2 poztivne bete - otta i nela 37 - naša priča iz mb
U ottino i svoje ime objavljujem naše pozitivne bete !!!!! :D
Ovo je priča iz MB i želimo ju podijeliti s vama!
Otta i ja znamo se s naših rodinih kavica i bile smo presretne kad su joj iz mb javili da može u 8mj u postupak kao i ja.Ja se ovim putem još jednom zahvaljujem sanji74 na zamjeni termina :heart:
Odmah s upornom dogovaramo instrukcije iz pikanja. U 6mj počinjemo s
antibebi, 26.07. uporna nas ugošćuje u svom domu i pokazuje to famozno pikanje decapeptylom. Otta je bila hrabrija i odmah se piknula sama (jest da je malo bocnula i upornu,al sve ok) , a ja sam se prepustila upornoj. Sljedećih dana pikamo se same, a naši "trbuščići"bili su plavi od zarinutih noktiju kojima smo pridržavale špekić dok se pikamo.
1.uzv odrađujemo u zg, sve ok, nema cisti, počinjemo s gonalima i menopurima. Predivna sestra iz poliklinike Vili strpljivo nam je objasnila ta mućkanja. Sve smo skužile ,ali sljedećih dana bilo je tu svega, mjehurića, prolivenih otapala, istisnutih hormona iz šprice...ali guramo nekako.
16.08. trebamo biti u 16h u mb, što je bila odlična prilika da ujutro obavimo šoping u h&m i europarku, koji je eto baš nasuprot bolnice.
Na uzv otta ima 5,6 folikulića, endometrij super, kod mene 4 fol., endic malo tanji, pojačavamo menopure. Nastavljamo se obje šopati ciklom (ja ju jedem ko jabuku, otta cijedi) i ananasom ( ne u isto vrijeme :lol: ) A anegdota dana je ....kako sam kupovala menopure tamo u apoteci i tražila povrat poreza, kad je žena to ispisala prozove ona ime MM i još se ja čudom čudim kak mi zna ime muža, kad pogledam putovnicu , a ono njegova. Kaj najbolje prešla ja granu s njom, Slovenac lupio štambilj !!!
Nakon uzv jurimo doma i kod motela prije granice stajemo na jedno
pikanje "na stražnjem sjedištu moga auta", a još jedno slijedi prije zg, jer je pak bilo vrijeme za decap., .. sad smo obe napred s podignutom majcom i zarinutom špricom u trbuh...scena iz filma, zar ne?
Usput zovemo mužiće da se svi nađemo na kavi.
Otta je trebala na sljedeći uzv u sub.u 8, a ja u nedjelju u 8, i tako
na kavi pada dogovor da odemo na vikend u mb. preko rode nalazimo
apartman i u subotu u pola 6 via mb.
Kod otte u subotu sve super, 6 lijepih fol. svi podjednako veliki, daje joj štopericu za pon. I ja molim za uzv, da ne čekam sutra i malo je bolje, narasli i fol. i endić, ali još moram doći sutradan. Odmah vodimo mužiće u h&m da i oni obave šoping, pa na ručak ( preko puta h&m imate gostilnu gdje je dnevni meni 6 €, juha, glavno jelo, salata, desert) Odlazimo u apartman, odmor, pa šetnja....bili smo odmah ispod Pohorja i kad smo došli do žičare (usput srele Vladisavljevića u šetnji s unukom, on nam je inače sve odradio, od uzv, punkcije i transfera) uspjeli su me nagovoriti da se popnemo gore..jest da sam umrla ( a i ostali kad smo stali na par minuta na najvišem dijelu), ali vrijedilo je. Pogled je prekrasan, nadisali se friškog zraka, prošetali. Nakon Pohorja odlazimo na biljar u Tuš Planet, predivno uređen prostor i sa stazama za kuglanje (zakaj toga nema u zg? ), a onda još igramo "čovječe ne ljuti se" u apartmanu. Bili smo baš nekako u "društvene igre" raspoloženju!
E da, tamo na biljaru bilo je vrijeme za pikanje, pa odlazimo skupa u wc i pikamo se decap. ( ne znam zašto ali prisjetila sam se knjige "Mi djeca s kolodvora ZOO").
U ned. i meni daje štopericu za pon. što znaci da smo skupa na punkciji ! Jupiiiiii!
21.08. punkcija prolazi ok, osim što je otta bila malo u šoku, ispunktirali joj 17 js!! Kod mene 5, i obe dobivamo upute da dođemo u nedjelju na transfer. u petak naravno obe živčanimo, jer su još rekli, ak nekaj ne bi bilo dobro zvat će nas oni u petak. Ne možemo izdržati i provjeravamo s mb. Sve ok !!
U ned.26.08. krećemo u 5 ujutro ( sva sreća, do sada nam je uvijek trebalo oko 1,5 do mb, a ovaj put 3 sata) i dolazimo taman prije 8.
No slijedi još malo čekanja i onda oko 11h nas 8 ( nas dvije svaka s po dvije mrvice u buši) kreće za zg.
Slijede dani mirovanja, osluškivanja simptoma, nadanja. strepnji...svaki dan izvještavamo jedna drugu o najsitnijem detalju.
Bodrimo se, tješimo, uspoređujemo, a cijelo smo vrijeme sretne što smo
se tako pratile. Dva do tri dana prije bete i otta i ja počinjemo bjesomučno jesti.
Ja odlučujem raditi betu 10 dpt, ona 11.
U dva sata kucam na vrata Petrove i uzimam svoj 1.pozitivan nalaz bete. Zovem mm, pa ottu. Drhtim, plače mi se, sretna sam...Beta je 46, pa provjeravam s fjorom i inom jel to ok. Sms-ovi s tablicma frcaju na sve strane..sve ok.
Drugi dan u 2 ista slika, ovaj put otta zove mene i tek nakon nekoliko sekundi kroz njen drhtavi, plačni glas uspijevam skužiti njenu betu od 700.
I jedna i druga bi vrištale, a bojimo se.....
Ponavljam bete, moja za dva dana raste na 146, ottinu čekamo (obavila već uzv, sve ok)
Trudne smo !!!!!!!!!!!!!!!!!
Otta je stalno govorila, idemo dan po dan, stepenicu po stepenicu, i eto nas...jednu veliku smo prošle... znamo da nas čeka još nekoliko, ali tu smo...sretne .
Eto …. ovo je bio samo mali isječak iz naše priče, iz svega što smo proživljavale, a što smo htjele podijeliti s vama, jer ovi zajednički
odlasci i druženja utjecali su da i mi nekako lakše prođemo kroz
cijeli postupak.
I kaj da vam velimo, rodilo se jedno divno prijateljstvo ( sad još
čekamo da se za 8 mj. rode naši bebaći ),
Sve vas volimo i želimo da što prije dođete do svojih bebica !!!
Ekipi s kave poseban pozdrav !! :heart:
