Dal da se brani?

Dakle mali certri godine mi ide na sport i imamo problema s jednim agresivcem tamo.Nakon satova mi se zali da ga je A udarao,gurao i izazivao.Ja mu cijelo vrijeme pilim da mu ne smije vracati,da se makne od njega,obrati trenerici....ali svaki sat opet isto.Jednom sam cak neznajuci sta vise obratila se mami od A i njena reakcija me frapirala jer se uzasno izderala na maloga,svasta mu ruzno izgovorila a mislim da su bili nasamo da bi cak to i fizicki rijesila...daklem s tim nisam nista rijesila osim sto sam si nekako opravdala ponasanje A i otkud mu to.Sad ne znam sto da vise radim i savjetujem djetetu,najradije bi ga ispisala ali to ne dolazi u obzir jer ima puno prijatelja tamo i obozava ici a po njegovoj prici A najvise maltretira njega :?

A razgovor sa trenericom?!
Iz mog iskustva s malim agresivcima to se redovito pokaže efikasnim.

Trenerica je pokusava sto vise paziti i njoj je isto strasno bed ali nema bas neke pomoci.Razgovarala je vec par puta ali nista,mali i dalje :cry:

Citiraj:

---

Trinny prvotno napisa

.Ja mu cijelo vrijeme pilim da mu ne smije vracati,

---

nije ti ovo baš dobro
oduzimaš mu pravo na samoobranu
mora pokazati zube, a ne da ga "mamica" uvjek štiti

Ja se slažem s MGrubi , ok ako ga je jednom provocirao aki ako se to stalno događa nek mu vrati

vratiti. bez pardona. :x

i ja sam kikicu učila finom ponašanju, pa je puno puta nadrapala. kad je pokazala zube - više nije bilo problema.

Citiraj:

---

Trinny prvotno napisa

Trenerica je pokusava sto vise paziti i njoj je isto strasno bed ali nema bas neke pomoci.Razgovarala je vec par puta ali nista,mali i dalje :cry:

---

Svakako se opet obrati trenerici. Neka razgovara s klincem kolikogod puta bude trebalo! I neka mu postavi JASNA i KONKRETNA pravila, jer malci te dobi, a naročito hiperaktivci i agresivci, ne kuže uopćene zahtjeve koji se pred njih postavljaju....
Mrsko mi je to spominjati - kada se radi o četvreogodišnjacima - ali trening nije nešto obavezno na što taj malac mora ići; prema tome trenerica tu ima odriješene ruke...
O kojem se sportu radi? Nadam se da se ne radi o borilačkim vještinama ili nečem agresivnijem?

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

Citiraj:

---

Trinny prvotno napisa

Trenerica je pokusava sto vise paziti i njoj je isto strasno bed ali nema bas neke pomoci.Razgovarala je vec par puta ali nista,mali i dalje :cry:

---

Svakako se opet obrati trenerici. Neka razgovara s klincem kolikogod puta bude trebalo! I neka mu postavi JASNA i KONKRETNA pravila, jer malci te dobi, a naročito hiperaktivci i agresivci, ne kuže uopćene zahtjeve koji se pred njih postavljaju....
Mrsko mi je to spominjati - kada se radi o četvreogodišnjacima - ali trening nije nešto obavezno na što taj malac mora ići; prema tome trenerica tu ima odriješene ruke...
O kojem se sportu radi? Nadam se da se ne radi o borilačkim vještinama ili nečem agresivnijem?

