ko bi mene za mamu :)))

haj svima, čitam već danima vaše postove i nisam naišla na bolji forum dugooo dugoo...
:D
sad moram zbiflat šta me muči: imam 33 g. i živim sama s mojom curicom od 5 g. I meni i njoj jako fali društvo. Tako već 2 godine razmišljam o udomljavanju djeteta njenih godina. Ne želim čekat frajera na konju, magarcu il nedaj bože majmunu, da bih ostvarila svoj san: imati punu kuću klinaca. ah, uz posao, fax (furam se na apsolventicu jer sam upisala studij prije 3 godine :mrgreen: ) i poluprazan ceker (mislim na financije) ziher nemam šanse. aj dobro, imam stan i auto, al najvažnije od svega, ginem za djecom.
Uz to moji roditelji, koji su mi inače uvijek u životu pružili potporu do bola, na sam spomen udomljavanja ili usvajanja djeteta, odmahuju glavom. Kažu da mi je dovoljna moja curica i da gledam da joj pružim svu ljubav itd.... blablabla...
moja curka je fenomenalna, društvena, vesela, puna ljubavi, obožava i male i velike klince, a tek ja....
eto jučer je nakon vrtića odlučila da hoće slavit rođendan (inače-prošao je u lipnju - slavlje je bilo ko kraljevski svatovi :lol: ) i tak spečem ja tortu! i stavimo svjećice !!! :shock: , pozove ona malu susjedu od 4 g. koju je doveo tata. rekao je se da je to sve super (?) i pravili smo se da obje slave. čovječe... na kraju je mala ostala spavat kod nas. kćer mi je bila oduševljena, mala je zaspala, a moja ju je kćer još dugo gledala i bila uzbuđena ko da je otišla raketom u svemir (eto od kuda moj nick).
kad su nazvali moji starci mala se pohvalila kak je slavila i sve ispričala i na to moj stari veli: majko mila, pa vi ste "lude", pa tko bi tebi prepustio dijete i na čuvanje, a kamoli... (naravno to je bilo u šali, al.....)
šta mislite, da probam??? :heart:

Bok, dobrodošla!
Meni to zvuči slatko. Ne znam kako bi na tvoju molbu gledali socijalni radnici koji procjenjuju podobnost udomitelja. Ne vidim razlog da ne pokušaš - najgore što može biti je da te odbiju, i da budeš na istom ko i do sada.
Kako vidim i tu na forumu i drugdje, čini se da je u zadnje vrijeme dosta potencijalnih udomitelja, ali još uvijek dosta djece ostaje u domovima.
Jedna alternativa je da se povežeš s nekim od domova za djecu, pa da ponekom djetetu odlaziš s kćerkom na druženje, eventualno ga pozoveš na vikend kod sebe. Ne znam koje je uvjete potrebno zadovoljiti da bi se na taj način moglo pristupiti djeci.

