" bebica nas neće baš uzimati za ozbiljno...
Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Potpisujem :D
ja nisam mislila isključivo na opasne predmete, te brze ručice časkom zgrabe npr. salvetu sa stola, a ja baš ne bih da mi dijete jede papir. :roll: znači bolje ga je samo maknuti nego za sve govoriti "ne".
a jesam neiskusna mama... :mrgreen:
ma da, samo mu uzmi salvetu i zabavi ga nečim drugim... a i ako pojede salvetu, bože mili, ništa strašno :lol:
inače će naučiti da mama stalno govori "ne", i za bezvezne i za opasne stvari, pa poslije neće moći razlučiti koja je situacija stvarno opasna i kad stvarno i za ozbiljno nešto ne smije (pretrčat cestu na crvenom, palit šibice i sl...)... a ima tu i još nekakvih "psiholoških" razloga: zamisli da cijeli dan što god ti željela ili napravila čuješ samo "ne! ne! ne!" (sad ja tu malo pretjerujem primjera radi...) - pa koma bi ti bilo - razvoj samopouzdanja, kreativnosti, vjerovanja u vlastite sposobnosti - O bodova :(
isto jedna zanimljiva stvar koju sam nedavno pročitala, a baš mi se jako sviđa: kad dijete uči govoriti pa krivo izgovara riječi, nikako mu ne bismo trebali govoriti "ne! ne kaže se tava, kaže se zara!" (tako moje dijete npr. trenutno izgovara svoje ime :lol: ), jer će ih to ubit u pojam, nego ovako "da! bravo! ti si ZARA. ZARA!" , znači pohvaliti dijete za pokušaj, ali mu i reći dobro izgovorenu riječ kako bi mogao ponavljati i učiti.
a i da ti se ne bi desilo da ti jedna od prvih bebinih riječi bude "ne" :/
e ovo drugo dobro radim 8) :lol:
no dobro, nije baš da stalno vičem ne, ne... jednostavnije mi je ne dovoditi ga u blizinu nepoželjnih stvari. iako to postaje sve teže. :lol:
s nožem se priča ponavlja svaki dan kad mu kuham. filip ne voli biti sam, a nema ga tko pričuvati, tako da sjedi u stolici za hranjenje dok ja npr. čistim povrće i pruža ruke prema svemu. bar ga je prošla strast prema plamenu plina. možda bi trebala ga hraniti gotovom hranom i izbjeći situacije u kojima on ne može stradati ali se užasno ljuti (to je druga priča, kuhati ili ne).
Ja kažem NE, oštrije ju pogledam i maknem od predmeta. Noževe i opasne predmete ne držimo u djetetovoj blizini niti njoj na dohvat ;) , ali su joj zato zanimljivi mobiteli, upravljači od TV-a, linija, video, TV itd. koji stoje na niskom ormariću. Te stvari nemamo kamo maknuti (ne kupuje nam se opet novi - viši namještaj :lol: ) ali ih također niti ne želimo micati jer mislimo da se dijete mora naučiti jednostavno ne dirati stvari koje nisu za njega, a kreativnost i samopouzdanje će razvijati na predmetima odn. igračkama predviđenima za isto. To je itekako moguće i poželjno. Jer ako dijete ne naučim redu u svojoj kući onda mogu misliti što mogu očekivati u tuđoj. T.j. tada nažalost dolazi do onih poznatih situacija "jako je divlji (divlja), ne sluša me i ne mogu ići nikamo s njim (njom)" :roll:. Na žalost imamo puno takvih primjera koji u par minuta naprave lom, ali imamo i ovih pozitivnih. Kaže jedna prijateljica s malo starijim djetetom (3 god) kako od svog djeteta ne mora skrivati ništa jer cura točno zna što se smije a što ne, ali zato poskriva sve što se miče kada se najave određeni gosti :/. Žalosno.
Lovro kuži taj "ne" već dosta dugo. Kod nas su doma samo dvije stvari "ne" - sve što je ispod stola u dnevnoj sobi i utičnice kod bake (makar su zaštićene ipak su mu stalno zanimljive). Od ostalog ga jednostavno odvraćam sa nečim drugim...i pali.
zara nije ni divlja, ni neposlušna, ni razmažena, a vrlo rijetko čuje "ne". upravo zato što je to tako rijetko i samo u ozbiljnim situacijama, dovoljno je da joj to samo jednom kažem i zapamtit će. npr, kad je prvi put prije nekoliko mjeseci krenula prema utičnici (koja btw ima zaštitu), ja sam jednom ozbiljno rekla "NE!". nakon toga, ni jednom, u ničijoj kući nije krenula prstima prema njoj, samo pogleda prema utičnici, pa pogleda mene i kaže "NE!"... i to je to...