---

slazem se s cijelim postom, osim s posljednjom aluzijom na borilacke vjestine (sto bi uopce moglo jos biti agresivnije?)
jer upravo borilacke vjestine kod takvih 'agresivaca' (ma tko zna da li je to dijete bas agresivno? sigurno je samo da se neprimjenreno pnasa) daju jako dobre rezultate u smislu kanaliziranja viska negativne energije

zapravo, nije cak rijec ni o kanaliziranju (ogranicavanju) vec o usmjeravanju energije na nesto konkretno i korisno i na nacin koji je dozvoljen

sve ostalo iz posta potpisujem, trenerica bi tu definitivno trebala uzeti glavnu rijec i prema djetetu, a svakako i prema roditelju (nece valjda i na nju vikati, rezati, siktati... :evil: )

Citiraj:

---

Trinny prvotno napisa

mami od A i njena reakcija me frapirala jer se uzasno izderala na maloga,svasta mu ruzno izgovorila a mislim da su bili nasamo da bi cak to i fizicki rijesila...

a po njegovoj prici A najvise maltretira njega :?

---

1. mali i jest takav najvjerojatnije zbog takvog "odgoja" , ponizila je djete ispred stranih ljudi, razmisli samo koliko mu je to srušilo samopouzdanje, a nesigurnost se često izražava kroz što bahatije ponašanje i nasilnost da se ne skuži dqa je slab ....
mislim da u ovom slučaju obračanje njegovoj mami je kontraproduktivno, tvoj mali će postati onaj-zbog-kojeg-je-dobio-po-sebi .... uzrok

2. matletiraga jer se ne brani a ne brani se jer mu ne dopuštaš
ja sam bila žrtva bullinga u prvih par razreda u školi (moja mama je imala isti stav), tek kad sam pokazala zube počeli su me poštivati i bulling je prekinut
ne možeš ga uvjek štititi , neke bitke mora sam proći, neke bitke su samo njegove
u redu je braniti se, u redu je braniti slabijeg od sebe, nije uredu bježati od sukoba

Moja M. je na taekwon-dou i već poprilično jako udara. Baš zato joj kažem da NIKADA ne započinje okršaj (verbalni ili fizički), ako do njega dođe neka pokuša mirnim putem sve riješiti, a ako se napadi ponove više puta-neka vrati odmjerenim udarcem. Iskreno, bojim se hoće li, ako do toga dođe, u bijesu znati odmjeriti udarac ili će netko proći sa šavovima i modricama. Zato je nastojim odgajati tako da se makne od mogućeg okršaja, a ako je prisiljena-vratiti udarac.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

Citiraj:

---

Trinny prvotno napisa

.Ja mu cijelo vrijeme pilim da mu ne smije vracati,

---

nije ti ovo baš dobro
oduzimaš mu pravo na samoobranu
mora pokazati zube, a ne da ga "mamica" uvjek štiti

---

ovo mogu samo potpisat.
ja ni svoju šefice ne želim stavit skroz pod moje skute nego joj "pilim" da se brani ako je netko tuče. nikad prva neka ne započinje ni svađu ni tuču, ali bome ako je netko dira neka ne ostane dužna. nikad.

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Iskreno, bojim se hoće li, ako do toga dođe, u bijesu znati odmjeriti udarac ili će netko proći sa šavovima i modricama.

---

bez brige :mrgreen: . tkd je koncentracija i kontrola - dakle nema ispucavanja bijesa, već samo kontrolirano - koncentriranog udarca. ;)

Citiraj:

---

anledo prvotno napisa

slazem se s cijelim postom, osim s posljednjom aluzijom na borilacke vjestine (sto bi uopce moglo jos biti agresivnije?)
jer upravo borilacke vjestine kod takvih 'agresivaca' (ma tko zna da li je to dijete bas agresivno? sigurno je samo da se neprimjenreno pnasa) daju jako dobre rezultate u smislu kanaliziranja viska negativne energije

---

A sorry, nespretno sam se izrazila. Mislila sam na borilačke vještine i agresivnije sportove općenito (neki timski sportovi bi tu spadali)
Inače, anledo, ne slažem se s tvojom tvrdnjom da borilački sportovi daju jako dobre rezultate kod djece s problemima u ponašanju.
To je nažalost uvriježeni stereotip; no mislim da se takva djeca tamo niti ne "ispucaju" niti kanaliziraju višak negativne energije; naprotiv vrlo često nauče borilačke "zahvate" koje kasnije primjenjuju u neprimjerenim situacijama...
Što se mene tiče za djecu s problemima u ponašanju su aktivnosti kao što je folklor, ples, izviđači... plivanje, šah i bridž, da ne nabrajam dalje