Svemirka, dobrodošla! Da probaš ili ne - odgovor znaš samo ti :*. Obrada za posvojenje je detaljna, vjerojatno će te pitati kako bi tvoja obitelj reagirala na posvojenje, tako da bi podrška bake i djede, pogotovo ako si samohrana majka, bila od presudne važnosti. Ja nisam mogla vjerovati što su me sve ispitivali - detaljno o majci, ocu, sestri, njihovom zdrastvenom stanju, je li im to bio prvi brak, profesija itd. Budi svjesna da u Hrvatskoj na 9 zainteresiranih potencijalnih posvojitelja dolazi 1 dijete koje je podobno za posvojenje (ima čiste papire), tako da je to i dijelom strašna konkurencija nas potencijalnih posvojitelja i nije posvojenje lako za ostvariti. Onako, gledano sa strane, imaš na sve to još dvije otegotne okolnosti - svoje dijete te si samohrana majka (ako sam te dobro razumjela). Doduše, svakome se mogu naći neki plusevi ili minusevi, a čula sam i za slučajeve samohranih majki koje su ostvarile posvojenje, tako da ništa ne mora bit stravična prepreka ako si motivirana, imaš snage prolaziti kroz dugotrajni proces i boriti se za dijete - te odgovore znaš samo ti. U tim slučajevima se obično dokazuje da je takvo posvojenje u tzv. "posebni interesu" djeteta. Najbolje raspitaj se u svom Centru za soc. skrb, oni ti mogu detaljno objasniti postupak - sastoji se od razgovora sa soc. radnicom, posjeta stanu/kući, trosatnog psiho testa (tako su bar nama objasnili), nakon čega, ako dobiješ zel. svjetlo, kontaktiravaš sve Centre za soc. skrb u Hrvatskoj sa željom da bi posvojila dijete i dalje ih uredno nazivaš cca svaka 2 mjeseca i raspituješ se ima li što novo. Kad se "pojavi" dijete koje je podobno za posvojenje "ima papire" koji put se stvori uži krug pa potencijalni posvojitelji - njih 4-5 -odlaze pred komisiju koja na kraju odlučuje kome dodijeliti dijete. Sretno, ma šta odlučila!

Ups, pardon!!!! U svojoj brzopletosti sam krivo pokopčala i dala ti informacije za posvojenje. Zanemari.

ma sve informacije su dobrodošle... pa i za posvojenje. mislim, odmah sam ga isključila kao opciju jer realno gledajući - NEMAM ŠANSE... kao samohrana majka, bez potpore staraca...
eto, danas sam dobila broj mobitela od jedne mlade cure koja radi u domu za djecu u mom gradu, pa ću ju moliti da mi pomogne

Svemirka, dobro nam došla!

Obrati se Centru za socijalnu skrb kojem pripadaš prema mjestu prebivališta. Da bi postala udomitelj, moraš proći obradu (razgovor sa socijalnim radnikom i psihologom, rješavanje "psihotestova", liječnički pregled, posjet udomiteljskog tima tvojoj kući...) i seminar za udomitelje u organizaciji CZSS. Sve zajedno traje nekoliko mjeseci.

Neka te ne brine što si samohrana majka. Osobno poznajem dvije udomiteljice koje su samohrane majke, bez problema su dobile dozvolu.

Ovo što kaže Vlvl o posjećivanju doma je dobra ideja. Neki domovi dozvoljavaju posjete, neki ne, no, ako kreneš u obradu za udomitelja, imat ćeš više šanse.

Sretno! :love:

Svemirka, sretno!. Nije lako ni udomiti dijete, ali vjerujem da tko hoće i uspije.

Svemirka, dobrodošla i sretno!
Vjerujem da ćeš ostvariti svoju želju, samo budi uporna i ne odustaj na prvim preprekama :heart: .
Pozdrav tvojoj djevojčici :love:

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Nije lako ni udomiti dijete, ali vjerujem da tko hoće i uspije.

---

Ne, nije lako. Ja (određeno) dijete čekam već tri mjeseca i još nisam sigurna hoću li ga udomiti. Dobro da nisam nekom kosu počupala. :mrgreen:

Ako ne pokušaš nećeš niti saznati, bitno je to koliko ti to želiš, a sigurno negdje ima dijete koje baš tebe čeka da mu budeš mama.

svemirka :heart:

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Svemirka, sretno!. Nije lako ni udomiti dijete, ali vjerujem da tko hoće i uspije.

