K. mi je ovaj tjedan došla već dva puta s ozljedama iz vrtića. Ima ogrebotinu na ruci i ranu na usni. Nije htjela pričati šta je bilo, ali nekako sam doznala. Naime, jedan dečko je tuče. Pošto znam da je moje dijete miroljubivo i ne poznaje nikakve oblike nasilja znam da mu nije vratila.
Pitala sam je kako je došlo do toga i rekla je kako se igrala s lutkicom, a S. je došao i ogrebao je po usni. Na moje pitanje, što si ti tada napravila, rekla je: "Okrenula sam glavu i rekla sam neću plakati", (a Bibliju još nije pročitala). Nisam znala šta bi joj rekla, da li da se potuži tetama, da mu vrati (to bi najradije :evil:)... Onda sam joj rekla da mu kaže kako je ne smije tući i da mu neće biti prijateljica ako je bude tukao (morale smo čak vježbati da to kaže strogim glasom) :roll: .
Ono što me muči je - zašto se moje dijete ne brani (3 god. i 8 mj.), da li joj fali samopuozdanja i jesam li ja pogriješila što je nisam naučila da se brani... Ona je dobro dijete, predobro, ali strah me okruženja koje takve ljude lako popvrijedi, iskoristi, uništi...
Malo sam možda u depri, ali pliz help.