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

anledo, ne slažem se s tvojom tvrdnjom da borilački sportovi daju jako dobre rezultate kod djece s problemima u ponašanju.
To je nažalost uvriježeni stereotip; no mislim da se takva djeca tamo niti ne "ispucaju" niti kanaliziraju višak negativne energije; naprotiv vrlo često nauče borilačke "zahvate" koje kasnije primjenjuju u neprimjerenim situacijama...

---

:?

koja je osnova za tvoj zaključak?

Citiraj:

---

Što se mene tiče za djecu s problemima u ponašanju su aktivnosti kao što je folklor, ples, izviđači... plivanje, šah i bridž, da ne nabrajam dalje

---

ne vidim kako se agresivno djete uopće zainteresiralo za te hobije ...
problematično ponašanje dolazi od roditeljskog odgoja, nije bitan sport, i u šahovskoj ekipi može gađati žrtvu topom u glavu i sl.

inače mi je rođak trener kick boksa i te-kwan-doa, oni vježbaju i kontrolu jačine udarca, npr. kod semi-sparinga ako borac udari svom snagom gubi bodove, u toj borbi se osim vještine i tehnike boduje kontrola snage, za razliku od full kontakta

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

:?
koja je osnova za tvoj zaključak?

---

iskustva s malcima koji imaju problematično ponašanje u mojoj školi, a treniraju nešto od navedenih sportskih disciplina....
ima ponešto o tome i u literaturi, ali ne pitaj me sada reference - ipak je nedjelja...

MGrubi:

Citiraj:

---

ne vidim kako se agresivno djete uopće zainteresiralo za te hobije ...
problematično ponašanje dolazi od roditeljskog odgoja, nije bitan sport, i u šahovskoj ekipi može gađati žrtvu topom u glavu i sl.

---

s ovim se slažem. također nimalo ne doprinosi rješavanju problema kada roditelji klinca sklonog agresivnom ponašanju usmjeravaju ka borilačkim sportovima

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

:?
koja je osnova za tvoj zaključak?

---

iskustva s malcima koji imaju problematično ponašanje u mojoj školi, a treniraju nešto od navedenih sportskih disciplina....
ima ponešto o tome i u literaturi, ali ne pitaj me sada reference - ipak je nedjelja...

---

nije dovoljno djecu samo upisati na takve vještine, već je s njima potrebno i dodatno raditi. "rezultati" koje si ti opisala - mogu biti samo rezultati nedovoljnog rada. par sati treninga tjedno (bez dodatnih razgovora) - nisu i ne mogu biti dovoljni.

i mi smo u školi imali takvu djecu. oni koji su dobili i pažnju uz mogućnost treniranja - uspjeli su. za one druge (za koje su smatrali da je dovoljno samo im omogućiti trening) - i rezultati su bili drukčiji.

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

A sorry, nespretno sam se izrazila. Mislila sam na borilačke vještine i agresivnije sportove općenito (neki timski sportovi bi tu spadali)
Inače, anledo, ne slažem se s tvojom tvrdnjom da borilački sportovi daju jako dobre rezultate kod djece s problemima u ponašanju.
To je nažalost uvriježeni stereotip; no mislim da se takva djeca tamo niti ne "ispucaju" niti kanaliziraju višak negativne energije; naprotiv vrlo često nauče borilačke "zahvate" koje kasnije primjenjuju u neprimjerenim situacijama...
Što se mene tiče za djecu s problemima u ponašanju su aktivnosti kao što je folklor, ples, izviđači... plivanje, šah i bridž, da ne nabrajam dalje

---

Trenirala sam tkd, igrom slučaja radim i sa sportašima (velika većina njih su profesionalci, neki i u borilačkim sportovima) i zaista još nikada nisam srela među njima osobu agresivnog ponašanja. Djeca koju znam s treninga moje M. također su miroljubiva, ne tuku se izvan dvorane, a oni malobrojni agresivni ili vrlo brzo budu udaljeni s treninga ili odustanu sami. Većinom je ta agresija ne poslijedica sporta koji treniraju nego odgoja i nekog oblika agresije u obitelji.

