Pričaju li što je bilo u školi?

Nakon tri tjedna škole tijekom kojih ja svaki dan nestrpljivo čekam i radoznalo ispitujem što je i kako bilo u školi, s učiteljicom, prijateljima, u kazalištu, u parku, M. kaže:

M: Mama, molim te nemoj me stalno ispitivati o školi. Evo, ja ću ti odmah dati sve odgovore. Kad me pitaš kako je bilo u školi, ja ću ti uglavnom odgovoriti "dobro", a ponekad "loše". Kad me pitaš kaj je bilo u školi/s učiteljicom/djecom, ja ću ti odgovoriti "nikaj". Sad znaš odgovore, pa me više ne moraš pitati.

Kako je to kod vas? Kako ne gnjaviti, a ipak ih naučiti da izmijene s nama par rečenica o zbivanjima u školi?

I nama je slično...

Ja volim pregledati sve što su radili u školi taj dan, tada razgovaramo i najviše izvučem iz njega. A zgodice i nezgodice, tko se smijao a tko vikao najviše u kreveti prije spavanja...

u početku nikako nije htio komentirati, sad pomalo uspijevam izvući ponešto.

Uglavnom, vrdam i okolišam pa ga navučem na tanak led 8)

Ja ne moram pitati. Imam brbljavicu koja putem od škole do kuće ispriča sve važne stvari. Što su učili, što su jeli, tko je bio zločest i što je za zadaću.
Ništ je ne moram pitati :trep:

I u drugom razredu, odgovor je: Pa znaš već, uobičajeno. Mislim da je to općenito pitanje "Što je bilo u školi" skroz promašeno (ali ga postavljam baš svaki dan). Kad pitam konkretnija pitanja, obično nešto i ispriča. Ili sam krene od nekog događaja pa se ja nadovežem.

Ništa mi ne možemo od njega saznati, ja obično postavim pitanje u stilu kako si se proveo u školi, jesi li uživao, šta je bilo danas zanimljivo i sl. (ono kao škola je zabava i razonoda ;) ) ali odgovor je uvijek super je bilo, ništa se nije dogodilo, učiteljica je dobra i sl. Prekjučer je bilo malo naguravanja sa drugim dečkima (bambino kaže da su se igrali, učiteljica da su se više tukli ), on to ništa nije ispričao sa objašnjenjem da nije smatrao da je nešto važno :nope: .

Ja sam prošli tjedan jedan dan došla s posla slomljena. I zaboravila pitati kako je bilo u školi. I J.je odmah sjeo kraj mene i počeo iscrpni izvještaj.
A prije toga je jedva odgovarao sa dobro...
Tako da se sad trudim ne postavljati to ubitačno pitanje (a da se moram ugristi za jezik nekad, moram), nego nekako zaobilazno to izvesti.
Jer dijete mi je po prirodi brbljavo, bilo bi šteta da mu ubijem želju za komunikacijom sa mnom...

M dobije dar govora prije spavanja ili dok hodamo gradom. Tada mi ispriča svašta: događaje, dojmove...
Svaki dan poslije škole pitam ga preko telefona kako je bilo, a on obično kaže samo: dobro. Ta minuta razgovora preko telefona meni je dovoljna da po tonu glasa nepogrešivo ocijenim situaciju.

Mi razgovaramo i obično mi kaže što se događalo. Malo ja pitam, malo on priča doživljaje, npr. kako su igrali nogomet pa je on izbio loptu i zbog toga ga je frend udario i počeo vikati na njega. Ili kako se učiteljica naljutila jer nisu pozdravili učitelja koji je ušao u razred pa su morali pisati u bilježnicu: kad odrasli uđu u prostoriju djeca trebaju pozdraviti...
Ili da su pisali test predznanja dan ranije i da je super napisao. Dosta iscrpno.

ja sam vec pisala: ivar obavi informacije sa bar nekoliko roditelja iz njegovog razreda :lol:
saznas vise od njega nego sto bi od skrivene kamere
ali ima dana kad je i kod njega: naporna si, daj me ne gnjavi

osim toga - slušam sa strane. Jučer B pita G dok smo se vozili u autu: "G je li tebi već dosta ove škole?". Obojica su se složili da im je stvarno dosta 8)

B je dosta zadaće, a ima je, svaki dan, jakooo puno. Odlazak i boravak u školi mu je zabava, na to se nikada ne buni.