---

ovo cu potpisati i zazeljeti sve najbolje :)

evo me curke, hvala na potpori... znate šta, vidim da je tu sva ekipa pozitivna i puna ljubavi za djecu. neki od vas već imaju djecu, neki su u braku, neki nisu... ali svi želimo ili udomiti ili posvojiti djecu... baš kažem, kako se nekom tako poslože kockice u životu da ludo želi imati dijete, a netko od partnera nije plodan ili netko (kao npr. ja) nema pravog partnera i tako mnoštvo situacija... a neke žene "pukaju" djecu ko lude bez ikakve frke, bile same, u braku, siromašne, bogate... i upavo neka od te dječice ostaju u domovima, napušteni iz tko zna kakvih glupih razloga (jer po meni danas nema pametnog razloga da se napusti dijete, posebno sad kad ima toliko kontracepcije pa je jasno svakoj od nas šta bi moglo biti ako se upustimo u odnose)... i sad kad vidim nekog od nas u tom centru za soc. skrb i na tim silnim ispitivanjima.... a svaki dan u medijima čitamo o maltretiranju i iskorištavanju udomljene ili posvojene djece ... neznam. imam dojam da će nas sve dobro izrešetati, a da neka šuša koja sadi 5000 hektara kuruza i treba joj radna snaga za rulit i uz to koja cifra na računu, prođe te "testove"... joj :evil: :cry:

Svemirka, take it easy :love:. Moje iskustvo, recimo, zasad je kroz tijek obrade vrlo pozitivno, imam dojam da je to detaljno koliko može biti. Nisu ni pishotestovi bez vraga, premda su neugodni jer to nikome nije ugodno, vjerujem da stvarno često mogu prepoznati "problematične" stvari koje se onda eventualno razgovorom još raščišćavaju. Doduše, taj dio nas još čeka...

haha ma znam "malo" sam pretjerala :oops: dojmovi ovise o djelatnicima u centru, a ja sam nažalost imala ružno iskustvo pri rastavi, a i pri prvom pokušaju informiranja o usvajanju. gospođa mi je rekla da ipak ne ispunjavam papire jer nemam šanse (a izgledala je ovak :coffee: ), i tak mi uzdrmala samopouzdanje, još kad sam rekla starcima, a znam da oni u mom slučaju igraju veliku ulogu, koji su protiv moje želje o posvajanju (udomljavanju)... bila sam u najmanju ruku SKRŠENA... to vam je kao da vam doktor kaže: trudni ste!!! i onda javi za 2 dana da je pobrkao nalaze i da vi ustvari niste trudni.... (ah, nemrem se sjetit bolje usporedbe :/ ). tak da me frka slijedećeg kontakta (nema smajlija kojem se tresu gaće od straha)

Joj, baš mi je žao :love:. Razumijem te u potpunosti. Nama su dosad 3 soc. radnike koje smo upoznale izgledale stvarno super, jedna bolja od druge...

Svemirka, razumijem tvoju frustraciju, ali tek si na početku i nemoj misliti negativno...nekako vjerujem da se pozitivni stavovi čitaju/vide i "na čelu".
Ne možemo znati ni sve razloge zašto netko ostavi dijete ili ga da na usvajanje, a najmanje ga imamo pravo osuditi. Ja se također koji put gledajući A. uhvatim u razmišljanju - ma tko te takvog anđela mogao ostaviti, ali se odmah "ispravim" i zahvalim toj nepoznatoj :heart: .

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Svemirka, razumijem tvoju frustraciju, ali tek si na početku i nemoj misliti negativno...nekako vjerujem da se pozitivni stavovi čitaju/vide i "na čelu".
Ne možemo znati ni sve razloge zašto netko ostavi dijete ili ga da na usvajanje, a najmanje ga imamo pravo osuditi. Ja se također koji put gledajući A. uhvatim u razmišljanju - ma tko te takvog anđela mogao ostaviti, ali se odmah "ispravim" i zahvalim toj nepoznatoj :heart: .

---

potpisujem čokoladu. :*

Dobrodošla i sretno :bye: .

Želim ti sreću, nemoj se obeshrabriti :shykiss:

svemirka dobrodošla i SRETNO :D :D :D !!
Definitivno ti vrijedi pokušati, u najgorem slučaju--kao što netko gore i reče :mrgreen: :mrgreen: -- je da te odbiju.

SRETNO JOŠ JEDNOM :bye:

draga svemirka javi se svom matičnom centru.
to što si samohrana i imaš dijete zaista nije prepreka za udomljavanje (i to ne samo teoretski kao kod posvojenja).