Borilački sportovi uče samodiciplini, kontroli ponašanja, koncentraciji.... Ne uče da je dovoljno samo jako udariti. A što se ispucavanja energije tiče-jučer sam provela sat vremena na vreći i mogu vam reći da danas nemam snage ni za negativne misli, a kamo li za agresiju prema nekome :mrgreen: .

Nije borilacka vjestina nego tjelovjezba kroz igru.
Inace mogu vam reci da se muz odusevio citajuci vas pa cemo probati po vasem,tj.reci cu mu da se slobodno brani.
Inace ja sam to branila jer ga pokusavam uciti da je fizicko zadnja linija komunikacije,tj.nedostatka iste i da se uvijek prvo pokusa maknuti iz sukoba.Mislim da ako mu kazem da se brani u dobi u kojoj je s njegovim momentalnim sklopom u glavi mogao bi to poceti precesto koristiti jer i sam je dosta nagao ali nije ni malo agresivan.Dakle bojim se da iz branjenja ne dode brzo i do napadanja :/

Ja sam se danas našla u dilemi - bili smo vani i njegov kolega iz vrtića ga je udario jer mu ovaj moj nije htio posuditi neku igračku. MOj se, naravno, rasplakao i 'Mama, mama!' Nisam se baš nešto odmah snašla i dala sam mu par krivih savjeta pa je pokupio još par udaraca, ali sam zato razmislila do navečer kad obično razgovaramo i rekla mu neka se slobodno brani ako ga netko napadne i hoće tući (prvo neka ga proba čvrsto uhvatiti za ruke da ga ne može tući), ali nek ne udara prvi.

Naravno da se treba braniti.
Što bi ti napravila da te netko poćne tuć? Branila se ili pokunjila i otišla?

Moje dijete je bilo žrtva verbalnog nasilja .
I nije bilo rješenja dok se nije počela branit.
Ni razgovor s učiteljicom ni roditeljima ni s nikim nije rješio ništa.

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

Citiraj:

---

anledo prvotno napisa

slazem se s cijelim postom, osim s posljednjom aluzijom na borilacke vjestine (sto bi uopce moglo jos biti agresivnije?)
jer upravo borilacke vjestine kod takvih 'agresivaca' (ma tko zna da li je to dijete bas agresivno? sigurno je samo da se neprimjenreno pnasa) daju jako dobre rezultate u smislu kanaliziranja viska negativne energije

---

A sorry, nespretno sam se izrazila. Mislila sam na borilačke vještine i agresivnije sportove općenito (neki timski sportovi bi tu spadali)
Inače, anledo, ne slažem se s tvojom tvrdnjom da borilački sportovi daju jako dobre rezultate kod djece s problemima u ponašanju.
To je nažalost uvriježeni stereotip; no mislim da se takva djeca tamo niti ne "ispucaju" niti kanaliziraju višak negativne energije; naprotiv vrlo često nauče borilačke "zahvate" koje kasnije primjenjuju u neprimjerenim situacijama...
Što se mene tiče za djecu s problemima u ponašanju su aktivnosti kao što je folklor, ples, izviđači... plivanje, šah i bridž, da ne nabrajam dalje