a za manje opasne stvari idemo po metodi "probaj pa ćeš vidjeti" :lol: recimo, uporno je htjela šalicu s vrućom kavom, dopustili smo joj da takne šalicu prstićem i rekli joj "pec pec" (šalica naravno nije bila kipuća, nije se mogla opeći). sad čim joj kažeš za nešto "pec pec", ili niti ne pokušava dotaknuti, ili jako oprezno, uz moju pomoć, želi dotaknuti kako bi se uvjerila da je stvarno "pec-pec". isto je i s "pik pik" :lol: (samo to naravno nismo učili s nožem, nego s čačkalicom)
sad, ne znam, imam li ja iznimno dobro dijete, ili je stvar metode... vidjet ćemo s drugim :lol:
slatkica zara! :love:
Moja Ema je bila baš kao Zara. Od rana je shvaćala "ne", "pazi" i slično. Nikad nisam morala posebno skrivati potencijalno opasne predmete po kući (deterdžente i slično). :D
Mia je druga priča.Ona je prilično svojeglava i često se nađe tamo gdje nebi trebala. Riječ NE njoj znači da ona baš to treba dirati, tako da ga ja koristim što rijeđe, opasne predmete mičem iz njenog vidokruga, a ako se domogne nečega što nebi smjela pokušam joj pažnju preusmjerit na nešto drugo uz objašnjenje da je to nešto opasno. Nekad uspijem a nekad ne. Ona se jako energično buni, a njeni izljevi ljutnje za sada najkraće traju ako ih ignoriramo. Ona odtrubi svojih minutu - dvije i nakon toga mir do idućeg puta. ;)
Skroz potpisujem Lutonjicu. Baš sve sam s e. radila jednako i svi su mi uvijek govorili da je on jednostavno takav, dobar. To me grozno nerviralo, jer sam bila uvjerena da uglavnom ispravno postupam, sada imam ( konačno ) drugog malca pa ćemo vidjeti, Držite mi fige.
hehe tak je i kod nas - ja cijeli dan puzem za franom i pokazujem mu, objasnjavam, sklanjam ispred njega sve potencijalno opasne predmete i sl. a komentar mojih svekija - joj kak je fran dobro dijete, miran je i fin na tatu :P
je pa vidla bih ja koliko ti fini geni imaju utjecaja da mama ne radi s djetetom...
" ne" sam viknula jedanput kada je fran tek propuzao i nadobudno se uputio prema produznom kablu koji je visio s police - dakle tada jos nisam bila spremna, puzao je tek dan dva, pa sam se i sama iznenadila otkud on tamo odjednom, nece li povuci kabel pa da mu padne na glavu onaj teski dio za uticnice... uglavnom uplasila sam se i viknula neeee, on se brzo okrenuo, pogledao me i poceo se puzati natrag prema meni. onda je slijedila akcija ciscenja po stanu jer sam vidjela da je vrag odnio salu i posklanjala sve iz njegovog dosega, ogradila izlaze iz sobe i na balkon i sl.
ne mu je bilo neugodno iskustvo, vjerojatno radi boje glasa, tona, izraza maminog lica... uvijek se bolje posluziti skretanjem paznje na nesto drugo, i, naravno, izbjegavanjem situacija
meni je najgori dio bio s utičnicama. uf kad se sjetim.
skoro sve utičnice su u razini "puzavca". sve do jedne su zaštićene ali ja svejedno ne volim da sad on nešto prčka.
rezultat: sve su bile zaljepljene s debelom ljepljivom trakom osim onih najnužnijih a na njih sam stavljala nešto tipa ogroman jastuk, stolicu i sl. tako da dok on to onesposobi ja sam već tu i vičem ne!
s ostalim stvarima nismo imali problema jer noževi, lampe i sl. nisu nikad bili blizu a daljinski, telefon, mobitel i sl. pa to su nam omiljene igračke :)
moj prijedlog je isti kao i lutonjičin: ako ne želiš da se nešto razbije makni u kutiju i na ormar. ostavi za bolje dane.
otvaranje ladica smo riješili tako što sam sve donje ladice napunila igračkama i učinila mu ih dostupnim. ajme sreće kad dopuže do kuhinje i otvori ladicu...
doduše...
davno je to sve bilo sad sam rabadžija koji vozi bicikl po stanu jureći 200 na sat...
dobrica moja ne dira utičnice (ipak su zaštićene), zna da je njegova najdonja ladica u kuhinji pa ako krene u neku drugu dosta je da kažem "to nije tvoja ladica. koja je tvoja ladica?" i krene presretan raskapati po mikserima... općenito, skužila sam da krene raditi ono što ne smije (gurati tuku u video, bacati daljinske pritom govoreći "nje, nje!") samo kad je umoran, nerovzan, hoće privući pažnju... pa pazimo da to toga ne dođe i rijetko imamo krizne situacije, a i onda mu je lako odvući pažnju. u krajnjem slučaju dignem ga i odvedem čitati slikovnice i sl.
evo nas isto pola godine kasnije...
zara je i dalje jako razumna, sluša, zna što smije, a što ne, a sve BEZ deranja "NE NE NE!!", BEZ strogoće i BEZ forsiranja vlastitog autoriteta.
eto, bili smo posvuda ovo ljeto, i gdje god da smo došli, svi su komentirali : "isuse, kako je ona dobra! ajme, pa ona vas sve sluša!"
i stvarno, promatrajući drugu djecu (a pogotovo onu na koju se mame derače po parkovima, ili ih čak lupaju po guzi), zara je stvarno posebno dobra.