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Svemirka, razumijem tvoju frustraciju, ali tek si na početku i nemoj misliti negativno...nekako vjerujem da se pozitivni stavovi čitaju/vide i "na čelu".
Ne možemo znati ni sve razloge zašto netko ostavi dijete ili ga da na usvajanje, a najmanje ga imamo pravo osuditi. Ja se također koji put gledajući A. uhvatim u razmišljanju - ma tko te takvog anđela mogao ostaviti, ali se odmah "ispravim" i zahvalim toj nepoznatoj :heart: .

---

:heart:

Svemirka dobro nam došla i sretno!
Evo pokušat ću ukratko opisati naše iskustvo. Svjesni da će sa trudnoćom ići teško odlučili smo da nećemo previše čekati za predavanje papira za udomljenje ili posvojenje. U to vrijeme krenula je akcija UNICEFA- SVAKO DJETE TREBA OBITELJ. Odmah smo se raspitali za korake koje moramo poduzeti i krenuli to rješavati. Oduševljenje i radost naše soc.rad. u centru neću nikada zaboraviti. Bila je toliko vesela što su se tako mladi ljudi odlučili na taj korak i to samo iz ljubavi prema djeci. Mislila sam ovo je super i vrlo brzo usrećit ćemo jedno malo slatko biće koje je željno ljubavi, pažnje i obitelji, a mi smo toga imali i mogli pružiti u potocima. To je bio postupak za udomljenje, vrlo je sličan onom za usvojenje. Strahovali smo da nećemo proći ta testiranja, stalno su nam govorili da to nije za svakoga,problem je što vi i suprug radite, tko će biti sa tim djetetom kad ste na poslu, vi nemate djece pa ćete se vezati pa će biti problema ako će ići djete na posvojenje, naknada je mala, tko će plačati vrtić........itd. Moram li napominjati kakve su bile reakcije :shock: :? :shock: :? Nisam kužila u čemu je kvaka, mi radimo-pa sva sreća da radimo u današnje vrijeme,vrtić - kao što druga djeca idu u vrtić ili ih čuvaju tete tako bi i to djete---našlo bi se najbolje rješenje, pa onda ko će to plačat-pa mi radimo imamo primanja :? Baš i nije ispalo kratko!

Sagres, a je li ta priča dobila sretan ishod?

Nastavljam. Činilo mi se da je najvažnije bilo da se nebi dogodilo da potražujemo neke financijske nadoknade za ovo ili ono. Ma nama je bilo bitno dijete,jedino što smo mi molili SR je da bude manje dijete ,kako bi ako se s vremenom pokažu uvjeti za usvojenje i usvojili tog :saint: . Jer u razgovoru je SR spomenula i tu mogućnost i mi smo odmah rekli DA. Ja znam puno djece koja su bila udomljena, to su sada odrasli ljudi, koji su cijelo vrijeme udomljenja bili i odrastali u jednoj obitelji,koja ih je smatrala svojim članovima i dan danas su jako povezani. Mislila sam da ćemo tako uspijeti na lakši naćin doći do djeteta.Dobili smo licencu za udomljavanje, nakon pola godine ukazala se neka prilika ,ali matični centar djeteta odlučio je da je bolje za dijete da ide u obitelj gdje je već smješteno petero djece, negdje na selo, a apsurd je veći ako spomenem djete je iz grada :? Netrebam spominjati da smo nakon mjesec dana nadanja bili ukomirani i razočarani. Slijedi odlazak naše SR na drugo radno mjesto,dolazi nova koja se do dan danas nije udostojila uputiti jedan telefonski poziv bar da se upoznamo,pa godišnja skupština udomitelja koja je bila moraš doći pod svaku cijenu(to je uvijet ravnateljice),a to je izgledalo kao neki sindikalni skup prepun zahtjeva i negodovanja starih i nezadovoljnih udomitlja.Tu pada odluka .

joj koma... pa da.. kad krećeš u to čini se da nema kraja, al ne kaže se bezveze: UPORNI POBJEĐUJU... eto čula sam divna iskustva od ljudi koji su usvojili ili udomili djecu. nije mi jasno što neki govore da je jedan od uvjeta da moram biti nezaposlena (???) kako bih stalno bila s djetetom. a kako ću tada zaraditi plaću? ja bih recimo sa svojim drugim (udomljenim) djetetom postupala kao sa svojom kćerkom. mazila ih i pazila, vodila u vrtić, sve ravnopravno. joj koliko se veselim svemu toliko me i frka.. neznam jel to nedoumica ili strah od nečeg, neznam čega :)))) :roll:

Shvatila sam da smo mi neinteresantni kao udomitelji,nebi potraživali, najvažnije nam je bilo usrečiti djete,a kada je to dijete koje nam je bilo tračak nade udomljeno na selo u obitelj sa već udomljenih petero djece probudila se u meni sumnja da tu baš i nisu najsjajnije postavljena moralna načela i briga za djecu koju oni stalno naglašavaju. Čak bi se usudila spomenuti da su tu u igri i veze. Činjenica je da su te naknade ma koliko kažu da su male,glavni razlog zašto se ti ljudi na selu toliko odlučuju na udomiteljstvo,htjeli mi to priznati ili ne. Ma naravno ima izuzetaka, ali vjerujte dobro bi se pomučili da ih pronađete. I ne kažem da je na selu ili u manjim sredinama loše odrastati i živjeti,dapače samo mislim da bi trebalo ograničiti broj djece na dvoje i tada bi se ubrzo pokazala drugačija situacija. U razgovoru sa pedagogicom u Nazorovoj shvatili smo da je dobro imati jedno i drugo za onu verziju koju je spomenula naša prva SR. Otišli smo na razgovor u centar dogovorili daljnju obradu za posvojenje, sve je bilo nešto brže gotovo jer smo bili detaljno obrađeni za licencu. Slijedi slanje molbi i nazivanje centara i do dan danas još ništa , evo me tu u društvu čekalica.
Ali bit će, nada posljednja umire.A što je ovo bilo kratko :lol: :lol: :lol:

Svemirka moja ma nije sve to tako crno, mislim da je jako važno kakav je socijalni radnik i tvoja upornost. Mi smo zaključili da moram jednaki trud uložiti za udomljenje i za usvojenje. Što se tiće usvojenja to još i mogu shvatiti, ali za udomljenje djeteta trebali bi se potrgati da ga što prije smjeste u adekvatnu obitelj gdje će djete što prije u toplini tog novog doma uz ogroman trud tih udomitelja početi živjeti što normalnije i sretnije djetinjstvo koje je u nekom trenutku bilo prekunuto.
Ja se u potpunosti slažem sa tobom i tvojim stavovima. Tako sam i ja razmišljala i još uvijek tako mislim, da se mene pita ja bih odmah usrečila jednog malog anđela i smjestila ga u tvoju obitelj. Osjećam da vam dom pršti pozitivnom energijom i ljubavlju.
Što se tiće one nezaposlenosti tu sam i ja :shock: , ali kasnije sam skužila da je to veliki plus ovih iz manjih sredina,starijih i iskusnih osoba,sa većim brojem udomljene djece,jer kao imaju vremena pa se bave djecom :lol: .
No dobro, nema mjesta strahu budi uporna, možda ono sa vikendima i druženjem nebi bio loš početak ,malo se raspitaj u tom smjeru u nekom domu za dječicu. :*

Tko govori da je uvjet za udomiteljstvo biti nezaposlen? To je pogrešna informacija. I djeca smještena u domovima za nezbrinutu djecu idu u vrtić, zašto ne bi udomljena?

Sagres, ne znam kad si ti dobila dozvolu, tj. kad su to dijete što ste vi željeli smjestili u obitelj koja već ima petoro udomljene djece. Pred više od dvije godine broj djece koju može udomiti jedna obitelj je s deset smanjen na pet, a po zakonu koji stupa na snagu 1. listopada, samo tri. Žalosna je istina da se puno udomitelja bavi tim "poslom" radi novca. Nadam se da će se smanjenjem broja djece u obitelji situacija promijeniti.

Ne bih se složila s tim da je potrebno uložiti jednaki trud za udomiti dijete, kao za posvojiti ga. Djece za udomljenje puno je više, a udomitelja puno manje nego potencijalnih posvojitelja. Ali, da treba imati konjske živce, treba.

Uz problem inertnosti djelatnika u CZSS da pokrenu postupak, a zatim sporosti sudova, postoji još jedan, a odnosi se na djecu smještenu u domu. Socijalni radnik doma predlaže Cetnru pokretanje postupka za udomljenje. Na prvo mjesto stavljaju djecu s posebnim potrebama (što je razumljivo), zatim djecu s poremećajima u ponašanju, a tek onda (ako uopće) one s kojima nemaju problema. Sama socijalna radnica u Centru mi je rekla kako poznaje nekoliko djece za koje nikad nije dobila "prijedlog", jer su predragocjeni domu; vrijedni su, pomažu im, dobri su u školi itd. Oni, valjda, nisu zaslužili život u obitelji. Jako žalosno.

Svemirka, samo hrabro naprijed :heart: .

Nisam rekla da je uvjet biti nezaposlen, ali njima je to draža opcija jer su tako djeca pod nazorom dvadeset i četri sata.
Što se tiće vremena kada se to sve odvijalo prije nepune tri godine. Točno je da je sada na snazi najviše petero djece tim više me i začudio tadašnji tijek događaja. A to da ima udomitelja jako malo je isto istina ,ali ne kužim zašto je tako slaba odnosno nikakva komunikacija na relaciji centar-udomitelji.
Na kraju je ispalo da bi mi sami po domovima i centrima trebali tražiti dijete. Zar to nebi trebao biti njihov posao? Bili smo na predavanju o švedskom modelu po kojem su domovi brojem smanjeni na minimum i njihova funkcija je samo prihvatna i kratka prijelazna faza dok se ne nađe obitelj u koju se smještaju djeca kako bi što krače bila u ustnovi tog tipa.No to će kod nas doći na snagu , možda ...... nekad.Ja sam samo mislila reči da su malo previše inertni u svakom pogledu. Ne tvrdim da je u svakom centru i isti protokol, a ne rade niti isti ljudi(to sam se uvjerila kontektirajući sa svim centrima u vezi posvojenja). Što se tiće da su im neka djeca dragocjena je jako žalosno i to je činjenica koja jako rastužuje.Nije u redu da oni djeci uskračuju toplinu i ljubav obiteljskog doma, zato jer svako djete treba obitelj i ima potrebu nekome pripadati,na to su nam i oni skrenuli pažnju na predavanjima. U svakom slučaju nije mi bila namjera nekoga obeshrabriti , već čisto da pročitate jedno iskustvo više, uzmete iz njega sve što vam može koristiti, možda da se ne čudite nekim pitanjima , jer shvatite to kao ništa nas ne može iznenaditi i idemo dalje. Meni su sva vaša iskustva bila od velike pomoći, ugodna i neugodna, ako samo jednoj od vas nešto malo bude od koristi, ja sretna. Curke moje samo naprijed za što god da se odlučite i puno sreće :*