---

ovo sto ti nazivas 'stereotipom' su nas bas stiktno na faksu ucili da niposto nije stereotip nego jedan od cestis nacina usmjeravanja energije na prihvatljivo ponasanje

kasniji rad sa klinicma koji imaju PUP u odgojnim, i jos vaznije, preodgojnim instituacijama (pa i penalnim) me uvjerio da je svaki sport izvrstan za dijete (rekla bih kudikamo vise od folklora ili saha pri tome ne umanjujuci njihovu vrijednost ako je to prostor u kojem bas TO dijete moze postici svoju izvrsnost)

dakle, poanta je da se nadje prostor aktivnosti kojeg dijete zeli i u kojem moze biti dobro (izvrsno, najbolje - ali ne po vanjskim kriterijima vec po njegovoj intrinzickoj motivaciji, dakle da se ono osjeca izvrsnim u tom podrucju)

bas iz tog razloga su klinci skloni fizickoj agresiji cesto stvarno dobri u borilackim vjestinama, a dobar trener im pri tome razvija i kontrolu udarca i kontrolu impulsa i zelje za udarcem

ipak, moram staviti napomenu da ovdje pricamo o kudikamo mladjem malcu, za sada samo na ovoj raspravnoj razini etiketiranom kao agresivnom, podsjetila bih da to zapravo ne znamo :)

ja svoju ucim da ne udara prva ali ako je netko udari da vrati....
mislim da je lose odvracat dijete od samoobrane, tako samo nadrapaju, kad-tad...

I kod nas vrijedi pravilo - NIKAD NE ZAPOČINJI PRVI!!
U slučaju da ih netko prvi udari - reci teti ili učiteljici!
Ako teta ili učiteljica ne benda,a ponovi se napad - slobodno vrati odnosno brani se!!
Luka je mirniji tip,ali bome kad zatreba uredno se zna obraniti bilo riječimo bilo na neki drugi način!
A Borna - on je živac,pun energije,stalno u nekim borilačkim pokretima... i mislim da sa njim neće biti nikakvih problema što se tiče obrane od napada!

Meni je logično braniti se ako te netko (prvi) napadne. Zabranjivati i savjetovati nešto drukčije mi znači limitirati djetetovo pravo na samoobranu. Meni tužakanje nije opcija, dijete se tako uči da će sve njegove probleme riješavati mama. U idealnom svijetu sukoba ne bi bilo, no s obzirom da živimo u svijetu koji je daleko od idealnog, treba se tome i prilagoditi.
(naravno govorim o situacijama kad dijete udari njegov vršnjak)

A vezano uz borilačke sportove i agresivnost - ja treniram boks godinama i nikada nisam napala nekoga. Ne smatram se agresivnom osobom i taj sport nisam odabrala kako bih "mogla razbiti nekog" (iako ni to danas nije naodmet znati :) )

mi smo imali taj problem u vrtiću, našu curicu je tukla duplo manja curica od nje
S tim da je naša totalno otvorena, nikoga se ne boji, zauzima se do zadnje kapi krvi za sebe, svoje želje i ciljeve, ali na direktan fizički obračun je ostajala nespremna

I onda sam razmišljala kaj sad. Ne valja ako joj kažem da ne smije vratiti, naravno da mora reagirati, i ne želim da je teta brani, niti je teta može braniti uvijek.
Pokazala sam joj da curicu uhvati za ruke kad je krene tući, i da joj kaže to nije pristojno, nemoj me tući. I vježbali smo to dugo, više od mjesec dana, ova ju je malo malo načerupala. Dok nije jednog dana došla sva ponosna, rekla sam N. da to nije pristojno i da me prestane tući (inače joj je prijateljica). Više se ne žali da ju ova tuče nakon toga.

Drugi slučaj je bio kad ju je (isto manji) dečkihć pred našom kućom opalio šamar (ona je njemu objašnjavala da ne uzima igračku drugoj manjoj curici), ovaj se okrenuo i šamar. U prvi mah sam mislila da ne trebam trebam reagirati, da će njegova mama reagirati. Nju sam zagrlila i tješila.
Za par minuta, opet on joj šamar iz drugog razloga. Ona se nakon toga unijela njemu u lice i izderala - ti si jako zločesti dečko ! ali mu nije vratila. Nakon toga je počela vikati i plakati iz petnih žila, da je mami i dečkiću bilo neugodno i otišli su. Onda smo išli u kuću i tati smo se pojadali.