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

M dobije dar govora prije spavanja ili dok hodamo gradom. Tada mi ispriča svašta: događaje, dojmove...

---

e, isto i kod nas :)

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

M dobije dar govora prije spavanja ili dok hodamo gradom. Tada mi ispriča svašta: događaje, dojmove...

---

e, isto i kod nas :)

---

i kod nas. :mrgreen:
ali ja sam naravno razvila raznorazne taktike. kao prvo rijetko pitam: kako je bilo? jerbo je odgovor na to pitanje znan, a to je: dobro. :roll:

osim toga, svoju micicu tako poznam, da vec kad dodem po nju vidim i "osjetim" ako nesto nije u redu. ako ponekad nesto i ne stima onda su to male stvari, pa pitanja: da li je nesto bilo lose na pali, jer je odgovor: nije :roll:
zato ja prvo probam ispipati da li je nesto vezano na skolu ili popodnevni boravak ili prijatelje....
pa postavlljam pitanja tipa: sto ste se danas igrali u vrtu? s kim si se igrala?...da li se x i y jos uvijek cesto svadaju?..sto ste danas radili iz matematike?... i tako to
obicno se prosetamo do naseg bio-ducana po kruh i slicno, ili nesto gricnemo.. i onda u toj neobaveznoj setnji se da svasta saznati :mrgreen:
ili ako smo kuci onda se na sofi grlimo i pricamo ili prije spavanja prije citanja price...

i da vas utjesim, sada u drugom razredu puno vise prica sama od sebe, bez da ja moram puno ispipavati. :)

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

M dobije dar govora prije spavanja ili dok hodamo gradom. Tada mi ispriča svašta: događaje, dojmove...
Svaki dan poslije škole pitam ga preko telefona kako je bilo, a on obično kaže samo: dobro. Ta minuta razgovora preko telefona meni je dovoljna da po tonu glasa nepogrešivo ocijenim situaciju.

---

I kod nas potpuno isto.
Inače, postala sam prava detektivka od kada je krenuo u školu nebi li na vrijeme saznala sve što moram saznati.

Sonja putem do doma ispriča gotovo sve što su DRUGA djeca radila u školi, tko je brbljao pod nastavom, tko je norio po razredu, što je bilo za ručak ili doručak, ali mene pomalo muči to što nikad ili vrlo rijetko priča o SEBI u školi, vrlo rijetko spominje što je ONA radila ili učila i nekako imam osjećaj kao da sama sebe doživljava kao pukog promatrača a ne sudionika u razredu i kao da se sve to u školi događa drugoj djeci a ne njoj. Na pitanje kako je bilo danas u školi odgovori šturo "ma ok..." i počne s pričama o drugoj djeci... :/

Moja R. se jučer nije htjela počešljati prije škole. Pa joj je MM rekao, dao nda tako čupava ne može ićiu školu i da će je ispisati.
Takvom brzinom se počešljala, da smo se nas dvoje pokidali od smjeha :bouncing:
Ona voli, ali baš sve vezano uz školu :trep:

a B je upravo neki dan, dok je pisao zadaću nabrajao: "ali ja se nisam želio upisati u školu, uopće me niste pitali želim li se ja upisati u školu...." :mrgreen:

Na pitanje "Kako je bilo u školi?" odgovor je, redovito, "Super". Mislim si ja "kakvo pitanje, takav odgovor", pa po novome pribjegavam lukavstvima i pitam neka sitna, posve konkretna pitanja koja, dakako, traže i konkretan odgovor! I to, u većini slučajeva, pali! Iako je najbolje pričekati, pa sve dođe samo... Jer, mislim da i oni imaju potrebu s nekim podijeliti svoja iskustva, samo možda ne baš uvijek onda kad MI to zelimo!

