Printable View
Stribi krenuo u prvi razred svaki dan suze zbog nečega. Kad ga pokupim bude sve u redu i ispriča mi i dobre strane, ali i da je opet plakao zbog nečega. Danas je rekao da ga klinci u školi zafrkavaju zbog toga i da zato više neće ić u školu. Ja ga uvjeravam kako je škola super i da to njemu super ide i čekam što će dalje bit.
Ima li još koji plačko? Ili smo sami?
Ja se bojim da će moj Aleksandar biti takav. On na sam spomen mogućnosti da bi mogao ići u vrtić počne plakati, pa smo ga ispisali. A nije mu bilo tako loše u vrtiću.
Alu u školu će morati. :/ A morat će i u malu školu slijedeće godine. Nadam se da će do onda se sve posložiti u njegovoj glavi.
Adrian je u diplomi za završetak prvog polugodišta dobio i rečenicu "pohvala za opraštanje od čarobnih suza" :)
Sad mi se to čini tako davno i nema šanse da zaplače u školi. Polako samo im dajte vremena
Dvije najstresnije i najtužnije situacije su mi Filipov 1. dan škole i kada je morao ostati u bolnici. Znam da se ne mogu uspoređivati, ali grozno sam se osjećala oba puta. On je uvijek bio hrabriji od mene. Što se bolnice tiče jasno je zašto tužno, ali škola...Išao je u nekvartovski vrtić blizu mog posla da ne moram juriti kroz prometni kaos nakon posla po njega. Ovako bih ga pokupila i s njim se vraćala doma. U školu je krenuo u kvartu i nikog a, ali baš nikoga iz razreda nije poznavao. Većina djece iz razreda su išla zajedno u vrtić. Kada smo dolazili u školu zamjenio je jednog dječaka okrenutog leđima za svog prijatelja iz vrtića i oduševljeno mu je prišao. Bože kako mi je bilo teško kada je shvatio da ne pozna tog malenog i dalje zbunjeno tražio poznata lica. Kada je ostao u razredu, došlo mi je da sjednem na stepenice pred školom i zaplačem. NAravno, on se kao i uvijek odmah snašao i sve je bilo super. Ali, meni i sada dođe da zaplačem kada se sjetim početka. Eto, kada dijete ne plaču, onda mama mora.
I kod nas je jedan deckic plakao prvi dan, ali drugi dan je bilo sve ok. Učiteljica je sve to sredila i jucer mi maleni kaze da mu je bas super ! :heart:
Nisi jedina vjeruj mi!
Moj Luka je prvi dan bio oduševljen,a onda navečer prije spavanja horor - plač,suze,kak ga je strah jer nezna kaj ga čeka....
Iduće jutro opet plač i doma i pred učionicom.
Popodne prepričavanje događaja u školi i frka i panika kak mu je učiteljica rekla da mora sve jesti u školi.
Luka je dijete koje ne jede paštetu,razne salame - podriguše, sirne namaze...,ali zato kaj god mu za ručak staviš u tanjur(kuhano) sve će pojesti bez pitanja.
Uglavnom morala sam ujutro to reći učiteljici i normalno da je rekla da ne mora jesti ono kaj ne voli,ali neka barem traži od tete kuharice šnitu kruha da izdura do ručka.
I jučer sve pet,lijepo vrijeme,bili vani,igrali nogač,on dao gol za svoju ekipu,upoznali se sa učiteljicom vjeronauka i ponosno joj izrecitirao molitvicu "Anđele čuvaru mili!!",pa za vrijeme glazbenog otpjevao Svetinju od Škore,pa sa prijateljem "Dinamovu himnu" i na kraju od Bjelog dugmeta "Ne spavaj mala moja..."...ma sve savršeno!
:lol: Čak je bio toliko umoran da je zaspao u 19h i probudio se jutros u 6h.
Ali....Čim je vidio da pada kiša,opet horor od plača,kak bu on sad opet cijeli dan morao sjediti u razredu,kak je to dooosadnoooo,da nemre nositi loptu.....
I sad u školi je pala samo pokoja suzica,tak da se nadam da bumo još sutrašnji dan nekako pregrmili i on i mi!!!
Ovo s loptom me podsjeća na mog Filipa. Baš slatko! :heart:
Moja Rea ne plače u školi, niti prije škole. Zadaću piše s veseljem, i sama. Ja samo prekontroliram.
Ali...
Prvi i drugi dan po povratku iz škole, dok je još bila puna dojmova, rasplakala se zbog toga što joj je MM nešto rekao. Uvijek joj to kaže, ali valjda zbog prevelikog uzbuđenja, taj puta joj to nije pasalo.
Nije dugo plakala, ali kao daq je neka bujica krenula iz nje.
Jučer sve 5. Nije plakala i danas isto sve o.k. Sad je u školi, moj mali đak :zaljubljen:
Sjećam se da je u 1. razredu (moje djevojčice) bio jedan dječak koji je svaki put plakao kad bi došao u školu. To je trajalo prvo polugodište... i nakon toga sve ok, kao da ništa nije bilo.
Klincima :heart:
Skola je, nazalost, za djecu ogroman stres. Poneki se tog stresa rjesavaju suzama, dok god ne nauce kako da ga rijese drugacije.
evo, prošao je prvi dan bez suza. :D
jučer me zove mama u neko doba da ga jako boli trbuh i šta da radi - njegova reakcija na stres, provjereno već nekoliko puta. dali smo mu lupocet i zaspao je na nekoliko sati i kad sam ja došla doma bilo je sve ok.
razgovarali smo o školi i tom plakanju i rekao mi je da će ih sve nalupat zato što ga zafrkavaju, a ja mu govorim da ih baš ne treba nalupat ali da je njegov bijes opravdan i da ga nitko ne smije zafrkavat zbog suza. podsjetila sam ga kako otpili malu seku kad ga zafrkava - obično joj kaže otpili, otkači ili hellloou iskuliraj se i rekla sam neka ih sve tako otpili, možda je upalilo.
učiteljica mu je pohvalila mamu 8), jelte mene, kako sam mu super omotala knjige i posložila zadaće u teke i to mu je jako imponiralo.
ah, da, oduševio ga je tjelesni - "tamo se igramo, to je super"
A i kod nas je vrlo dobro poznata ta "čudnovata trbuhobolja"!!
Čim je neka za njega neugodna,nepoznata i ne draga situacija - slijedi
"Mama,mene boli jaaaako trbuh!!"
Znam da je to reakcija na taj stres jer smo čak napravili sve moguće pretrage jer je pred kraj vrtića imao iste fore zbog spojenih grupa i dežurstava.
I mi fino skuhamo topli čajek i sve odjednom nestane.Naravno uz dozu maženja,razgovora i sl.
Danas smo ostali bez suza u školi i nadam se da će tako i doćekati tatu!
A ide nam vikend i nema škole!
Mislim da će ova dva dana riješiti sve boljke i probleme!! :)
Malac sto sjedi kraj Oskara je prva dva dana plakao.. Al kaze Oki da vise ne place... :love: