Ne mogu vjerovati

Sad sam bila kod jednog poznanika na poslu sa malim. Dok smo cekali da bude gotovo to po sto smo dosli, mali je postajao sve nervozniji, i nikako da se umiri, pa sam ga podojila.I taj covjek ga je pohvalio, kako se odjednom umirio.Ali nije skuzio da ga dojim.Kad je skuzio, bio je uzasnut?! :shock: Rekao mi je da ako mogu to spremiti da netko ne dodje.Ja mu kazem da meni ne smeta ako netko dodje.Ali njemu smeta, kaze.Nisam znala da li sam ljuta, tuzna, ili sta, ali sam se osjecala ful bezveze.Naravno, pokupili smo se van.
Sad sam jos pod dojmovima.Cijelo ljeto sam dojila svugdje i nitko mi nista nije lose rekao, dapace, cak su me hvalili, i to nepoznati ljudi.
Taj covijek nema djece, pa vjerojatno ne kuzi da je to sasvim prirodno, ali svejedno se mogao malo obzirnije ponijeti.Skoro sam pocela plakati.

Po stoti put :evil:

Ah ne znam jel bi :cry: :cry: :cry: ili :x :x :x ili :roll: :roll: :roll: ili kaj ....

Ti znaš da za svoje dijete radiš najbolje :love: ti znaš i osjećaš da si u pravu i ne daj da ti bilo kakvi zatucani neandertalci kvare dan ;)

Glavu gore, zaboravi tu glupu epizodu, ljubi bebu :love: i ako nekome treba bit neugodno to je samo on ;)

Hvala cure!
Kasnije mi je palo na pamet da se tip ponasao kao da sam zapalila cigaru a da je zabranjeno pusenje.