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

a B je upravo neki dan, dok je pisao zadaću nabrajao: "ali ja se nisam želio upisati u školu, uopće me niste pitali želim li se ja upisati u školu...." :mrgreen:

---

:lol:

Filip nam uvijek kaže kada dobije lošu ocjenu, a obavezno prešuti i zaboravi na dobre. Tako da se ugodno iznenadim svaki puta kada odem na informacije.

M. još uvijek priča sve kaj se dogodi, do detalja. Ne samo o sebi nego i o drugima pa me često zovu mame da se informiraju kakvi su im klinci u školi. Nešto kažem, a dio prešutim ;) .

Za vas koje imate problema s dvosložnim odgovorom: Ako vam kažu da se ništa nije dogodilo pitajte ih zakaj su onda išli u školu i da mora da je jako dosadno provesti u školi par sati bez događaja. Da vidite kak se na to razvežu jezici :mrgreen: !!!

Ja sam bila kao tvoja M. - svaki dan sam mami podnosila izvještaj detaljniji od CIa-inog. Zato mi fali što M. ne priča. Ma ispriča on ponešto, ali ne detaljno kako bih ja htjela.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ja sam bila kao tvoja M. - svaki dan sam mami podnosila izvještaj detaljniji od CIa-inog. Zato mi fali što M. ne priča. Ma ispriča on ponešto, ali ne detaljno kako bih ja htjela.

---

Ma, bit će ti lakše kad upoznaš njegove ključne prijatelje. Onda ćeš moći postavljati pitanja pa će polako naučiti reći ono kaj je bilo. Za početak samo pitaj je li mu bilo lijepo. Meni se to za prvo polugodište čini najvažnijim: da dijete školu doživljava kao mjesto na kojem je sretno. Ako ti veselo odlazi u školu i isti takav se vraća znači da je sve u redu.

Usput, i ja sam podnosila izvještaj. Kaj je najgore-i danas to radim: referiram o poslu, moji znaju tko je tko u firmi, tko je s kim dobar, tko kaj dela....a čak ni ne živimo u istom gradu :oops:

Nas razgovor uvijek pocne s - s kim si se danas igrao/la? Sto ste se igrali? Jel bilo danas nesto interesantno u skoli? Sto ti je bilo danas najljepse u skoli? Sto ti se nije svidjelo? I onda se obicno rasprede prica. Rijetko je samoj materiji odnosno u detalje o tome sto su ucili ali mi je dovoljno da dobijem feeling kak im je, kaj se desava i sl.

E, da, i ovo kaj mim veli, ako su bas sutljivi onda velim, uz smijeh - aha, kuzim, cijeli dan ste samo sjedili i buljili u strop! Obicno ih to onda razvergla :)

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Kaj je najgore-i danas to radim: referiram o poslu, moji znaju tko je tko u firmi, tko je s kim dobar, tko kaj dela.... :oops:

---

I ja. Moji roditelji znaju gotovo sve detalje o mom poslu i znaju sve što i ja znam o prijateljima moga M. i njegovoj školi. Oni se za to sve i interesiraju, a ja sam zahvalna za to.

Mi smo isto na pitanje: Kako je bil u školi? dobivali odgovor Dobro. Ili: Loše! Glupa škola! ali tad bar možeš nastavit s pitanjima.
Što ste radili danas? Ništa. Kako to ništa? Tako. Kak ste dosadni! :roll:
Znala sam šizit: Ako ste ponavljali, reci Ponavljali smo, ako je pitala, reci: Pitala je, ako ste pet sati sjedili i buljili u zid onda mi to kaži. Ali ne.
S vremenom čovjek nauči postavljat pitanja na koja će dobiti kakav-takav odgovor. Recimo, znam koje je predmete jučer ponavljao, pa pitam za te predmete što su radili, je li pitala itd.
Informacije o raznim zgodama i nezgodama, spačkama, kad se desi nešto neuobičajeno, kad je netko kažnjen i slično, to prenese sam. Također, ako ga je profesor pošpotao ili optužio za nešto, po njegovom mišljenju nepravedno, na to se sam potuži. Obično započne sa: Profesor taj i taj nije fer!