nisam crnjak neg se bojjjiiimmm... ta želja i strah su dvije krajnosti koje me jedu cijelo vrijeme. rekla sam ponovo mami... kuži ona da me ne popušta i zna čim ja nešto kažem da ću to i napraviti i da samo pripremam teren :mrgreen: ona je odrasla sama od svoje 10 godine (bolje da neznate detalje). ona i tata su isto uvijek htjeli posvojiti dijete nakon mene i sestre i sada zna reći da žali za tim i da bi i sada to htjela napraviti. ja mislim da se ona boji da se neću snaći, da sam sama u tome i što ako ona katkad neće biti u mogućnosti "uskočiti" itd... ima tu dosta toga s njene strane jer je i sama bila u situaciji drugačijoj od nas ostalih... uz to istina je da bi sav teret povremeno padao na njena leđa, a ona ima još puno do penzije kada bi se u potpunosti mogla posvetiti unucima. imam i sestru koja je u zagrebu. tako da se i klonira nebi mogla na posao i na dvije strane. i taj moj strah je u biti samo od te organizacije. lako je željeti i odlučiti, ali što kada dijete dođe živjeti kod mene. a ako krenem u "osvajanje" kod mene (a koliko vidim i kod vas :love: :heart: ) nema odustajanja! tako da odugovlačim jer kad krenem u to želim biti 100% sigurna u sebe i imati, a kako da se izrazim a da ne pogriješim, recimo, sve pod kontrolom :/
pusa svima i hvala na tolikim ohrabrujućim potporama i takvoj srdačnoj dobrodošlici!!!

Sagres i Svemirka, nadam se da će se vaše želje ispuniti :heart: !

Citiraj:

---

svemirka prvotno napisa

... a ako krenem u "osvajanje" kod mene ... nema odustajanja! tako da odugovlačim jer kad krenem u to želim biti 100% sigurna u sebe i imati, a kako da se izrazim a da ne pogriješim, recimo, sve pod kontrolom :/

---

mislim da si na "dobrom putu" da nađeš odgovor - možeš li. ;)

Na moje pitanje:

Citiraj:

---

Tko govori da je uvjet za udomiteljstvo biti nezaposlen? To je pogrešna informacija. I djeca smještena u domovima za nezbrinutu djecu idu u vrtić, zašto ne bi udomljena?

---

Sagres je odgovorila:

Citiraj:

---

Nisam rekla da je uvjet biti nezaposlen, ali njima je to draža opcija jer su tako djeca pod nazorom dvadeset i četri sata

---

Sagres, nisi rekla ti, nego Svemirka:

Citiraj:

---

nije mi jasno što neki govore da je jedan od uvjeta da moram biti nezaposlena (???) kako bih stalno bila s djetetom.

---

Cure, još jednom, sretno :heart: !

imam pitanje, koliko se čeka od prvog razgovora u Centru i pisane zamolbe do trenutka kada socijalna radnica dođe kući, nama je rekla da će biti u roku od dva tjedna ali nije se još javila, pa sam ja nju zvala. Moram priznati da nije bila oduševljena ali je rekla nešto u smislu da nije niti mislila doći do sada a za slijedeći tjedan će vidjeti.
Ne znam da li trebam čekati dok prođe procedura u matičnom Centru pa tek onda slati zamolbe dalje?

Čekanje je jako individualno, od 1 do 3 mjeseca (neki su čekali i dulje, što ovisi o djelatnicama u centru :roll: ). Poziv za obradu mora ti stići pismeno (preporučeno). Nisam shvatila da li ste već obrađeni pa čekate samo posjet?
Neki čekaju da budu obrađeni pa onda šalju ostale molbe, a neki šalju sve odmah. Meni je bolja druga opcija jer ionako mišljenje o podobnosti nećeš niti dobiti niti moći slati skupa s molbama. Ako baš nekom centru odmah zapnete za oko, kontaktirat će vaš matični centar, a time i ubrzati postupak.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Čekanje je jako individualno, od 1 do 3 mjeseca (neki su čekali i dulje, što ovisi o djelatnicama u centru :roll: ).

---

baš tako. dužni su to napraviti u roku dva mjeseca, ali...
mi smo prvu obradu čekali sedam mjeseci.
zahtjev smo predali u prvom mjesecu, a obrađeni u osmom.
zamolbe centrima poslali smo prije nego smo obrađeni.