Poslije taj dečkić nije jedno vrijeme dolazi k nama, sad dolazi, i bolja je situacija.

Nadovezat cu se na ovu temu da vas i ja pitam za savjet. Moj mis ima nesto malo manje od 2 godine. Jako je otvoren i voli djecu i ljude. U parku je sretan kada vidi drugu djecu i trci prema njima da bi se igrao. Naravno puno puta nabasa na nekoga ko ga odbije ili gurne ili pobjegne od njega. On je jos mali pa to bas ne razumije, ali mislim nema veze treba se suociti sa svim situacijama. Sa vecima od sebe ima bolji odnos nego sa manjima, no i to smo uvjezbali pa ide bolje. Do nedavno je dijelio stvari sa drugima, sada ipak ima stvari koje neda, i to mu i pustim, mislim, ne mora sve da dijeli ako nece. U cemu je onda problem? Ma nije ni u tome da ga ja ucim da se ne otima (on uvijek ima svoje igracke, ima djece ne nose nista svoje i dodju pa mu uzmu, ili jos gore oni svoje nedam-tudje hocu). U tim situacijama ga opet ja ucim da dijeli, i dragi dragi ovaj drugi i tako (jos je mali za neznam kakva objasnjenja).
Cini mi se da drugu djecu tako ne uce, i bojim se se moj mis nece snaci ovako dobar medju njima. E sad.. danas smo naletili na agresivca. Nesto je malo stariji od njega. Prvo ga gurne, pa mu otme igracku, pa ga pocne maltretirati. Mama stoji pored i kaze meni: pazite samo da ga ne lupi... Moj mis place, ja ga tjesim, ovaj ne prestaje.. Ja uzmem nazad igracku. Onda moj mis ode i gurne iz nemoci jednu bebu. Ja opet automatski kazem neee, draga beba... A sad se pitam.. mozda bi ipak trebala malo pustiti da se nagurava i uciti ga da se otima? Cini mi se, svi tako rade, a on se onda ne snalazi medju njima, zao mi ga je da stoji i place.. Sta vi mislite o tome?

Ja sam svog miša isto uvijek učila da bude dobar, da kaže molim, da da igračku nekome ako je zamoljen,... Srećom nismo sreli agresivce u vrtiću ili parku. Ali,... imamo i mlađeg brata. Koji jako dobro iskorištava situaciju i otima, lupa, i urla ako ne dobije odmah to što želi, a to je najćešće ono sa čime se veliki upravo igra. Naravno: jedan otme, drui se dere. Ako ne otme, onda se taj dere. Ja malom ne popuštam, MM traži velikog da mu popušta. Veliki je dobrica, nije ga bilo teško naučiti pristojnosti, mali je razbojnik i otimač. Šta da ja radim: da kažem velikom da mlatne malog? Ne znam baš. Da trpi? Zašto bi? Ili da stanem pred ogledalo i popričam s "onom drugom mamom"? :?

ja svog učim da dijeli igračke, tuđe ne uzima bez pitanja i ako se neko tuče ili gura mi se maknemo. sa takvima se ne igramo. ne mislim da je to znak slabosti.

Citiraj:

---

sirena prvotno napisa

ja svog učim da dijeli igračke, tuđe ne uzima bez pitanja i ako se neko tuče ili gura mi se maknemo. sa takvima se ne igramo. ne mislim da je to znak slabosti.

---

To sam i ja svog veliko naučila. Trudim se i s malim. To nije znak slabosti, već civiliziranog ponašanja. Samo, bojim se da kod nekih ljudi i njihove djece bolje funkcionira zakon džungle nego politika miroljubive aktivne koegzistencije.

Ja sam svog učila da ne udara prvi, ali ako ga neko mlatne da mu vrati (duplo po mogućnosti). Pa ne mogu ga ja uvijek branit, a bogme se ne može niti od svakog maknut.
Nakon nekog vremena uveli smo i pravilo: ne kači se s jačima i većima od sebe jer ćeš pobrat batine.