Citiraj:

---

Profesor taj i taj nije fer!

---

Moj mali pravdaš je već počeo. Naime, on spada u djecu koja bi na rit progovorila, a učiteljica mu nije dala riječ u jednom slučaju kad je on mislio da joj mora objasniti stvari. Kad je došao doma, rekao je: Mama, učiteljica nije fer, ne da mi da govorim. Koji je broj Plavog telefona? :lol:

Od 1. do 8.r. razgovor s mojim sinom o školi liči na policijsko ispitivanje - ništa neće reći milom. :lol: No, već sam navikla. Uglavnom čitam njegova raspoloženja, postavljam trik pitanja u najmanje očekivanom trenutku i iz mrvica koje mi dobacuje konstruiram priču. Razgovaramo opširnije kada dođem s roditeljskog/informacija i mogu postaviti konkretno pitanje na koje mi može konkretno i kratko odgovoriti.

na pitanje "kako je bilo danas u skoli?" uvijek dobijem odgovor "dobro"

zato se sluzim taktikama i pitam
"sta se danas dogodilo najbolje u skoli?"
"jesi li danas dobio kakvu ocjenu"
"sta je danas bilo za rucak" (ovi odgovori bi spadali pod bisere :mrgreen: )

...i onda tako saznam ponesto

a neki dan je donio informativku doma praznu i onda ispricao sta je sve unutra trebalo pisati :mrgreen:

Iz svog iskustva, a vidim i iz vaših odgovora, rekla bih da dečki nisu pričalice po tom pitanju.
Nekada bih u trgovini skužila susjeda s klinkom (koja je išla u isti razred s mojim sinom) kako kupuju male dozice sokića, grickalica, peciva, da bih kroz pozdrave u prolazu saznala da idu na izlet. Sutra!!!
Uf, nekada bi mi se iz ušiju pušilo koliko sam bila ljuta, a njegov odgovor na pitanje da kako mi nije rekao za izlet, bio je: "Izlet?! Da, baš..."

Moram vam reći da se to jaaaako promijenilo od kako je krenuo u srednju. Toliko toga novoga mu se izdogađalo u ovom kratkom vremenu, da malo uzbuđenja i oduševljenja mora pred mamom ispustiti kroz ventil, prsnuo bi.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Iz svog iskustva, a vidim i iz vaših odgovora, rekla bih da dečki nisu pričalice po tom pitanju.

---

moja kći je kao dečki!
niti priča samoinicijativno niti rado odgovara na pitanja.
za izlet, vannastavne aktivnosti i slične stvari sam doznala na roditeljskom.
na pitanje zašto mi to nije rekla, njezin je odgovor bio da bi mi vec rekla kad bude vrijeme za to.
ne sekiram se dok su joj ocjene dobre i redovno piše zadaće.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Kaj je najgore-i danas to radim: referiram o poslu, moji znaju tko je tko u firmi, tko je s kim dobar, tko kaj dela.... :oops:

---

I ja. Moji roditelji znaju gotovo sve detalje o mom poslu i znaju sve što i ja znam o prijateljima moga M. i njegovoj školi. Oni se za to sve i interesiraju, a ja sam zahvalna za to.

---

Jesi sigurna da nemamo iste roditelje :mrgreen: ???

Ovo o (ne)pravednosti učitelja kod nas izgleda drugačije. Moja M. priča vrlo revoltirano o tome kad netko ljuti učiteljicu i jako je na njenoj strani. Sad su već i opasne ljubavi u igri pa mi se čini da više znam iz njenih priča o ljubavnim parovima nego što to znaju roditelji "aktera" tih aferica ;) .