znači, "red" se može naučiti i bez meni omraženih "klasičnih" metoda odgoja...
joj, najbolje mi je kad mama koja lupa klinca po guzi govori (pokazujući na zaru): "vidiš kako je ona dobra, nju mama ne tuče!! "
halooo ženo, nauči nešto iz vlastite rečenice!
lutonjice, sigurno je djelomično stvar u karakteru ali volim misliti da smo i mi malo pripomogle. ;)
uspoređujem andrejčeka s drugom djecom njegove dobi čiji roditelji primjenjuju, ajmo reć' klasične metode - obično komentar bude "on je tako dobar, ovaj moj je zločest!". od te dvije riječi mi dođe zlo... a andrejček je superznatiželjno dijete koje nema mira i sve mora vidjeti i isprobati, pa svejedno prolazimo bez većih frustracija na obje strane.
joj, sad sam se sjetila jednog drastičnog primjera s tim NE
mama i dečko od jedno 2 godine su bili na cvjetnom, i mama se za sve derala NE! (valjda bi bila zadovoljna jedino da je mali stajao u stavu mirno pokraj nje): znači mali krene prema onom kipu - NE, mali krene prema vrtuljku - NE, mali sjedne na pod - NE, mali se penje po klupici - NE...
dečko je na kraju bio toliko frustriran da je, naravno, počeo plakati i bacati se, što je rezultiralo time da ga je pošteno izdevetala nasred cvjetnog (točno sam znala da će žena tako reagirati)...
nekima stvarno treba tečaj za roditelje...
Slično je i kod nas. Lijepo smo odvojili koje su ladice njegove, a koje ne smije dirati. Tog se i pridržava, osim ako želi privući pažnju.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
ovog sam se oduvijek užasavala. na žalost, ne mogu preodgojiti baku i baš uvijek kontrolirati MM-a, ali nadam se da lada ipak u zbroju dobije dobru poruku. strogo "ne" koristim rijetko i to uglavnom u situacijama gdje bi mogla ozlijediti sebe. u svim ostalim "ne" situacijama pokušavam joj odvući pažnju ili, ukoliko skužim da bih ja najrađe upotrijebila "ne" samo zato da budem sigurna da neće pasti i sl. onda sam malo više skoncentrirana na nju. i opet sve ispadne dobro.Citiraj:
"on je tako dobar, ovaj moj je zločest!"
na žalost, ima roditelja kojima ni tečaj ne bi pomogao. neki stvarno misle da znaju najbolje i da sve situacije mogu najbolje riješiti demonstracijom sile.Citiraj:
nekima stvarno treba tečaj za roditelje...
ljubičice naše, samo ih treba gledati kao male ljude i pokušavati skužiti kaj se zbiva u tim glavicama. :love:
(zadnjih dana ne uspijevam napisati post bez tipfelera. mislim da mi se nekaj pomaklo u mozgu :ceeer:)
btw, mi sad počinjemo vježbati "stop" da ne juri okolo ko muha bez glave. :roll:
mi koristimo "fuj" i "pec-pec", baki se omakne "ne" ali mislim da to nije nešto strašno, glavno je da dobije pravu poruku u pravoj situaciji. ionako oni zapamte kaj hoće, ja kažem "fuj, kanta se ne dira, samo bacimo smeće" a on viče "nje! nje!" a ne "fuj! fuj!". ali važno je da zna da se to ne smije a puno drugih stvari se smije.
neki dan sam poslala ovakav topic, ali se negdje izgubio. drago mi je da je otvoren.
ah, da! da i ja nešto kažem: moj bembo uopće ne zna da postoji riječ ne i to ne zato jer mu ja to nisam rekla tj.govorila već zato što je njemu izgkleda život jako smiješan pa se stalno kesi :lol: . kad kažem ne i promjenikm naravno i boju glasa i crte ica on vragolasto gleda i nakon par sekundi on je u totalnom prasku smijeha. ja ne mijenjam crte lica niti boju glasa, ali on to jednostavno ne razumije. tako da i mi izbjegavano situacije, a što bi drugo i mogli?
Mi koristimo ne samo kad grize maminu cicu! I onda mu ozbiljno kažem ne, to mamu boli, ako želiš gristi dam ti kolut za zubiće.
Inače koristimo zamjenu ili odvraćanje pažnje. I funkcionira!
Utičnice su naravno zaštićene pa me baš briga.
Mobitel, i sve silne daljinske obožava, a već je naučio i da nije poželjno bacati ih već se samo igrati.
Za sad je super, a mislim i da će tako ostati. Jer ako je sve ne dolazi do inflacije pa više ništa ne znači!
Može pitanje KAKO je naučio da ih nije poželjno bacati. Naime i Luna ih obožava ali kada npr ne može skinuti poklopac poludi i baci ga na pod.Citiraj:
Zvončica prvotno napisa
???
Onda mu lijepo uzmem daljinski, objasnim da se daljinski ne baca nego lijepo odloži na pod, vidiš kako mama, a ako želiš nešto bacati dat ću ti lopticu, idemo skupa po lopticu?
I najčešće pali!