E, mene zanima slijedeće: ako iz priča djeteta saznate da se nekom od druge djece može dogoditi nešto opasno, loše ili kaj god, da se planira neki pothvat, svađa, nepodopšitna u kojem to dijete može na neki način nastradati.... bi li vi rekli dotičnim roditeljima za tako nešto??? Ja za sad šutim jer me M. zamolila, ali neki klinci iz razreda spremaju nešto što ne odobravam. Muči me šutnja. Nije po život opasno, ali..... :/

Gle, mada bi me u prvi tren (vjerojatno) opalilo kao grom iz vedra neba, ja bih bila zahvalna roditelju koji bi mi dojavio planiranje neke nepodopštine u koje je upleteno moje dijete, zaista bih.
Možda nije opasno u prvoj fazi, a tko zna što bi lančano povuklo za sobom? :/
Zaštitila bih izvor dojave, naravno.

Ne predlažem rezervno rješenje koje bi omogućilo tebi da se ne uplićeš jer je teško kada ne znaš detalje, međutim, da postoji alternativa sigurno bi ju ti već dokučila.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Ne predlažem rezervno rješenje koje bi omogućilo tebi da se ne uplićeš jer je teško kada ne znaš detalje, međutim, da postoji alternativa sigurno bi ju ti već dokučila.

---

Riječ je o tome da neki dečki iz razreda spremaju neugodno iznenađenje prof.iz tjelesnog. Naime, dosjetili su se da napune balone vodom, stave iznad ulaza u dvoranu i to instaliraju tak da padne na prof. kad će otključavati vrata. Problem je što je prof. inače stroga, zna zaurlati i na manje stvari od ove. Kaj je najgore-mislim da je to izvedivo zbog vrlo specifičnog ulaza u dovranu. Sve se nadam da će odustati. Problem je taj što se radi o dečkima koji i inače imaju nezgodno ponašanje, s njihovim roditeljima nisam baš nešto dobra, a ni oni baš nisu pokazivali nakanu da ponašanje svoje djece sankcioniraju. Zato bih se nekak držala po strani i ne uplitala se, a pogotovo ne moju M. jer je logično da ako ih ja obavijestim pomisle kako je M. izvor informacija.
Nekak mi se čini da ću se praviti da sve to nisam čula. Što se tiče pravih prijateljica moje kćeri-rekla bih roditeljima bez razmišljanja jer sam si s tim ljudima dobra, družimo se i znaju da ne bi bilo zlonamjerno nego bi reagirali baš ovako kako kažeš.

Dobro si odlučila, i ja bih se tu držala po strani. Više je eventualne štete po tvoju M., nego koristi po njih.

Dakle, moj još ne radi takve nestašluke, a i ne govori previše, osim uobičajenog. To kad ga pitam što je i kako bilo. Al kad hoće sam pričati, onda se pročepi da ga ne možeš zaustaviti. Ako ikako može u čekaonici kod doktora ili u kasne sate pred spavanje i slično. Onda saznam i što sam htjela znati i što nisam.

pitanje za mame nepričalica:

da li su takvi bili i u vrtiću?

Citiraj:

---

white_musk prvotno napisa

pitanje za mame nepričalica:

da li su takvi bili i u vrtiću?

---

Uglavnom da... :/

Citiraj:

---

mamalada prvotno napisa

Ako ikako može u čekaonici kod doktora ili u kasne sate pred spavanje i slično. Onda saznam i što sam htjela znati i što nisam.

---

Istina. Negdje oko pola noći je najbolje vrijeme za otkrivanje tajni svoje djece, samo što rijetko smije ostati toliko budan. :mrgreen:

Citiraj:

---

mamalada prvotno napisa

Ako ikako može u čekaonici kod doktora ili u kasne sate pred spavanje i slično. Onda saznam i što sam htjela znati i što nisam.

---

Ja većinu toga saznam dok vozim, po mogućnosti u najvećoj gužvi na cesti :mrgreen: . I inače nam je auto mjesto za "ženske" razgovore, filozofiranja i komentiranja svačega: od vjere do Big banga 8) .